019 Hrvatski iseljenici u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Političko-ekonomski transnacionalizam - Rezime
Prvi svjetski rat utjecao je na svjetska gibanja dovodeći do novih političkih podjela, odnosa, sukoba i veza između različitih zemalja.
Ujedno je ovo razdoblje nacionalnog samoodređenja naroda Monarhije, pa tako i Hrvata koji su u to vrijeme bili teritorijalno razdijeljeni unutar Ugarskog i Austrijskog dijela Monarhije.
Dok su Hrvati u Ugarskom dijelu imali određena prava i slobode potpisane hrvatsko-ugarskom nagodbom, u Dalmaciji i Istri situacija je bila drugačija.
Možda stoga nije slučajno kako je upravo u Dalmaciji popularnost južnoslavenske nacionalne ideje bila najizražajnija.
(…)
Politički događaji -Atentat na prestolonasljednika Ferdinanta i Prvi svjetski rat doveo je do političke podjele među iseljenicima.
Podjela i dihotomizacija uspostavljena je kao odnos prema drugome: mi-oni, Hrvati u odnosu na Srbe kao druge i različite - za grupu iseljenika koju su izjašnjavali Hrvatima, i koji nisu pristajali na zajedničku državu zajedno sa Srbima.
(…)
Hrvati legitimisti smatrali su kako je nacionalno samoodređenje moguće ostvariti unutar Monarhije na trijalističkoj osnovi ujedinjenjem hrvatskih zemalja i izjednačujući ih pravno i politički s Ugarskom i Austrijom.
Za njih je isključiva zajednica/ država sa Srbijom jer bi u tom slučaju prema njima Hrvatska bila podređena, izgubila bi vlastito ime i vlastiti teritorij. Polazili su od načela Hrvatska Hrvatima.
Osuđivali su Srbe koji ubijaju Hrvate u domovini i vandalski uništavaju njihovu djedovinu. Stoga su ukazali na nepremostive razlike između Hrvata i Srba.
Srbe su isključili iz svoje zajednice, i iseljenike Hrvate-Jugoslavene koji su se njima priklonili. Paralelno s tim procesom isključivanja trajao je i proces uključivanja u zajednicu sebi jednakih pojedinaca.
Jednaki članovi imali su iste nacionalne vrijednosti, isti pojam nacionalne države isti pristup nacionalnoj borbi i sl.
Za Hrvate - Jugoslavene „istost“ je podrazumijevala: pripadnici njene zajednice Hrvati, Srbi i Slovenci jedan su narod Jugoslaveni, priznavanje zajedničke borbe neoslobođenih naroda Monarhije s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom u cilju razbijanja Monarhije, nacionalno samoodređenje i autonomija u cilju osnivanja zajedničke države. Sva tri naroda imaju ista nacionalna obilježja: jezik, kulturu, povijest, nacionalne simbole i sl.
Za Hrvate legitimiste „istost“ je podrazumijeva: članovi njihove zajednice priznaju autonomiju Hrvatske i samoodređenje hrvatskog naroda u okviru Monarhije, nepostojanje zajedničkih kulturnih ni etničkih karakteristika sa Srbijom i srpskim narodom, izjašnjavaju se kao državljani Monarhije, zalažu se za integraciju svih hrvatskih teritorija i autonomiju hrvatskih prava.
Ove dvije političke grupe iseljenika istog su etničkog podrijetla, pa stoga svoje međusobno isključivanje i uspostavljanje granica ne temelje na osnovi kriterija etničnosti već po načelu „tko se čijoj strani u ratu priklonio“.
U drugom društvenom prostoru nastojali smo ukazali na poziciju hrvatskih iseljenika za vrijeme rata unutar Čilea i Argentine kao država sa statusom neutralnih država.
Postavili smo pitanje da li je i koliko ta situacija uvjetovala nacionalno samoopredjeljenje iseljenika i mogućnost njihova slobodnog izbora u nacionalnom samoopredjeljenju?
Utvrdili smo kako je unatoč statusu neutralnih država u Čileu i Argentini presudio kapital savezničkih zemalja koji je diktirao ekonomsko-političke uvjete u ovim državama.
Stoga je dio iseljenika (Hrvati oportunisti), koji se vodio situacijskim okolnostima i racionalnom logikom, i na kraju i ekonomskim interesima izabrao južnoslavensku nacionalnu koncepciju, prihvatljivu Saveznicima, prihvativši identitet istovjetan Hrvatima-Jugoslavenima.
Ovaj proces „popunjavanja redova“ s Hrvatima oportunista nalazimo i u Čileu i u Argentini, ali različitog intenziteta.
U Čileu je imao snažniji utjecaj, jer su unutar njega ušli svi imućni iseljenici, dok je u Argentini obuhvatio samo manji dio iseljenika, a većina „imućnih iseljenika“ bila je u grupi Hrvata legitimista.
U Argentini je situacija biti drugačija, te unatoč različitim intervencijama JO i JUO nije imala snažnijeg odjeka.
Autori (Antić, Leontić, Paulova i dr.) koji su se bavili ovom problematikom uzrok tomu nalazili su u različitim razlozima: veliki utjecaj Austro-Ugarske vlasti i njihovih pristaša među iseljeništvom, socijalnom statusu iseljenika u Argentini – značajan broj siromašnih, teritorijalno raspršenih i politički nezainteresiranih iseljenika.
Po našem mišljenju iseljenički pokret JNO u Argentini nije uspio jer iseljenici Hrvati-Jugoslaveni nisu imali mladu, organiziranu političku snagu, imućniji iseljenici ostali su u zajednici Hrvata-legitimista među kojima je bio i najveći autoritet među iseljenicima i ekonomski najmoćniji iseljenik Nikola Mihanović, ali i braća Drinković koji su imali utjecaj u provinciji Santa Fe, kao i propaganda intelektualca i novinara Radeljaka koji je unatoč okolnostima uspio zadržati iseljeničku udrugu i iseljenički list.
Uz sve navedene faktore najveći utjecaj imao je etnički sastav iseljeništva, odnosno stalni prikriveni jaz između hrvatskog i srpskog iseljeništva koji je imao različite faze, ali nikada unatoč južnoslavenskoj propagandi nije doveo do jedinstvene nacionalne integracije iseljenika koji su radije birali odvojene kolektivne strategije.
- - - -
Prijašnji
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.) (olomci)
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment