Nakon toga se u memorandumu iznose razlozi, radi kojih se traži posredovanje Lige Naroda u rješavanju hrvatsko-srbskog spora.
U sažetom obliku ta su obrazloženja:
— Hrvati i Srbi su dva podpuno različita naroda, njihove kulture i civilizacije su oprečne;
— Geopolitički položaj Hrvatske i Srbije ima suprotne smjernice;
— Nisu bili zakoniti predstavnici hrvatskog naroda oni, koji su dali pristanak stvaranju države Srba, Hrvata i Slovenaca;
— Dvanaestgodišnje izkustvo potvrdilo je nemogućnost rješenja srbsko-hrvatskog pitanja unutar iste države;
— Država, vladana iz Beograda, izvršila je u 12 godina svoga obstanka bezbroj umorstava, mučenja i sustavne pljačke svojih državljana, ogriešivši se o načela, na kojima počiva civilizirana država, time je izgubila pravo na obstanak
— Beogradska vlada sviestno nije izpunila obveze, koje su bile osnova za priznanje države Srba, Hrvata i Slovenaca;
— Proglašenjem diktature, kralj Aleksandar pogazio je obećanje, koje je dao kao regent;
— Hrvatski narod, kako na osnovu svoga tisućgodišnjeg državnog prava, tako i na temelju međunarodno priznatog nacela samoodređenja, ima pravo na ostvarenje svoje državne nezavisnosti;
— Srbsko-hrvatski spor odvija se na jednom od politički najosjetljivijih područja Europe, s kojega je već jedan put buknuo veliki svjetski požar i
— Buduči da je prvenstveni zadatak Lige Naroda bdjeti nad očuvanjem svjetskog mira, podpisnici memoranduma, u ime tisuća Hrvata, koji časovito žive u Njemačkoj, i prema tome izvan dohvata beogradskog nasilja, mole Ligu Naroda za isto ono, što je hrvatski narod već u nekoliko prilika otvoreno i javno tražio:
«Da sazove sastanak zakonitih predstavnika Hrvatska i Srbija, na kojem će oni pod nadzorom Lige Naroda odlučiti:
a) da srbske vojne snage moraju napustiti hrvatsko područje i povuči se na obalu Drina;
b) da Srbija mora nadoknaditi štetu nanesenu imovini hrvatskog naroda kroz proteklih 12 godina vladanja, kako bi na taj način srbsko-hrvatsko pitanje, svaki čas sve opasnije za svjetski mir, našlo odgovarajuće rješenje».
Umorstvo prof. Milana Šufflaya u veljači 1931. izazvalo je gnušanje svjetskoj javnosti, a zaprepaštenje u znanstvenim krugovima, koji su pratili znanstveni rad umorenog filozofa i poznatog albanologa. Taj zločin svratio je pozornost svjetske javnosti i na položaj hrvatskog naroda u Jugoslaviji u tolikoj mjeri, da su se prof. Albert Einstein i književnik Heinrich Mann, u prvoj polovici svibnja 1931., našli ponukanim, da predstavkom upravljenom Međunarodnoj ligi za ljudska prava traže zaštitu hrvatskog naroda.
U svezku za lipanj 1931. «CROACIA» je doniela njemački i španjolski tekst predstavke, čiji prievod na hrvatskom jeziku glasi: [1]
«Mnogo poštovani prijatelji!
«Ne možemo propustiti, da ne skrenemo pažnju Međunarodne Lige ljudskih prava na događaje, koji su doveli do umorstva hrvatskog učenjaka dr. Milana Šufflaya, dne 18. veljače t.g.
«Kad je učenjak spomenutog dana išao k svojoj kući, bio je u Zagrebu s leđa napadnut na ulici i, prema izvještaju kojim razpolažemo, dotučen željeznom motkom. Sliedećeg dana podlegao je tim težkim ozljedama i dne 22. veljače bio na Mirogoju sahranjen».
«Profesor Milan Sufflay bio je poznat po velikom broju znanstvenih djela i radova. Zagrebačke novine nisu, međutim, smjele ništa objaviti o djelatnosti učenjaka, pa su i same osmrtnice bile zaplienjene, a brzojavi s izrazima sućuti nisu bili dostavljani. Vrieme održanja pogreba nije smjelo biti objavljeno, a podizanje zastave u znak žalosti na zgradi Sveučilišta bilo je zabranjeno. Vlasti su išle tako daleko, da su školsku mladež, koja je sudjelovala na sprovodu, protjerali iz Zagreba, a vienci ukrašeni hrvatskim narodnim bojama bili su s groba odstranjeni.
«Ime ubojice (Nikola Jukić)[2] bilo je poznato. Osim toga, bila je poznata organizacija, kojoj je ubojica pripadao (Mlada Jugoslavija). Bilo je poznato, da je dogovor o umorstvu bio održan u noći od 11. na 12. veljače u stanu zapovjednika mjesta, generala Belimarkovića. Na njemu su sudjelovali članovi organizacije 'Mlada Jugoslavija' Brkić, Godler, Martec i ubojica Jukić. Zagrebačko Redarstvo objavilo je službeno dne 19. veljače, da je počinitelj nepoznat.
