Thursday 30 January 2020

Studia Croatica, números 10 al 13, 1963 - La Tragedia de Bleiburg - Resumen



Studia Croatica, números 10 al 13, 1963 - La Tragedia de Bleiburg - Resumen

En 1962 se decidió comenzar a reunir material sobre la tragedia de Bleiburg, para publicar esa documentación en idioma castellano.
Lamentablemente resultaron infructuosos los intentos de obtener de mons. Dr. Krunoslav Draganović la importante documentación sobre la tragedia de Bleiburg que le había sido confiada.
En marzo de 1963 Ivo Rojnica estuvo en Alemania y en Londres. En Alemania se enteró que el profesor Ivan Prcela de Cleveland, EE.UU., poseía bastantes documentos sobre la tragedia de Bleiburg, que había recibido del Dr. Draganović.
El Prof. Prcela de buen agrado proporcionó copia de esa documentación al sr. Rojnica. Esa importante documentación fue la base del trabajo del Instituto. Ivo Bogdan tomó los documentos y se puso a trabajar en el libro. Branko Kadić tomó a su cargo la traducción al castellano. Trabajaron entre 10 y 12 horas diarias durante varios meses y el libro estuvo terminado en el plazo establecido. A comienzos de octubre ya estaba en la imprenta.
El libro La Tragedia de Bleiburg en edición del Instituto y de Studia Croatica apareció en diciembre de 1963. Por otra parte, John Ivan Procela junto con Stanko Guldescu, editaron el libro Operation Slaughterhouse en 1970. A su vez, Vinko Nikolić, en 1976 publicó en idioma croata Bleiburska tragedija Hrvatskoga naroda, en edición de la Biblioteca de La Revista Croata.
La Tragedia de Bleiburg tiene 390 páginas, con extensos análisis histórico-políticos de los acontecimientos que precedieron a esa tragedia y con documentación sobre los crímenes perpetrados en Bleiburg y en las marchas de la muerte.
Ese fue el primer libro que documentó en un idioma internacional la masacre a los croatas en la Yugoslavia comunista en 1945. El texto está en castellano, con resúmenes en alemán, francés, inglés y croata. Es interesante mencionar que el título de este libro, La Tragedia de Bleiburg, fue posteriormente aceptado por los publicistas croatas como denominación general para esos sucesos trágicos de mayo de 1945.
El texto completo de este número se encuentra en: 


Wednesday 29 January 2020

PREDSTAVLJENA FINALNA KNJIGA PROJEKTA POVIJEST HRVATSKE I HRVATSKOG USELJENIŠTVA U BRAZIL

PREDSTAVLJENA FINALNA KNJIGA PROJEKTA POVIJEST HRVATSKE I HRVATSKOG USELJENIŠTVA U BRAZIL

Dvojezičnu knjigu „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja, priređivača i autora Milana Puha, predstavili su u Matici, uz autora, njeni recenzenti dr. sc.  Darjan Godić i dr. sc. Mario Jareb

Tekst: Diana Šimurina-Šoufek; Fotografije: Snježana Radoš

Hrvatskoj matici iseljenika 29. siječnja predstavljena je dvojezična knjiga „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja“, izdana u São Paulu prošle godine, priređivača i autora Milana Puha. Predstavili su je recenzenti dr. sc.  Darjan Godić i dr. sc. Mario Jareb te autor. 

Promociju je vodila rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI-ja Vesna Kukavica, a prigodni glazbeni program izvela, naravno na labinjonsko-portugalskome, kantautorica Elis Lovrić. Zamjenik ravnatelja Matice , dr. Ivan Tepeš, pozdravivši prisutne, promotore i autora, iznio je nekoliko zanimljivih činjenica i sudova o ovoj knjizi. Nazočnima se kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića obratio i Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika Zvonka Milasa, iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH.

Predstavljena knjiga četvrta je i posljednja publikacija u sklopu istraživačkog projekta “Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil”. Pisano na portugalskome i hrvatskome jeziku, djelo opseže čak 740 stranica. U sedam tematskih poglavlja donosi niz primjera doprinosa Hrvata kako domicilnoj sredini, njihovoj iseljeničkoj zajednici te matičnoj zemlji. Puhova knjiga nastala je zahvaljujući financijskoj potpori Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine i Hrvatskog doma Croatia Sacra Paulistana u São Paulu.

Rezultate projekta, slijedom sadržaja knjige, na tribini je, uz ugledne znanstvenika iz Instituta za suvremenu hrvatsku povijest, prisutnoj publici približio istraživač Puh. Puljanin Milan Puh profesor je portugalskoga i hrvatskoga jezika te povijesti u Croatiji Sacri Paulistani i u Društvu prijatelja Dalmacije u São Paulu, gdje živi većina brazilskih Hrvata. Znanstveni je suradnik Centra za Slavenske studije Sveučilišta savezne brazilske države Parana na znanstvenom projektu “Kartografija slavenskih studija u Brazilu: znanstveno-istraživački rad i njegova internacionalizacija”. Voditelj je, od 2015. godine, uspješno finaliziranog istraživačkog projekta “Povijest Hrvata i hrvatskog useljeništva u Brazil”. 

Također, ishodio je odobrenje za tečaj hrvatskoga jezika na Sveučilištu u São Paulu, kojeg će od početka ove godine i voditi. Riječ je o sveučilišnom tečaju, prvome te vrste u Brazilu.
Plod njegova skupljanja i pretrage leksikografske građe o našim tamošnjim iseljenicima je i svojevrsni mali leksikon  – izvorno uvršten u knjigu „Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja”. 

Ondje su svoje mjesto, uz umjetnike, gospodarstvenike i znanstvenike te osobe iz javnog života dobili i brojni aktivisti. Prvi put su predstavljeni hrvatski doseljenici koji su se isticali radom u korist zajednice, ali i oni koji su doprinijeli kulturi, ekonomiji, industriji i općenito društvenom životu svoje nove postojbine. Napominjemo kako se ova knjiga temelji i na napisu Nikice Talana u knjizi „Hrvatska – Brazil, kulturno-povijesne veze” iz 1998. te dijelu informacija u knjigama „Pred vratima domovine: susret s hrvatskom emigracijom 1967.” Vinka Nikolića i „U potrazi za Hrvatima kroz Južnu Ameriku” Ivana Hetricha, iz 1996. godine. 

Neke vijesti nalazimo i u novinama Conexão Brasil-Hrvatska koje je 1999. godine izdalo Društvo prijatelja Dalmacije. U tekstu Ivana Marinovića Bršćana nalazimo na bračni par Kanyo, Josipa i Blaženku. Blaženka je stvorila „prvi vrt u Braziliji”, a nešto kasnije i „Most prijateljstva Brazil – Hrvatska”, koji će pomoći pri stvaranju hrvatskog veleposlanstva 1997. godine, o čemu je svojedobno pisala i „Matica“. 

U izgradnji Brazilije sudjelovalo je više Hrvata, pa je tako, osim Kanye, Miljenko Đakula sudjelovao u instalaciji grijanja i hlađenja u bolnicama, a Marko Becker bio odgovoran za projekt energetske mreže dok je Zdravko Belamarić pomagao u organizaciji i raspodjeli hrane radnicima.

U São Paulo, dakako, nalazimo i najviše istaknutih ljudi, među kojima je i Željko Loparić, važan zajednici u ključnim trenucima hrvatske borbe za neovisnost 1990. godine. Rođen je 1939. u Jastrebarskom, diplomirao je jezike na Sveučilištu u Zagrebu, filozofiju na Sveučilištu u Leuvenu u Francuskoj i matematiku na Saveznom sveučilištu Paraiba i na Sveučilištu u Parizu. Godine 1969. započinje svoju profesorsku karijeru na Sveučilištu u São Paulu (USP-u), a 1976. počinje raditi na novoutemeljenom Sveučilištu Campinas. Od 1993. radi na Pontificijskom katoličkom sveučilištu u São Paulu a potom na Institutu Winnicott. Djelovao je i na političkoj razini u 1990-ima u navedenim institucijama. Otvorio je Ured Republike Hrvatske u São Paulu, preteču budućem konzulatu, čiji je bio predstavnik. Autor je mnogih tekstova u vodećim brazilskim novinama, Estado de São Paulo i Folha de São Paulo.

Mnogi našijenci zaslužni su za stvaranje doma Croatia Sacra Paulistana, a među njima su : Martin Kraml, Zvonimir Matijaščić, Ivan Šuto, Ivan Gracek, Dinko Mravak, Antun Bonifačić, Julije Dojčman, Stefan Cincibuch, braća Vedrenjak, Ana Čapo, Aleksandar Golubić i Branko Mervar. 

Potomci doseljenih Hrvata nastavili su rad na očuvanju hrvatskog identiteta u Brazilu. Tako se Šime Deur, koji se od ranih 60-ih aktivno uključuje u rad društva, i kao predsjednik u novom mileniju. U tome ga nasljeđuje sin Tomislav, profesor portugalskoga jezika i brazilske književnost te prevoditelj, aktualni predsjednik doma Croatia Sacra Paulistana. 

U zajednici je aktivna i Dubravka Šuto, predstavnica Hrvatsko-brazilskog kongresa i samog Brazila u Savjetu za Hrvate izvan Hrvatske. Spomenimo i Elzu Gracek, koja je devedesetih godina bila predsjednica Doma kao i Katarina Vidmar Kemeter, ali i profesorica hrvatskog jezika u oba doma te osnivačica vjesnika Hrvatska: Novi život i Veza Brazil – Hrvatska.

Među gospodarstvenici moramo spomenuti Branka Luketića, koji je doselio 1951. godine, zaslužnoga za izum vodootporne boje. Stjepan Pilat, Hrvat podrijetlom iz istočnog Srijema, pokrenuo je tvornicu miješalica i ostale građevinske opreme. Filip Pavičić je u novu domovinu krajem pedesetih stigao kao politički emigrant, prekinuvši svoj studij strojarstva. Godine 1965. otvorio je vlastitu tvrtku, koju je naslijedio njegov sin Eugênio. 

Rezultat rada i suradnje obitelji Kastropil i Martinović, koje su najprije imale štand za prodaju tjesteninu u hrvatskoj četvrti Belem, je i pogon za izradu papirnatih vrećica otvoren kasnije. Sinovi Nelson i Claudio Kastropil Bele preuzimaju obiteljski posao te zajedno s unucima Ricardom, Ronaldom i Claudijem ml. stvaraju veliki distribucijski centar za ambalažu u São Paulu. 

Tu su i obitelji Paravić, Petrić i Pexider-Srića koje su se bavile, što zajedno, što odvojeno, preradom drva i drvnog materijala. U okolici Mrkoplja su se, naime, bavili drvnom industrijom.  Zagrepčanka Ivana Biserka Prelog pristigla je s obitelji u pedesetima, dugi niz godina radila je na stvaranju novih banaka u sklopu investicijskih fondova. Jedna je od prvih žena koja se uspjela izboriti za radno mjestu na brazilskoj burzi, i to sedamdesetih.

Od medicinara valja spomenuti liječnika Alexandra Vranjca, profesora Fakulteta medicinskih znanosti Santa Casa, koji je radio u vladi savezne države São Paulo, u nekoliko agencija kao što je „Centar za epidemiološki nadzor” u São Paulu. Sin je Ivana Vranjca, aktivnog kulturnog radnika i prevoditelja. Prof. dr. Krunislav(e) Antonio Nobilo, oralni kirurg, postao je počasni građanin grada Piracicabe 2008. Tamo je osnovao prvi stomatološki fakultet, a začetnik je i voditelj laboratorija Katedre za stomatološku tehnologiju (1957.).

Među duhovnim pastirima važan je svećenik Damjan Rodin, jedan od prvih koji u Brazil stižu nakon rata, i koji organizira vjerski i zajednički život hrvatske zajednice u São Paulu. U Rio de Janeiru nastavlja s radom važnim za Hrvate, ali i Brazilce. Rođen je u okolici Šibenika, a 1947. godine dolazi u Brazil i kratko vrijeme služi u São Paulu, gdje uređuje dvojezični mjesečnik „Hrvatski marijanski glasnik”. Tiskano je samo šest brojeva u razdoblju između 1947./1948. Zahvaljujući mnogobrojnim kontaktima i dobrim odnosima, dobio je novčana sredstva od raznih katoličkih (i drugih) organizacija iz europskih država, ali i iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade te gradi cijeli jedan kvart u Rio de Janeiru – danas poznat kao Vila Croácia (Hrvatski kvart), u sklopu naselja Senador Camará. 

Četvrt se s vremenom pretvorila u pravu hrvatsku četvrt, s baštinskim obilježjima koje u São Paulu nije bilo moguće ostvariti. Godine 1959. osnovao je školu „Brazil – Hrvatska“, koja djeluje i danas, i dječji dom „Kardinal Stepinac“ izgrađen u Dalmatinskoj ulici (Rua Dalmacia). Hrvatsku bolnicu u četvrti Sepetiba, u širem gradskom području Rija, otvorio je 1966. Godine 1968. pomogao je u osnivanju tzv. nogometnog kluba za djecu i mlade. U župi Nossa senhora de Lapa osnovao je Centar za suzbijanje ovisnosti. Nastavlja i pisati, kao brazilski suradnik lista Revista Croata objavivši nekoliko kratkih tekstova na hrvatskome jeziku. Godine 1960. godine, kao predsjednik Hrvatske kolonije Brazila, podržao je prijedlog  brazilskog političara, senatora, i potpredsjednika Medeirosa Netta za osnivanje tečaja hrvatskoga jezika i književnosti na Nacionalnom sveučilištu u Rio de Janeiru, što se nije ostvarilo. Objavio knjigu „Hrvatska, njezina povijest u povijesti zapadne civilizacije“, objavljenu na portugalskome u Rio de Janeiru kasnih šezdesetih. Otac Rodin preminuo je 1968. godine, a Vila Croacia ostaje bez poveznice s domovinom. 

To sve potaknulo je obitelj Raymundo da nastavi s nogometnim klubom i da se poveže sa zemljom o kojoj se u toj četvrti toliko govori. O isusovcu Josipu Dinku Mravku puno se govori u izvješćima i iskazima kulturnih aktivista zajednice, primjerice Ivana Šute i Zvonimira Matijaščića. Otac Mravak uspijeva organizirati zajednicu, iako je kratko boravio u São Paulu radeći u školi São Luís. Podržao je stvaranje zajednice Croacia Sacra, uključujući organiziranje događaja posvećenih domovini u toj školi. Nakon preseljenja je počeo raditi na Pontificijskom katoličkom sveučilištu da bi kasnije postao prorektorom sveučilišta. Na tom položaju ostaje tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, a zatim odlazi u mirovinu i umire 1988. godine.

Osim svećenika, vjerskim pitanjima i akcijama za dobrobit zajednice bavili su se i drugi. Navedimo ovdje Marijana Čubakovića koji je bio član Katoličke akcije i jedan od najaktivnijih članova Udruženja Nossa Senhora da Paz – Međugorje.  Znan je po tekstovima koje je objavio Estado de São Paulo, „Kratka vizija o Hrvatskoj“, „Hrvatska – zemlja svetaca i mučenika“ ili „Nadbiskup Stepinac i njegova domovina Hrvatska“. Surađivao je i u vjesniku same Croatije Sacre Paulistane, koji se zvao Croacia Vida Nova. Devedesetih godina je, zajedno s prof. dr. Bogoljubom Andrijaševićem, vodio hrvatski radijski program pod nazivom Glas Hrvatske, koji je na oba jezika emitirao svake nedjelje na radiju Radio Nove de Julho.

Na polju književnosti ili novinarstva, unatoč tome što kratko vrijeme bio u Brazilu, Antun Bonifačić je pomogao stvoriti, prema Matijaščiću (1996.), prvi bilten društva Croatia Sacra Paulistana, nakon čega se preselio u Kanadu. Treba spomenuti i Oriovčanina Franju Dujmovića, rođenog 1904. godine. Nakon rata doselio se s obitelji i stvorio važnu knjižnicu hrvatsko-brazilskih autora koji su osnova većini kasnijih istraživanja hrvatskog useljavanja i prisutnosti. Prije rata i iseljavanja objavljivao je radove u nekoliko novina u zemlji, a najistaknutija je knjiga „Hrvatska na putu k oslobođenju (uspomene i prosudbe)“ objavljena 1976., u izbjeglištvu. I njegovi su potomci nastavili njegov rad. Sin njegove kćeri Marije, Vladimir Sesar, sudjeluje na Hrvatskim svjetskim igrama 2010. u Zadru. Na području izdavaštva važan je Cosmo Juvela (izvorno Žuvela), vlasnik izdavačke kuće Meka, podrijetlom s otoka Korčule, a iznimno je poznat i Nelson Bačić Olić, također sin Korčulana, geograf.  Godine 1993. godine osniva časopis Mundo: geografia e política internacional (Svijet: zemljopis i međunarodna politika) u kojem je progovorio o tada malo poznatoj situaciji u Hrvatskoj tih godina. Danas je to jedan od najuspješnijih mjesečnika. 

Na području obrazovanja i izdavaštva važan je i Paulo Pedro Popović, čiji su roditelji došli iz Slavonije, a uredio je prve knjige o Platonu i Aristotelu u sklopu zbirke „Mislioci” sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Glavni je tajnik Ministarstva obrazovanja između 1995. i 2003. i tada razvija program obrazovanja na daljinu, kojim prvi put stanovništvo u udaljenim krajevima Brazila dobiva priliku za školovanje. Stvara i novine Jug: međunarodni časopis za ljudska prava (Sur: revista internacional de direitos humanos).

Među spisateljima počnimo s Ivanom Miklošem koji je bio česti dopisnik časopisa „Matica“. Sudjelovao je u osnivanju knjižnice sadašnjeg Društva prijatelja Dalmacije i u novinama toga doma u osamdesetim godinama. Napisao je autobiografiju „Mladić u visokom društvu”, i putopis „Veličine moje zemlje“. U tim dvjema knjigama možemo vidjeti dojam „ekonomskog” doseljenika koji je došao 1920-ih u Brazil sa svojom obitelji, koja je bila dio mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj.  

Drugi pisac se naselio u gradu Balneário Camboriú, poznatom odmaralištu u državi Santa Catarina. Riječ je o Đuri Poljaku, arhitektu rodom iz Hrvatskog zagorja. Nastanio se u São Paulu 1963. godine. Radio je kao slikar, a objavio je neka svoja djela u knjizi „Putevi Vrline“.

Mlađu generaciju predstavlja Marija Cristina Damianovich koja se može pohvaliti velikim brojem izdanih knjiga, znanstvenih i beletrističkih . Ova sveučilišna profesorica voditeljica je međunarodnog projekta „Književne stranice za političko-kritički razvitak novih čitatelja i pisaca”. 

Gregório Bačić, filmski i TV-redatelj, napisao je telenovelu „Mandacara”. Režirao je dokumentarni film „Razred: portret ili klasa” 1977., jedno od važnijih djela brazilskoga dokumentarnog filma, i „Sjećanja na Brazil u 78 okretaja u minuti”.  Poznat  je i kao organizator filmskih festivala poput „Mostra Paulista de Cinema Nordestino” i „Mostra Filme e Trabalho”. Scenarist je dokumentarca „U zemlji Dalmatinaca – četvrt Belenzinho e Hrvati” gdje obrađuje temu hrvatskog iseljeništva u Brazilu. Gregório je poznat i kao pisac, autor je knjiga „Otrovani pješak i druge provokacije” i „Uvjerljivi pogledi”.

Katija Gavranić Camargo, nutricionistica je i producentica u kulturi. Njezin doprinos hrvatskoj zajednici je u projektu „Dalmatinska sjećanja” u sklopu rada Društva prijatelja Dalmacije. Realizatorica je i „Afektivne ture dalmatinskim kvartovima Belem i Mooca” te autorica knjige „Hrvatska: kuhinja i dalmatinska prisjećanja”.

Likovni umjetnici bez sumnje pridonose širenju vizualne kulture i promociji Hrvatske. Kad je riječ o slikarima, u brazilskoj zajednici Hrvata veći ih je broj : Carlos Kiš, Pedro Šeman, Jorge Franulić, Silvio Pletikos i Vitomir Salić (Salier).

Jorge Andres Franulić rođen je u hrvatskoj iseljeničkoj obitelji u Čileu, a tražeći avanturu dolazi u Brazil, gdje je radio za nekoliko časopisa prije otvaranja galerije u blizini El Dourada, jednog od najstarijih trgovačkih centara u São Paulu. Postao je poznat po izvođenju zidnog reljefa od 900 m2 na ulazu u Armenski klub. U domovini se uspijeva predstaviti tek krajem osamdesetih pa tako između 1988./1989. godine izlaže 17 djela u Zagrebu i Bjelovaru, donirajući ih Hrvatskoj matici iseljenika. 

Carlos Kiša, sina Hrvata koji su se doselili u Urugvaj, preselio se u Brazil 1960. godine, stvorivši veliku karijeru o kojoj priča Ivan Hetrich 1996. godine. veliko ime na jugu Brazila je Silvio Pletikos, začetnik suvremene umjetnosti savezne države Santa Catarina. Rođen je u Puli dvadesetih godina, a nakon  diplome profesora umjetnosti i nekoliko godina podučavanja u domovini preselio se u Brazil. Sudjelovao je u u stvaranju i radu Muzeja za suvremenu umjetnost Santa Catarine. 

Još jedan potomak Korčulana, rođen u Brazilu, je i priznati umjetnik Pedro Šeman. Slike mu krase Društvo prijatelja Dalmacije donoseći dio hrvatskoga i slavenskoga folklora i narodne umjetnosti u Brazil.

Na području glazbe zajednicu je zadužio Dragutin Kalman, rođen u Belišću. Diplomirao je na flauti, klarinetu i tamburici te je djelovao u domovini u tridesetim i četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Stigao u Brazil 1957. godine, u grad Guarulhos, a 1960. se preselio u Jundiaí u državi São Paulo, radeći kao prodavač odjeće iako se paralelno bavio glazbom i vodio glazbene sastave. Veliki glazbeni doprinos dao je kao maestro i dirigent glazbenog ansambla Društva prijatelja Dalmacije, koje je postojalo 1980-ih. Postaje i počasni građanin Jundiaía, gdje je živio do svoje smrti. 

Njegovim putem ide mladi Renan Marques Regadas, unuk Lovre Poletta, koji se doselio iz Pakraca u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. Renan, kao dirigent i kompozitor, osim profesorske karijere u Montessori školama, danas vodi glazbenu skupinu Frana, istu onu koju je Kalman osnovao. 

Postoji i više glazbenih sastava u kojima sviraju potomci Hrvata u Brazilu, kao što je Paulo Mikloš, unuk Ivana Mikloša, koji svira u kultnom punk sastavu Titãs. Andrija Bušić, sin doseljene hrvatske obitelji, stvorio je jazz karijeru, a tradiciju nastavljaju njegovi sinovi Ivan Bušić, koji nosi ime djeda, i Andrija Bušić, s očevim imenom, a obojica sviraju u različitim bendovima. Danas pak zajedno sviraju u hard rock grupi pod nazivom Dr. Sin.

Uz povijesne teme i demografske pokazatelje četvrta knjiga donosi pravu malu enciklopediju o istaknutim Hrvatima koji su na različite načine doprinijeli svojoj novoj domovini Brazilu od umjetnosti, arhitekture, glazbe, književnosti do prirodnih znanosti i gospodarstva ove najmnogoljudnije zemlje Južne Amerike. Stručni tim Milana Puha istražio je povijest i sadašnjost Hrvatske zajednice u Brazilu i to na vremenskoj okomici od 150 godina, a sadržaju je pridružena arhivska i fotografska građa. Sažeto, knjižni niz od četiri opsežne dvojezične knjige obrađuje fenomen migracija Hrvata u Južnu Ameriku s naglaskom na socijalne, gospodarske i političke izazove kroz prošlost i sadašnjost hrvatske zajednice koja danas ima između šezdeset i osamdeset tisuća ljudi.

Leksikonski popis iseljenika i njihovih potomaka važnih za povijest Hrvata u Brazilu, nada se priređivač, može poslužiti kao osnova za buduću veliku enciklopediju koja bi uključivala ove i mnoge druge obitelji i pojedince. Stoga, riječ je o početnom i nepotpunom istraživanju koje će s vremenom, i u budućim izdanjima, biti kvalitetnije i opsežnije. Želja i namjera bila je istaknuli hrvatsku prisutnost u nizu djelatnosti i područja značajnih za Hrvatsku i sam Brazil, što do danas nije dovoljno vrednovano, a ima potencijal da  u svakom pogledu, trajno i uzajamno,  približi obje zemlje.




Sunday 26 January 2020

Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja

Poštovani,
Hrvatska matica iseljenika ima čast pozvati Vas na svečano predstavljanje knjige "Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja" priređivača i autora  Milana Puha u srijedu 29. siječnja 2020. s početkom u 13 sati  koje će se održati u Hrvatskoj matici iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.
Uz autora i priređivača dr. sc. Milana Puha, Puljanina s višegodišnjom brazilskom adresom, knjigu će predstaviti ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić te istaknuti znanstvenici dr. sc.  Darjan Godić i dr. sc. Mario Jareb s Instituta za suvremenu hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu.  Prigodni glazbeni program izvest će kantautorica Elis Lovrić.
Moderatorica je Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI.
***
O knjizi, knjižnoj seriji i projektu "Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil":

Knjiga "Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja" četvrta je i posljednja publikacija u sklopu višegodišnjeg složenog istraživačkog projekta "Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil" u kojoj se obrađuje dugo zapostavljana tema hrvatskog iseljeništva u toj najvećoj južnoameričkoj državi. Knjiga je pisana na portugalskome i hrvatskome jeziku i opseže čak 740 stranica koje donose niz novih informacija o doprinosu i značaju Hrvata kako domicilnoj sredini tako i samoj iseljeničkoj zajednici te matičnoj zemlji i to s fascinantnim  pojedinačnim primjerima. Opsežna knjiga je nastala pod vodstvom profesora Milana Puha i  uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske te Hrvatskog doma Croatia Sacra Paulistana u jedanaestmilijunskome São Paulu.
Finale složenog istraživačkog projekta hrvatskog iseljeništva u Brazilu, slijedom sadržaja četvrte knjige, na tribini će uz ugledne znanstvenika iz Instituta za suvremenu hrvatsku povijest slikom i riječju predstaviti mladi istraživač Milan Puh posvećen ovom projektu od 2015. godine. Tako će publika imati priliku saznati što su naraštaji Hrvata radili u ovoj 200 milijunskoj zemlji u posljednjih 70 godina te koje rezultate ova publikacija i cjelokupni projekt donose, uključujući personarij Male enciklopedije Hrvata u Brazilu, uz niz novih mogućnosti povezivanja dviju udaljenih država.
Podsjetimo, lani smo u ovo doba u Matici predstavili prve tri knjige iz ovog brazilsko-hrvatskoga projekta priređivača Milana Puha: "Hrvatska u Brazilu – iseljeničke priče i priče o useljenju"; "Hrvatska u Brazilu do 1918: prva faza useljavanja" i "Hrvatska u Brazilu između 1918. i 1945.: druga faza useljavanja".
Sažeto, knjižni niz od četiri opsežne dvojezične knjige obrađuje fenomen migracija Hrvata u Južnu Ameriku s naglaskom na socijalne, gospodarske i političke izazove kroz prošlost i sadašnjost hrvatske zajednice u Brazilu. Hrvatska zajednica u toj najmnogoljudnijoj zemlji Latinske Amerike danas ima između šezdeset i osamdeset tisuća ljudi.
Milan Puh je profesor portugalskoga i hrvatskog jezika i povijesti u Croatiji Sacri Paulistani i u Društvu prijatelja Dalmacije u São Paulu, gdje živi većina brazilskih Hrvata. Znanstveni je suradnik Centra za Slavenske studije Sveučilišta savezne brazilske države Parana na znanstvenom projektu "Kartografija slavenskih studija u Brazilu: znanstveno-istraživački rad i njegova internacionalizacija". Voditelj je ovog uspješno finaliziranog istraživačkog projekta "Povijest Hrvata i hrvatskog useljeništva u Brazil" od godine 2015.
S velikim veseljem, možemo najaviti da je Milan Puh  ishodio odobrenje (slobodnog) tečaja hrvatskog jezika na njegovu Sveučilištu u São Paulu kojeg će voditi od početka ove godine. Taj  sveučilišni tečaj, prvi te vrste u Brazilu, će se vjerujemo dobro razvijati.
Radujemo se vašemu dolasku!                                                     Hrvatska matica iseljenika



Hrvatska matica iseljenika
ima čast pozvati Vas na svečano predstavljanje knjige
Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja
priređivača i autora  Milana Puha

u srijedu 29. siječnja 2020. s početkom u 13 sati  koje će se održati
u Hrvatskoj matici iseljenika, Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.
Knjigu će predstaviti:
ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić;
dr. sc.  Darjan Godić i dr. sc. Mario Jareb, te autor i priređivač dr. sc. Milan Puh.

Prigodni glazbeni program:
kantautorica Elis Lovrić

Moderator:
Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI.

***

O knjizi, knjižnoj seriji i projektu "Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil":
Knjiga "Hrvatska u Brazilu nakon 1941.: treća faza useljavanja" četvrta je i posljednja publikacija u sklopu višegodišnjeg složenog istraživačkog projekta "Povijest Hrvatske i hrvatskog useljeništva u Brazil" u kojoj se obrađuje dugo zapostavljana tema hrvatskog iseljeništva u toj najvećoj južnoameričkoj državi. Knjiga je pisana na portugalskome i hrvatskome jeziku i opseže čak 740 stranica koje donose niz novih informacija o doprinosu i značaju Hrvata kako domicilnoj sredini tako i samoj iseljeničkoj zajednici te matičnoj zemlji i to s fascinantnim  pojedinačnim primjerima. Opsežna knjiga je nastala pod vodstvom profesora Milana Puha i  uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan domovine te Hrvatskog doma Croatia Sacra Paulistana u jedanaestmilijunskome São Paulu.
Finale složenog istraživačkog projekta hrvatskog iseljeništva u Brazilu, slijedom sadržaja četvrte knjige, na tribini će uz ugledne znanstvenika iz Instituta za suvremenu hrvatsku povijest slikom i riječju predstaviti mladi istraživač Milan Puh posvećen ovom projektu od 2015. godine. Tako će publika imati priliku saznati što su naraštaji Hrvata radili u ovoj 200 milijunskoj zemlji u posljednjih 70 godina te koje rezultate ova publikacija i cjelokupni projekt donose, uključujući personarij Male enciklopedije Hrvata u Brazilu, uz niz novih mogućnosti povezivanja dviju udaljenih država.

Radujemo se vašemu dolasku!




Tuesday 21 January 2020

Fakultet hrvatskih studija - otvoreno pismo

21. siječnja 2020.
Mr. sc. Andrej Plenković
Predsjednik vlade RH
Trg svetog Marka 2
10 000 Zagreb

Gospodine predsjedniče,

pišem Vam u vezi Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Naime, u kolovozu prošle godine Hrvati diljem svijeta pozdravili su uspostavu Studija demografije i hrvatskoga iseljeništva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Također, s radošću smo primili nedavnu vijest da su Hrvatski studiji postali Fakultet hrvatskih studija. Ali, ovih dana u medijima zapažamo da Ministarstvo znanosti i obrazovanja birokratskim opstrukcijama nastoji vratiti kotač unatrag: izbrisati Fakultet s popisa pravnih osoba i javnih ustanova, a to su ujedno naznake da je konačni cilj likvidacija Hrvatskih studija. Zapazili smo u medijima i indirektnu poruku: budite sretni da vas se (za sad) tolerira.

Budući da sam bio višegodišnji tajnik i potom predsjednik Udruge za hrvatske studije (The Association for Croatian Studies/ACS u Americi, utemeljena 1977.), kao i dopredsjednik Hrvatske akademije Amerike (The Croatian Academy of America/CAA, utemeljena 1953.), posebno me zanima sudbina Hrvatskih studija, odnosno Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Gore spomenute dvije udruge u Americi okupljale su i okupljaju hrvatske (i druge) znanstvenike i kulturne djelatnike u čuvanju i promicanju hrvatskih kulturnih i povijesnih zasada. Premda su obje udruge čisto znanstveno-istraživačkog karaktera, bile su na udaru režima bivše države sve do njezina raspada. Nitko iz Hrvatske nije smio sudjelovati ili prisustvovati njihovim seminarima sve do 1989. godine! Jednostavno, bile su „anti-državni element“ jer su bile hrvatske. Ovo što se događa oko Hrvatskih studija podsjeća me na ta vremena. Naime, Hrvatski studiji nekome smetaju jer su „hrvatski“, slično kao što je nekima smetalo i ime „Hrvatsko sveučilište“.

Nadalje, Hrvatima diljem svijeta Hrvatski studiji imaju ne samo simbolično, nego vrlo praktično značenje. Naime, ako netko želi studirati hrvatski jezik, povijest, kulturu, iseljeništvo i slično, jednostavno će upisati Fakultet hrvatskih studija jer će tu naći sve predmete koji obuhvaćaju hrvatsku jezičnu, povijesnu, kulturnu i inu baštinu te ne će morati trčati po cijelom Sveučilištu da bi pronašao predmete koji ga/ju zanimaju. Također, hrvatske kulturne i znanstvene udruge u svijetu, kao i pojedinci, puno lakše će uspostaviti konkretnu plodonosnu suradnju s Fakultetom hrvatskih studija i njegovim znanstvenicima nego s drugim fakultetima jer je FHS usredotočen na ono što Hrvate u svijetu zanima, na hrvatske, a ne na neke šire ili opće teme. Smatram da FHS i u ovom vidu ima široko polje rada u budućnosti.

Gospodine predsjedniče, Fakultet hrvatskih studija, umjesto da krene novim poletom u radu i da spremno doprinosi obolu čuvanja, jačanja i širenja hrvatske kulturne baštine, mora se danas boriti s onima koji, po svemu sudeći, žele ne samo ometati ga u radu nego i potpuno eliminirati. Kao dugogodišnji djelatnik u iseljeničkim krugovima nisam očekivao da ću i u samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj morati podizati glas za očuvanje jedne ustanove kojoj prijeti opasnost samo zato što je hrvatska! Molim Vas, čim prije pozitivno riješite pitanje Fakulteta hrvatskih studija i ne dozvolite da se njegovom sudbinom, kao i sudbinom njegovih djelatnika i studenata, poigravaju oni koji, očito, ne žele da Hrvatski studiji uopće opstanu.

Lijepi pozdravi,

dr. sc. Ante Čuvalo

Sunday 19 January 2020

Centenario de los estudios románicos en la Universidad de Zagreb



Recientemente tuvo lugar en Zagreb la celebración del centenario de los estudios románicos en la Universidad de Zagreb.

En esa ocasión se realizó un congreso internacional de tres días (15-17 de noviembre de 2019) sobre el tema, organizado por el Departamento de Estudios Románicos y el Departamento de Filología Italiana de la Facultad de Humanidades y Ciencias Sociales de la mencionada Universidad y Bajo los auspicios de la Presidente de la República de Croacia. El título del congreso fue: 100 años de estudios románicos en Zagreb: tradición, contactos, perspectivas.

La información del congreso se encuentra en el sitio: https://romanistika100.ffzg.unizg.hr/, y en castellano en: https://romanistika100.ffzg.unizg.hr/inicio/
Con los resúmenes de del centenar de ponencias se ha editado un libro de 94 páginas en PDF. Los resúmenes están en los respectivos idiomas de las ponencias, a saber:  Castellano, italiano, catalán, gallego, francés, portugués, rumano y croata.
Los resúmenes se pueden descargar desde el sitio: 



Monday 6 January 2020

In Memoriam - Studia Croatica



Studia Croatica – In memoriam

Al cumplirse 60 años de fundada la revista Studia Croatica y en la Conmemoración de los Fieles Difuntos, recordamos a los colaboradores fallecidos: escritores, traductores, artistas cuyas obras se reprodujeron, directivos de la revista y miembros del Instituto de Cultura Croata, sponsors, benefactores y personas que han colaborado con la revista y su difusión.

1. Dr Oscar Raúl Abdala 
2. Dr Martín Axel Aberg Cobo 
3. Herman F. Ahminov
4. Božidar B. Abjanić
5. Dr Branimir Anzulović
6. Ivan Babić, coronel
7. Marcel Bakarčić, Argentina
8. Marina Baričević
9. Dr Pedro Pablo Barnola SJ
10. Dr Ernest Bauer

11. Dr Anđelko – Angel - Belić
12. Dr Charles Béné
13. Narciso Binayan Carmona
14. Dr Jerry Blaskovich, MD
15. Dr Milan Blažeković
16. Ivo Bogdan
17. Rafo Bogišić
18. Dr Antun Bonifačić
19. Ivo Borić
20. Tomislav Borić

21. Tomislav Bošnjak
22. Olga Brajnović
23. Romualdo Brughetti
24. Dr Edo Bulat
25. Arq Gajo Bulat
26. Esc Jasna Bulat
27. Bruno Bušić
28. Rev David Byler (1946-2020)
29. Vladimir Ciprin
30. Prof Danijel Crljen

31. Ing José Crnko
32. Dr Milivoj Crnko
33. Josip Crnobori
34. Dr Antun Cvitanić
35. Dra Đurđica Cvitanović 
36. Dr Petar Čapkun, OFM
37. Ivan Čović
38. Ing Ante Ćutić
39. Prof Veljko Deur
40. Dr Tihomil Drezga

41. Zdravko Dučmelić
42. Mira Dugački Vrljičak
43. Dr Vladimir Dugački
44. Dr Franjo Dujmović
45. Dr Alejandro Dussaut
46. Stjepan Džalto
47. Šime Đodan
48. Dr Carlos Alberto Erro
49. Dr Franjo Hijacint Eterović
50. Prof. Univ. Mirko Eterović

51. Prof. Univ. Luka Ev. Fertilio
52. Dr Ricardo Floegel
53. August Frajtić
54. Dr Branko Franolić
55. Vladimir Frković
56. Dr Eduardo Augusto García
57. Prof. Ante –Tonko– Gazzari
58. Ing. Wencenslao Gligo
59. Teodoro Golubić
60. Vlado Gotovac

61. Archiduque Dr Otto de Habsburgo
62. Dr. Pavel Horvat
63. Dr. Vladimir Horvat, SI
64. Dubravko Horvatić
65. Dr Ivo Hühn
66. Dr José Luis de Imaz
67. Drago Ivanišević
68. Jure Ivanović
69. Robert Jean Ivanović
70. Radoslav Ivelić Kusanović

71. Jozo Ivičević-Bakulić
72. Marcos Janton
73. Marko Japundžić
74. Fedor Jaugust
75. France Jeza
76. Andjelko Jurun
77. Dr Mladen Kabalin
78. Dr Ante Kadić
79. Prof Branko Kadić
80. Karlo Kalajzić

81. Duško Kalebić
82. Dr Dragutin Kamber
83. Srećko Karaman
84. Zvonimir Katalenić
85. Kazimir Katalinić
86. Metod Kelava, OFM
87. Lic Ivo Kisić
88. Prof y General Rudolf Kiszling
89. Joza Kljaković
90. Dr Antun Knežević

91. Slavko Kopac
92. Lucijan Kordić, OFM
93. Dr Ivo Korsky
94. Kazimir Kovačić
95. Dr Stjepan Krašić, OP
96. Kristijan Kreković
97. Dr Mate Krvavica
98. Dr Franjo Kuharić, cardenal
99. Dr Božidar Latković
100. Dr Radovan Latković

101. Dr Eugen Laxa
102. Ivo Lendić
103. Magister Ernesto Livačić Gazzano
104. Dr Mate Luketa
105. Dr Rodolfo N. Luque
106. Magister C. Michael McAdams
107. Ivona Maixner Dončević
108. Dr Dominik Mandić, OFM
109. Dr Miguel Ángel Marcelia
110. Dipl juris Mato Marčinko

111. Vlatko Marić
112. Zlatko Markus
113. Guillermo Martinez Marquez
114. Zlata Marušić
115. Roko Matjasic Martinic
116. Dr Drago Matković
117. Fedor Mažuranić
118. Dr Stanislav Mečiar
119. Prof. Matko Medo
120. Mirko Meheš

121. Vilko Meinzel
122. Ivan Meštrović
123. Ing Karlo Mirth
124. Ratimir, Mocnaj, Eng. 1935-2018
125. Prof Zvonko Mustapić
126. Dr Franjo Nevistić
127. Prof Vinko Nikolić
128. Antun Nizeteo
129. José León Pagano
130. Ivan Pandžić

130. Vjekoslav Paver
132. Andjelko Nedo Pavešković, Dr. (1921-2014)
133.  Vlatko Pavletić
134. Arq Eduardo Pavlović
135. Lino Pedišić, OFM
136. Šime Pelicarić
137. Ljeposlav Perinić
138. Dr Bonifacio (Krešimir) Perović, OFM
139. Ilija Perušina
140. Dr Jure Petričević

141. Dr Ernest Pezet
142. Dr Nenad Tomislav Plivelić
143. Dr Štefan - Esteban Polaković
144. Prof Ivo Porić
145. Dr Miguel Poradowsky, sacerdote
146. Dr George Jure Prpić
147. Prof Bogdan Radica
148. Dr Tihomil Radja
149. Dr Velimir Radnić
150. Trad. Marinko Rajman

151. Gracian Raspudić, OFM
152. Stjepan Ratković
153. Eudocio Ravines
154. Johann Georg Reissmüller
155. Antonio Rendić Ivanović
156. Atilio R. Rocca
157. Ivo Rojnica
158. Anka B. de Rojnica
159. Dr Adolfo Ruiz Diaz
160. Ing. Anka Rukavina

161. Hans Peter Rullmann
162. Prof. Dr. Stjepan Krizin Sakač, SJ (1890-1973)
163. Dr. Frane Sarić
164. Prof Roque Scarpa
165. Carlos S. A. Segretti
166. Marko Sinovčić
167. Ivan Slamnig
168. Dr Ante Smith Pavelić
169. Urban Stefanić, OFM
170. Dr Ante Stier

171. Miro Stoka
172. Carl Gustaf Ströhm
173. Miroslav Šicel
174. Žarko Šimat
175. Dr Boris Široki
176. Hrvoje Šošić
177. Ing Krešimir Španje
178. Dr Zlatko Aurelio Tanodi
179. Jadranka Tevšić
180. Dr Pavao - Pablo Tijan Rončević

181. Dr Ivan Tomas
182. Dr Mirko Tomasović (Split 6 noviembre 1938 - Zagreb 7 mayo 2017)
183. Ernest Tomašević
184. Dr Dinko A. Tomašić
185. Dr Franjo Tudjman
186. Ing Ante Turica
187. Josip Turkalj
188. Pero Tutavac Bilić
189. George Uscatescu
190. Maksimiljan Vanka

191. Viktor Vida
192. Kvirin Vasilj
193. Dr Marko Veselica
194. Prof Mirko Vidović
195. Dr Ivan Vitezić
196. Dr Vjekoslav Vrančić
197. Dipl juris Kazimir Vrljičak
198. Dra Marija Vrljičak
199. Dr Stanko Vujica
200. Dr Pero – Pedro Vukota

201. Dr Primo – Prvislav Weisemberger Raganzini
202. Ivan Werner
203. Miguel Wieckowski
204. Dra Zelić Bučan Benedikta
205. Marijan Zlovečera, OFM
206. Prof Dušan Žanko
207. Josip Županov
208. Dr. Ante -Antonio- Žuvela