017 Hrvatski iseljenici u Argentini - Dr. sc. Marina Perić Kaselj
5. Rezime
Iz primjera iz Santiaga uočavamo kako su hrvatski iseljenici koji su živjeli u glavnom gradu uspostavljali određene diplomatske- prijateljske odnose s vlastima u Čileu i promovirali hrvatsko ime.
Primjeri iz Argentine uglavnom govore o urbanim prostorima kojeg su naselili hrvatski iseljenici i koji su kao stanovnici gradova bili najviše izloženi ekonomsko-političkom krizom.
U urbanim mjestima bio je veći doticaj s drugim iseljeničkim narodima poglavito europskog porijekla, pa i protok informacija i uviđanja postupaka stranih vlada prema njihovim iseljenicima. U tim okolnostima izgrađivala se i jačala nacionalna svijest iseljenika.
Ovisno o kvalifikacijama hrvatski iseljenici su obavljali različite poslove. Najbolje su prolazili pomorci i zanatlije, a najgore radnici bez kvalifikacija i znanja španjolskog jezika.
Budući je u to vrijeme Argentina bila „otvorena“ zemlja s nizom povlastica i sloboda koje je pružala useljenicima, unatoč ekonomskim i političkim krizama, ona je slovila kao perspektivna zemlja u kojoj se svakom useljeniku pružala mogućnost u uspjeha.
(…)
Nakon naseljavanja određenih područja Čilea i Argentine iseljenici su osnovali svoje kolonije. Svaka kolonija imala je svoj specifičan razvoj. Iseljeničke kolonije razlikovale su se s obzirom na brojčano stanje, etnički sastav, stupanj homogenosti, područje naseljavanja, način organiziranja društvenog života itd.
Brojčano najveća hrvatska kolonija u Argentini bila je Buenos Aires, a u Čileu Punta Arenas.
U Čileu su iseljeničke kolonije bile uglavnom regionalnog - dalmatinskog porijekla, dok su u Argentini bili uglavnom hrvatskog porijekla (različiti dijelovi Hrvatske: Lika, Dalmacija, Istra, Banska Hrvatska itd.), ali među njima je bilo Slovenaca, Crnogoraca, i Srba.
(…)
Za Argentinu nalazimo primjere transformacija granica u sferi kulture koja je posebno vidljiva na primjeru nastanka višestrukih kulturnih identiteta iseljenika koji su dali značajan doprinos razvoju argentinske kulture i društva, ali s još neprekinutim etničkim vezama i pripadnosti hrvatskom narodu.
1.1. Atentat na Franju Ferdinanda: reakcije u domovini i iseljeništvu
U Argentini (istovjetno nekim krugovima u domovini) iseljenički list Zajednica osudio je atentat na Franju Ferdinanda i stao na stranu Austro-Ugarske Monarhije. Tom prilikom u ime sućuti i novine su izašle u posebnom „crnom“ izdanju.
Ovaj postupak izazvao je negativnu reakciju jednog dijela Hrvata u Čileu. Nakon što su primili i čitali navedeni broj Zajednice, iseljenički list Domovina iz Čilea uputio je brzojav u kojem „u ime uvrijeđenog hrvatskog nacionalnog dostojanstva“ prosvjeduje protiv takvog pisanja.
Poslan je i brzojav iseljeničkom listu Slobodi i Slavenskoj misli u Argentini: „Radeljak proglašen narodnim izdajicom i varalicom, bojkot potpuni njemu i Zajednici“ (Domovina, 16.8.1914).
1.2. Prvi svjetski rat: zbivanja u domovini i njihov odjek u iseljeništvu
1.2.2.Argentina
Proglašenjem rata Austro-Ugarski konzulat u Buenos Airesu izdao je proglas pripadnicima/podanicima Austro-Ugarske Monarhije radi mobiliziranja dobrovoljaca koji bi stupili u njenu obranu.
Na taj proglas reagiralo je iseljeničko društvo „Hrvatska straža“ iz Argentine koja je iz tog razloga sazvala protestnu narodnu skupštinu Srba i Hrvata 3.8.1914 na kojoj je izdan Manifest svim Slavenima Monarhije putem kojeg se pozivaju na ustanak: „U osjećanju naše domovinske ljubavi, u času borbe na život i smrt između Slavenstva i svenijemstva, ne može biti dvojbe niti o našim simpatijama, niti o našem držanju.
