Uz 80. rođendan Vinka Grubišića iz Kanade

 

Uz 80. rođendan Vinka Grubišića iz Kanade

ZASLUŽNI PROMICATELJ HRVATSKOGA JEZIKA I KULTURE U ANGLOFONOM SVIJETU

 

Svestrani filolog, književnik i prevoditelj Vinko Grubišić kompetentno je pridonio razvoju inovativne metodike odnosno pristupa poučavanju hrvatskoga kao nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim nastavnim programima, priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika u dijaspori

 

Piše Vesna Kukavica

Izvor: Izvor: Vijenac, br. 759, Zagreb, 6. travnja 2023.

Link :  https://www.matica.hr/vijenac/759/zasluzni-promicatelj-hrvatskoga-jezika-i-kulture-u-anglofonom-svijetu-34537/

 

U desetljeću prije pada Berlinskoga zida, poput slavnih pisaca koji su obilježili srednjoeuropski disidentski kulturni krug Václava Havela i Milana Kundere, stvaralaštvo Vinka Grubišića, filologa, književnika i prevoditelja, ostvaruje na demokratskome Zapadu zapažene rezultate – djela neprolazne vrijednosti za hrvatsku kulturu. Istaknuti sudionik svih najvažnijih kulturnih, političkih i diplomatskih pothvata u sklopu pokreta za hrvatsku neovisnost i slobodu devedesetih 20. stoljeća doživio je uz američki i hrvatski san – međunarodno priznatu suvremenu Republiku Hrvatsku te samostalnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je hrvatski narod konstitutivan.

Filolog, književnik i prevoditelj Vinko Grubišić rođen je 5. travnja 1943. u Posuškom Gradcu u Bosni i Hercegovini. Desetljećima živi u Kanadi, gdje se afirmirao kao znanstvenik i profesor na Katedri hrvatskog jezika i kulture Sveučilišta Waterloo te kao jedan od najistaknutijih promicatelja hrvatskoga jezika, povijesti i kulture u anglofonom okružju Sjeverne Amerike, i to u sklopu obrazovne iseljeničke organizacije Hrvatskih izvandomovinskih škola u Americi i Kanadi (HIŠAK) te prestižne strukovne organizacije American Association for the Advancement of Slavic Studies (AAASS) u čijem udruženju slavista od 1978. djeluje i Association for Croatian Studies.

Objavljuje od najranije mladosti pjesme i drame, studije s područja jezikoslovne kroatistike te prevodi s klasičnih jezika, kao i njemačkoga, francuskog te engleskog. Priređivač je i autor udžbenika hrvatskoga jezika i kulture te sastavljač zapaženih antologija hrvatske i bosansko-hercegovačke književnosti, uređuje časopise na engleskome i hrvatskome jeziku te priređuje retrospektivne bibliografije hrvatskih autora na engleskome jeziku.

 

Školovao se isprva u rodnoj sredini Posušja. Franjevačku klasičnu gimnaziju polazio je u dvama hrvatskim gradovima, najprije u Zadru, zatim u Dubrovniku, da bi maturirao u Širokom Brijegu 1962. Upisuje potom Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje studira šest semestara hrvatski jezik i književnost te klasičnu filologiju. Nakon studentskih nemira 1965. napušta SR Hrvatsku i odlazi kao disident u inozemstvo, sklonivši se privremeno u izbjeglički logor Traiskirchen pokraj Beča. Napustivši Austriju, Grubišić već iduće godine nastavlja studij germanistike, klasične filozofije, psihologije i antropologije u Fribourgu u Švicarskoj kao stipendist Ost-Kirche Hilfe, diplomiravši ondje u rekordnom roku usporednu slavensku filologiju i pedagogiju (1970). U švicarskom kantonu Fribourg dobiva prvo zaposlenje u inozemstvu (1968) u Foyer St. Joseph u Courtepinu kao pedagog. Godine 1974. uspješno brani disertaciju s tezom La syntaxe de la langue de Marko Marulić na sveučilištu Aix-en-Provence. Iduće godine odlazi u Kanadu, gdje radi kao profesor. Do 1981. predaje francuski, njemački i hrvatski jezik u srednjim školama u Torontu, Mississaugi i Cambridgeu.

 

Simbol afirmacije hrvatskoga jezika u međunarodnoj zajednici

Paralelno u sastavu hrvatskih iseljeničkih organizacija djeluje kao metodičar i pisac udžbenika, rječnika i vježbenica hrvatskoga jezika i kulture za Hrvatske izvandomovinske škole u Americi i Kanadi (HIŠAK) / Croatian Schools of America and Canada (CSAC), koje je sa sjedištem u Chicagu utemeljio fra Ljubo Krasić (1974). Sustav HIŠAK-a ostvario je zahvaljujući fra Ljubi Krasiću i Vinku Grubišiću te njihovim volonterskim timovima predavača materinskoga jezika, vjeronauka i folklora iznimna postignuća u kontekstu inozemne nastave hrvatskoga jezika i kulture za djecu hrvatskih iseljenika, koja su rođena u anglofonom i frankofonom svijetu Sjeverne Amerike, gdje danas živi više od dva i pol milijuna građana hrvatskih korijena. Svestrani filolog Vinko Grubišić kompetentno je pridonio razvoju inovativne metodike odnosno pristupa poučavanju hrvatskoga kao nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim nastavnim programima, priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika u dijaspori, uz posebnosti ranog usvajanja jezika mladih hrvatskih korijena, afirmirajući kontrastivni pristup jeziku i to s posebnim osjećajem za međukulturnost i otvoreni komunikacijski nastavni sustav.

Od 1985, stekavši iskustvo u višejezičnom okružju, na drugom kraju svijeta postaje lektor hrvatskoga jezika na Macquarie University u Sydneyju, iako se usredotočuje na kanadske obrazovne institucije i kanadsku sredinu. U razdoblju od 1986. do 1987. djeluje kao urednik udžbenika i obrazovnog programa u Croatian Schools of Canada u Sudburyju, a u jednogodišnjem razdoblju nakon 1987. nastavnik je u Canadian Forces Language School u Ottawi. Godine 1989. postaje sveučilišni profesor na netom utemeljenoj Katedri hrvatskoga jezika i kulture Sveučilišta Waterloo u istoimenome kanadskom gradu, koja je postala simbol afirmacije hrvatskoga jezika i kulture u međunarodnoj zajednici – u vremenima kada se u domovini (koja je onodobno bila u sastavu SFRJ) nije smjelo govoriti o samobitnosti hrvatskoga jezika nakon progona potpisnika Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Na toj je katedri predavao do umirovljenja 2008. Zanimljivo, među pionirima je i hrvatskih jezičnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija pa bilježimo da je na tom sveučilištu 2007. pokrenuo internetski tečaj hrvatskog jezika.

 

Književnik i znanstvenik

Nadalje, Grubišićeva svestranost očituje se u njegovu opsežnom znanstvenom radu. Za njega ukratko možemo reći da je djelovao kao književnik, jezikoslovac, predavač, prevoditelj, kazališni kritičar i priređivač udžbenika i programa za različite škole i fakultete na hrvatskom jeziku u Kanadi, ali i Sjedinjenim Državama. Ipak, književne prvijence duguje poeziji. Javio se 1967. pjesmama koje su izlazile u emigrantskom časopisu Hrvatska revija. Prepoznatljiva je tematika Grubišićevih pjesama: izgubljeni zavičaj, prinudna izgnanstva kao kolektivna slika sveukupnoga hrvatskog iseljeništva obogaćena Grubišićevim senzibilitetom, notom njegova europeizma, a sve to kreirano je na narativnim uzusima hrvatske kulturne i književne baštine.

Taj pjesnički izričaj vidljiv je u prvoj zbirci pjesama – Robotov poljubac iz 1974. Njegujući i dalje isti književni modus vivendi, Grubišić objavljuje još pet pjesničkih zbirki, i to Bitarion (1987), Gregorijanske šutnje (1989), Druženje s tijelom (1995), Stazama samih središta (2005) i Tupi lupanj smrti (2019), u koje unosi elemente modernističkih i postmodernističkih eklektičnih stilova. U dramskim djelima Tri drame (Prokrvavljena Brina, Spomenik, Legenda sv. Jurja), 1981. i Ne začuđuju čudesa, 1982, Grubišić se bavi temama egzistencije, odnosa umjetnika i vlasti te vlasti i naroda, ali i vječnom temom ropstva i slobode, kako ocjenjuje ugledni mladi kroatist Vice Šunjić, čija su istraživanja usredotočena na jezikoslovni i kroatistički opus ovog kanadsko-hrvatskoga znanstvenika.

Osim poezije i drame, jezikoslovna tematika i pitanje položaja hrvatskoga književnog jezika u vremenu zajedničke države nakon Drugoga svjetskog rata potaknulo je Grubišića na pisanje raznih jezičnih studija, članaka, rasprava i prikaza, od kojih su neki ujedinjeni na jednome mjestu i objavljeni u knjizi O hrvatskom jeziku (ZIRAL, 1975). Opsežnu bibliografiju hrvatskoga jezika pod naslovom Bibliography on the Croatian Language objelodanio je Grubišić godine 1987, a priredio je za tisak i dvobroj časopisa Journal of Croatian Studies 25/26 (1984/85), u cijelosti posvećen hrvatskom jeziku. Obradivši gotovo 350 kamenih natpisa iz Bosne i Hercegovine i srednje Dalmacije nastalih u razdoblju od 10. do 18. stoljeća, sastavio je 1978. knjigu Grafija hrvatske lapidarne ćirilice.

Stalna je bila Grubišićeva skrb za što kvalitetnije školovanje potomaka hrvatskih iseljenika, za što bolje udžbenike, rječnike i gramatike materinskoga jezika. U tu svrhu zajedno s fra Ljubom Krasićem sastavlja dva priručnika: Hrvatski jezik 1 (1979) i Hrvatski jezik 2 (1980) te Ilustrirani rječnik za djecu (hrvatsko-englesko-njemačko-francuski), 1988. S istom namjerom izdaje i Elementary Croatian 1 (1994) i Elementary Croatian 2 (1996) te Croatian Grammar (1995).

 

Hrvatska književnost u egzilu

Završavajući svoju dugogodišnju izdavačku djelatnost, istoimena knjižnica kultne emigrantske Hrvatske revije objavila je 1991. Grubišićevo glavno književnopovijesno djelo – Hrvatska književnost u egzilu. Djelo je prikaz djela i autora na području beletristike, političko-povijesne publicistike i memoaristike u hrvatskome iseljeništvu u razdoblju od 1945. do 1990. U knjizi Izazovne teme iz starije hrvatske književnosti (2006) promatra hrvatsku književnost u sklopu europske renesanse.

U Hrvatskoj i u inozemstvu javljao se Grubišić u periodici: člancima, pjesmama, raspravama, prikazima i studijama. Osim Hrvatske revije (od 1967), u kojoj je bio stalni suradnik, surađivao je još u časopisima Studia Croatica, Journal of Croatian Studies, koji i danas marljivo uređuje u zlatnoj životnoj dobi s Vladimirom Bubrinom. Esejističke i književne priloge objavljuje u časopisima: Kolo, Republika, Vidik, Dobri pastir, Annali dell’Istituto universitario orientale, Hrvatski iseljenički zbornik, Hrvatski glas i dr. Gotovo redovito zastupljen je u različitim zbornicima: Hrvatska iseljenička lirika (ur. L. Kordić, Rim, 1974), Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951. – 1975. (ur. V. Nikolić, München – Barcelona, 1976), Zbornik zajednice izdanja Ranjeni labud (Chicago, 1990), Skupljena baština (ur. S. Mijović-Kočan, 1990), 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (ur. Š. Š. Ćorić, Zagreb, 1991), Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva (ur. V. Pavletić, Zagreb, 1991), Mila si nam ti jedina (ur. J. Bratulić i dr., Zagreb, 1998), U sjeni transcendencije (ur. N. Jurica i B. Petrač, 1999).

Ako bi u dvije riječi trebalo opisati ovoga čovjeka – one bi glasile: samozatajan i učinkovit; ponizan i ambiciozan; patriot i kozmopolit.

Od prijevoda s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo odabrane: dramu F. Leibera Mehanička zaručnica (Književna Rijeka, 1998), poeziju s francuskoga i njemačkoga jezika A. Artauda, J. Tardieua i P. Handkea, Američko gerilsko kazalište (1997), Kazalište i njegov dvojnik Antonina Artauda (2002), Plovidba sv. Brendana opata (2004), Erazmo i kršćanski humanizam Léona Ernesta Halkina (2005), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006), Latinska poezija srednjega vijeka (2010), Jeronimove hagiografije (skupa s Vesnom Badurina Stipčević, 2008), Krilati pjev (2012) i Srednjovjekovna latinska drama (2022).

Skupa s Vladimirom Bubrinom uređuje trenutačno najčitaniji iseljenički časopis na engleskom jeziku godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u Americi, čiji je član već desetljećima. U suradnji s Bubrinom objavio je dvojezičnu renesansnu čitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja (2015). Od 2016. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Za svoj rad Grubišić je dobio nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971), Zlatnu medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II Golden Jubilee Medal) za kulturni doprinos Kanadi (2003), Davidijadu (skupa s Vladimirom Bubrinom) za 2011. te nagradu za najbolji prijevod (tj. za Krilati pjev) na Sarajevskom sajmu knjiga 2012. Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše s mladenačkim žarom.

 

Izvor: Vijenac , Zagreb, br. 759,  6. travnja 2023.

Potpis fotografije:  prof. dr. sc. Vinko Grubišić rođen je 5. travnja 1943.

 

Noć knjige u znaku kulturne baštine Hrvata iz Vojvodine u Hrvatskoj matici iseljenika

 

U sklopu manifestacije dan i Noć knjige Hrvatska matica iseljenika priredila je svečano predstavljanje dviju knjiga „Hrvati u Banatu: doseljavanje, tradicijska baština i identitet“ (2022.)  i  „Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine“ (2020.) koje je održano u dupkom punoj Velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu 21. travnja 2023. Uz pozdravne riječi Matičina zamjenika ravnatelja dr. sc. Ivana Tepeša, ministra za ljudska i manjinska prava te društveni dijalog u Vladi Republike Srbije Tomislava Žigmanova, izaslanika predsjednika Vlade RH dr.sc. Milana Bošnjaka,  o knjigama su govorili: dr. sc. Robert Skenderović, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest, prof. dr. sc. Milana Černelić, te u ime sunakladnika v. d. ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof. Katarina Čeliković, i izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica promocije bila je Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI.

Recentna etnološka i kulturnoantropološka istraživanja Hrvata u Vojvodini rezultirala su s reprezentativnim znanstvenim monografijama, koje su promovirane prvi put u Zagrebu u sklopu ovogodišnje manifestacije Noć knjige. Istraživanja su provedena od 2009. do 2021. godine. Knjige su, iz pera vrsnih znanstvenika iz Hrvatske i Srbije te iz pera nadarenih studenata, objavljene u suizdavaštvu FF Pressa, Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Ove kvalitetne etnološke studije opremljene su iscrpnim znanstvenim aparatom, uključujući pouzdane bibliografije, literaturu i izvore, te popis kazivača i odabranu fotografsku građu, rečeno je na promociji.  Obrađena je cjelokupna tradicijska kultura Hrvata u Vojvodini, koju pripadnici hrvatske zajednice višestoljetno brižno njeguju u svakodnevnim kulturnim i društvenim praksama diljem toga multikonfesionalnog i multietničkoga prostora. Kazivači iz svih hrvatskih zajednica u Vojvodini isticali su kulturne i društvene običaje i pobožnosti svoje sredine.

Svečanosti su nazočili brojni ljubitelji znanstvene i lijepe knjige iz akademske zajednice Zagreba i javnog života Republike Hrvatske, među kojima izdvajamo zastupnicu i predsjednicu Odbora za Hrvate izvan RH u Hrvatskom saboru gđu Zdravku Bušić, veleposlanicu Republike Srbije u Hrvatskoj gđu Jelenu Milić, izaslanicu ministra vanjskih i europskih poslova prof. dr. sc. Vandu Babić Galić, predsjednika Upravnog vijeća HMI gosp. Milana Kovača, prodekanicu Filozofskoga fakulteta  izv. prof. dr. sc. Dolores Grmača, predstavnicu Ministarstva kulture i medija Ivu Mostarčić, i predstavnicu Ministarstva znanosti i obrazovanja gđu Ivanu Prosinečki.

Skup je pisanim putem pozdravio ugledni kulturni djelatnik, pravnik i diplomat Naco Zelić, višedesetljetni predsjednik zavičajnih društava Hrvata iz Vojvodine, čestitajući mlađim naraštajima koji su napisali ova velebna djela.

Izložba „ŽIva baština“

Program je nastavljen svečanim otvorenjem „Izložbe nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji“ pod znakovitim nazivom „Živa baština“. Nematerijalno blago stručno je obrađeno i u pojedinim knjigama, tako da izložba zrcali živost kulturnoga nasljeđa Hrvata u Srbiji. Izložbu je otvorio Tomislav Žigmanov, raniji ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata te aktualni ministar u Vladi Republike Srbije za ljudska i manjinska prava te društveni dijalog.

Izložba „Živa baština“ sadrži 22 elementa bogate nematerijalne baštine iz područja jezika, običaja, glazbe, plesa, tradicijskih umijeća i obrta kao što su: bunjevački i šokački govori bačkih Hrvata, „Dužijanca“, tamburaške prakse, stvaralaštvo u tehnici slame, umijeće izrade šlinga, vinogradarski običaj proslave svetog Vinka (Vincencija) i „kraljci“ u Rumi, Veliko prelo u Subotici, bećarac, ophod betlemaša u Srijemu, golubinačke mačkare, običaj „tuta“ u Plavni, običaj zvonjenja za pokojnike u Surčinu, tradicijsko dvoglasno pjevanje šokačkih Hrvatica iz Monoštora, „polivači“, čuvari Isusova groba, duhovski ophod „kraljica“, bunjevačko momačko kolo, priskakanje Ivanjske vatre, priprema kruha „božićnjaka“, umijeće izrade bunjevačkih i šokačkih papuča (papučoš) i drugo.

Izvođači prigodnog kulturno-umjetničkog programa odjeveni u živopisne narodne nošnje bili su recitator Petar Huska koji je nadahnuto interpretirao na ikavici pjesmu, dok je dojmljivi tradicijski napjev izvela Martina Čeliković,.

 

Čitalački maraton

 

U nastavku manifestacije slijedilo je u Maloj dvorani HMI otvorenje impresivne izložbe cjelokupne nakladničke djelatnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sa više od sedamdeset reprezentativnih monografija iz svih grana ljudske djelatnosti Hrvata u Srbiji, od beletristike, historiografskih sinteza, udžbenika do likovnih monografija i bogate periodike Zavoda od časopisa „Nova riječ“ do „Godišnjaka za znanstvena istraživanja“ i to u čast Zavodove 15.  obljetnice svestranog djelovanja. Izložbu je predstavila nazočnoj publici i studentima v. d. ravnateljica ZKVH Katarina Čeliković uz kazivače i čitače na lokalnim idiomima hrvatskoga jezika iz Vojvodine .

 

Tekst: Snježana Radoš

Foto: Krasnodar Peršun