«Umorstvu profesora Šufflaya predhodili su sliedeći događaji:
«1.) Prilikom siečanjskog posjeta srbskog kralja Zagrebu primilo je nekoliko hrvatskih uglednika — vođa Hrvata dr. Vladimir Maček, dr. Ante Trumbić, dr. Mile Budak, sveučilištni profesor dr. Filip Lukas, dr. David Karlović, dr. Milan Šufflay — prieteča pisma, s podpisom 'Za kralja i otačbinu', u kojima ih se čini odgovornim vlastitom glavom i životom njihovih obitelji, ako prilikom boravka kralja u Zagrebu dođe do ikakvih prosvjeda ili demonstracija.
«2.) Ovoj terorističkoj organizaciji, koja se naziva 'Mlada Jugoslavija', održao je kralj Aleksandar u Zagrebu javni govor, u kojem se osvrnuo na uklanjanje hrvatskih zastupnika biranih od naroda. Riečima: 'Odstranio sam posrednike', dao je on osobno podticaj ili nalog, da se od formalnog uklanjanja iz Parlamenta prieđe na fizičko, tj. konačno odstranjenje. Kao primjer za to može poslužiti 20. lipnja 1928., dan, na koji su hrvatski vođe bili poubijani u beogradskom Parlamentu.
«3.) Nakon toga sliedili su javni podticaji na umorstvo političkih i duhovnih vođa hrvatske nacije i u režimskom tisku. Tako je režimski list «Naša Nada» na Sušaku pisao dne 18. veljače: 'Pucati će lubanje...' Iste večeri dotučen je u Zagrebu profesor Šufflay. Drugi primjer javnog podticaja na umorstvo objavljen je dne 28. veljače u 'Zastavi' u Splitu, a još jedan takav u «Jugoslavenu» u Mariboru.
«4.) Nekoliko članova družtva 'Mlada Jugoslavija', koji su trebali izvršiti umorstva Hrvata u inozemstvu, bili su, dne 12. ožujka, prilikom pripremanja umorstva, uhičeni od bečkog redarstva i predani tamošnjim sudskim oblastima[3].
«lzaslanstvo Hrvatskog narodnog predstavničtva predalo je dne 25. siečnja 1930. Ligi Naroda u Zenevi predstavku, koja je istovremeno upučena vladama organizacijama svih kulturnih država, a u kojoj se upozorilo na prilike u Hrvatskoj, te pred cielim čovječanstvom podignuta obtužba protiv absolutističkog režima srbskog kralja i protiv strahovitih zlodjela, koja se vrše nad hrvatskim narodom. Kako činjenice potvrđuju, okrutnost se povećala nakon objave spomenute predstavke».
«Ne smije se dopustiti, da bezskrupulozna upotreba umorstava služi kao sredstvo za postignuće političkog cilja.
«Ne smije se dopustiti, da ubojice bivaju uzvišeni za narodne svetce.
«Smatramo prirodnim zadatkom Međunarodne Lige ljudskih prava, da se obrati na sve one, koji poštivaju slobodu i ljudska prava naroda, da najodlučnije prosvjeduju protiv strahovlade, pod kojom se i Hrvatska nalazi. Sve zemlje, Francuzka, Njemačka, Poljska, Austrija, gdje postoje ogranci Međunarodne Lige ljudskih prava, dužne su uzeti u zaštitu jedan mali, miroljubivi i civilizirani narod.
«Očekujemo Vašu odluku, uz pozdrav».
«A. Einstein — Heinrich Mann» (v.r.)
Neposredno nakon toga poslale su organizacije «Hrvatskog Domobrana» iz Brazila (15. V.), Uruguaya (25. V.) i Argentine (25. V. 1931.) brzojavne zahvalnice prof. Einsteinu na njegovu odlučnom koraku u obranu prava hrvatskoga naroda[4].
Na prosvjed njemačkog ogranka organizacije, Liga u Parizu doniela je Rezoluciju sliedećeg sadržaja:[5]
«Uzevši do znanja prosvjed gospode Einsteina i Manna i nakon što se obaviestila o okolnostima, pod kojima je umoren prof. Šufflay, Međunarodna Liga za ljudska prava prosvjeduje najoštrije protiv toga zločina, osuđuje režim, koji ga nije znao spriečiti ni zločince kazniti, i na vlasti se održava izključivo strahovladom, te očekuje korake i podporu demokrata svih zemalja, eda bi se stalo na kraj toj despociji i osiguralo poštivanje ljudskih prava».
[1] Svezak VII. str. 11-14. Podpisnici su predstavku uputili Međunarodnoj Ligi za ljudska prava, 125, Avenue de Wagram, Paris, u ime njemačke Sekcije iste organizacije.
[2] Imena i nazivi organizacije u originalu.
[3] U toč. 4. predstavke misli se na članove družtva «Mlada Jugoslavija» i istovremeno redarstvene agente Stjepana Tomljenovića, Branka Zwergera i Ljubomira Beloševića, koji su, odmah nakon atentata na Šufflaya, upućeni u inozemstvo s nalogom, da izvrše atentate na prvake hrvatske političke emigracije. Nalog za taj zadatak podielili su im zapovjednik grada Zagreba, general Belimarković, i ravnatelj zagrebačkog redarstva, dr. Janko Bedeković, koji ih je snabdjeo putnicama na prava i kriva imena.
Bečko redarstvo uhitilo ih je pred stanom Gustava Perčeca, glavnog tajnika HSP, naoružane bodežima i samokresima. Radi prepoznavanja imali su sliku Perčeca.
Nakon preslušanja i iztrage, bečko redarstvo predalo ih je koncem svibnja 1931. austrijskim sudskim oblastima na postupak. («Croacia», sv. VI. str. 15-16.).
Dr. Vjekoslav Vrančić - Branili smo Državu
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment