014 Hrvatski iseljenici u Argentini
3.2.4. Iseljenički tisak u Argentini
Tablica 13. Iseljeničke novine u Argentini
Naziv novina
|
Godina
|
Grad
|
Narodni glas
|
1880.
|
Buenos Aires
|
Iskra Slavjanske Slobode
|
1879.-1883
|
Buenos Aires
|
Slavjanski glas
|
1891.
|
Buenos Aires
|
Materinska riječ
|
1908.-1911
|
Rosario
|
Jeka (poseban broj Materinske riječi)
|
1910.
|
Rosario
|
Zajednica
|
1910.-1917
|
Rosario
|
Sloboda
|
1913.-1915
|
Buenos Aires
|
Izvor: Prema Antić, 1991; Iseljeničke novine; Iseljenički arhiv.
Iseljenička društva izdavala su vlastita glasila/novine putem kojih su propagirani određeni sadržaji poglavito u svrhu etničkog/nacionalnog osvješćivanja iseljenika.
Prve iseljeničke novine na području Argentine izdane su pod imenom Narodni glas.
Prvi broj izdan je negdje početkom 1880. godine, ali o njemu nema podataka, osim da ga je grupa iseljenika predvođena Dinkom Grisogonom Bortolazzijem bojkotirala zbog izrazito austrougarske političke orijentacije (Usporedi Antić, 1998).
Bortolazzi je nakon objavljivanja serije članaka namijenjene slavenskim iseljenicima pod rubrikom Per gli Slavi (za Slavene) u talijanskom listu La Patria Italiana pokrenuo tiskanje novina Iskra slavjanske slobode koja je ujedno bila službeno glasilo Slavjanskog pripomoćnog društva i čitaonice Spavajući lav.
Pisane su dvojezično na španjolskom i hrvatskom jeziku, a izlazile su svakog prvog u mjesecu.
Prema člancima u novinama zaključujemo da je Bortolazzi bio osim urednika i jedini novinar u novinama.
U prvom broju Iskre slavjanske slobode opisan je njen cilj riječima: «Držati živo među nama štovanje domovine.
Pobijati tajne spletke nekojih od izrođenih Slavjana, koji pod izlikom milostinje šire i rasplodiše Austrijansko, potkopavajući domorodne težnje Slavjana, koji i ovdje nalaze odziv i bezbrojne nasljednike. Zadaća naša, Austrijanskih podanika, a Slavjana bit će: sloboda tuđinskog ropstva» (Iskra Slavjanske slobode, 1.3.1883.).
Novine su propagirale zajedništvo svih Slavena i bile su antiaustrijski orijentirane.
Putem novina Bortolazzi je osim buđenja nacionalne svijesti među iseljenicima, indirektno utjecao i na političke promjene u domovini.
Novine su primali ugledni pojedinci u Dalmaciji, pa su austrijske vlasti shvativši ih kao prijetnju prionuli njihovoj zapljeni i cenzuri. Nakon Iskre Slavjanske slobode izdavan je Slavjanski glas.
O njemu nemamo puno informacija osim šturih podataka iz Narodnog lista koji piše da je Slavjanski glas pisan na hrvatskom jeziku, i da je njegov urednik bio iseljenik Druzeić.
Bio je kratkog vijeka pa je za par mjeseci prestao s izlaženjem.
Nadalje je izlazila novina Sloboda s urednikom Jurajem Vukovićem, a potom pod uredništvom njegove supruge Klotide.
U zaglavlju lista pisalo je «glavno i neodvisno glasilo iseljenih Hrvata iz Trojedne Kraljevine Dalmacije-Hrvatske-Slavonije, Bosne – Hercegovine i Istre.
U početku prema pisanju Domovine novine su štitile interese iseljenika Austrougara, a financirao ih je Nikola Mihanović[1] (Domovina, 14.8.1913.).
Kasniji brojevi Slobode pod uredništvom Klotide zagovarale su povezivanje svih Slavena u zajedničkoj borbi protiv Austro-Ugarske Monarhije.
Jedna od najznačajnijih novina ne samo u Argentini već i u cijeloj južnoj Americi bila je "Materinska riječ" iz Rosaria, koja je izvršila jak nacionalni utjecaj među iseljeništvom.
Inicijativa za izdavanjem novina bila je pokrenuta na sastanku prilikom osnivanja Društva iseljenih Jugoslavena za materinsku riječ.
Prvi urednik bio je učitelj Marin Božičković, potom Josip Kraljić i Ante Belanić.[2] Ovaj list predstavljao je ozbiljnu prijetnju za austrougarske vlasti koje su zabranile ulazak novina u domovinu, a preko svojih konzularnih predstavništva i u zemlje Južne Amerike. Iz tih razloga list je promijenio ime u Progonjena materinska riječ.
Najveću zaslugu oko izdavanja novina imala su braća Martinolić[3] i učitelj i novinar Josip Antun (Anton) Kraljić koji je došao na poziv[4] braće Martinolić iz Malog Lošinja (Božičević, Matica, 1976).
Kraljić je izdavao novine koje su programski zagovarale jedinstvo Hrvata, Srba i svih slavenskih naroda, a predstavljale su se pod imenom glavni organ južnoslavenske iseljeničke zajednice u Južnoj Americi.
Pretpostavlja se da su kontakti sa istarskim preporoditeljima Matkom Laginjom i Vjekoslavom Spinčićem prilikom njihova posjeta domovini utjecali na njihovu političku preobrazbu i ostavku na vodećim mjestima Austrougarskog društva (Antić, 1998: 135)
Materinska riječ je izdala i poseban prilog-hrvatski iseljenički kolendar za godinu 1910., Jeka, također s urednikom Josipom Kraljićem.
Potom je izlazila Zajednica u Rosariu pod uredništvom Radeljaka koji je iz Čilea reemigrirao u argentinski Rosario. Namjera mu je bila putem novina okupiti hrvatske iseljenike diljem Južne Amerike.
U početku ga napada Domovina iz Punta Arenasa povezujući ga izravno s Nikolom Mihanovićem: "Gdje su oni članci, one lijepe i iskrene riječi Materinske riječi budeći nacionalnu svijest u Americi?
Kako to da se Materinska riječ nije bojala da joj bude zapriječen ulaz u habsburšku monarhiju, a da se toga Zajednica boji?
Je li Zajednica zapravo Hrvatsko – slavenska ili je ona u službi jednog čovjeka, kojega je Materinska Riječ uvijek napadala, jednog čovjeka koji je zanijekao svoj narod i svoju domovinu, a stavio se u maćuhinsku službu austrijske vlade? (…) Zajednica ne zadovoljava ni Hrvate ni Slavene jer ona je austrijska (…). Ne mi te ne možemo slijediti; žalosno je ovo razdijeljene, ovo cijepanje hrvatstva u tuđem svijetu, ali hoćemo ostati svjesni naše narodnosti i naših prava″ (Novo doba, 13.4. 1911).
Imao je dopisnike iz raznih područja Argentine, Čilea, Bolivije, Perua, Brazila, Urugvaja, i Paragvaja. Odbacivanje Zajednice posebno od strane hrvatskih iseljenika u Čileu nastupilo je prilikom sarajevskog atentata i sukoba koji je tada nastao između Srbije i Austro-Ugarske kada je Zajednica stala na stranu Austro-Ugarske.
Od tada će Zajednica sloviti kao austrijska novina, novina «austrijskih plaćenika» i izdajice Radeljaka (Domovina, 1914). Čileanska Domovina će je imenovati organom frankovački orijentiranih Hrvata, koja je piše protiv Srba i Srbije, glorificirajući Austriju.
Radeljakova Zajednica oštro je pak napadala Slobodu, službeno glasilo Hrvatske straže. Radeljak je smatrao negativnim što Sloboda zagovara i propagira jugoslavenstvo kao nacionalnu strategiju na štetu hrvatskog imena, a time i hrvatskog nacionalnog identiteta.
U ovom razdoblju u Argentini izlazi nekoliko vrsta novina u dvjema pokrajinama: Buenos Aires i Santa Fe.
Prema pisanju njihov cilj bio je buđenje hrvatske nacionalne svijesti među iseljeništvom. Uglavnom su bila u službi iseljeničkih društava kao njihova službena glasila.
[1] Domovina je pisala kako se Sloboda priklanja i promovira „austrougarske velikane (konzule, barune i Mihanovića i kralja), te da hoće zavesti iseljenike pod «austrougarsku kapu». Iseljenike je upozoravala na pisanje Slobode riječima «hrvatski iseljeniče goni «Slobodu» iz Buenos Airesa kao kugu iz svoje kuće» (Domovina, 31.7.1913).
[2] Materinska riječ je izdala poseban prilog-hrvatski iseljenički kolendar za godinu 1910. Urednik je bio Josip Kraljić. Posvećen je prvoj stogodišnjici oslobođenja i nezavisnosti Republike Argentine. Članci su pisani na hrvatskom i španjolskom jeziku. Bila je podijeljena u tri dijela pod nazivima: Argentina, zabava i pouka, naši sokolovi.
[3] Braća Martinolić prvo su bili u upravi Austrougarskog društva uzajamne pomoći u Rosariu (prema Jeka, 1910). Naime obojica su završila talijanske škole, a Noa je do dolaska u Rosario bio godinu dana dobrovoljac austrougarske ratne mornarice.
[4] Kraljića su Martinolići pozvali jer su bili zabrinuti zbog nacionalnog raslojavanja hrvatske iseljeničke zajednice na Slavene, Austrijake i indiferentne. Smatrali su njega pravom osobom, sposobnom pokrenuti novine koje bi utjecale na hrvatske iseljenike sprječavajući asimilaciju i gubljenje nacionalnog identiteta.
- - - -
Prijašnji http://studiacroatica.blogspot.com.ar/2017/03/013-inmigrantes-croatas-en-argentina-3.html
Dr. sc. Marina Perić Kaselj
Komparativni prikaz transformacije identiteta hrvatskih iseljenika u Čileu i Argentini
Doktorat, Filozofski fakultet u Zagrebu (2010.)
(olomci)
No comments:
Post a Comment