PRVI UPRAVNI ODBOR
LUKA KARAMAN rođen je u Splitu 1852. godine. Školovao se u Grazu gdje je završio za profesora, ali je ujedno i pohađao vatrogasni tečaj. Jedan je od inicijatora osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a na prvoj izbornoj skupštini izabran je za predsjednika, odnosno kapetana.
Luka Karaman, profesor (Split, 1852. – Split, 1930.)
Budući da je bio politički angažiran kao narodnjak te je velikim domoljubljem doprinosio narodnom preporodu, austrijska je vlast budnim okom pratila sve što je radio.
Vlasti se otvoreno zamjerio svojim patriotskim govorom nad grobom vatrogasca Šime Paića, koji je poginuo u borbi s talijanašima, zbog kojeg je bio pozvan na odgovornost. Nakon toga nije htio s vatrogascima dočekati i pozdraviti načelnika Jovanovića. Posljedica takvog ponašanja bila je službeni premještaj iz Splita u Mostar gdje je imenovan profesorom i direktorom u tamošnjoj trgovačkoj školi, samo dvije godine nakon osnutka Društva.[1]
U Zlatnoj je knjizi kratko, ali rječito, napisano: Četa ga je puno ljubila. Imenovan je doživotnim, počasnim kapetanom. No time su prestale sve njegove aktivnosti u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu.
Međutim, kvalitetan kakav je bio, na jednak način nastavio je svoj rad u školi u Mostaru pa je tamo dobio visoko odličje za zalaganje u prosvjeti.
Karaman je 15. svibnja 1910. godine posjetio četu u Splitu. Oduševljeno su ga dočekali i stari drugovi i novi vatrogasci. Tada je kapetan bio ing. Petar Senjanović koji je tom prigodom održao topao govor, a između ostalog je rekao:
Kada se spomene ime Luke Karamana, drhti od zanosa i ponosa srce svakog bilo starog bilo mladog vatrogasca u Splitu. To nam ime dozivlje u pamet onu čeličnu volju, onaj veliki mar, samoprijegor i žrtve kojima je on zasnovao pred preko četvrt vijeka u Splitu ovo humanitarno, gradu potrebno društvo. Sjeća nas na one trude, svakovrsne zapreke koje je trebalo savladati da se osnuje ova junačka četa, prva narodna vojska u do tada otuđenom Splitu. Blagom riječi, ljubeznim i otmjenim načinom Luke Karamana okupili su se u ovo novo društvo zanosni trudbenici radničke, građanske i gospodske ruke. Dobar primjer njegov probudio je zaspale sile, obodrio je drugove na rad, na samoprijegor, na bratsku ljubav…Mi koji nismo bili svjedoci tog zdravog društvenog života, tog napornog i požrtvovnog rada, možemo po zanosnom oduševljenom pripovijedanju naših starijih drugova razumjeti, koja li je naslada, koji ponos, koje zadovoljstvo u njima ulijevala svijest da pripadaju ovoj hrabroj četi. To ponosno, to priznato ime splitskog vatrogasca oni su nam u baštinu ostavili i mi ga moramo isto tako časna i dična uzdržati, da se njime ponosimo mi i oni, koji za nama dođu…Prilike su se do danas u Splitu znatno promijenile i društvene i političke i privredne, volja za intenzivnim radom, materijalnim napretkom i dobitkom zahvatila je sve slojeve pučanstva ali uza sve uspjelo je da se ovo humanitarno društvo još dan danas u ovim prilikama, na čvrstom idealnom temelju uzdrži, na kojem je pred četvrt vijeka bilo zasnovano…
No comments:
Post a Comment