5. BULETIN «CROACIA»
JEDAN od velikih osobnih prijatelja dr. Branka Jelića u Buenos Airesu bio je ing. Ivan Marion Kolusi Šimanović. On se s njime stavio u vezu, čim je Branko stigao u Montevideo. Prihvatio ga je, kada se izkrcao u luci Buenos Airesa, brinuo se za nj prvo vrieme njegova boravka u Argentini i branio ga pred redarstvom. Uz profesora Žuvanića, ing. Kolusi bio je od početka do konca Brankova boravka u Argentini njegov najtješnji suradnik.
No, suradnja s Brankom nije bio jedini Kolusijev doprinos u tadašnjoj borbi hrvatske emigracije za svoj narod. Kolusijeva je zasluga, da se izdavanjem jednog izvrstno uređivanog buletina na španjolskom jeziku brinuo, da argentinski i uruguayski tisak bude pobliže obaviešten o zbivanjima u Hrvatskoj i o borbi Hrvata za državnu nezavisnost.
Još u listopadu 1930. rekao mi je ing. Kolusi, da se odlučio na izdavanje mjesečnog buletina na španjolskom jeziku. Poslije atentata u beogradskoj Skupštini (20. VI. 1928.), argentinski je tisak redovito registrirao sve važnije polititke događaje u državi SHS.
Tako je, među ostalim, zabilježio, kada je, u znak odcjepljenja od beogradske Narodne skupštine, u Zagrebu (1. VIII. 1928.), proglašeno Hrvatsko narodno zastupstvo, koje su tvorili narodni zastupnici svih hrvatskih stranaka skupa sa zastupnicima Pribićevićeve Samostalne demokratske stranke. Zabilježena je smrt Stjepana Radića (8. VIII. 1928.). Registrirano je proglašenje diktature (6. I. 1929.) i promjena državnog imena u Jugoslaviju. Sve su to bile kratke viesti novinskih agencija, pa je Kolusi smatrao, da je potrebno argentinsko javno mnienje pobliže upoznati s hrvatskim pitanjem.
Tako je, među ostalim, zabilježio, kada je, u znak odcjepljenja od beogradske Narodne skupštine, u Zagrebu (1. VIII. 1928.), proglašeno Hrvatsko narodno zastupstvo, koje su tvorili narodni zastupnici svih hrvatskih stranaka skupa sa zastupnicima Pribićevićeve Samostalne demokratske stranke. Zabilježena je smrt Stjepana Radića (8. VIII. 1928.). Registrirano je proglašenje diktature (6. I. 1929.) i promjena državnog imena u Jugoslaviju. Sve su to bile kratke viesti novinskih agencija, pa je Kolusi smatrao, da je potrebno argentinsko javno mnienje pobliže upoznati s hrvatskim pitanjem.
Osim toga, uz prvu poslijeratnu hrvatsku emigraciju, koja se okupljala oko generala Stjepana Sarkotića u Beču, nastala je poslije uvođenja diktature nova hrvatska polititka emigracija, koju su, od Hrvatske stranke prava, tvorili: dr. Ante Pavelić, njen predsjednik i narodni zastupnik, Gustav Perčec, glavni tajnik, i dr. Branimir Jelić, član odbora i prvak pravaške omladine. Hrvatsku seljačku stranku predstavljali su njen dopredsjednik, ing. August Košutić, i glavni tajnik, dr. Juraj Krnjević.
Ovi politički predstavnici nastupali su u javnosti predstavkama i člancima, koje je također valjalo popularizirati. Jedan razlog više, da se izide s buletinom.
Za svoj buletin Kolusi je izabrao naziv «CROACIA», uz dodatak, da se radi o glasilu pokreta za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda[1].
Prvi broj buletina «CROACIA» izašao je koncem prosinca 1930., na 24 stranice, veličine 19 x 13,5 cm, satiniranog novinskog papira, bez korica. Na zaglavlju naslovne stranice nalazio se u sredini vrha hrvatski grb s početnim crvenim poljem. S lieve strane grba otisnuto je mjesto izlaženja i broj svezka: Buenos Aires, rimski I, a s desne mjesec i godina, Diciembre, 1930.
Na posljednjoj stranici otisnut je crtet političke mape tadašnje Europe, na kojoj su hrvatske zemlje označene crnom bojom, uz razjašnjenje, da te zemlje hrvatski narod nastava kroz 14 stoljeća. U dnu stranice otisnuto je ime urednika i izdavača: Ing. Ivan Marion Kolusi-Šimanović.
Na prvoj stranici 1. broja donesen je kratki uvodnik o svrsi buletina. Nakon uvodnika sliedila je na 2. stranici uokvirena slika Stjepana Radića, izpod koje je na španjolskom sliedio tekst sliedeće izreke umorenog hrvatskog vođe: «Ako Srbija proglasi diktaturu, Hrvatima ne preostaje nikakav drugi izlaz, nego podpuna razstava od Srbije i uzpostava svoje državne nezavisnosti».
Izdavanje buletina financirao je sám Kolusi. On mu je glavni urednik i upravitelj, a suradnik, napose za prievode na španjolski, profesor Ivan Žuvanić.
Kolusi je izdao sedam brojeva buletina «CROACIA». Posljednji broj u njegovu izdanju izašao je u lipnju 1931., dva mjeseca prije moga odlazka iz Argentine u Europu[2].
Na 176 stranica teksta, ne računajuči uveze, kojima su bili proviđeni brojevi 2. do 7., objavio je Kolusi zanimljivo političko gradivo, sigurno od trajne vriednosti. Od članaka poviestnog sadržaja htio bih spomenuti: Sintezu hrvatske poviesti i Pregled hrvatske književnosti.
Od političkih članaka spominjem dva: «Srbi i Hrvati, dva politički i etnički različita naroda»[3] i «Dr. Milan Šufflay od Otruševca», od dr. Branka Jelića.
Brojan je prienos viesti i članaka iz stranih novina o kritici kraljevske diktature i državnoj krizi Jugoslavije. Obširno su citirani: «Manchester Guardian» (15. 10. 1930.), «The Times» (X. 30.), «Journal de Génève» (9. 10. 1930.), «Neue Züricher Zeitung» (15. 10. 1930.) «Lidove Noviny», Brno[4], «Review of Reviews»[5], «Populaire», glasilo Socijalističke stranke Francuzke (11. 10. 1930.), «Bruner Tagesbote», itd.
Vriedno je prenieti nekoliko redaka iz dvaju veoma zapaženih članaka onoga vremena, jednog objavljenog u «The Chicago Daily News» (16. 1. 1931.), a drugog u «Slovaku», Bratislava (20. 2. 1931.).
Prvi od tih listova donio je veoma obširan članak svoga izvanrednog dopisnika i člana redakcije, Johna Gunthera, o prilikama u Jugoslaviji. Članak je pisan koncem prosinca 1930. u Zagrebu, nakon poduljeg boravka Gunthera u zemlji, a Kolusi ga je u cielosti prenio u 4. broju «Croacie».
Iz tog članka prenosim ovdje značajan zaključak, do koga je Gunther došao, a koji glasi:
“Hrvatima ne preostaje drugo, nego zahtievati ono, što sam čuo u svim krajevima hrvatskog područja, a to je:
1.) Uzpostava vlastitog Sabora, tj. podpuno samostalnu državnu upravu;
2.) Pravo, da svi porezi i državni prihodi Hrvatske mogu biti uloženi izključivo na hrvatskom području;
3.) Izključiva (hrvatska) redarstvena, sudska i nastavna uprava;
4.) Sjedinjenje svih hrvatskih zemalja, uključivši čitavu Dalmaciju (koja je zakonom o upravnoj podjeli od 3. 10. 1929. bila razpolovljena između Primorske i Zetske banovine, m.o.).
«Hrvati —zaključuje Gunther— pravom svoje kulture i tisućugodišnje poviesti, traže samo ono, što su stoljećima posjedovali i uživali. Srbijancima to izgleda nemoguće i pretjerano, i stoga, pod sadašnjim okolnostima, sporazum između Hrvata i Srba je nemoguć».