Ako smo pod teškom rukom Habsburgovaca bili 400 godina prisiljeni da šutimo na sve nepravde i uvrede, što su našem slavenskom narodu nanesene, sada je kucnuo odlučan čas omazde...“(Leontić, 1961: 84).
Manifest je označio političku volju dijela iseljenika, s namjerom uključivanja šire zajednice-Slavena u iseljeništvu u ratna zbivanja u cilju nacionalnog oslobođenja Slavenskih naroda Monarhije (Monarhija i Hrvatska postavljene su u širem kontekstu- germanstvo naprama slavenstva).
Odbijanje poziva austrougarskog konzula i Manifest predstavlja političku neposlušnost prema austrijskom konzulatu ili Monarhiji (vlasti u domovini). Rat je shvaćen u kontekstu obračuna sa višestoljetnim vladarom i neprijateljem- Habsburgovcima.
Za razliku od ovih iseljenika koji su definirali svoj stav prema ratu u kontekstu jedinstvenog istupa Slavena (iako su ovdje prvenstveno mislili na Srbe i bili priklonjeni Rusiji kao moćnom srpskom savezniku) protiv Monarhije postojala je i druga grupa iseljenika koja je drugačije shvaćala i doživjela rat u Monarhiji, zauzimajući pri tom različit stav.
Primer 1. Urednik iseljeničkog lista Zajednica, Argentina: „U Spljetu, Dalmaciji, kao Hrvat kao junak podlegao je na bojnom polju, srpska ubojita kugla pogodila ga u glavu, mlad Hrvat, skoro navršio svoju 21 godinu... Poginuo je kao junak jer se junački borio za svoju domovinu Hrvatsku i njezina prava: Hrvatska Hrvatima... U domovini Hrvati ginu u obrani svoje domovine, a ovdje u slobodnoj Americi neki vajni Hrvati kupe milodare baš za one, koji Hrvate biju, koji hrvatske kuće ruše i pljačkaju... Jadna im majka, a još jadnije njihovo hrvatstvo“ (Zajednica 17.10.1914)
Kroz primjer poginulog hrvatskog mladića od strane srpskog vojnika ukazuje se na suprotne i različite strane Hrvata i Srba.
Obrana i sloboda domovine je jedna od najvećih vrijednosti, ali u kontekstu Hrvatske Hrvatima (ne uključuje zajedničku borbu slavenskih naroda). Stoga se ovi iseljenici distanciraju od Srba, ali i dijela Hrvata u iseljeništvu koji pomažu Srbima (opredijeljenih za južnoslavensku koncepciju buduće države).
1.3. Prenošenje političke aktivnosti i rada iz domovine u inozemstvo: Osnivanje Jugoslavenskog odbora (JO)
1.4.2. Argentina
U lipnju 1915. godine Jugoslavenski Odbor odlučio je uputiti Miću Mičića kao službenog delegata među iseljenike u svrhu jačanja iseljeničkog pokreta i mobiliziranja iseljenika.
Miće Mičić stigao je među iseljenike u Buenos Aires 2.9.1915. godine. Mičičev[1] cilj bio je stvoriti mrežu organizacija, posebno po udaljenim dijelovima Argentine na način osnivanja podružnica koje bi bile međusobno povezane i u stalnoj interakciji s centralnom organizacijom u Buenos Airesu.
Njegov politički rad među iseljenicima teško je i sporo napredovao.
[1] Miće Mičić, Dubrovčanin bio je izaslanik Jugoslavenskog odbora u Južnoj Americi. Stigao je u Buenos Aires 2. rujna.1915. godine u cilju da organizira iseljenike: “Dr. Mičić će pomoću naših tamošnjih rodoljuba organizovati niz predavanja o našim problemima i nastojat će da udari temelj što boljoj opće-narodnoj organizaciji naše prekomorske braće, koja će u narodno-gospodarskim pitanjima naše buduće slobodne domovine igrati znatnu ulogu” (Arhiv JNO, knjiga 1, 5.7.1934). Njegov primarni zadatak bio je ispitati situaciju među iseljenicima, poglavito materijalno dobrostojećima koji bi mogli potpomoći pokret.
- - - -
Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/016-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Sljedeći http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/018-hrvatski-iseljenici-u-argentini-dr.html
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
No comments:
Post a Comment