Monday 29 November 2021

Nagrada „Libar za vajk“ knjizi u prijevodu Željke Lovrenčić



 Nagrada „Libar za vajk“ knjizi u prijevodu Željke Lovrenčić

U obrazloženju odluke između ostalog navodi se i to da „ovo izuzetno književno djelo vjerno svjedoči o duhu dvadesetog stoljeća i pjesnikovim razmišljanjima o umjetnosti i poeziji“.

 

Na ovogodišnjem, 27. Sajmu knjiga u Istri koji se od 19. do 28. studenog održavao u halama bivše tvornice „Arena“ trikotaža u Puli, nagradu publike „Libar za vajk“ dobili su memoari Pabla Nerude „Priznajem da sam živio“ u izdanje zagrebačke nakladničke kuće Iris Illyrica i u prijevodu književnice i prevoditeljice Željke Lovrenčić.

Publika je pobjednika mogla odabrati među nominiranim naslovima stručnog žirija knjižara u kojemu su bili Dragan Dabić, Katarina Njavro i Vlatka Balinčić.

Ovogodišnja dodjela ove nagrade svoju posebnost duguje odabiru među čak trideset knjiga (tradicionalno ih je petnaest, ali budući da prošle godine zbog Covida 19 izbor nije održan, ove ih je godine bilo dvostruko više) među kojima su čitatelji izabrali sjajno djelo glasovitoga čileanskog pisca. Ono će se zbog svoje vrijednosti čuvati zauvijek – odnosno, „za vajk“, u Trezoru knjižnice osnovne škole dr. Mate Demarina u Medulinu.

U obrazloženju odluke između ostaloga navodi se i to da „ovo izuzetno književno djelo vjerno svjedoči o duhu dvadesetog stoljeća i pjesnikovim razmišljanjima o umjetnosti i poeziji“.

Na svečanoj dodjeli nagrade održanoj 27. studenog, stiliziranu je skulpturu u ime nakladnice Ivane Glavaš Bakija preuzela književnica Tatjana Pokrajac Papucci. 

 

Tekst: Darija Katalinić

Fotografije: Sajma knjige u Istri.

 

Potpis pod fotografiju:

Memoarima Pabla Nerude i nakladi Iris Illyrika nagrada "Libar za vajk" dobitnici su nagrade "Libar za vajk" ovogodišnjeg 27. Sajma knjige u Istri. Nagradu čini stilizirana skulptura i novčani iznos od pet tisuća kuna za autora i nakladnika.


 

Predsjednik Milanović odlikovao Antona Kikaša Redom kneza Domagoja s ogrlicom

 Predsjednik Milanović odlikovao Antona Kikaša Redom kneza Domagoja s ogrlicom


Inženjer s polustoljetnom kanadskom adresom Anton Kikaš zahvalio je Predsjedniku na odlikovanju, dodavši kako je za njega 25. studeni izniman dan, ne samo zbog blagdana Svete Katarine i odlikovanja, nego i zbog 30. obljetnice izlaska iz beogradskoga zatočeništva

 

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Ured predsjednika RH

 

 

Hrvatski predsjednik  Zoran Milanović odlikovao je Antona Kikaša iz Kanade Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu u Zagrebu 25. studenoga 2021. „Ono što ste učinili za Hrvatsku zna svatko, ono što ne zna je zašto vam se Hrvatska minimalnom gestom nije odužila zadnjih trideset godina. Ne vjerujem da je bilo zle namjere, bilo kakvih niskih motiva, naprosto tako je bilo. Uručujem Vam odlikovanje koje ste trebali dobiti davno“, rekao je predsjednik Milanović. Naglasio je kako mu je iznimna čast da se ovakav pothvat obilježi i ne zaboravi. „Vi ste u najtežim trenucima za Hrvatsku skupili novac, krenuli na jedan odvažan avanturistički put koji u prvi mah nije završio dobro za Vas, skoro i fatalno, ali na kraju Hrvatska je pokazala već tada, da se brine za svoje ljude. A ovo je, trideset godina kasnije, jedna mala zakašnjela gesta“, zaključio je predsjednik Milanović.


Podsjetimo, inženjer geodezije Anton Kikaš, hrvatski poduzetnik i filantrop iz Toronta, koji je na svjetske naslovnice dospio prije 30 godina kada je 31. kolovoza 1991. sa boeingom 737 Uganda airlinesa sa 19 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja za netom osnovani Zbor narodne garde tek začete Republike Hrvatske sletio na zagrebački aerodrom Pleso. Zrakoplov u kojem se nalazio Kikaš, presreli su piloti iz dva  Mig-a 21 s naredbom smrtonosnog „dejstva Ratnog Vazduhoplovstva Jugoslavenske narodne armije“ i naredili pilotu onodobno u ranu zoru da odmah prizemlji avion na pistu aerodroma hrvatskog glavnoga grada  Zagreba. Pretraga aviona punog oružja pozorno je snimljena „milicijskom“ video kamerom i javno objavljena, dok je Kikaš završio u zarobljeništvu daleko od Lijepe Naše u glavnome gradu Srbije, a ugandski avion prebačen je u zračnu bazu oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na Batajnici u blizini Beograda na granici Srbije i Vojvodine.  Kasnije, točnije 25. studenog 1991. zatočeni Anton Kikaš će biti srećom razmijenjen u Sarajevu sa grupom uhićenih oficira JNA na čelu s generalom Milanom Aksentijevićem.


Anton Kikaš zahvalio je predsjedniku Milanoviću na odlikovanju i rekao da je ovaj dan za njega izniman, ne samo zbog blagdana Svete Katarine i odlikovanja, nego i zbog tridesete obljetnice izlaska iz beogradskoga vojnog zatvora. „Ovaj dan za mene je iznimno značajan i radostan iz više razloga – ne smo zbog dodijeljenog odlikovanja – neopisivo i ostaje trajno uz mene čudesna uspomena. Danas je trideseta obljetnica izlaska iz zatočeništva, dan kada sam ugledao svjetlo na kraju tunela, mračnog tunela koji se zvao beogradski vojni zatvor. Posljednjih trideset godina na današnji dan slavim svoj drugi rođendan“, rekao je Anton Kikaš. 


Zahvalio je i Matici hrvatskoj koja je predložila da mu se dodijeli odlikovanje. Uz odlikovanog Antona Kikaša na svečanosti dodjele odlikovanja bila je njegova obitelj i prijatelji iz Kanade i Hrvatske; sin Robert Kikaš, sestra Olga Prusac, nećakinje Antoanela Miloš i Nevena Letica, nećak Ninoslav Kikaš, te uzoriti Juraj Jezerinac, biskup u miru i višegodišnji misionar među Hrvatima na sjevernoameričkome kontinentu i Kikaševa prijateljica Jagoda Schon. Uz predsjednika Milanovića bio je predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić i posebni savjetnik Predsjednika za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković.


Inženjer geodezije, nagrađivani kanadski gospodarstvenik, filantrop, humanitarac i hrvatski kulturni djelatnik Anton Kikaš diplomirao je na Geodetskom fakultetu u Zagrebu 1967. Kao dvadesetšestogodišnji inženjer odlazi godine 1968. u Kanadu u slobodniju i kreativniju sredinu. Ondje je u Mississaugi pored Toronta utemeljio jedan od viđenijih projektnih biroa za urbanističke i geodetske poslove. Bio je predsjednik Canadian Croatian Business Professional Society, Nogometnog kluba Croatia i Zaklade za Hrvatske studije u Kanadi. Aktualni je vlasnik, direktor i urednik tamošnjeg Hrvatskog programa Craoatica TV na OMNI1. Danas živi na relaciji dviju voljenih zemalja Hrvatske i Kanade. 




Sunday 7 November 2021

Novi predsjednik Matice Hrvatske je Miro Gavran

 

Novi predsjednik Matice Hrvatske je Miro Gavran

Na čelo Matice hrvatske upravo je izabran književnik Miro Gavran na Glavnoj izbornoj skupštini koja se održala 6. studenog 2021. u kinu Studentskog centra u Zagrebu.

Napisala: Vesna Kukavica

Foto: HMI

Novi predsjednik Matice hrvatske slavni pisac Miro Gavran rođen je u Gornjoj Trnavi 1961. Piše drame, romane, pripovijetke. Član je i suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Gavran je najizvođeniji hrvatski dramski pisac. Djela su mu prevedena na 40 jezika. Njegove knjige su imale više od 250 izdanja u zemlji i inozemstvu. 

Po Gavranovim dramama i komedijama nastalo je više od 400 kazališnih premijera širom svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale po njegovim tekstovima. Festival od 2003. djeluje u Slovačkoj, u Trnavi, pod nazivom Gavranfest, od 2013. u Poljskoj, u Krakovu, od 2016. u Češkoj, u Pragu, a 2019. održao se u njemačkom Augsburgu.

'Matičari' su na Skupštini, osim predsjednika, izabrali i Predsjedništvo, Glavni odbor, Nadzorni odbor i Časni sud na četverogodišnji mandat. Za Glavnog tajnika Matice hrvatske izabran je Marijo Dominiković. Čestitamo novom predsjedniku i izabranom vodstvu! Ovim izborima Matica hrvatska ulazi u 180. godinu od osnutka, koja se obilježava dolazeće godine.

Uz Gavrana, za mjesto predsjednika kandidat je bio i dosadašnji čelnik Matice Hrvatske prof. dr. sc. Stipe Botica, kojem čestitamo na uspješnom mandatu! Bilo je divno surađivati s timom dragog profesora Botice, a vjerujemo da ćemo nastaviti uspješnu suradnju i s novim predsjednikom Mirom Gavranom s kojim Hrvatska matica iseljenika kreativno surađuje desetljećima kroz seminar Stvaranje kazališta te kroz Matičine publikacije časopis Matica i Hrvatski iseljenički zbornik, poručuje ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Maarić u čestitci.

Matica hrvatska je dio povijesti hrvatskoga naroda i kulture, osobito u njegovom najvažnijem razdoblju, od buđenja nacionalne svijesti i Hrvatskog narodnog preporoda, do ostvarenja samostalne i neovisne suverene hrvatske države.

Ostvarenjem tisućljetnog hrvatskog sna o neovisnosti prije 30 godina, članom MH može postati svaki punoljetni državljanin RH ili Hrvat s drugim državljanstvom koji prihvaća program Matice hrvatske.

Najstarija hrvatska kulturna ustanova - Matica hrvatska osnovana je 10. veljače 1842. godine pod imenom Matica ilirska na inicijativu središnje figure Hrvatskoga narodnog preporoda grofa Janka Draškovića. Grof Drašković je bio prvi predsjednik Matice u vrijeme prvoga proljeća europskih naroda sredinom 19. stoljeća. 

Misija joj je promicanje kulturnog i nacionalnoga identiteta u raznim područjima ljudske djelatnosti od umjetničkoga, znanstvenog i duhovnoga stvaralaštva, gospodarstva do javnih politika usmjerenih na naš sveobuhvatni društveni razvitak. MH, je kako stoji u njezinu Statutu, „neovisna, neprofitna i nevladina udruga utemeljena za promicanje hrvatske kulture, a tijekom vremena, zbog svog je rada i neprekidnosti, postala nacionalna ustanova“.

Prvo Matičino izdanje bio je Gundulićev Osman 1844. g. Taj je onodobni nakladnički pothvat bio kulturni i politički čin, integriravši društvenu elitu svoga doba, jer se njime nastojalo spojiti hrvatski sjever i jug. S vremenom se Matica svrstala među najvažnije i najveće nakladnike knjiga i časopisa u Hrvatskoj. 

Uz dvadesetak redovnih knjižnih nizova posebno se ističe renomirana biblioteka Stoljećā hrvatske književnosti, pokrenuta 1995. Kad su u pitanju novi naslovi čija je tematika posvećena u domovini prešućivanim zbivanjima iz doba totalitarizamā 20. stoljeća, treba izdvojiti biblioteku Memoari, sjećanja, dokumenti MH u kojoj su izišle knjige posvećene životu i djelu Ivana Meštrovića, Joze Kljakovića, Pavla Tijana, Karla Mirtha, Borisa Marune… Matica hrvatska priređuje i brojna kulturna i znanstvena događanja: predstavljanje knjiga, znanstvene simpozije, okrugle stolove, rasprave, stručna i znanstvena predavanja te koncerte klasične glazbe.

Od sredine 20. stoljeća počinje osnivanje Matičinih ogranaka, od kojih pojedini tiskaju časopise (Mogućnosti, Split; Riječka revija i Dometi; Rijeka; Zadarska revija, Zadar; Dubrovnik, Dubrovnik; Revija, Osijek; Svjetlo, Karlovac i dr.). 

Matica ima i svoj dvotjednik Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost, Hrvatsku reviju, časopis za književnost, umjetnost i kulturu življenja u 3. tečaju, te književni i znanstveni časopis Kolo. Davne 1962. godine u suradnji s izdavačkom kućom Zora pokrenuta je biblioteka Pet stoljeća hrvatske književnosti, kojoj je od 1980. izdavač Nakladni zavod MH. U toj kultnoj biblioteci objavljeno je 180 knjiga. Sažeto, sveukupno je MH s ograncima objavila više tisuća knjiga, a izlazi tridesetak serijskih publikacija.

Disidentska iskustva Proljećara

U MH je prije pedeset i četiri godine, točnije 1967. sastavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koju J: Šentija drži početkom revolucionarnih promjena u SRH. Iz Telegrama od 17. ožujka 1967. hrvatski su je disidenti, u predinternetskoj epohi, promptno tiskali u svom prvom ožujskom broju emigrantske Hrvatske revije za 1967. 

Unatoč pogibelji, njezin legendarni urednik Vinko Nikolić piše oduševljeni pozdrav hrvatskim intelektualcima koji su sročili tekst o pravu Hrvata na samoodređenje ne samo u jezičnom već i u političkom smislu te uz tekst Deklaracije na njemačkom i francuskom jeziku objavljuje, također trojezično, Apel hrvatskih pisaca i književnika u iseljeništvu iz kruga Hrvatske revije, sastavljen 30. IV. 1967., upućujući ga međunarodnoj javnosti s ciljem rješenja hrvatskog pitanja u SFRJ. 

Godine 1971. MH pokreće skupljanje novca i podizanje zajma za izgradnju tunela kroz Učku i autocestu Kralja Tomislava Zagreb-Split. Novosadski dogovor o jeziku, kojim se pokušalo od hrvatskoga i srpskog jezika stvoriti jedinstven integralni jezik Matica je raskinula 16. travnja 1971., a te godine izlazi i prvi od 33 broja najtiražnijeg lista u Hrvata Hrvatskog tjednika, Matičinih novina za kulturna i društvena pitanja. 

Zadnji broj je izašao 3. prosinca 1971. Godine 1972. uslijed jugoslavenskoga komunističkog progona hrvatskih studenata  i gušenja Hrvatskoga proljeća, Matica hrvatska je raspuštena, a djelatnost joj je zabranjena. Tijekom progona Matičine prostorije i arhiv preuzima policija, dio pokretne imovine je otuđen, dio predan na čuvanje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Pod prisilom, prestaje rad Matice hrvatske. 11. siječnja 1972.

Njezini brojni poznatiji djelatnici i suradnici su zatvoreni, proganjani ili izgnani. Među njima su bili Franjo Tuđman, prvo pero najtiražnijeg Hrvatskog tjednika svih vremena Ante Bruno Bušić, Šime Đodan, Miljenko Foretić, hrvatski Havel Vlado Gotovac, Jozo Ivičević, Zvonimir Komarica, Vlatko Pavletić, Hrvoje Šošić, Marko Veselica, član MH i predsjednik Matice iseljenika Većeslav Holjevac i mnogi drugi.  

Izvješće o radu Matice, kojim su ona i njezini suradnici stigmatizirani, zauzima više od 500 stranica. U znak potpore Matici, dok je u domovini prisilno carevala puna dva desetljeća tzv. hrvatska šutnja iliti 20 godina prije pada Berlinskoga zida - u iseljeništvu su osnovana društva prijatelja Matice hrvatske od Pariza i Stockholma (1970.) do Basela (1971.), kanadskog Vancouvera (1972.) i ostalih svjetskih metropola kamo su bili izgnani slobodoumni hrvatski građani kao i naši disidenti s ljevice i desnice od naraštaja Nikolića i Radice, Viktora Vide do Cilige i Borisa Marune.

Slom komunizma

Nakon demokratskih promjena u Europi 1989., obnovljen je rad Matice hrvatske. Obnoviteljska skupština MH održana je 8. prosinca 1990. Danas djeluje oko 130 ogranaka u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugim zemljama. U Bačkoj  se pokušalo organizirati Matičin ogranak krajem šezdesetih, no energična reakcija ondašnjih vlasti to je zaustavila, utamničivši na višegodišnjoj robiji tim akademika Ante Sekulića. Tek je 1996. obnovljen rad Matice hrvatske u Subotici (RS, Vojvodina).

Predsjednici Matice hrvatske

Predsjednici Matice hrvatske bili su Janko Drašković (1842.-1850.), Ambroz Vranyczany (1851.-1857.), Ivan Mažuranić (1858.-1872.), Matija Mesić (1872.-1874.), Ivan Kukuljević Sakcinski (1874.-1889.), Tadija Smičiklas (1889.-1901.), Ivan Trnski (1901.-1902.), Đuro Arnold (1902.-1909.), Oton Kučera (1909.-1917.), Krsto Pavletić (1917.-1919.), Fran Tućan (1919.-1920.), Dragutin Domjanić (1920.-1927.), Albert Bazala (1927.-1928.), Filip Lukas (1928.-1945.), Mihovil Nikolić (1945.-1950.), Gustav Krklec (1950.-1954.), Jakša Ravlić (1954.-1968.), Hrvoje Iveković (1968.-1970.), Ljudevit Jonke (1970.-1971.) Petar Šegedin (1990.), Vlado Gotovac (1990. – 1996.), Josip Bratulić (1996. – 2002.), Igor Zidić (2002. – 2014.), Stjepan Damjanović (2014. – 2018.), Stipe Botica (2018. – 2021.) i novoizabrani pisac Miro Gavran (2021. - ).

Matica hrvatska u virtualnom okružju

Svi su Matičini časopisi i e-knjige na internetu i vape za interaktivnošću vaših autentičnih iskaza svih svjetskih kulturā u kojima živite, ali i prezentacijom hrvatskih kulturnih ostvarenja u višekulturnim sredinama planete i bližih europskih sredina s kojima MH tradicionalno ima razvijenu prekograničnu suradnju. Sve se oko nas u digitalnoj epohi ubrzano mijenja pa i u MH. 

Razvoj tehnologija, nedvojbeno, transformira naš odnos prema svijetu pa već svjedočimo da su favorizirani procesi umrežavanja kultura u drugoj polovici prošlog stoljeća prepustili mjesto umreženim kulturamā u ovom tisućljeću – s kojim je Matica hrvatska očito uspješno hvata korak već tri desetljeća s uspostavom RH i  afirmacijom novih medija na Matičinu webu – koji donosi protok različitih ideja s kojima se ostvaruju moderni izričaji razmjene znanja i iskustava iz kulture u matičinoj zemlji i hrvatskom izvandomovinstvu u transnacionalnim okolinama - uvijek s jasnim patriotskim osjećajima širokog svjetonazorskog spektra. 

Zaguglajte (http://www.matica.hr/) s udaljenih meridijana i uživajte u bogatstvu hrvatske kulture, jezika i povijesti koja vam je dostupa u multimedijskoj formi na novim medijima na portalu Matice hrvatske (http://www.matica.hr/omatici/).  

Europska je unija, čija je Hrvatska i njezina kultura punopravna sastavnica, mreža različitih kulturā koje u stalnim napetostima i proturječjima izražavaju potrebu za komunikacijom da bi oblikovale nove vrijednosti i prakse pa i one koji propituju ekonomski potencijal kulture. 

Hrvatsko je iseljeništvo u zemljama EU nazočno više od stoljeća stvarajući u domicilnim kulturama prepoznatljiv rukopis, dok je u europskom  susjedstvu srednje i jugoistočne Europe integrirano već pola tisućljeća u čijem geografskom prostoru i djeluju ogranci Matice od Beča do Pečuha i Subotice.

Sedam desetljeća sinergije dviju Maticā

Hrvatska matica iseljenika punih 70 godina, od utemeljenja 1951., uspješno surađuje s Maticom hrvatskom i to od prvoga predsjednika MI Zlatana Sremca, preko Većeslava Holjevca, do Borisa Marune, Vinka NIkolića, Ante Belje, Zdenke Petričević i aktualnog predsjednika UO HMI Milana Kovača. 

Tri su vrhunca sinergije dviju Matica u proteklih sedam desetljeća. Prvi se zbio 1967. kada je predsjednik MI Većeslav Holjevac u Matičinu nakladnom zavodu objavio nultu i najcitiraniju znanstvenu knjigu o dijaspori Hrvati izvan domovine. Drugi zapažen iskorak na prijelazu u 21. stoljeće postignut je zajedničkim tiskanjem prijevoda djela vrhunske proze iz hrvatskog iseljeništva poput dvaju romana slavnog čileanskog Hrvata Ramóna Díaza Eterovica. 

Treći se zbio prije par godina kad je jezikoslovna monografija mlade autorice dr. sc. Aleksandre Ščukanec pod naslovom Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću, u izdanju Hrvatske matice iseljenika, osvojila nagradu „Ljudevit Jonke“. Nagrada Matice hrvatske što nosi ime velikana jezikoslovne znanosti i prevodilaštva Ljudevita Jonkea, kao što je poznato, dodjeljuje se za iznimna postignuća jezikoslovaca za promicanje hrvatskoga jezika i književnosti u svijetu. 

Monografija Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću opisuje cjelovitu suvremenu sliku stanja  gradišćanskohrvatskoga jezičnoga blaga i dominantnih procesa u njegovoj kulturološkoj dimenziji početkom 21. stoljeća, unutar germanofone zajednice u Austriji. Analiza obuhvaća jezičnu građu od prvih pisanih izvora do internetskih blogova i foruma.

Filantrop iz Švicarske i iseljenički ogranci

S ponosom ističemo kako je agronom, publicist, filantrop  i urednik Verlag Adrie iz Brugga kultne Knjižnice slobode iz Švicarske dr. sc. Jure Petričević (Starigrad, 6. X. 1912. - Brugg, 24. II. 1997.) - oporučno ostavio veliku novčanu donaciju Matici Hrvatskoj, čija bista danas krasi predvorje Matičine palače u Zagrebu. Matica ima svoje ogranke u Srbiji (Subotica), Austriji (Beč), Belgija (Bruxelles), Bosni i Hercegovini, Mađarskoj (Budimpešta, Pečuh, Šopron) i Njemačkoj (Ludwigshafen), dok je kolektivni član MH u Švicarskoj Hrvatska kulturna zajednica sa sjedištem u Zürichu i sl.