«Slovak», glasilo Slovačke pučke stranke, donio je prikaz o nastojanju beogradske diktature, da u zemlji potisne katolicizam i nametne srbsko pravoslavlje. Očito podtaknut napried spomenutim člancima Seatona Watsona, objavljenim u «Lidovim Novinama», pod naslovom 'Oštra borba između pravoslavnih i katolika u Jugoslaviji', kaže «Slovak» među ostalim sliedeće:
«Sadašnji srbski režim poistovječuje svoje ciljeve s probitkom pravoslavlja. Misao vodilja ovog režima jest: 'Jedna država —jedan narod— jedna vjeroizpoviest'. Po shvaćanju diktatora, ta jedina vjeroizpoviest može biti srbsko — pravoslavna, jer, prema njemu, samo ona ima narodni biljeg, dok je katolička vjeroizpoviest 'strana tvorevina i znak robstva'».
Nakon prikaza stoljetnog dodira hrvatskog naroda s katoličanstvom, list nastavlja ovako:
«Da bi promicao pravoslavlje, beogradski režim upotrebljava razna sredstva. Poseban zadatak ima u ovome škola. Nacrt školskog programa zamišljen je tako, da se govori samo o poviesti srbskog naroda».
«Priručnik jugoslavenske poviesti, propisan od Ministarstva prosvjete za cielu državu, bavi se na prvih 180 stranica izključivo srbskom poviešću, a na posljednjih 5 stranica dotiče se površno poviestnih zbivanja Hrvata i Slovenaca. Srbski imperijalisti tako zloupotrebljavaju državnu vlast, da krivotvore narodnu poviest. Na taj način daje se jugoslavenstvu podpuno srbski značaj. Sveti Sava, svetac srbsko-pravoslavne crkve, slavljen je u školama od katoličke djece zbog njegovih zasluga za pravoslavlje».
U boletinu «CROACIA» Kolusi je na španjolskom jeziku u cielosti prenio tri memoranduma od poviestnog značenja. Jedan od njih je poruka dr. Jurja Krnjevića francuzkom državniku Aristide-u Briandu, tada ministru vanjskih poslova; drugi je zajednička predstavka narodnih zastupnika dr. Ante Pavelića, ing. Augusta Košutića i dr. Jurja Krnjevića Ligi Naroda, a treći je predstavka njemačkog učenjaka Alberta Einsteina i njemačkog književnika Heinricha Manna Međunarodnoj Ligi za ljudska prava[6].
Porukom dr. Krnjevića i njegovim odnosom prema hrvatskim nacionalistima u Južnoj Americi onoga vremena zabavit ću se posebno. U nastavku ću donieti povod i svrhu zajedničke predstavke hrvatskih narodnih zastupnika Ligi Naroda, dok ću predstavku njemačkih uglednika donijeti u cielosti u hrvatskom prievodu, kako bi je mogli pročitati za nju saznati i oni mladi, koji za to nisu dosad imali prilike.
Zajedničku predstavku Ligi Naroda u Génèvi upravili su dr. Ante Pavelić, ing. August Košutić i dr. Juraj Krnjević u rujnu 1930.
Radilo se o predstavci, kojom su njih trojica narodnih zastupnika popratili brojne memorandume, koje su njihovim posredstvom uputile Ligi Naroda hrvatske organizacije Francuzke, Belgije, Njemačke, Sjeverne i Južne Amerike.
U buletinu «CROACIA» objavljuje Kolusi podpun sadržaj memoranduma stiglog iz Njemačke, jer on od sviju primljenih najrječitije prikazuje tadašnji težki položaj hrvatskog naroda.
U uvodu memoranduma traži se od Lige Naroda, da kao zaštitnik svjetskog mira i posrednik u međunarodnim sporovima nađe odgovarajuće rješenje hrvatskom pitanju, kako se uslied njegova postojanja ne bi jednog dana čovječanstvo survalo u novu nesreću. Zatim se prikazuje prošlost hrvatskog naroda i njegovo težko stanje u državi Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji. Iztiče se primjena mirnih sredstava borbe od strane hrvatskih narodnih zastupnika i uzpoređuje sa srbskim nasiljima, koja su dosegla vrhunac umorstvima u beogradskom Parlamentu dne 20. lipnja 1928.
