- 1 - Uvod - Osnivanje Društva
- 2 - Prvi Upravni odbor
- 3 - Ostali clanovi uprave
- 4 - Ostali iz prvog kruga osnivaca
- 5 - Humanitarna strana Društva
- 6 - Izgradnja doma na Lovretu
- 7 - Vatrogasna oprema
- 8 - Poslijeratno razdoblje
- 9 - Društvo u hrvatskoj državi
- 10 - Predsjednici i zapovjednici
VATROGASNA DRUŠTVA U ISELJENIŠTVU
Sve što se događalo u domovini uvijek se na neki način preslikavalo u iseljeništvu od početaka iseljavanja pa do današnjih dana. U drugoj polovici 19. stoljeća iseljeni Hrvati započeli su osnivati brojna društva i organizacije. To su bila potporna, sportska, politička, kulturna i vatrogasna društva. U njihovim statutima bilo je izričito zabranjeno bavljenje politikom, ali su, unatoč zabrani, bila izrazito politizirana. Njihovo se političko bavljenje svodilo na kritiku Austrougarske i na pomoć svom narodu. Političko opredjeljenje često su izražavali tako da su neke ugledne političare imenovali svojim počasnim članovima.[1]
Na području Južne Amerike najstarija hrvatska vatrogasna društva osnovana su u Čileu, i to u gradovima Iquiqueu, Antofagasti i Punta Arenasu. Kasnije je osnovano i jedno vatrogasno društvo u Oruru u Boliviji.
Ako izuzmemo Društvo slavljanskog dobročinstva iz 1871. godine u Callau, tadašnjoj luci, a danas dijelu grada Lime, vatrogasno društvo u Iquiqueu spada u najstarija hrvatska društva u Južnoj Americi uopće. Sedamdesetih godina 19. stoljeća razne nacionalnosti u Iquiqueu započele su osnivati svoja društva.
Talijani i Dalmatinci su se na sastanku upriličenom 3. siječnja 1874. godine dogovorili da će osnovati zajedničko vatrogasno društvo. Formirali su radno povjerenstvo u kojem su dvojica članova bili Juan Devescovi i Jeronimo Baturich, a 14. siječnja bila je sazvana Generalna skupština. I jedni i drugi složili su se da se društvo nazove Ausonia, ali je nastao problem oko zastave. Dalmatinci nisu htjeli talijansku zastavu, a Talijani nisu htjeli austrijsku. Talijani nisu htjeli popustiti pa su se Dalmatinci povukli. Međutim nisu odustali od ideje osnivanja vatrogasnog društva pa su se udružili s Peruancima i tako je nastala Guardia y Propiedad No 5. To je značilo da su u gradu već postojala četiri vatrogasna društva. Dan osnutka bio je 24. lipnja 1874. godine, a prvi predsjednik bio je Irac Carlos Gallagher.
Društvo je postalo znamenito po hrabrosti svojih članova u gradu gdje su požari bili učestala pojava. Nije to bilo samo zato što je vatra bila jedini izvor energije, već i zato što je Iquique smješten uz more u pustinjskom, sušnom dijelu Čilea, a kuće su bile drvene. Kako su najvećim dijelom članovi društva bili Peruanci, svi su mahom postali volonteri u ratu na Pacifiku 1879. godine. Aktivni su ostali oni članovi koji su bili hrvatskog podrijetla.
No comments:
Post a Comment