Saturday, 12 June 2021




You might be interested to take a look at an article published in the Melbourne Advocate, Australia, February 22, 1934.To read the article please go to the best,

Ante Cuvalo


A note to the reader: It is often presumed that the “world” was ignorant about the national problems in the so-called First Yugoslavia, especially the fact that it was a terrorist state. The Serbian regime treated Croatia, Bosnia-Herzegovina, Vojvodina, and Montenegro as occupied lands, and open terror was implemented on non-Serbs, mostly on the Croatians. We bring here an article published in the Melbourne Advocate, Australia, dated February 22, 1934, informing clearly to all those who wanted to hear the cries of the oppressed, about the plight of the Croatians at the time.



THAT monument of Liberal ineptitude, the Treaty of Versailles, has sown a harvest of dragons’ teeth in Europe which draws nearer to its ripening. In the name of liberty and self-determination, the historic tradition of the Western world was outraged, and the elaborate economic network which had grown up in the European States was rudely torn to fragments. The resulting chaos has produced appalling misery among the population of Central Europe; and the injustices committed in the hurried carving out of the new States have resulted in the reappearance of racial conflict in a more acute form among the people „liberated“ from the rule of Russia and Austria. We intend in the present study to give a detail picture of one corner of this scene of confusion by describing the tragic enslavement of an ancient Catholic people, the Croats, whose land has become part of the kingdom of Yugo-Slavia. This name – both new and ugly – has been given to a „Nation-State“ artificially created out of heterogeneous mass of races in the region east of the Adriatic Sea. These people – Servians, Slovenes, Montenegrins, Croats, Turks, Bulgars and Albanians – differ in history, culture, religion and even language, though most belong to the racial group of „Slavs“ – as Spaniards, Italians and Romanians are „Latin“. They have been flung together against their will under the supremacy of the least civilised of the larger groups, the Servians, under whose oppression they struggle. In particular, the inclusion of Croatia, Catholic and Latin, with a long tradition of political connection with Hungary, in a union with half barbarous people professing Eastern Orthodox, and only recently delivered from the de-civilising rule of Turkey, has weakened the whole structure of this part of Europe.

The Origins of Croatia

Croatia is a land with a heroic past. Situated at the north-western gate of the Balkans, the Croats defended the Catholic frontier for centuries against the onslaught of Islam, forming the outworks of Christendom – „Antemurale Christianitates“ (sic!) from the 15th to the 19th century. The race is anciently established, having migrated into the region between the Drava and the Adriatic in the fifth century A.D. The Croats were converted to Christianity by Italian missionaries under one Abbot Martin, and seven Bishoprics were set up – a number which was later increased. The Latin origin of Croatian Christianity made a gap between these Slavs and the Serbs and Bulgars, their neighbours, who were converted from the East, and fell into Schism with the Byzantine Church. Croatia formed the south-eastern frontier region of Charlemagne’s empire. The rule of the great Frank was willingly accepted; but the misgovernment of his successor led to a revolt. Under the Pope’s protection, Croatia became an independent kingdom until its peaceful union with Hungary in 1102.

The Middle Ages

The first period of Magyar rule was a happy one. The Balkans were still Christian land, and the Turkish menace to the West remote. Feudalism – alien to Slav tradition – grew up under the Arpad kings; the Church flourished and grew rich, its Bishops wielding great political power; and the religious Orders flourished, spreading learning through the land.

In 1301 came a break with Hungary. A French dynasty was established – the House of Anjou; and the King’s power increased. Marriage brought Croatia into the orbit of Holy Roman Empire; and in the late 14th century it was disputed between German and French-Neapolitan dynasties. Dalmatia, the coast region, was sold to Venice.

The Struggle with Islam

Then, at last, came the first Turkish raids in 1414-15, opening a new age of war for the defence of the West. Mohammed II occupied Bosnia after the fall of Constantinople in 1453, and the Turkish war soon became almost continuous. Hungarian rule had been restored in Croatia, though the real Government was that of the military chiefs, or „Bans.“ But in 1526 came the great Christian disaster of Mohacs. The Hungarian King was slain and Hungary overrun. What remained of it passed, with Croatia, under the rule of the Austrian Hapsburgs.

Religious Problems

The Reformation reached Croatia after considerate success in Austria and Hungary; but though the new doctrines infected some of the powerful Zrinski family, they were refused toleration by the Ban, and made little headway.

The frontier with Turkey 1688, and a compulsory military levy established for its defence, which was maintained until 1873; so that all Croatia was an armed camp for the defence of Christendom. Turkish tyranny led to an influx of Orthodox Slavs into Croatia, and an attempt was made to secure the loyalty by persuading them to „Uniatise“ – that is, become Catholics, while retaining the Eastern rite – but without much success. The menace of Protestantism was removed by the influence of the Jesuits, who were established at Zagreb, and did much to improve education. Croat students regularly attended Italian universities in the eighteenth century, so that the Latin character of the people’s culture was fully maintained.

The National Revival

Under Austrian rule, Croatia had become increasingly Germanized; but the French Revolution, as in Italy led to changes which brought about revival of the national spirit. Napoleon in 1809 made Croatia part of his kingdom of Illyria; and French ideals made some headway during the period of his rule, which ended in 1814. In 1835 a reaction in favour of the Slav language began. The Croats demanded autonomy, but their loyalty was secured by the establishment as Ban of Josip Jellachich, who saved the Austrian throne in the 1848 revolution.

The defeat of Austria by Prussia in 1866 led to a reconstruction of the Empire as a dual monarchy by the „Ausgleich“ of 1867; and the next year Croatia concluded a compromise which secured her liberties within the Hungarian kingdom. The country was given self-government under a „Ban“ appointed by Hungary, who presided over the Legislative Assembly or „Sabor.“ This Assembly attended to local administration; but Croatia had also representation in the Hungarian Parliament and Cabinet; and it had a right to its own flag and language. There were grievances of various kinds, it is true – chiefly connected with overtaxation and maladjustment of tariffs – but it is instructive to compare the condition of Croatia in 1914 with its present state after „liberation“ by the arms of the Allies.

The Betrayal of Croatia

The Croats fought loyally for the Empire until its break-up became imminent. They then proclaimed their independence, setting up a seperate Government at Zagreb in 1918, which was recognised by Servia. The Allies, however, were determined to form a great Southern Slav State of all the groups in this region, and France – probably fearing the increase of Italian influence in Croatia – urged its union with Servia. This was attempted on a basis of equality at a series of conferences at Geneva. Croatia was to be associated in a federal bond with Servia and the other Slav States, but was not to be subject to the Servian dynasty. The Serbs, however repudiated this settlement. Their military predominance, at the close of the war, was complete, and they were able to force a Union on Croatia on their own terms. Since then, the Servian General Kalafatovich, has represented the Union as a result of the conquest and occupation of Hungarian territory; but this is entirely false. It was the freedom of a friendly Republic which was invaded after the Serbs had failed to secure their own terms by negotiation.

Croatia Enslaved

The imposed „Union“ was accompanied by a promise to call a free convention in six months; but the meeting was postponed for two years. During this time all power was concentrated in the Servian capital, Belgrade; and Serb soldiers and police occupied Croatia, setting up a reign of terrorism and corruption, whose object was the dissolution of the Croat State organisation.

At last the convention met. From the first the rule of the Servian dynasty was assumed, though the Croats had not recognised it. Their representatives, therefore, boycotted the Convention. Even so, the influence of the other combined groups was such that opposition to the new constitution – which divided Croatia into several provinces – could only be overcome by „rigging“ the electoral lists. Premier Pashitch threatened the Turkish group that if they did not serve his cause „they would never return home alive.“


The Convention of the new „Yugoslav“ State was ignored by the Croats until 1925, when their leader, Raditch, decided, on English advice, to act in the new Parliament, where it was hoped to obtain concessions by a combination of the minority groups with the Servian opposition. Vague promises of change were made by the Government itself, by the way of encouragement.

Raditch was overborne by the feeling of the „Moderates“ in his own camp; but he had prophesied that the reappearance of the Croats would lead to the union of the Servian parties in a „bloc“; and so it proved. The party of „The Strong Castle“ was formed on the initiative of King Alexander; and every effort was made to break the Croat leader’s power by compromising him in the eyes of his nation. When this failed, Raditch was simply shot dead in the House by a fellow member of Parliament, and the murderer – like the assassin of the Austrian Archduke in 1914 – was hailed as a national hero.

The Royal Tyranny

The Croats succeeded to Zagreb and the Parliament at Belgrade continued to legislate for the whole country without their consent. But it was necessary to take stronger measures in order to maintain the Servian predominance against the rising tide of opposition. In autumn 1928, therefore, on his return from Paris, the King tore up the former Constitution and declared a Royal Dictatorship, composing a new constitution of a highly autocratic character, in which all the provincial liberties were abolished and the country unified. While many of the Serb politicians took office under the regime, the new Croat leader, Dr. Matchek, was imprisoned. The King played the part of Richard II., and took over the „leadership“ of the Croat people. The commemoration of Raditch and visits to his grave were forbidden. The Croat flag might no longer be displayed; this prohibition also applied nominally to the old Servian colours; but the latter could be flown freely as the standard of the Orthodox Church. Young men, however, who bore the Croat flag as a banner, with religious emblems upon it, at the Eucharistic Congress of Dalmatia Croatia were attacked and some of them killed by the Servian police.

Croatia is at present under the rule of Servian police and soldiers, who exercise complete power. The law courts are merely police institutions; the torture of prisoners is freely practised. The education in Croatian schools is Servianised in its historical section, and an effort is being made to impose changes in the language and writing of the people. The banks and financial institutions at Zagreb are subjected to every kind of pressure in order that the savings of the people may be transferred to Belgrade. Meanwhile, the existence of a Croatian question is officially denied since Croatia has been absorbed in Yugo-Slavia, how―it is asked―can there be a Croatian question?

The Outlook

The attempt to destroy this brave and unhappy Catholic nation will, no doubt, meet with the failure which has always attended such brutalities. Meanwhile, the State of Croatia is a danger to Yugo-Slavia since it places her in a weak situation in face of the possible aggression of Italy, the neighbour whom she fears. There can be little doubt of what attitude the Croats would assume in such a case.

It is obvious that the regime of stupid violence in Yugo-Slavia cannot last. The problem is not touched by it. There are several possible solutions of this minority question. The idea of a federation of autonomous States under the Servian Crown has much to recommend it: but in the case of Croatia, the persecution has led to a growing demand for nothing less than complete separation. Indeed, historic, religious and cultural affinities are stronger here than those of race; and a revival of the older political ties with Austria and Hungary might be the most satisfactory solution. Croatia would thus become a member of the new Danube federation, which seems likely to be formed eventually, in order to solve the problem of the former territories of the Austrian Empire.

Transcribed by Nikola Dedić, Student of History at the University of Mostar

The article can be found here:

Književne veze Hrvatske i španjolskog govornog područja

 Književne veze Hrvatske i španjolskog govornog područja

 Uskoro izlazi knjiga „Poganska Patagonija“ pisca i sveučilišnog profesora hrvatskih korijena Óscara Barrientosa Bradasica u prijevodu Željke Lovrenčić

Predsjednica Odbora za književne veze DHK i dopisna članica Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu Željka Lovrenčić, vrlo se često spominje u medijima na širokome području na kojemu se govori španjolski jezik.

Ovih je dana u Čileu na više portala i u nekoliko novina objavljena vijest da u Hrvatskoj uskoro izlazi knjiga magaljanskog književnika i sveučilišnog profesora hrvatskih korijena Óscara Barrientosa Bradasica „Poganska Patagonija“ u njenom prijevodu i u izdanju Naklade Bosković. Također, prenijet je zapis Željke Lovrenčić posvećen književniku i akademiku Eugeniju Mimici Barassiju koji je nedavno umro u Santiagu.

Na drugoj strani svijeta, u španjolskoj Salamanki gdje je Lovrenčić učestali gost, na portalu Rtv Salamanca al día objavljene su tri pjesme Alfreda Péreza Alencarta iz njegove knjige Tu je nebo objelodanjene 2016. u izdanju Naklade Đuretić i Studio moderna. Uz pjesme i fotografije donosi se i životopis prevoditeljice.

A na portalu lista Tiberías uz prijevod poeme UMIT na hrvatski jezik, mnogobrojni se kolege širom svijeta opraštaju od salvadorskog pjesnika Luisa Borje koji je u ožujku u 35. godini života preminuo od Covida-19. Za knjigu UMIT Luis Borja je na XXII. susretu iberskih i hispanoameričkih pjesnika na kojemu su sudjelovali i hrvatski pjesnici Lana Derkač i Davor Šalat, dobio uglednu nagradu Pilar Fernández Labrador koju dodjeljuje Grad Salamanca. U tekstu posvećenom Luisu Borji, uz Alencartov uvod i fotografije autora, objavljeni su izrazi sućuti pjesnika iz Španjolske i Latinske Amerike te čitava poema posvećena pjesnikovoj rodnoj zemlji Salvadoru i njezin prijevod na hrvatski jezik.          

Dubravka  Tušek 

Thursday, 3 June 2021

Studija o ljudskim pravima u hrvatskoj emigrantskoj misli

Studija o ljudskim pravima u hrvatskoj emigrantskoj misli

Što su hrvatski intelektualci u emigraciji druge polovice  XX. stoljeća, poput Franje H. Eterovića ili pak Bogdana Radice te njihovih suvremenika nastanjenih od Buenos Airesa do Chicaga i Londona, pisali  o ljudskim pravima možete saznati na jednome mjestu u zadnjem svesku časopisa „Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine“ iz pera dr. sc. Ivana Čule

Izvorna znanstvena studija „Ljudska prava u hrvatskoj emigrantskoj misli (1945 – 1990)“ koju je napisao dr. sc. Ivan Čulo s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu objavljena je nedavno u časopisu „Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine“, Vol. 46. (2020.), 439 - 643 str. Posrijedi je jedinstvena studija koja na dvjestotinjak stranica sabire, propituje i valorizira pristupe hrvatskih emigrantskih mislilaca o ljudskim pravima još od vremena pripreme i donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima. 

Prilikom njezina usvajanja 1948. u Ujedinjenim narodima bivša Jugoslavija bila je jedna od rijetkih država koja nije glasovala za Deklaraciju. Zanimljivo, službeni prijevod Opće deklaracije o ljudskim pravima nije bio objavljen na hrvatskome jeziku ni u službenim glasilima SFRJ u čijem je sastavu Hrvatska bila do 1991.,  pa je netočan podatak u nekim drugim radovima da je Opća deklaracija o ljudskim pravima bila ratificirana u Jugoslaviji, s uputom na Službeni list FNRJ/SFRJ. U samostalnoj Hrvatskoj službeni prijevod Opće deklaracije o ljudskim pravima na hrvatski jezik objavljen je tek 2009 (NN, 12/209).

Ljudska prava, dakako, danas pripadaju čovječanstvu i jednako pripadaju svakoj osobi na ovome svijetu. Studija uvodno prikazuje značajke, položaj i prilike hrvatske emigracije na Zapadu u razdoblju hladnoratovske podjele svijeta te onodobni službeni jugoslavenski pristup ljudskim pravima. Analiza hrvatske emigrantske misli dr. sc. Ivana Čule zahvaća četiri razdoblja: 1. 1945 – 1960;  2. 1961 – 1970; 3. 1971 – 1980; te 4. 1981 – 1990.

Autora Čulu zanima smisao ljudskih prava definiranih Općom deklaracijom, koja se prakticiraju u zbiljskim društvenim praksama kako u komunističkom, tako i u liberalnom poimanju svijeta i čovjeka na vremenskoj okomici od 73 godine, otkad je taj dokument UN-a prihvaćen na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda kao pravno obvezujući minimum prava i sloboda svakog čovjeka. Na te okolnosti ukazuju hrvatski emigranti s višedesetljetnim adresama u metropolama Sjeverne i Južne Amerike, kao i oni iz odredišta iz Zapadne Europe od Madrida do Pariza i Londona. 

Već krajem 1940-ih i tijekom 1950-ih filozof i pisac s madridskom i kasnijom višedesetljetnom čikaškom adresom Franjo Hijacint Eterović, te sociolozi Bonifacije Perović s argentinskog vidikovca te Mirko Meheš s kanadskog horizonta sustavno analiziraju Opću deklaraciju smatrajući je ne samo velikim dostignućem u shvaćanju čovjeka kao osobe, već i značajnim korakom u napretku međunarodnog prava.

Uz objavljivanje filozofskih i socioloških ogleda u inozemnim stručnim časopisima te plodan opus u kultnoj iseljeničkoj periodici, podsjećamo, ova su trojica doktora znanosti Eterović, Perović i Meheš, razvili zapažene karijere sveučilišnih profesora filozofije i sociologije u domicilnim sredinama svoga doba (Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Argentini…).

Iako bezrezervno prihvaćaju Opću deklaraciju i njezine personalističke temelje, ipak se kritički osvrću na neka rješenja i nedostatke u njoj. Razmatraju i kontekst prihvaćanja, bliskosti i udaljenosti Opće deklaracije u odnosu na tadašnje politike, ideologije, filozofije i svjetonazore.

Eterovićevi i Perovićevi ogledi najraniji su analitički oblikovani prilozi usredotočeni na problematiku ljudskih prava iz pera hrvatskih autora u emigraciji, a odlikuje ih izraziti personalistički pristup, drži autor studije doktor Čulo.

Šezdesetih dvadesetog stoljeća osobito vrijedan doprinos proučavanju ljudskih prava u socijalističkim ustavima ostvaruje pravnik i političar u emigraciji Branko Martin Pešelj,

u široj javnosti poznatiji kao osobni tajnik Vladka Mačeka, s kojim je krajem druge svjetske kataklizme emigrirao  u Washington. Uz publicističku i političku aktivnost, Pešelj je predavao četvrt stoljeća na Pravnom fakultetu u Georgetownu i to od 1961. do 1986. Objavljivao je u stručnom časopisu The American Journal of International Law, kao i znamenitoj emigrantskoj periodici od Hrvatske revije do američko-hrvatskog Journala of Croatian Studies te argentinsko-hrvatske Studia Croatice. Ta dva potonja glasila na stranim jezicima engleskom i španjolskome jeziku bila su, prema ocjeni Borisa Marune, jedini ozbiljniji pokušaji „hrvatske emigracije da se na stranim jezicima sustavno informira svjetsku javnost o našoj hrvatskoj prošlosti,književnosti, kulturi i, napose, o tragičnom položaju Hrvatske i njezina naroda u tzv. novoj Jugoslaviji.“

Vrijedne oglede i analize o stupnju poštovanja ljudskih prava na europskome tlu, prema Čulinim istraživanjima,  pisali su u našim i stranim časopisima hrvatski disidentski pisci kao što su Gvido Saganić iz Velike Britanije i Jure Petričević iz Švicarske tijekom 1970-ih i 1980-ih, prateći cjelokupna događanja na međunarodnoj razini s ciljem ukazivanja na sustavna kršenja ljudskih prava u Jugoslaviji. 

Za tri desetljeća prisilne londonske avanture Gvido Saganić od 1960. do demokratskih promjena u Lijepoj Našoj ostvario je velik broj članaka u kultnom časopisu Nova Hrvatska, čijim članom uredništva u Londonu postaje od prvoga joj broja. Za tih trideset godina Saganić je kao dio Kušanova uredničkog tima Nove Hrvatske nemjerljivo  doprinio djelovanjem i u inozemnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava na Zapadu kakva je Amnesty International. Agronom i publicist Petričević, poglavito se iskazao kao urednik i utemeljitelj nakladničke kuće Verlag Adria u švicarskom Bruggu koja je objavljivala Knjižnicu slobode.

U osamdesetima pred pad Berlinskoga zida i slom komunizma u Europi novu dimenziju shvaćanja ljudskih prava iznosi i Tomislav Sunić s višegodišnjom karijerom američkog sveučilišnog profesora i kasnijeg hrvatskog diplomata te eminentnog pisca društvenih tema.

Kroz više desetljeća emigracije svojim radovima obranu ljudskih prava za pojedince i narode zastupaju eminentni intelektualci nastanjeni u SAD-u kao što su Kvirin Vasilj i Bogdan Radica. Radičin opus podjednako je važan i za američku i za hrvatsku kulturnu povijest. Od 1950. je Radica bio redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u New Jerseyu. Uz profesionalnu karijeru sveučilišnog predavača, Radica je razvio bogatu suradnju s hrvatskim emigrantima u iseljeničkom tisku poput Hrvatske revije u kojoj je za pet desetljeća objavio desetine članaka kulturološke i političke tematike. Od mnogobrojnih eseja dovoljno je zaviriti u Radičinu knjigu „Živjeti nedoživjeti“ (I–II, 1982) da bi se opravdao interes istraživača Čule za emigrantskim analitičarima ljudskih prava i sloboda kakav je bio Bogdan Radica.  

Zanimljiv je i publicistički rad koji je ostvario Franjo Nevistić u okviru kultunog časopisa na španjolskome jeziku Studia Croatica u Argentini. Proučavanje i bavljenje ljudskim pravima u hrvatskim okvirima započelo je i duže trajalo u emigraciji nego u domovini, dokazuje autor ove studije dr. sc. Ivan Čulo. Iako, pretežito s neosnovanom stigmom „državnih neprijatelja“ i pristalica „režima NDH“, hrvatski su emigranti u svojim radovima zastupali raznovrsne teorije, ideje i pristupe ljudskim pravima te isticali vrijednosti demokracije i pluralizma. To ne samo da nije bilo svojstveno jugoslavenskom pristupu, već je bilo izričito i zabranjivano. Stoga misao hrvatskih emigranata zaslužuje dolično mjesto u hrvatskoj tradiciji promišljanja ljudskih prava, zaključuje istraživač Čulo u studiji objavljenoj u časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine.

Uz knjižare i knjižnice u Hrvatskoj, časopis u kojem je objavljena spomenuta studija dostupan je  čitateljima širom svijeta i na internetskom Portalu hrvatskih znanstvenih časopisa Hrčak na ovoj poveznici::

( ;


Tekst: Vesna Kukavica


Thursday, 20 May 2021

Generalu Anti Gotovini - Nikola Šimić Tonin


Generalu Anti Gotovini


Generale Gotovina,

iza brda diže se teška ubilačka noć

bude se granate

tenkovske gusjenice

puščani hitci.


Posred livade

Ravnih kotara,

za blagom stoji seljanka

nagnuta nad suton



Djeca su njezina otišla


Nisu se vratili…


Generale Gotovina,

vidiš li vlak

koji nosi sunce?

Odlazi s pjesmom.


Generale Gotovina,

neprijatelj je poražen.

U grobnoj tišini grobovi

ispod borovih iglica šutnje.


Generale Gotovina,

zvjezdice na vojničkoj odori

suze u očima majki

koji smisao imaju

u buci vlaka…

Juri povratku.

Skoro će dan.


Blizu smo kući.


Lijepa Naša


Nikola Šimić Tonin

Wednesday, 10 March 2021

Cursos de idioma croata 2021 Circulo Croata Cultural



Les informamos sobre los cursos presenciales que dictará el Circulo Croata Cultural en su sede de Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud, partido de Avellaneda, Pcia. de Bs. As., en el presente año 2021. El comienzo de los cursos será el sábado 20 de marzo de 2021 (salvo el curso de conversación y perfeccionamiento avanzado que comenzará el sábado 27 de marzo de 2021). En el archivo adjunto se informa en detalle sobre los cursos, la modalidad de inscripción, sus horarios, aranceles, profesores, lugares donde se dictará cada curso y demás detalles. También y dado que seguimos con la pandemia de Covid 19 se adjunta otro archivo (comunicado) con las pautas sanitarias que ha adoptado El Circulo Croata, parte de las cuales deberán ser cumplidas por los cursantes. Apelamos a la responsabilidad individual de cada uno para cuidarnos mutuamente.




Ing. Tomislav Pavicic

Prof. y coordinador de los cursos de idioma croata del Circulo Croata Cultural




Avda. A. Debenedetti Nº 1776, (1871) Dock Sud, Avellaneda, Rep. Argentina

e– mail .  Fundado el 19 de Marzo de 1923




Cursos a dictarse en el año 2021 : por imposibilidad de uso de aulas del Colegio Cristo Rey todos los cursos se darán en la sede del Circulo Croata Cultural de Dock Sud:


1) Nivel Inicial Avanzado : Los que aprobaron el Nivel Inicial en el año 2019 y no cursaron por la pandemia en el año 2020, cursarán este año 2021 los sábados de 8:45 a 10:15 h con el prof. Ing. Tomislav Pavicic en la P. Baja de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud.  

Inicio de las clases :  20 de Marzo de 2021 ; Horario curso : sábados de 8:45 a 10:15 h.

Arancel : $1.000.- p/mes. Por marzo 2021 se pagará solo la matrícula de inscripción de $1.000.- pero no el arancel. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.


A.2) Primer Nivel : Los que aprobaron el Nivel Inicial Avanzado en el año 2019 y no cursaron por la pandemia en el año 2020, cursarán este año 2021 los sábados de 10:30 a 12:00 h con el prof. Ing. Tomislav Pavicic en la P. Baja de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud.  

Inicio de las clases :  20 de Marzo de 2021 ; Horario curso : sábados de 10:30 a 12:00 h.

Arancel : $1.000.- p/mes. Por marzo 2021 se pagará solo la matrícula de inscripción de $1.000.- pero no el arancel. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.


A.3) Nivel Inicial : (nuevo curso que se inicia este año 2021 y que no pudo realizarse por la pandemia en el 2020): Ya que la cantidad de alumnos se limita a no más de 12 alumnos por razones sanitarias ligadas a la pandemia de Covid 19, se dividirá este curso del año lectivo 2021 en uno de turno mañana y uno de turno tarde.

Turno mañana : lo dictará los sábados de 10:30 a 12:00 h la prof. Dra. Iva Vidic en el aula del 1er. piso de la sede del Circulo Croata Cultural, Av. A. Debenedetti 1776,  Dock Sud.

Turno tarde : lo dictará los sábados de 13:30 a 15:00 h el prof. Ing. Tomislav Pavicic en la P. Baja de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud.  


Nota para este curso A.3) de Nivel Inicial : los alumnos serán incorporados a uno u otro curso (mañana o tarde) previa inscripción obligatoria por e-mail  ( o ) hasta el 16.03.2021 a fin de que se puedan programar ambos cursos iniciales. Deberán confirmar el cursado via mail indicando en el mismo todos sus datos personales (nombre y apellido, domicilio, edad, tel. celular (indicar si tienen whattsapp) y/o tel fijo, e-mail e indicar el   turno de su preferencia. Incorporaciones posteriores a la inscripción dependerán de la cantidad de alumnos cursantes ya que el límite es 12 alumnos por curso. Se informará a los alumnos que turno les corresponderá previamente al inicio.

Inicio de las clases :  20 de Marzo de 2021 ; Horario cursos : turno mañana sábados de 10:30 a 12:00 h y turno tarde sábados de 13:30 a 15:00 h-

Arancel : $1.000.- p/ mes. Por marzo 2021 se paga solo la matrícula de inscripción de $1.000.- pero no el arancel. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se entrega sin cargo.


A.4) Curso de perfeccionamiento y de conversación avanzado : los alumnos que lo cursaron  en el 2019 y no pudieron seguirlo en el año 2020 por la pandemia, lo cursarán este año 2021 los sábados de 13:30 a 15:00 h con la prof. Dra. Iva Vidic en el aula del 1er. piso de la sede del Circulo Croata Cultural, Av. A. Debenedetti 1776Dock Sud..

Inicio del curso : 27 de Marzo 2021 ; Horario curso : sábados de 13:30a 15:00 h .

Arancel : $1.000.- p/mes. Por marzo 2021 se pagará solo la matrícula de inscripción de $1.000.- pero no el arancel. Material didáctico se entrega sin cargo.


Nota para los cursos de los ítems. A.1), A.2) y A.4) : Reinscripción y/o alumnos nuevos: Los que cursaron y promovieron en el año 2019 y no pudieron cursar por la pandemia de Covid 19 en el año 2020, deberán obligatoriamente confirmar hasta el 17.03.2021 p/ tel, e-mail o wattsapp su inscripción y participación efectiva antes del inicio de los cursos. Podrán eventualmente incorporarse alumnos nuevos a los cursos A.1), A.2) y A.4) previa inscripción obligatoria hasta el 17.03.2021 p/mail y evaluación on line (por zoom, whattsapp, Skype, etc.). Su participación queda supeditada a que no se superen los 12 alumnos por curso.


Nota importante : Los alumnos que por cualquier motivo se incorporen a posteriori de Marzo,  pagarán además del arancel mensual del mes correspondiente, la matrícula de inscripción.

Consultas, reinscripciones: por e-mail a (preferentemente) o al mail . También por celular al Ing. Tomislav Pavicic (coordinador de los cursos) al 15 6877 5666 (tiene whattsapp +54 9 11 6877 5666).

Circulo Croata Cultural y de SSMM de Dock Sud

Comunicado a los alumnos de los cursos de idioma croata del ciclo lectivo 2021


Ante la situación actual en relación al coronavirus apelamos a la buena voluntad y responsabilidad de todos para evitar su propagación en la medida de lo posible, por lo que les informamos las medidas sanitarias que se adoptarán y las medidas y acciones que solicitamos implementen los alumnos para su seguridad y la del personal docente :

1.- No concurrir a los cursos si viajó y retornó recientemente de países afectados por el virus o de provincias afectadas por el mismo (salvo que cuente con PCR negativo realizado 48 h antes) o ha tenido contacto con personas infectadas hasta tanto pase el tiempo de cuarentena obligatoria o de aislación voluntaria de 2 semanas.

2.- Se desinfectarán las aulas previamente al ingreso de los alumnos y se limpiarán las mesas con alcohol al 70%. Se destinarán 15’ (entre los 2 cursos del sábado a la mañana de planta baja para la desinfección de las mesas). Lo mismo se hará al terminar los cursos de la mañana (post 12:00 h) y de la tarde.

3.- Se tomará la temperatura a todos los alumnos en el ingreso con pistola laser infrarroja, no pudiendo ingresar los que tengan temperatura o fiebre.

4.- Se proveerá alcohol en gel en la entrada al Círculo.  Previo al ingreso al lugar de cursado deberán obligatoriamente ponerse alcohol en gel en las manos. También podrán lavarse las manos con jabón en los sanitarios de p. baja.

 5.- Todo aquel que tenga síntomas de fiebre, tos y otros síntomas que hagan presumir una eventual infección, que no concurran a clase hasta tanto se determine la real situación vía análisis. Apelamos a vuestra responsabilidad.

6.- No saludarse en el aula con besos o dándose la mano (saludos de codo o puño) y evitando los abrazos innecesarios y dentro de lo posible no tocarse la cara, boca u ojos con las manos.  

7.- Deberán concurrir con barbijo y utilizarlo cubriendo nariz y boca.

8.- En los sanitarios luego del uso rociar con alcohol al 70% los objetos que ha tocado. Podrán llevar consigo su propio alcohol en gel o alcohol al 70%.

9. Deberá guardar distancia de 1,5 mt con sus compañeros de clase y evitar acercarse a los mismos sin barbijo.

10.- Se solicita no traer comida ni postres ni compartirlos. No compartir vasos, bombillas de mate, botellas, cucharitas u otros elementos. El Círculo no proveerá café ni bebidas ni otros elementos. Cada uno podrá traer su propio vaso descartable y su infusión.

11.- No compartir libros ni elementos, salvo que sean convivientes. En el caso de convivientes podrán sentarse juntos pero deberán mantener la distancia mínima establecida de 1,5 mts con otros.

12.- En caso de producirse un rebrote o una 3ra. ola del Coronavirus, que obligue a suspender las clases, los cursos se retomarán en forma virtual en los mismo horarios por medio de zoom, meet, Skype u otro programa. Cada uno de los profesores les informará oportunamente.


Monday, 22 February 2021





„Pregled nakladničke djelatnosti Hrvatske matice iseljenika (1951.-2021.)“ skreće pozornost čitateljskoj publici na žanrovski raznovrsnu i poticajnu materinsku pisanu riječ naše dijaspore iz mnoštva tiskanih djela…


Uz Međunarodni dan materinskog jezika i aktualni Mjeseca hrvatskog jezika pred nama je „Pregled nakladničke djelatnosti Hrvatske matice iseljenika (1951.-2021.)“ koji skreće pozornost čitateljskoj publici na žanrovski raznovrsnu i poticajnu materinsku pisanu riječ naše dijaspore iz mnoštva tiskanih djela…

Hrvatska matica iseljenika s ponosom se može osvrnuti na nekoliko datuma tijekom proteklih sedam desetljeća koji označavaju razvitak njezina svestranog i plodnog rada koji se do danas razgranao u više pravaca kulturnog i društvenog života hrvatskog iseljeništva.

Treba, svakako, najprije spomenuti godinu 1951. kad je počela djelovati, dakle, prije 70  godina, pa je po tome 2021. jubilarna godina. Prije 70 godina Hrvatska matica iseljenika pokrenula je svoj časopis „Matica“ pa je i to razlog da se 2021. godina smatra jubilarnom godinom. Prije 66 godina (1955.) Matica je pokrenula jednu od svojih čitanijih publikacija – „Iseljenički kalendar“ – koji je, izostavljanjem kalendarske označnice, prerastao u „Hrvatski iseljenički zbornik“ promijenivši dotadašnju fizionomiju prema osuvremenjenoj uredničkoj koncepciji, s težnjom da po izboru i obradbi tema poprimi obilježja znanstvene publikacije. 

Te su dvije publikacije dobro primljene u domovini i u iseljeništvu u četrdesetak zemalja, postigavši zapaženu čitanost pa i citiranost. Njima treba pribrojiti i druga Matičina serijska izdanja, ali i niz žanrovski različitih, vrijednih i zanimljivih monografijskih izdanja što ih je Hrvatska matica iseljenika tiskala od 1951. do 2021. godine. Iz navedenoga je lako zaključiti da je riječ o izdavačkoj djelatnosti HMI-ja koja u svome sedamdesetogodišnjem postojanju svestrano osvjetljava kako vlastiti rad, tako i život hrvatskog iseljeništva na svim kontinentima s time da je nakladništvo tek jedan vid Matičina rada, koji na temelju te bogate dokumentarne pisane građe na materinskome jeziku pruža uvid i u ostale njezine kulturne i prosvjetne te sportske djelatnosti. 

Spomenute obljetnice dostatan su povod da se u bibliografskom pregledu nabroje Matičina izdanja kako bi se i na taj način obilježilo njezinih sedam desetljeća postojanja i djelovanja.

Bibliografski pregled različitih publikacija – knjiga, brošura, kataloga, časopisa i drugih periodičkih izdanja što ih je Hrvatska matica iseljenika (prije 1991. Matica iseljenika Hrvatske) objelodanila u proteklih 70 godina – izrađen je na temelju fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Taj popis – ili pregled – Matičinih izdanja možda i nije potpun pa ćemo ga s vremenom tijekom ove jubilarne godine dopuniti. Neke publikacije nisu – možda – navedene iz vrlo jednostavnog razloga: Nacionalna i sveučilišna knjižnica nije ih dobila kao obvezni primjerak pa ih nije ni mogla iskazati u svojim katalozima, odnosno u svojem kompjutoriziranom sustavu. 

Za neke, tijekom komunizma, nije nikada ni saznala pa ih nije mogla ni ubaštiniti putem institucije obveznog primjerka. Nažalost, ni u HMI-ju nisu sačuvana sva njezina izdanja, također zbog raznih ideoloških ugroza prije osamostaljenja Republike Hrvatske ili čak običnog ljudskog nemara. Popis će se, nedvojbeno, morati još nadopuniti.


Književna djela, historiografske i sociološke monografije, publicistika


U bibliografiji su navedene publikacije što ih je Matica izdala samostalno ili zajedno s drugim ustanovama – što nije bio rijedak slučaj. U nekim je slučajevima Hrvatska matica iseljenika uvrštena u popis tiskanih publikacija iako je bila samo pokrovitelj izdavanja nekoga djela, a ne izdavač ili suizdavač, ali to je učinjeno da bi se pokazalo kako se i na taj način HMI uključila u neki nakladnički pothvat.

U sadržajnom pogledu te su publikacije vrlo raznolike kao što je tijekom sedamdesetogodišnjeg Matičina postojanja bila žanrovski i programski raznolika i njezina djelatnost. U rasponu od jednostavnih i kraćih tiskopisa koji svjedoče o nekim kulturnim događajima i manifestacijama (npr. Danima hrvatskog pučkog teatra, pozivnicama održanih izložaba, deplijanima i plakatima festivalskih priredaba, knjižicama tjedana iseljeničke kulture i biltenima Foruma hrvatskih manjina iz europskoga susjedstva i sl.) do zbornika zanimljivih znanstvenih skupova od kojih su neki imali međunarodno značenje. 

Matica je objelodanila i jedan broj antologijskih književnih djela (A. Šenoa, A. Batistich, R. Diaz Eterovich, P. Štambuk, I. Smoljan, Lj. Totch Naumova, T. Žigmanov, Đ. Vidmarović, I. Meštrović, Š. Š. Ćorić, I. Bačić Serdarević, J. Marinić, J. Mihovilovich, M. Yasbincek, Oscar B. Bradasic…), jedan broj fantastičnih književno-teorijskih studija o našoj literaturi s migrantskim predznakom iz pera doktora kroatistike, hispanistike i anglistike koji poznaju inozemnu Croaticu poput Branke Kalogjera i Borisa Škvoraca, Luke Budaka, Vinka Grubišića, Željke Lovrenčić, akademika Ante Sekulića…

Matica je prva objavila antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva izvandomovinstva 1940. – 1990.  pod znakovitim naslovom „Skupljena baština“ u sunakladi s ŠN priređivača Stijepe Mijovića Kočana (1993.). Odlične su – godišnjom Nagradom za znanost nagrađivane – sociološke i historiografske te ekolingvističke monografije o hrvatskom iseljeništvu sa svih kontinenata iz pera povjesničara Ivana Čizmića, Ljubomira Antića, Ante Laušića, Vlade Šakića, Marina Sopte i Jure Prpića – s polustoljetnom američkom adresom. 

Nagradom se diči i  knjižni niz iz povijesti hrvatske znanosti iz dijaspore dr. sc. Janka Heraka, što uz Matičinu potporu dokumentira vrhunske karijere uglednih hrvatskih znanstvenika iz planetarno slavnih laboratorija čija sadržajna građa donosi stotinjak studija o hrvatskim prirodoslovcima čiji su izumi utkani u temelje naše civilizacije od vremena Nikole Tesle do našeg suvremenika fizičara i filantropa Marina Soljačića ili slavnog molekularnog biologa Ivana Đikića. Među  nagrađenim knjigama ističe se i ekolingvistička studija ovjenčana Nagradom Ljudevita Jonkea filologinji Aleksandri Ščukanec i Hrvatskoj matici iseljenika kao renomiranom nakladniku pod naslovom „Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću“. 

Tu je i nekoliko kvalitetnih priručnika za učenje hrvatskoga jezika i brošura „Mladi za Hrvatsku, Hrvatska za mlade“ urednice Silvije Letice te vrijedna monografijska izdanja s etnološkom tematikom poput jedinstvene knjige dr. sc. Ivana Ivančana „Narodni plesni običaji u Hrvata“ (1996.)…Najdirljivija je dakako memoarska poezija i  proza iseljenika.


Misija kultura čitanja na materinskom jeziku


Cjelokupna nakladnička djelatnost Hrvatske matice iseljenika govori o afirmaciji materinske riječi u dijaspori i nastojanju autentičnog dokumentiranja događaja (različitih festivala, izložbi, kulturno-prosvjetnih priredbi, vjerskih svečanosti, društvenih i sportskih okupljanja, znanstvenih skupova, filmskih manifestacija i sl.) u kojima je sama kao ustanova sudjelovala, ili ih je pomagala jer su u njima sudjelovali i iseljenici ili pripadnici nacionalnih manjina. 

Matičina tiskana pisana riječ svjedoči o njezinu nastojanju oko unaprjeđivanja veza i svakovrsnih odnosa između Hrvata izvan Republike Hrvatske i matične zemlje s misijom kako bi našijencima u izvandomovinstvu pružila što bolje štivo koje im može poslužiti u njegovanju kulture čitanja i govora na materinskom jeziku. 

Matica je tiskala i razne izvorne znanstvene radove koji omogućuju uvid u stariju i noviju hrvatsku zbilju ljudi u pokretu, rasvjetljavajući procese mobilnosti hrvatskih građana na vremenskoj okomici od pola tisućljeća. Ipak, najbrojniji su naslovi koji se odnose na zadnja stoljeća (kraj 19, i 20. st.) u kojima su se zbivali tragični događaji koji su uzrokovali goleme štete na gospodarskim, kulturnim i sakralnim objektima u Lijepoj Našoj, uključujući potresne opise masovnog iseljavanja Hrvata iz njihovih stoljetnih postojbina u Domovinskome ratu – baš kao i nekad za vrijeme osmanlijskih pohoda na europski prostor.


Periodičnici – autentična svjedočanstva hrvatskih migranata


Posebno treba istaknuti Matične periodičke publikacije: Maticu – Novu Maticu – Maticu; Iseljenički kalendar, Hrvatski iseljenički zbornik; Glasnik Foruma hrvatskih manjina, Dani hrvatskog pučkog teatra, Najselo i Tjedan hrvatskih manjina… Te su publikacije uređivali ugledni književnici i novinari. Najduži urednički staž u Matici imao je pisac i antologičar Ivo Smoljan, a iza njega slijede Danilo Čović, Šime Balen, Mirjana Greblo, Nenad Gol, Boris Maruna, dok iz naše suvremenosti pamtimo Stjepu Martinovića, Tihomira Dujmovića, Nenada Zakariju, te Hrvoja Salopeka, Vesnu Kukavicu, Dianu Šimurinu – Šoufek i aktualnu „Matičinu“ glavnu urednicu Ljerku Galic te ostale djelatnike Odjela za nakladništvo HMI, čijem uspjehu doprinose i Željko Rupić i Snježana Radoš.

Pregled izdavačke djelatnosti Hrvatske matice iseljenika podijeljen je u četiri skupine: prvu čine monografijska izdanja navedena u kronološkom redu, dakle po godinama izdanja, a unutar svake godine po abecedi autora ili stvarnih naslova ako je neke godine objavljeno više izdanja. Opis je svake bibliografske jedinice vrlo detaljan. 

Svaka je bibliografska jedinica navedena pod rednim brojem bez obzira na godinu izdanja. Slijedi abecedni popis monografijskih izdanja po autorima, odnosno po naslovima izdanja (ako nije naveden autor izdanja). Svakoj je jedinici u tom popisu pridružen redni broj publikacije (u zagradi) iz kronološkoga popisa. 

Opis svake bibliografske jedinice sadrži samo najosnovnije elemente: autora, stvarni naslov, mjesto i godinu izdanja. Treću skupinu čine serijska (periodička) izdanja poredana po abecedi naslova. Četvrta skupina sadrži naslove pod zajedničkim nazivom – Elektronička građa. Ta građa – koja je nastala u novije vrijeme i koja će u budućnosti biti sve zastupljenija – poredana je po abecedi naslova, uključujući i ovaj trojezični portal Hrvatske matice iseljenika, kojeg uređuje Diana Šimurina – Šoufek. Treba reći da bibliografski opis građe slijedi praksu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, ali su bilješke dodane uz opis neke publikacije brojnije i iscrpnije. To je namjerno učinjeno, prvenstveno stoga da bi se vidjelo koje i kakve priloge sadrži pojedina publikacija i tko je autor ili priređivač tih priloga.

Oscilacije u opsegu i kvaliteti odnosa između HMI-ja i iseljene Hrvatske, na koje je, dakako, utjecalo političko i društveno stanje u domovini Republici Hrvatskoj, nikada nisu dovele do prekida tih odnosa – o čemu upravo svjedoči izdavačka produkcija Hrvatske matice iseljenika koja je pak vidljivo povećana nakon uspostave neovisne hrvatske države 1990-ih, kad su uklonjene dotadašnje ideološke barijere između Hrvata u domovini i onih izvan nje. Ni povremene krize u pogledu određivanja konceptualnog sadržaja HMI-ja s obzirom na njezinu ulogu i funkciju kao mosta između domovinske i iseljene Hrvatske nisu znatnije ugrožavale te odnose. Oni su uvijek postojali – istina, u različitim opsezima i intenzitetima, ali su postojali! A to upravo svjedoči dokumentacija koju sadrži ovaj bibliografski Pregled.

Prva knjiga koju je izdala HMI tiskana je daleke 1951. pod naslovom „Rodnoj grudi: iseljenici Jugoslavije svom starom kraju“, simbolizira bratsku ruku pruženu braći u domovini koju je ondašnja Matica iseljenika Hrvatske srdačno prihvatila u toplom stisku koji i danas traje o čemu, među ostalim, svjedoči i posljednja Matičina prvorazredna referentan knjiga izdana u naznačenom razdoblju od 70 godina  „Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina“, tiskan u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar (Zagreb, 2020.), a kojega potpisuju uz urednički dvojac Vladu Šakića i Ljiljanu Dobrovšak, dvojica sunakladnikā i ravnateljā, Mijo Marić i Željko Holjevac.


Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Arhiva HMI



Pregled nakladničke djelatnosti Hrvatske matice iseljenika (1951.-2021.)./ (