Prelazi se na prikaz diktature, političkih procesa i mučenja uhićenika. Navode se statistički podatci, prema kojima je kroz 18 mjeseci diktature bilo ubijeno 76 osoba u redarstvenim zatvorima. U 69 postupaka pred izvanrednim Sudom za zaštitu države, vodenih protiv 322 obtuženih osoba, osuđene su od njih dvie na smrt, jedna na doživotnu, a njih 319 na 1201 godinu i 9 mjeseci robije. Spominje se gospodarska pljačka Hrvatske, kao i ukidanje temeljnih ljudskih i hrvatskih nacionalnih prava.
Prelazi se na prikaz diktature, političkih procesa i mučenja uhićenika. Navode se statistički podatci, prema kojima je kroz 18 mjeseci diktature bilo ubijeno 76 osoba u redarstvenim zatvorima. U 69 postupaka pred izvanrednim Sudom za zaštitu države, vodenih protiv 322 obtuženih osoba, osuđene su od njih dvie na smrt, jedna na doživotnu, a njih 319 na 1201 godinu i 9 mjeseci robije. Spominje se gospodarska pljačka Hrvatske, kao i ukidanje temeljnih ljudskih i hrvatskih nacionalnih prava.
Sažimajući napried izloženo, memorandum ustanovijuje: da su 1918. hrvatske zemlje bile silom i protiv volje hrvatskog naroda pripojene državi Srba, Hrvata i Slovenaca; da su Hrvati, uzprkos tome, nastavili braniti svoja prava legalnom borbom; da je na tu borbu legalnim sredstvima Beograd odgovorio umorstvima hrvatskih narodnih zastupnika, ubivši i samog Vođu hrvatskog naroda; da su nakon toga hrvatski narodni zastupnici nastavili braniti svoja prava mirnim sredstvima, a da je na taj način borbe srbski kralj Aleksandar odgovorio diktaturom i inkvizicijom, nepoznatom u poviesti uljudenih naroda.
«Koja sredstva borbe preostaju sada Hrvatima, i to ne samo u obrani svojih prava, nego i golog života?» — postavlja se u memorandumu pitanje.
«To je pitanje tim opravdanije —nastavlja memorandum— ako se uzmu u obzir činjenice, koje su težko poljuljale vjeru hrvatskog naroda (u državu SHS, m.o.):
«U Saint Germainskom mirovnom ugovoru od 10. 9. 1919., registriranom kod Lige Naroda dne 21. 9. 1919. pod brojem 39 stoji, da se državu Srba, Hrvata i Slovenaca od strane velevlasti priznaje stoga: jer država Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje spontano svoju volju, da će pučanstvu svoga područja, bez obzira na rasu, jezik i vjeroizpoviest, dati absolutnu sigurnost; da će njim ubuduće vladati u skladu s načelima slobode i pravde».
«Dne 1. prosinca 1918., sadašnji kralj, tada srbski regent Aleksandar izjavio je svečano: «...ja u biti kralj slobodnim građanima države Srba, Hrvata i Slovenaca; ostat u uviek vjeran velikim ustavnim, parlamentarnim i širokodemokratskim načelima, zasnovanim na obćem pravu glasa». «Danas se Jugoslavijom ne upravlja prema načelima slobode i pravde —nastavlja memorandum— niti se je ostalo vjerno načelima ustavno-parlamentarnim i demokratskim».
[1] Podpuni podnaslov na španjolskom glasio je: «Boletín Informativo sobre el Movimiento Nacionalista en pro de la Libertad e Independencia del Pueblo Croata».
[2] Poslije toga izdao je «Hrvatski Domobran» piscu ovih redaka nepoznat broj primjeraka buletina «Croacia».
[3] Nepodpisan članak Vjekoslava Vrančića, u španjolskom prievodu prof. I. Žuvanića. Svezak ll, str. 1-9.
[4] Radi se o sažetku podužeg članka Seatona Watsona, koji su "LN", doniele u pet nastavaka. Svezak II, str. 10-11.
[5] Izvadak iz članka Wickhama Steeda, koji je objavila ova londonska Revija. Svezak II., str. 11-12.
[6] Svezak 1., str. 15-19.
Dr. Vjekoslav Vrančić - Branili smo Državu
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment