Prof. dr. sc. Vinko Grubišič izabran za Dopisnog člana HAZU

Prof. dr. sc. Vinko Grubišič izabran za Dopisnog člana HAZU

Vinko Grubišić (Posuški Gradac, Posušje, 5. travnja 1943.), je hrvatski književnik, antologičar i jezikoslovac iz BiH. Živi i radi u Kanadi. Piše pjesme, eseje i monografije.

Rodio se je u Posuškom Gradcu u Hercegovini. U Zagrebu je studirao slavistiku, a diplomirao je u Fribourgu. Doktorirao je u Francuskoj, u Aix-en-Provenceu. 1965. je godine otišao u emigraciju. U Kanadi je od 1975. godine. Od 1988. godine profesor je na prvoj Katedri hrvatskog jezika i kulture na Sveučilištu Waterloo u Kanadi.^[1] Profesor je emeritus Sveučilišta Waterlooa u Kanadi.

Njegovo se ime spominje kao jedno od značajnijih jezikoslovnih imena u hrvatskomu iseljeništvu, zajedno s imenima Branka Franolića u Engleskoj, Pere Tutavca Bilića u Argentini, i Antuna Kneževića u Njemačkoj, te Krste Spalatina i Ante Kadića u SAD-u.^[2]

Pisao je o hrvatskoj ćirilici, zastupajući, kao i Eduard Hercigonja i Benedikta Zelić-Bučan tezu da je besmislena tvrdnja da se bosančica razvila iz srpske minuskule na dvoru kralja Dragutina, kad su zasvjedočeni tekstovi još od Humačke ploče, Povaljskoga praga ililistine kneza Đure Kačića koji vremenski prethode bilo čemu na dvoru kralja Dragutina ili s njim nemaju nikakve veze.^[3]

Pjesme su mu uvrštene u nekoliko uglednih antologije hrvatske lirike od sredine 1980-ih. Pisao je eseje i monografije iz područja teorije književnosti, kroatistike i općeg jezikoslovlja. Objavljene u mnogim zbornicima (ističe se Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu^[4]). Priređivao je knjige, među kojima su najbitnije udžbenici hrvatskoga jezika i književnosti za izvandomovinstvo.

Surađivao je u časopisima Jezik i Hrvatskoj reviji.^[5]

Pjesme mu je na poljski prepjevala poljska književnica Łucja Danielewska i objavila u antologiji Zywe zradla.

Nepotpun popis djela:

• Robotov poljubac, (zbirka pjesama), 1974.
• O hrvatskom jeziku, 1975.
• Grafija lapidarne hrvatske ćirilice, 1978.
• Tri drame (Prokrvavljena Brina, Legenda o Sv. Jurju i Spomenik), 1981.
• Ne začuđuju čudesa, 1982.
• Bibliography on the Croatian Language, 1983.
• Bitarion, (pjesme), 1987.
• Gregorijanske šutnje, (zbirka pjesama), 1989.
• Hrvatska književnost u egzilu, 1991.
• Hrvatski jezik 1, 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasić)
• Hrvatski jezik 2, 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasić)

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.)