Monday 26 January 2009

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja


"Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja"

Udruga Civitas Zagreb pokrenula je unazad dva mjeseca projekt i kampanju "Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja" kojoj se odazvalo više od tristotine hrvatskih znanstvenika širom svijeta te im se svima zahvaljujemo.

Projekt se ostvaruje višestruko: potpisima hrvatskih znanstvenika u cilju podrške kampanji protiv nasilja, edukativnim predavanjima mladih znanstvenika i stručnjaka Civitasa u školama, upoznavanjem učenika sa znanošću i radom znanstvenika unutar znanstvenih instituta, te suradnjom znanstvenika i škola s medijima.

Voditelj projekta je prof. dr.Ivan Đikić, počasni predsjednik i redovan član udruge.

Civitasu pristižu brojni upiti i zamolbe glede provedbe projekta iz svih županija RH. Nažalost, iako se udruga, glede pomoći realizaciji projekta, obratila brojnim institucijama i firmama, ali do sada se projekt ostvaruje isključivo potporom MZSS te uz pomoć nekoliko manjih donatora, dok su se svi ostali oglušili.

Prve u nizu edukativnih radionica i predavanja provoditi će voditelj projekta prof. dr. sc. Ivan Đikić u OŠ.."Trnsko" u Zagrebu i O.Š. "Eugen Kumičić" u Velikoj Gorici s čijim će učenicima i predsjednicom Civitasa Zvjezdanom Stančić posjetiti i Ured pravobraniteljice za djecu.

Početkom veljače edukativna predavanja i radionice nastavljaju provoditi timovi mladih znanstvenika u gradovima: Rijeka Pula, Zadar i Split.

Zvjezdana Stančić, predsjednica Civitasa
http://www.civitas.hr/
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Friday 23 January 2009

Dalmacijo lipa sa svake bande -Dalmacia, hermosa por todas partes

Traducción al castellano de esta hermosa canción

Dalmacijo lipa sa svake bande -Dalmacia, hermosa por todas partes

http://adrianasmajic.blogspot.com/2009/01/dalmacijo-lipa-sa-svake-bande-dalmacia.html

- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Journal of Croatian Studies - Volume I - 1960


JOURNAL OF CROATIAN STUDIES
Volume I 1960
Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y.
<!--[endif]-->
<!--[if !supportEmptyParas]-->
Book Reviews
<!--[if !supportEmptyParas]-->
<!--[if !supportEmptyParas]--> <!--[endif]-->
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

90 godisnica Sabora iz 1918

DEVEDESETGODIŠNJICA PRVOG PROGLAŠENJA NDH
Zbog usvojene krivotvorene povijesti propuštena je povijesna šansa

Općenito je poznato i priznato da je za objektivan prikaz povijesnih događaja nužan vremenski odmak od najmanje dvadeset do trideset godina. To posebno vrijedi kada se radi o vremenu događanja ratova, ili drugih velikih društvenih promjena. Osim toga, već i sama činjenica da povijest pišu pobjednici, razlogom je da povjesničari ne mogu, zapravo ne smiju biti objektivni čak i kada to žele. Bez obzira na polazište svi znademo da je povijest zlosretne NDH potpuno lažna. Ne samo da je iskrivljena, nego su bitni događaji potpuno zanemareni.

No to možemo smatrati očekivanim sve do kraja trajanja Titove Jugoslavije. Međutim danas mnogo toga znademo što tada nismo mogli znati, otkriveni su brojni dokumenti i objavljene činjenice, a nema ni okupatora koji bi nam spriječavali otkrivanje povijesnih istina, ali je takva, lažna povijesnica usvojena i u slobodnoj Hrvatskoj. Zašto?! Zašto se u našim povijesnicama još uvijek tvrdi da je NDH bila obična fašistička tvorevina – što ni realno, niti formalno-pravno ne odgovara povijesnoj istini, a što je vrlo lako dokazati. Ovdje ne govorim o režimu, nego o državi.

U ratovima se neke države uspostavljaju, a neke druge nestaju. Nakon I. svj. rata velika se Austro-Ugarska država raspala na niz ranije postojećih država, dok je igrom pobjednika i manipulacijama na ovim našim prostorima uspostavljena Jugoslavija, koja nikada ranije nije postojala. Tijekom II. svj. rata, Njemačkoj je uoči priprema za napad na SSSR odgovarao opstanak Jugoslavije, pa su je naveli da s njima potpiše pristupanje Trojnom paktu. Međutim, kad su jugoslavenski generali zbog unutarnjih političkih razloga izvršili puč, Hitler je odlučio napasti i razoriti Jugaslaviju. Brzo su sačinjeni planovi o raspodjeli teritorija, Srbija je trebala ostati okupiranom državom, dok za Hrvatsku, osim što su primorski dijelovi trebali pripasti Italiji, za ostali dio nisu postojali nikakvi planovi, pa je to nudio Madžarskoj – što su oni odbili.

Samo četiri dana nakon početka rata Hrvatska je proglasila neovisnost, a odmah sutradan ju je priznala Madžarska, dok je Njemačka svoje priznavanje uvjetovala prethodnim dogovorom Pavelića s Italijom oko granica između te dvije države. Učinila je to tek šest dana kasnije - nakon četverodnevnih nametnutih nam „dogovora“ Pavelića s talijanskom delegacijom. Hrvatsku su priznale sve saveznice Njemačke, kao i mnoge neutralne države – uključujući i daleki Tailand.

Sve je to u skladu s međunarodnim pravom i običajima i NDH nije nikava Njemačka tvorevina, a Njemačka je samo priznala državu koja je u datim okolnostima sama proglasila svoju neovisnost. Potpuno je normalno da je u ratnim uvjetima nisu priznale i države suprotne strane ratnog sukoba. Da je Njemačka pobijedila u ratu, NDH bi opstala, a budući da nije, tu bi državu pobjednici opet priključili Jugoslaviji, sve da uopće nije ni bilo ustanka i „oslobodilačke“ borbe, koja se nije vodila u cilju promjene režima u državi, nego prvenstveno za njezino ponovno priključenje Jugoslaviji – u datim okolnostima komunističkoj.

Međutim, krajem 1944. već je bilo izvjesno da Njemačka gubi rat, pa je pokrenuta inicijativa da se NDH pridruži Saveznicima, što je okončano uhićenjem glavnih inicijatora, ministara Vokića i Lorkovića. Kasniji su pokušaji bili izrazito naivni. O tomu se puno pisalo, ali je znakovito da se ništa ne govori o jednoj drugoj, mnogo konkretnijoj inicijativi. Naime, budući da su se Rumunjska i Bugarska već bile pridružile Sovjetima, Staljin je tada predložio Paveliću da propusti sovjetske trupe preko NDH do krajnje jugozapdne granice, gdje bi se susrele sa zapadnim saveznicima, a SSSR bi zauzvrat priznao NDH. No, Pavelić je to odbio.

Danas je teško procijeniti što bi bilo da je Pavelić pristao na Staljinovu ponudu. No sigurno je da ne bi bilo bleiburške tragedije, a ne bi bilo ni ovog obrambenog rata t.zv. „razdruživanja Jugoslavije“ - jer Jugoslavije ne bi bilo.

Pavelić je bio izrazito neelastičan politčar, a to da je još od prije rata bio antikomunist, ničim ga ne opravdava. Čerčil je sigurno bio odlučniji antikomunist, a da bi spasio Englesku stupio je sa Sovjetima u ratno savezništvo. Režimi prolaze, a država ostaje.

No, to nitko ne uzima u obzir. Dogodilo se ono što se dogodilo, pa bez obzira što smo svi manje ili više znali da je naša službena povijesnica lažna – morali smo je prihvatiti. Na žalost, uz izvjesne male izmjene morali smo je prihvatiti i u ponovno oslobođenoj državi i čekati dok se u Hrvatskoj promijeni politička klima, a to može potrajati. Šezdesetogodišnjom indoktrinacijom u narodu je ostvarena takva paradigma – obrazac poimanja – a tako učvršćena paradigma se ne može promijeniti sve dok ne izumre ova generacija.

Premda znademo da je ova povijest lažna, obzirom na vremensku distancu od devedeset godina, općenito se smatra da je povijest uspostave stare Jugoslavije objektivno prikazana, pa sam se zaista iznenadio kad mi je u ruke dospjela knjiga koju je napisao dr. Rudolf Horvat i u kojoj se navodi da je Hrvatski sabor na svome zasjedanju od 29. listopada 1918. donio odluku o „prijelomu“ s Ugarskom i Austrijom i o uspostavi Nezavisne države Hrvatske.

Ovdje ću navesti izvod iz te knjige u kojemu je tekst o radu i zaključcima Hrvatskog sabora:


* * *


Dr. Rudolf Horvat

LJETOPIS HRVATSKE
1918. - 10. travnja 1941.

Nakon uvodnog teksta ...

Raspadanje Austro-Ugarske
Hrvatska se proglašuje nezavisnom državom

Za 29. listopada 1918. bio je u Zagrebu sazvan Hrvatski sabor. Znalo se, da će zastupnici odmah na prvoj sjednici zaključiti prijelom s Ugarskom i s Austrijom. Da se ovaj čas i vanjskim načinom manifestira, sastade se na Markovu trgu silan sviet. Uz građane i đake dođoše onamo i organizirani radnici. Na trg dođoše časnici, koji su 28. listopada sa svojih kapa poskidali stare austrougarske rozete, pa ih zamijenili hrvatskim kokardama. Veliko je oduševljenje zavladalo kada su se pojavile vojničke glazbe 25. domobranske i 53. zajedničke pukovnije, s časnicima i vojnicima. To bjaše dokaz, da uz hrvatski pokret pristaju general pješaštva Šnjarić i podmaršal Mihaljević (Šnjarić bijaše u Hrvatskoj zapovijednik zajedničke vojske, a Mihaljević zapovijednik domobranstva). I zaista se Šnjarić i Mihaljević 29. listopada s čitavom oružanom silom staviše na raspolaganje „Narodnom vijeću“. Oni su dapače s podmaršalom Ištvanovićem i s generalom Josipom Plivelićem unišli u hrvatsku sabornicu, gdje ih narodni zastupnici i narod na galerijama pozdraviše pljeskom i poklicima: „Živjela narodna vojska“.

U 10 sati i 30 časaka otvorio je sjednicu Hrvatskoga sabora predsjednik značajnim govorom, u kojemu je prikazao politički položaj. Sabor je tada jednoglasno proglasio i usvojio odluku koja glasi ovako:

Hrvatski državni sabor - na temelju podpunog prava narodnoga samoodređenja, koje je danas već priznato od svih zaraćenih vlasti stvara ovaj zaključak. „Svi dosadašnji državnopravni odnošaji i veze izmedju Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane – razrješavaju se. Ukida se dakle i ništetnim proglašavaju svi kasniji njeni dopunci ili revizije tako da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija nema s kraljevinom Ugarskom ni upravno ni faktično nikakvih zajedničkih državnih poslova.“. II. „Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuje se nezavisnom državom prema Ugarskoj i Austriji...“.

Sad zazvoniše zvona u svim crkvama zagrebačkim, da sav narod doznade da se Hrvatska oslobodila veza s Ugarskom i Austrijom. Na Markovom trgu zavlada neopisiva radost. Narod je u oduševljenju pjevao rodoljubne pjesme i klicao narodnim zastupnicima, a u mnogom oku vidjela se suza radosnica. Svatko je osjećao da su raskinuti lanci, kojima su Beč i Pešta okovali nepobijeđene, ali zato izigrane Hrvate.

Karlu IV. trebalo je oduzeti vrhovnu vlast, koju on vrši kao kralj hrvatski. Zastupnici se sporazumješe o tomu, da od sada ovu vrhovnu vlast mjesto Karla IV. vrši „Narodno vijeće“. Zato je Saboru predložen ovaj prešni prijedlog: „Sabor kao predstavnik kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – smatra objavu „Narodnog vijeća“ od 19. listopada 1918. za sebe obvezatnom, te izjavljuje, da „Narodnom vijeću“ priznaje vrhovnu vlast“.

Pošto je tadanji ban očitovao, da cijelu egzekutivu (izvršnu vlast) stavlja na raspolaganje „Narodnom vijeću“, primljen je taj prijedlog jednoglasno. Ovim časom prestade u Hrvatskoj vrhovna vlast kralja Karla IV., koga je zamijenilo „Narodno vijeće“.

Predsjednik prekine ovu sjednicu Hrvatskoga sabora, te pođe s narodnim zastupnicima u crkvu sv. Marka, gdje je odslužen „Te Deum“. Istodobno je narod na Markovu trgu prisezao vjernost neovisnoj državi Hrvatskoj. Obrazac prisege izgovarao je jedan sabornik, a narod, je riječ po riječ ponavljao ozbiljno i oduševljeno. Prisegoše i časnici koji izvukoše mačeve iz korica svojih. Iza povratka iz crkve predsjednik sabora reče: „Predlažem da se ova sjednica zaključi, a naredna da se održi u vrijeme, kada to potrebe uzištu“. Pošto je sabor jednoglasno primio i taj prijedlog, zaključena je u 12 sati i 50 časaka ova sjednica sabora hrvatskog, kojemu je to ujedno bila prva i posljedna sjednica.

Vlada „Narodnog vijeća“
Narodno je vijeće odmah preuzelo vlast, koju je do tada vršio kralj Karlo IV. Još istoga dana (29. listopada) javilo je „Narodno vijeće“ podmaršalu Metzgeru, koji je zapovijedao hrvatskim četama na talijanskoj fronti, da vijeće obustavlja sva neprijateljstva protiv dosadašnjih protivnika.

U svojoj sjednici od 29. listopada 1918. imenovalo je predsjedništvo „Narodnoga vijeća“ novu vladu za t. zv. Hrvatsku i Slavoniju. Banom postade dosadašnji ban Antun pl. Mihalović. Njemu uz bok postaviše 11 povjerenika, poimence; Milana Rojca za bogoštovlje i nastavu, dra Aleksandra Badaja za pravosuđe, dra Srđana Budisavljevića za unutarnje poslove, Franju Brauma za financije, Edu Markovića za prehranu, dra Živka Petričića za narodno gospodarstvo, dra Đuru Šurmina za trgovinu, obrt i industriju, Većeslava Wildera za željeznice, Cezara Akačića za poštu, brzojav i brzoglas, dra Matu Drinkovića za narodnu obranu, a Vilima Bukšega za socijalnu skrb, povjerenikom za Istru imenovalo je „Narodno vijeće“ 31. listopada dra Matka Laginju, odvjetnika u Puli. Vlast pak u Dalmaciji preuzeše odvjetnici: dr. Ivo Krstel i dr Josip Smodlaka.
...........

Narodno vijeće u Zagrebu na prijedlog glavnog odbora nar. vijeća u Sarajevu 1. studenoga 1918. imenovalo je narodnu vlast za Bosnu i Hercegovinu. Predsjednikom vlade postade Atanasije Šola, a povjerenicima dr Josip Sunarić za unutarnje poslove, Danilo Dimović za pravosuđe, dr Mehmed Spaho za obrt i trgovinu, poštu i brzojav, Savo Jelić za javne radove i željeznice, Vjekoslav Jelavić za poljoprivredu i rudarstvo, dr Uroš Krulj za zdravstvo, dr Tugomir Alaupović za prosvjetu i bogoštovlje, a Stevo Žakula za prehranu, predsjednikom vrhovnog suda imenovan je dr Halibeg Hrasnica.

* * *

Kad sam ovo pročitao bio sam iznenađen do zaprepaštenja. Nisam povjesničar, ali znadem sve ono najvažnije što se u to vrijeme događalo, ali za ovo, niti pak za dr. Horvata nikad ništa nisam čuo. Stoga sam počeo pitati prijatelje, pa i ove mlađe profesore povijesti, ali o tomu nitko ništa nije znao. Zatim sam otišao u knjižnicu i prelistavao različite povijesnice. Kad tu nisam mogao pronaći, onda sam na internetu pokušao saznati nešto o onovremenim događanjima, a posebno zaključcima Hrvatskog sabora. Mnogo je toga napisano, a sve se svodi na to da je osnovano Narodno vijeće s funkcijama izvršne vlasti, sva ona petljanija s izvansaborski osnovanim Jugoslavenskim odborom, te lukave igre ministra vanjskih poslova i predsjednika Vlade Kraljevine Srbije, kao i uloga engleske i francuske diplomacije. Sve što sam pronašao svodi se na to da nas je Narodno vijeće uvuklo u sastav novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – uz napomenu da to Sabor nije potvrdio.

U našoj službenoj historiografiji sve je to navedeno, sve osim jedne od najvažnijih odluka Hrvatskog sabora: uspostavi Neovisne države Hrvatske. Istina, u enciklopediji Wikipedija sam pronašao mnogo podataka o dr. Rudolfu Horvatu, uključujući i njegovu biografiju, a budući da ona mnogo toga tumači prilažem je na kraju ovog napisa.

Kada se s talijanske bojišnice skupa sa svojom domobranskom vojskom vratio general Borojević, taj potvrđeno najbolji obrambeni strateg austrougarske vojske, vidjevši zbrku u zemlji i shavativši kamo smjeraju političke odluke, odmah se stavio na rasplaganje Stjepanu Radiću i rekao: «Evo mene i moje domobranske vojske. Hoćeš li ti, Stejepane, da uspostavimo hrvatsku državu?» Radić mu je odgovorio: «Dragi moj generale, ja ne ću na silu uspostavljati hrvatsku državu. Ja ću je dobiti po točkama američkog predsjednika Wilsona». Na tu je Radićevu izjavu general Borojević ostao začuđen, otišao je u Beč i zatražio mirovinu.

Bilo je to burno razdoblje. Vojnici koji su se vratili s različitih frontova organizirali su se u grupe zelenog kadra, pljačkali i palili kuće. Dvije najveće političke stranke, Pravaši i Radićevi HPSS-ovci nisu u tim pregovorima igrale nikakvu ulogu. Kao demokrat i vjerujući Wilsonu inače sposobni političar Radić je propustio jedinstvenu šansu za uspostavu neovisne hrvatske države. No kad je ipak sve krenulo krivim putem, tad je izgovorio onu poznatu: „Idete kao guske u maglu!“. Na žalost, guske znadu kamo lete kroz maglu, dok oni to nisu znali.

Čak i kada se uzme u obzir samo činjenica da Sabor nije potvrdio odluku o uključivanju Hrvatske u Jugoslaviju, u formalno-pravnom pogledu uspostava te Kraljevine (kasnije nazvanom Jugoslavija) je ništetna, a samim time je ništetna i uspostava njezine slijednice komunističke Jugoslavije. Međutim, kada uzmeno u obzir, da Narodno vijeće nije poštovalo jedan od temeljnih zaključaka Hrvatskog sabora: proglašenje neovisnosti, onda je ta odluka ništetna bez ikakvih ograničenja.

Razumljivo je zašto je su obje Jugoslavije čvrsto skrivale ovaj bitan podatak, ali je potpuno neshvatljivo i neoprostivo zašto su to učinili naši političari prigodom priprema za proglašenje sadašnje neovisnosti. Kad je krajem osamdesetih bilo jasno da mora doći do raspada Jugoslavije, bilo je logično da hrvatski političari kao temeljno polazište razgraničenja uzmu odluku Hrvatskog sabora od 29. listopada 1918. t.j. granicu između Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije, a da se republike lijevo i desno od te granice dogovore o svojim razgraničenjima ili spajanjima. Genijalan prijedlog, sa zaista vizionarskom idejom o tomu zastupao je Dobroslav Paraga. On je predlagao da se ustroji Savezna država Hrvatska i Bosna, emisari su obilazili Zagreb i Sarajevo, ali su u Zagrebu nailazili na tvrdo odbijanje.

Bila je to jedinstvena šansa, da nakon države kralja Zvonimira i zlosretnog Petra Svačića ponovno steknemo pravu i potpunu neovisnost. na žalost, propustili smo je.

Predsjednik Tuđman, premda je postao ekstremnim nacionalistom, još je bio pod snažnim utjecajem svoga boljševičkog, jugoslavenskog odgoja pa je za osnovu razgraničenja uzeo avnojske granice. Kad su već počeli ozbiljni oružani sukobi, hrvatska vojska još nije bila spremna, pa su dobro organizirane snage HOS-a, Paragine stranačke vojske, uspješno primile četničke vojne udare, a isto to su učinile i kasnije u BiH. Tuđman ga je pozivao da uđe u koaliciju s HDZ-om, a Paraga to pod datim uvjetima nije mogao učiniti, pa su njegove jedinice ratovale kao paravojne oružane snage, stalno osporavane od strane službene politike, a bilo je i ubojstava. Ogroman je doprinos HOS-a u obrani Hrvatske. U vrijeme rata, a i nakon njega, odlikovanja su dijeljena u ogromnim količinama, često i potpuno nezaslužnim osobama, dok Paraga nije dobio ni jedno. To je nastavljeno i poslije rata, pa je nedavno – tko zna na temelju čega - odlikovan i Manolić.

* * *



Životopis dr. Rudolfa Horvata


Rudolf Horvat
(Koprivnica, 14. ožujka 1873. - Zagreb, 25. svibnja 1947.)
hrvatski povjesničar, književnik i političar.

Završio je osnovnu školu u Koprivnici, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine prešao na Filozofski gdje je, 1896. god. diplomirao povijest i zemljopis. Prvi posao dobio je u Osječkoj realnoj gimnaziji. Horvat je bio opredjeljen za opoziciju (protiv Hedervarya) pa dolazi na listu nepoćudnih vladi, te ga premještaju na Realnu gimnaziju u Zemun, gdje je prijateljevao sa Stjepanom Radićem i gdje su zajedno napravili ideju o osnivanju HSS-a. Zatim je premješten na nižu gimaziju u Petrinji, gdje piše prve velike radove. Nakon sedam molbi za premještaj tek 1907. god. prelazi u Zagreb na Donjogradsku realnu gimnaziju. Njegovo neslaganje s hrvatsko-srpskom koalicijom, koja je imala vlast, i sve jača orijentacija prema Stjepanu Radiću bili su uzrokom što je ostao bez profesorske službe i bez šansi za zaposlenje u Državnom arhivu u Zagrebu. Sva svoja istraživanja financirao je sam i bez ikakve državne pomoći. Događaji do kojih je došlo poslije atentata na Stjepana Radića stvorili su kod njega uvjerenje u potrebu izgradnje samostalne države Hrvatske, pa se njegovo pisanje u tom vremenu opet okreće politici. Godine 1937. osnovao je povijesno društvo Hrvatski rodoljub. Kad je osnovana NDH, Horvat se uključuje u rad kao zastupnik u Hrvatskom saboru, a 1944. godine imenovan je redovitim profesorom povijesti na Filozofskom fakultetu. Godine 1942. izdao je knjigu „Hrvatska na mučilištu“, posvećenu stradanjima Hrvata u novijoj povijesti, koja ga je dovela poslije 1945. godine na robiju, a odatle i u smrt. Preminuo je u Zagrebu 1947. godine.

Djelo
Djelujući između povijesti i politike nije iskoristio svoje pune mogućnosti ni na jednom polju, ali je njegov trag neizbrisiv u oba područja. Napisao je više od 50 knjiga o brojnim hrvatskim gradovima (Zagreb, Koprivnica, Varaždin, Petrinja, Virovitica itd.) i regijama (Lika, Krbava, Podravina, Međimurje, Slavonija itd.), ali i nekoliko uspjelih sinteza hrvatske povijesti. Napisao je jedinu sintezu povijesti hrvatskog gospodarstva koja je objavljena tek u samostalnoj hrvatskoj državi (priredila ju je za tisak Mira Kolar - Dimitrijević koja je ujedno objavila Horvatovu bibliografiju).

Politički rad
Jedan od inicijatora osnivanja HPSS-a. Bio je član užeg vodstva HPSS-a odnosno HSS-a te njegov rizničar. Kasnije se razilazi s politikom koju je provodio Stjepan Radić i približava se manje umjerenim hrvatskim političkim opcijama. U više navrata biran za zastupnika u državnom parlamentu na listi HSS-a, nakon Drugoga svjetskog rata jugoslavenske komunističke vlasti su ga osudile i oduzele mu građanska i politička prava u trajanju od deset godina, ostao je i bez profesorske mirovine, a njegova djela se nisu smjela posve slobodno koristiti čitavo vrijeme kada su na vlasti bili komunisti. Kroz popularizaciju povijesnih rezultata u tiskanim medijima borio se za obnovu hrvatske državnosti. Priredio je više serija izvornih dokumenata iz hrvatske povijesti. Bio je jedan od značajnijih zalagatelja za stvaranje samostalne Hrvatske. Zbog svoje izrazito hrvatske djelatnosti od državnog je režima bio sustavno omalovažavan i onemogućavan u radu. Napisao je više književnih djela od kojih je dio objavljen u obliku knjiga. U gradovima u kojima je djelovao bio je organizator društvenog i kulturnog života, a napose u radu pjevačkih društava.


Za portal:
Prof. Filip Ćorlukić, fizičar, znanstveni istraživač i publicist, filip.corlukic@inet.hr
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Wednesday 14 January 2009

La Noche de Croacia - Invitacion


- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -

Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Wednesday 7 January 2009

Museum of Contemporary Art Zagreb

Museum of Contemporary Art Zagreb

Volumen

Museum of Contemporary Art Zagreb
Katarinin trg 2,
10000 Zagreb, Croatia



http://www.msu.hr



The Museum of Contemporary Art Zagreb has just published the catalogue of the Museum's Collection, titled Volumen. This comprehensive, bilingual (Croatian / English), richly illustrated book (736 p., 308 ill.) lists the entire Museum holdings, featuring a representative selection of reproductions. In the catalogue the authors are presented in alphabetical order and the works in chronological order. It also contains a chronology of exhibitions from 1955 to 2006.

The collections of the Zagreb Museum of Contemporary Art contain more than four thousand works by Croatian and international artists in different media, divided in Collections of painting, sculpture, film and video, photography, media art and drawing, posters and works on paper.

Volumen makes the Museum Collection accessible to domestic and international public even before the opening of the new museum building in the spring of 2009.

The holdings comprise the total of nine hundred artists, 60 per cent international and 40 per cent Croatian. The collected works of art were mostly created after 1950, although the Museum also posesses works from the beginning of the 20th century. As one of the earliest works we would like to single out the abstract collage Pafama from 1922, by the painter and architect Josip Seissel, the artwork that has become the Museum's trademark, while Frames (2004) – a joint work by Ivana Franke, Petar Mišković, Lea Pelivan, and Toma Plejić exhibited at the Venice Biennale of Architecture – is one of the most recent works included in the Museum's holdings.

Since its foundation in 1954, the greatest part of the Museum's activities has covered monitoring, supporting, and documenting occurrences in contemporary art, as well as collecting and presenting works created in Croatia and abroad.

In addition to that, the Museum has organized exhibitions showing a logical development of particular tendencies in art, as well as their direct and indirect influences on art practice. The exhibitions have also promoted actual Croatian art production in relation to simultaneous developmental tendencies of the international visual scene.

The collection of Croatian and international art, encompassing the works created in the period from 1945 until today, documents dominant tendencies within the production of a particular historical period, but at the same time follows the development of individual life works, enables the problematization of the very notion of art, and critically revises the disciplines within the history of art. The second half of the twentieth century in an exceptionally complex period in which we encounter different occurrences, stylistic entities, currents, program groups, and major individual contributions to visual arts. Abstract expressionism, geometrical abstraction, lyrical abstraction, figuration, and semi-figuration, informal painting, minimalism, proto-conceptualism, analytic painting, primary painting, New Painting, Fluxus, Biafra, conceptual art, painted field art, monochromatism, optic art, trans-avant-garde, organic sculpture, new sculpture, marginal art, and many other notions used for labelling particular occurrences in art, have accompanied the current of contemporary art until today. The richness of expression corresponds to the variety of media represented in our collections; apart from classic media – painting, sculpture, drawing, and graphics – the Museum possesses a series of works on the verge of particular media and works that examine their essence, such as objects, ready-mades, experimental film and video, conceptual photography, photo-installations, installations, site-specific works, luminokinetic objects, multimedia installations etc. Particular collections stand out for their specific and exhaustive treatment of their thematic and stylistic complexes, as well as for their international character. An excellent example of a collection uniting these two key criteria is the collection of constructivist and kinetic art, whose basis are the works by the members of the EXAT 51 group, later joined by other Croatian representatives of the New Tendencies movement. Thanks to intensive collaboration with artists, the Museum owns one of the most comprehensive collections of this kind of art.

Volumen has been graphically designed by awarded designers Jurij Armanda and Karl Geisler from the Produkcija004 studio; its editor-in-chief is the director of the Museum of Contemporary Art, Snježana Pintarić.

Volumen: katalog zbirke i kronologija izložbi. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2008.
urednica: Snježana Pintarić
736 str., ilustr.
ISBN: 978-953-604-95-8
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Smisao zrtve Zvonka Busica: Domoljub ili terorist?


Dr. Zvonimir Separovic
Predsjednik Hrvatskog zrtvoslovog drustva
http://www.viktimologija.hr/

5. sijecnja 2009.

Smisao zrtve Zvonka Busica: Domoljub ili terorist?

"One man's terrorist is another man's freedom fighter"

Jedan od dogadjaja koji su obiljezili godinu 2008. na izmaku svakako je bio povratak Zvonka Busica u Hrvatsku nakon osobne kalvarije koju je prosao kao osudjenik na dozivotnu robiju u predugih 32 godine koje je proveo u americkim uzama. Petar Vulic, publicist i pjesnik iz Splita, zamolio je odgovor na gore postavljenu dilemu o smislu zrtve Zvonka Busica. Zbilja, da li je Zvonko Busic terorist ili domoljub? Za nas dileme nema, ali vrijedi se potruditi i to javno reci. Radi istine o zrtvi Zvonka Busica. Zvonko Busic sa skupinom politickih aktivista u kojoj su bili Julienne Busic, Petar Matanic, Frane Pesut i Slobodan Vlasic, otela je 10. rujna 1976. godine americki putnicki zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, Zagrebom i Splitom(Solinom), u kojima se objasnjava tezak polozaj Hrvatske u tadasnjoj Jugoslaviji i poziva na nezavisnost Hrvatske i na borbu protiv srpske hegemonije nad Hrvatskom.

Akcija je imala veliki odjek i u tome je uspjela: tekst je objavljen na naslovnim stranama u vodecim americkim dnevnicima New York Times, Washington Post, Chicago Tribune i Los Angeles Times. Zrakoplov je sletio u Parizu gdje su se otmicari predali. Obavijestili su da se na Sredisnjoj zeljeznickoj postaji u New Yorku nalazi bomba. Prilikom pokusaja deaktiviranja bombe poginuo je americki policajac Brian Murray, a jos trojica su bila ranjena. Pri izricanju prvostupanjske osude sudac je u zapisnik izjavio kako gospodin Busic "nije terorist i kriminalac" i da su njegove akcije, iako pogresno vodjene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnoscu..

Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatrazio da se Zvonka Busica pusti na uvjetnu slobodu nakon izdrzane kazne od deset godina. Supruga nesretno poginulog policajca Murraya pokrenula je postupak protiv policijskih duznosnika nadleznih za deaktiviranje eksplozivnih naprava navodeci kako su pokazali "veliki nemar" i kako "bomba nije napravljena s ciljem da eksplodira i da je nemar prouzrokovao smrt njezinog supruga." Policija je stoga "neopravdano htjela svaliti krivnju na Busica" - tvrdila je Murraya udovica.

Pod pritiskom jugokomunisticke "diplomacije" Budimira Loncara, koji je bio na celu UDB-ina ogranka Sluzbe za istrazivanje i dokumentaciju(SID) Saveznog sekretarijata za inostrane poslove, koja je djelovala kroz strukture jugoslavenskih diplomatskih predstavnistava u inozemstvu (taj Bude Loncar je sada savjetnik Stipe Mesica), koja je vrsila snazan pritisak da se ostro postupi sa Zvonkom Busicem, na ponovljenom sudjenju je oblasni sudac John Bartels u New Yorku izrekao kaznu dozivotnog zatvora za Zvonka i Julienne Busic i visegodisnje kazne za ostale iz skupine. Zvonko Busic proveo je 32 godine u najtezim americkim zatvorima.

U njegovoj se kazni predvidjalo pustanje na slobodu nakon 30 godina, ali to se nije dogodilo. Pomilovan je i pusten tek u srpnju 2008. godine. Iako je u medjuvremenu Hrvatska postala neovisna, to nije izmijenilo stav Drzavnog ureda SAD. Kao ministar pravosudja Vlade RH prenio sam u ljetu 1999. godine tadasnjem americkom veleposlaniku u Zagrebu Montgomeryu da se primjeni americki Zakon o pomilovanju ili da se barem primjeni odredba bilateralnog ugovora o premjestanju zatvorenika na izdrzavanje kazne u maticnoj zemlji. Nije uspjelo. Montgomery je radio protiv Hrvatske. Amerika je bila tvrdokorna. Za srpske politicare, za vladu u Beogradu, za tisak pa cak i za 'pravnu znanost' akt Zvonka Busica bio je teroristicki cin.

Mirko Klarin u knjizi "Taoci", Ninove sveske, Beograd 1979. Zvonka i njegovu skupinu naziva "letecim ustasama" i "ustaskim teroristima" tvrdeci da je "stampa naterana na saucesnistvo u teroristickom aktu i time istovremeno ohrabrila druge slicne akcije terorista." (str. 33) Jedan drugi ugledniji beogradski autor popularni TV voditelj Vojin Dimitrijevic, profesor Medjunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu, u knjizi "Terorizam", Radnicka stampa, Beograd , 1982. slucaj Zvonka Busica i njegove skupine uvrstava u akt terorizma kojeg ocjenjuje kao "najambiciozniji podvig te vrste izvela je grupa "boraca za slobodnu Hrvatsku" na celu sa Zvonkom Busicem.

"Racuna se da u redovima ekstremne fasisticke emigracije, nastavlja Dimitrijevic, ima oko hiljadu terorista. Opste uzevsi, hiljadu ljudi je vrlo malo. Terorizam je, medjutim, oruzje malobrojnih i slabih, njegovi efekti neposredno ne zavise od broja. Ako se ne sprece, hiljadu ljudi mogu da ucine veliko zlo" (str. 133). Tako beogradski profesor proziva hrvatske "fasiste i teroriste", prokazuje ih i poziva da ih se "spreci". Poziv na linc, na nasilna ilegalna ubojstva diljem Europe . I to je UDB-a cinila po svijetu ubivsi vise stotina domoljuba koji su htjeli svoju i nasu Hrvatsku.

Jugoslavija je vrsila drzavni terorizam. Ubijali su one koje su i profesori prava prokazali. Najpozvaniji da o tome govori je Nikola Stedul jer je i sam bio zrtvom, srecom, neuspjelog atentata UDB-inog placenog ubojice Vinka Sindicica, 1998. godine u Skotskoj. U svom radu Zrtve OZN-a i UDB-e u inozemstvu, vidi Hrvatski zrtvoslov, Zbornik radova Prvog hrvatskog zrtvoslovnog kongresa, Knjiga druga, str. 191 i dalje, Zagreb 2000, Nikola Stedul definira pojam zrtava jugoslavenskog drzavnog terora u emigraciji da se pod tim misli na "osobe koje su ubijene ili ranjene u nizu planiranih atentata izvan granica bivse Jugoslavije, pocinjenih od jugoslavenskih tajnih sluzbi po nalogu samoga vrha jugoslavenskog komunistickog rezima".

Ubili su dr. Ivana Protulipca, u Trstu 1946, Iliju Abramovica u Austriji 1948., Dinku Domacinovic, 1960. u Argentini, Matu Milicevica 1966. u Kanadi, samo u Njemackoj su 1967. i 1968. godine ubijeni: Marijan Simundic, Jozo Jelic, Mile Jelic, Petar Tominac, Vlado Murat, Andjelko Pernar, Hrvoje Ursa, Djuro Kokic, Mile Rukavina, Kresimir Tolj, Vid Maricic i 1969. godine Mirko Curic i Nahid Kulenovic, Pere Covic 1968. u Australiji, Vjekoslav Luburic u Spanjolskoj, Ivo Bogdan 1971. u Argentini, Maksim Krstulovic 1971. u Engleskoj. U 1972. godini ubijena je u Italiji cijela jedna obitelj Stjepana Sevo, njegova supruga i devet godina stara kcerka! Ubijeni su Drago Mihalic, Josip Senic i dr. Branko Jelic 1972. u Njemackoj 1975. ubijaju Nikolu Martinovica u Austriji, Matka Bradarica u Belgiji, Stipu Mikulica u Svedskoj, i Nikolu Penavu u Njemackoj, Ivana Tuksora u Francuskoj.

Ovo su samo neki koji su ubijeni u komunistickom drzavnom jugoslavensko-srpskom teroru u inozemstvu i to imaju u svojoj svijesti Zvnko Busic i njegova skupina kada se odlucuju na medjunarodnu akciju pobune i prosvjeda protiv drzave koja sije svijetom takav teror. Ovo ne znaci da bi ih to opravdavalo kada bi se odlucili na osvetu, ali oni i nemaju za cilj osvetu, oni ne planiraju niciju smrt, akcija je zamisljena kao nenasilna, kao akcija kojom se ne zeli ugroziti niciji zivot. Naravno, drzavni jugoslavenski teror se nastavio i medju najistaknutijim su zrtvama bili Bruno Busic kojeg ubijaju 1978. u Parizu , Stjepana DJurekovica, 1983. u Njemackoj.

U vremenu 1946. do 1990 godine bilo ukupno stotinu i devet napada OZN-e odnosno UDB-e i KOS-a na hrvatske emigrante od toga u Njemackoj 56, Francuskoj 10, u Italiji 9, u SAD-u 9 u Juznoj Americi 6 u Australiji 2 i u Africi 2 napada. Ubijeno je 67 osoba, bilo je 29 neuspjelih pokusaja ubojstva (medju njima dr. Ante Pavelic, dr. Branimir Jelic, Nikola Stedul i jos neki). Bilo je 4 otmice, medju njima dr. Krunoslav Draganovic, Drago Jilek, Ivica Novakovic i pjesnik Vjenceslav Cizek. Kao nestali vode se Zlatko Milkovic, Zvonimir Kucar, Geza Pasti i Stjepan Crnogorac.

Otrovno pracenje slucaja Zvonka Busica, povodom njegova povratka u domovinu, pokazao je gotovo citav zuti tisak. Tipicno je pisanjae Roberta Bajrusija u tiraznom zagrebackom tjedniku koji je pod naslovom "Zvonko Busic je bio fanatik, ali ne i ubojica" zakljucio svoj clanak ovako:: "Trideset i dvije godine je placao zbog gluposti iz 1976. Ako postoje zlocin i kazna, taj bivsi zaneseni terorist svoje je grijehe oprao.". Taj novinar priznaje da Zvonko Busic nije ubojica, ali je zato 'zaneseni terorist', koji je 'placao zbog gluposti iz 1976.' Za njega je domoljubni nacionalni cin 'glupost'.

Zuti domaci tisak osudio je one koji su Zvonka Busica docekali u zracnoj luci u Zagrebu i dalje vrte tezu o teroristu i teroristickom cinu. Zbilja, tko je bio Zvonko Busic, domoljub ili terorist? Culi smo kako su ga neki onda pa eto i danas smatrali teroristom. Ali, gdje pocinje junastvo, vitestvo i hrabrost a gdje se neki cin pretvara u terorizam i protudrzavnu kriminalnu djelatnost. Prije svega sto je terorizam? O tome u svijetu ucenih glava i odgovornih u medjunarodnoj politici nema suglasja. Ujedinjeni narodi vec od 1972. pokusavaju definirati taj pojam, bez uspjeha. U tome je svijet podijeljen. Razvijene zemlje nisu suglasne da se u pojam terorizma ukljuci i tzv. drzavni terorizam (state terrorism) jer bi se akcije SAD i NATOa u Libiji, Afganistanu, Iraku i akcije Izraela u Palestini morale kao drzavni terorizam zabraniti.. S druge strane male zemlje i zemlje u razvoju smatraju da u pojam terorizma ne smiju uci akcije za nacionalno oslobodjenje.

U filozofiji i etici pa i u teologiji ne iskljucuje se upotreba sile, dakle i nekog oblika nasilja, koje je implicirano u pojmu terora. Sveti Augustin u svom djelu O Drzavi Bozjoj razlaze teolosko misljenje o duznosti vjernika da brane svoj grad i drzavu., da zastite svoju obitelj, dom, slobodu, poredak i drzavu.. U sklopu toga je nastala nauka o "pravednom i nepravednom ratu". Augustin uci da su osvajacki ratovi grijeh i zlocin, obrana mira i slobode gradjana i drzavljana duznost i nuznost, stoga opravdana stvar. U svemu tome uvijek je cilj i svrha mir, koji se, nazalost, mora ponekad postici i ratom. Sv. Toma Akvinski doradjuje i sustavno izlaze nauku o pravednom ratu.

U Konstituciji Gaudium et spes Drugog vatikanskog sabora se kaze: "Rat, nazalost, nije nestao iz ljudskog zivota... jedna je stvar sluziti se oruzjem za obranu pravednih prava naroda, a druga je stvar htjeti nametnuti svoju vlast drugim narodima. Pater Nikola Mate Roscic: "Za Domovinu mrijeti kolika slast - zrtva u krscanskom humanistickom shvacanju", Zbornik radova Treceg hrvatskog zrtvoslovnog kongresa: O zrtvama je rijec, Zagreb , 2006, (str. 11), naglasava: "Vrednovanje rata i ratovanja, kao i onih koji u njemu izravno sudjeluje, napose onih koji u njemu pogibaju, treba staviti u optiku uzvisenih vrijednosti mira, slobode, naroda, nacije, domovine.... Na krscanskoj i humanistickoj viziji doma i domovine, mira i slobode, drzavnog suvereniteta, stoljecima je na visokoj cijeni bio domoljubni osjecaj, istinski patriotizam " (str. 13).

Otpor tiraniji, borba protiv ropstva i podcinjenosti naroda, za slobodu covjeka i naroda su opravdani. Koliko je sila i nasilje nepozeljno, toliko su prihvatljivi kao sredstvo za postizanje visokih vrijednosti Ono postaje legitimno a ne kriminalno i zabranjeno. Postoji problem pobune. Zakoni koji nisu pravedni nisu zakoni u pravom smislu, ili kako su Latini govorili Lex iniusta non est lex!. Radi se o vrijednostima kao sto su Sloboda i Domovina za spas kojih je i upotreba sile opravdana. I samo kratak pogled u povijest dati ce nam odgovor. Pogledajmo to na primjeru dvije povijesne licnosti Giuseppe Garibaldia i Nelsona Mandele.

Giuseppe Garribaldi (1807.-1882.) bio je borac za ujedinjenje i slobodu Italije, koji je pod utjecajem Giuseppe Mazzinia, predvodnika talijanskog nacionalizma postao pripadnik drustva Mlada Italija i poslije neuspjele oruzane pobune u Savoji 1834. godine osudjen na smrt, od koje se spasava bijegom u Juznu Ameriku gdje se bori za nezavisnost Brazila. Sudjelovao je u urugvajsko-argentinskom ratu na strani Urugvaja, gdje je stekao svjetsku slavu.. Vraca se u domovinu 1848. kako bi sudjelovao u borbi za nezavisnost Italije i u ratu protiv Austrije u Milanu i francuskih snaga 1849. kod Rima za Rimsku republiku sto mu je donijelo nacionalnu slavu.. Sa svojim dobrovoljcima odlazi u pomoc Veneciji. Hapsen i prognan, odlazi u sjevernu Afriku i SAD i u Peru . Postao je 'junak dva svijeta.' Vraca se u Italiju 1854. gdje pomaze Pijemontu u ratu protiv Austrije Godine 1860. izvodi svoj najveci poduhvat i legendarni pohod: osvajanje Sicilije i Napulja. Umro je 1882. godine. Garibaldija se smatra s pravom ujediniteljem Italije. Primjenjivao je silu, bio je revolucionar, mnogi su poginuli ali - ujedinio je svoju Italiju. Da li je bio terorist ili domoljub?

Nelson Mandela (1918.- ) je juznoafricki politicar, revolucionarni vodja i drzavnik cijim naporima je okoncan zloglasni rezim apartheida u Juznoj Africi.. 1942. se prikljucio Africkom nacionalnom kongresu (ANC), organizaciji koja se borila za prava vecinskog crnackog stanovnistva u Juznoj Africi. Poslije je postao jedan od glavnih organizatora u pocetku nenasilne borbe protiv apartheida pod utjecajem filozofije nenasilja Mahatma Ghandia. Nakon sto te mjere nisu polucile rezultate, Mandela je shvatio da se jedino oruzanom borbom moze promijeniti stanje u zemlji. Godine 1964. osudjen je na dozivotni zatvor zbog izdaje, sabotaze, oruzanih napada i pobune protiv sustava vlasti. Godine 1990. pusten je na slobodu i s tadasnjim predsjednikom De Klerkom dogovorio je mirno okoncanje apartheida i prijenos vlasti na crnacku vecinu.

Za te su napore Mandela i De Klerk godine 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir. Godine 1994. Mandela je dobio izbore i proglasen je prvim crnim predsjednikom Juzne Afrike. Koju duznost je obavljao do 1999. godine. Nakon toga posvetio se humanitarnom radu. Smatra ga se jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u danasnjem svijetu. Spomenimo apsurd: Mandela, koji je 27 godine proveo u zatvoru, u starosti od 90 godina i dalje je na spisku vlade SAD kao terorist kao i njegova organizacija ANC koji se jos uvijek vodi u registru americkog State departementa kao teroristicka organizacija cijim je clanovima zabranjen ulazak u SAD. Je li Mandela terorist ili domoljub i humanist?

Zvonko Busic (1946.-) kao i Garibaldi i Mandela , koje smo naveli kao primjer, borio se za svoje ideje slobodne nezavisne domovine Hrvatske, za to je, kao i oni bio sudjen na dozivotni zatvori, kao i Mandela izdrzao je pola svoga vijeka u teskim uzama, izdrzao je viteski robiju, sacuvao je svoje ideale i docekao je da se vrati u svoju samostalnu i nezavisnu medjunarodno priznatu drzavu Hrvatski. Ni kriminalac niti terorist, vec zanesenjak, idealist, rodoljub i domoljub, zestoki borac za pravdu i prava svoga naroda i svoju drzavu Hrvatsku, koja je uz minimalne zrtve i ostvarena.

U hrvatsku zrtvu, koja je u temeljima hrvatske drzave, ukljucena je i patnja i zrtva Zvonka Busica, koji je za svoj hrabar cin kojim je upoznao svjetsku javnost o ropskom polozaju njegove i nase Hrvatske, izdrzao dugu, predugu nepravednu kaznu zatvora Antologijska je njegova recenica upucena dok je jos bio u uzama: "Sloboda je dusevna potreba". Samo osudjenici koji su iskusili zatvore znaju cijenu slobode. To znaju i Marko Veselica, DJuro Perica, Kaja Perekovic i tisuce drugih koji nisu bili teroristi ni kriminalci, vec domoljubi, koji su htjeli slobodnu Hrvatsku, a protunarodni komunisticki rezim im je namijenio teske dugogodisnje kazne zatvora. Svi oni i mi s njima znamo cijenu slobode, vrijednost vitestva i domoljublja i velicanstvenu od njih prozivljenu ljudsku zrtvu za nasu Hrvatsku.

Zvonko Busic je vrhunski mucenik i patnik. Za slobodnu i nezavisnu drzavu Hrvatsku. Hvala mu za hrabrost cina i ljudsku izdrzljivost i osobnu snagu volje i ljepotu nacionalne domoljubne ideje - slobodne Hrvatske. Ne mogu ovaj tekst ljepse zavrsiti do usklikom velikog naseg hrvatskog pjesnika i domoljuba Antuna Gustava Matosa: "Domovino, lijepa nasa domovino, dogmo skepse, ceznjo naseg ropstva, simbole nase duse, vezo nasa sa Bogom i covjecanstvom... mucenicka zemljo nasa Hrvatska!" (Iz Lijepa nasa domovino, 1910.)
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini


Mons. Mile Bogović, inicijator i graditelj Crkve hrvatskih mučenika na Udbini:

Sadašnji projekt ima pečat sadašnjosti

Na početku godine u kojoj bi trebali biti završeni građevni radovi na Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini postavili smo nekoliko pitanja gospićko-senjskom biskupu mons. Mili Bogoviću, inicijatoru u graditelju crkve.

Kako napreduje gradnja?

Vremenske prilike ne idu u prilog brzog napredovanja, ali već sama činjenica da je stavljena pokrov nad kriptom i nad pastoralnim centrom jasno govori da radovi dobro napreduju. Konstruktor-inženjering je poznato naše poduzeće. Zacijelo neće zakazati na ovom projektu. Ove godine građevni radovi trebaju biti dovršeni

Jesu li se obistinila vaša predviđanja da financijskih teškoća u gradnji neće biti ako narod shvati smisao gradnje?

Budući da je to nacionalni projekt, mi smo u Glavni odbor uključili najviše hrvatske ustanove. Narod misli da nije ni potrebna njegova kuna kada smo priključeni na tako moćne izvore. Međutim od tih ustanova u financijskom smislu ima relativno male koristi. Osim toga ima danas poprilično onih kojima smeta već sama ideja Crkve hrvatskih mučenika, pogotovo ako je ona vezana na naš nacionalni i povijesni identitet. Sada su ti iskoristili promjenu projekta da se obruše svim sredstvima na Crkvu. Ne može se reći da nisu uspjeli unijeti zabunu i među iskrene podupiratelje ideje Crkve hrvatskih mučenika. Mi nismo dobivali prostora u medijima da odgovorimo. No, vjerujemo da će Crkva najbolje sama razuvjeravati ljude da gradnja ne samo da nije stala nego i dobro napreduje. Uz to će novi projekt još bolje izraziti misli i želje naših vjernika. Zato i dalje vjerujem da će se obistiniti predviđanja da će narod svojim prilozima omogućiti dovršenje projekta.

Kako se nositi s brojnim napadima i struke i neupućenih?

Mi smo jasno obrazložili razloge za prijelaz na novi projekt. Tome je posvećen gotovo cijeli broj našega glasila Hrvatska vjernost br. 4. Kod onih koji nemaju nekih osobnih i grupnih interesa da brane onaj prvi projekt, lako su shvatili naše obrazloženje. Nitko od kritičara nije uzeo u obzir cjelinu problema: kako namaknuti potrebna sredstva, kako održavati zdanje i koliko bi ono bilo primjereno namijenjenoj svrsi ako se prihvati puna sloboda unutarnjeg uređenja, kako je prvi projektant ultimativno zahtijevao.

Glavni prigovori su da se nije smjelo odustati od prvonagrađenog rada i da se novi projekt ne uklapa u vrijeme i prostor

Kao već rekoh, nama nije ništa drugo preostalo nego da pređemo na novi projekt. A što se tiče potrebe da se izrazi suvremenost, sve da hoćemo, ne možemo se nikada oteti svome vremenu, bez obzira što govorili, pisali ili gradili. Zato će bez sumnje biti na Crkvi hrvatskih mučenika mnogo tragova koji će izražavati suvremenost. Poseban napor je kod memorijalnih zdanja kako da ona izražavaju i događanja kroz prošlost. Vjerujemo da ćemo i to uspjeti, dakako uz suradnju najboljih stručnjaka koji su na projektu angažirani.

Koje su glavne odlike sadašnjeg projekta?

Građevina će imati sve ono što treba imati jedno nacionalno svetište. Zdanje će po vanjskim i unutarnjim oblicima biti lako prepoznatljivo prepoznatljivo i kao crkva i kao svetište. U razgovoru a arhitektima često sam ponavljaš šalu o sv. Roku i njegovom psu. Pripovijeda se da su vjernici jedne župe naručili kod umjetnika sliku sv. Roka. Kada je ona postavljena u crkvu pitali su se koje je sv. Rok a koje njegov pas. Trebalo je ispod slike napisati: Ovo je sv. Rok, ovo je njegov pas. Poruka šale je da sama građevina treba biti takva da je prepoznatljiva kao crkva, da to ne treba napisati.

Mučeništvo izražava već sami oblik crkve (križ) jer će se i iz zraka vidjeti kao križ ucrtan u prostor. On je pokraj Krbavskog polja koje je naše najveće groblje a povezuje i druga hrvatska mjesta gdje su naši ljudi pali pod teretom svoga križa. Na pročelju prema Krbavskom polju središnji prozor bit će u liku Križa krbavskih biskupa iz 13. stoljeća. Tu je i križni put od Krbavskog polja do Crkve hrvatskih mučenika. Svaka postaja može izraziti jedan dio našega povijesnog križnog puta.

Crkva će jasno izraziti i našu ukorijenjenost u kršćanstvo i ovo tlo. Nije Crkva hrvatskih mučenika uvećana replika crkve Sv. Križa u Ninu nego je ona u načinu gradnje nadahnuta našim prvim velikim umjetničkim i kulturnim dostignućima, koje izražava na poseban način spomenuta crkva Sv. Križa. Bit će i drugih znakova simbola koji izražavaju tu misao. Tako je tu i Branimirov križ, Višeslavova krstionica i dr.

Krbava je u srednjem vijeku bila jedno od jačih žarišta hrvatske kulture, posebno one glagoljske. Zato je na preslici Crkve glagoljsko slovo A (A), na kraju križnog puta bit će glagoljski zapis Popa Martinca o tragediji na Krbavskom polju 1493., a na mnogim mjestima bit će kristogram iz kojega su, prema nekim znanstvenicima, izvedena sva glagoljska slova (svakako je dokazano da je to moguće).

Kruna zgrade muzeja prema Krbavskom polju biti će izrađena tako da izražava braniteljsku ulogu Hrvatske. Još je u 10. stoljeću car Konstantin Porfirogenet zabilježio da su Hrvati sklopili ugovor sa Sv. Stolicom da neće nikoga napadati, a ako njih netko napadne da će ih braniti Bog i sv. Petar. Tu pomoć osjetili smo i u Domovinskom ratu. Naši vojnici dobili su ime branitelji.

Neće li Crkva biti shvaćena kao nadmetanje pravoslavlja i katolištva na udbinskom brdu?

Već sama činjenica da nas neki napadaju zato što će nova crkva imati neke sličnosti s pravoslavnim crkvama, a drugi da je ona u funkciji afirmacije katolištva nasuprot od pravoslavlju, pokazuje da ona nosi poruku mira i pomirenja. Već na početku rada na projektu rekao sam da ćemo svim silama nastojati da se ondje i u cijeloj Hrvatskoj uspostave takvi odnosi da nitko više ne treba bježati od svoga susjeda, kao što je bio slučaj i u najnovijoj našoj povijesti. I tu možemo dosta naučiti od prošlosti. Što više poniremo u svoju prošlost to se bolje očituje naše kršćansko zajedništvo. Već sama ideja projekta postavlja svakome isto vjerničko i ljudsko mjerilo: onaj je veći koji je na ovim našim prostorima više znao podnijeti za drugoga i žrtvovati se za druge. Nećemo ovdje veličati one koji su se nametnuli drugima, nadjačali ih i pobijedili, nego one koji su ponijeli svoj križ za druge.

Kada se slijedi ta poruka još se lakše može shvatiti kako su bili u zabludi oni koji su sve skupa željeli svesti na pitanje arhitektonskih struktura i formi.

Koja je svrha gradnje još jedne crkve. Nije li nam ondje bila dovoljna župna crkva koja je u Udbini u drugom svjetskom ratu spaljena a nakon toga porušena da bi oslobodila prostor za hotel.

Ovo nije tek jedna od crkava, ovo je nacionalno svetište na čast svima onima koji su se na ovim prostorima borili za svoju subraću do krajnjih konsekvenicija: do vlastite smrti. Znati cijeniti takve ljude znači izgrađivati u društvu ispravnu vrjednosnu ljestvicu u svakom čovjeku Ono što je bilo zatrpavano, sada izranja i to tako da odražava tlo na kojemu niče i raste. U razgovoru s ljudima u domovini i inozemstvu osjetio sam kao im je ta misao bitni dio tog nacionalnog projekta. Građevina je po svojim oblicima treba izraziti i stalno svjedočiti.

Memorijalni vid bit će jako naglašen, ali nije li naša suvremena arhitektura mogla dati još bolji arhitektonski i umjetnički izričaj jednom nacionalnom projektu?

Iako sam u Rimu imao priliku slušati svjetski poznate povjesničare umjetnosti a i sam sam više godina predavao povijest umjetnosti, nisam smatrao da je dovoljno da uzmemo jednoga projektanta i da vodimo zajedno stvar do kraja. U Gospiću i Udbini organizirali smo u okviru tzv. „Gospićkih razgovora“ sastanke raznih struka: teologa, kipara, slikara, vizonara. Pred svaku od tih skupina stavljana je prvenstveno gore rečena ideja kojoj je trebala naći najbolji izraz u obliku gradnje na Udbini uz Krbavsko polje. Prihvaćanjem idejnog rješenja jednog autora, ostalo je bilo još dosta prostora za obogaćivanje i „preciznije“ umjetničko izražavanje. Nakon što je došlo do napuštanja prvog projekta, neki „iz struke“ ne samo da nisu željeli projekt pratiti dalje nego su ga ometali. Uz to su i druge pozivali da im se pridruže. Iako su i dalje uključeni vrsni stručnjaci, moguće je da će se izostanak još aktivnije pratnje stručnjaka loše odraziti na konačni rezultat. Danas se ljude može lako zastrašiti. Tako su bilo prestrašeni umjetnici i arhitekti. Nisu se smjeli uključiti. Trebalo je imati snage i hrabrosti da taj strah ne zarazi inicijatora i investitora. Ni u jednom času nismo ostali bez potpore uglednih i stručnih pojedinaca. Nismo ih željeli izlagati medijsko stampedu. Zahvaljujemo im na podršci koja nam je omogućila da mirno idemo prema realizaciji iste one ideje koja je bila i na početku projekta. Nju projekt po kojemu sada gradimo veoma jasno izražava.
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000

Pedido de cambio de nombre

UACRA
Unión de Asociaciones Croatas de la República Argentina
Hrvatski Medjudrustveni Odbor u Argentini

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET
Udruga za zaštitu prava građana
Asociacion para la proteccion de los derechos de los ciudadanos


JAVNI POZIVI
(PETICIJE) - PEDIDOS

Tražimo - Pedimos

PREIMENOVANJE TRGA UZ HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU U "KAZALIŠNI TRG"
CAMBIO DE NOMBRE A LA PLAZA QUE ESTA AL LADO DEL TEATRO NACIONAL DE ZAGREB A "PLAZA DEL TEATRO"
(hoy lleva el nombre de Mariscal Tito)
Za potpis peticije kliknite na link:
Para suscribir haga click debajo sobre el link:

http://www.petitiononline.com/001kaz/petition.html

Molimo upisati kućnu i e-mail adresu kao potvrdu istinitosti Vašeg potpisa.
Pedimos por favor que completen con la direccion de e-mail y domicilio como constancia fehaciente de su adhesion.
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -


Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos

Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills

Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke

Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/  adriana.smajic@gmail.com

Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com

(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000