Studia Croatica: 33 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje

DRUGI DIO - HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE

TRECI DIO - SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

5. Politička pozadina bogumilskog pokreta

Vidjeli smo, kako je u Hrvatskoj kao uztuk na romanizatorsku tendencijo katoličke Crkve nastala narodna stranka, i znamo, da su borbe između narodne i latinsko-klerikalne stranke hrvatsku državu toliko oslabile, da su Mađari mogli započeti i uspjeti sa svojim težnjama. Vidjeli smo nadalje, da se u tom času hrvatska narodna stranka uzprotivila i Mađarima, ali bude potučena na Gvozdu od Mađara i Hrvata, pristaša mađarske stranke, kojom je prilikom poginuo i Petar Svačić, posljednji hrvatski kralj domaće krvi.

No bilo bi krivo misliti, daje nakon ovog poraza netragom nestala hrvatska narodna stranka, koja je u sebi osjetila nagon za samostalnim životom čitavog jednog žilavog i ustrajnog naroda, kakav bijaše hrvatski. Pa što učini, što morade učiniti ta stranka?

Njeni pristaše moradoše se izseliti iz krajeva, koji stajahu pod utjecajem njihova protivnika, klerikalnih Hrvata, primorskih Romana i Mađara. Pošto su klerikalni Hrvati, primorski Romani i Mađari zavladali samo obodnim područjem, povukla se hrvatska narodna stranka u unutarnjost zemlje, a to bijaše zbog oblika tla hrvatskih zemalja upravo Bosna i Hercegovina. Goroviti, težko pristupačni predjeli Bosne, postadoše utočište neslomivog hrvatskog narodnog plemstva i njegovih pristaša, koji se onamo skloniše i nađoše toliko zaštite, da su mogli uztrajati u svom odporu protiv Romana, protiv klerikalno-papinske politike i protiv težnja ugarskih kraljeva.

Ovom seobom jednog politički aktivnog narodnog elementa u Bosnu bijaše udaren temelj kasnijem stvaranju bosanske države.

Što ta seoba hrvatske narodne stranke u Bosnu nije izazvala u Hrvatskoj i Dalmaciji pokret protiv mađarskog vladanja, bijaše uvjetovano time, što narodna stranka ostade nakon poraza na Gvozdu oslabljena. A prije nego što je imala vremena da se u Bosni oporavi, umre početkom godine 1114. Koloman. Smrt ovog spretnog i snažnog vladara i političara, kao i pojavu nedoraslog Stjepana II. na ugarskom priestolju, izkoriste odmah Mletci pod duždem Ordelatom Falierom, da bi se domogli Dalmacije; A jedva deset godina kasnije započnu borbe ugarskih kraljeva protiv Komnena, pod kojima je Bizant posljednji put pokušao prodrieti prema sjeveru.

Krivo bismo shvatili silnu mržnju Hrvata prema Romanima i njiiovu odvratnost od svega bizantskog, kad bismo držali, da će oni ovakve prilike izkoristiti, da ustanu protiv mađarskih kraljeva. U tom slučaju morali bi se oni pojaviti kao saveznici Mletčana ili Bizantinaca. A to se ne može očekivati od Hrvata, te u doba bizantskih ratova vidimo, kako su se Hrvati upravo približili Mađarima. Sredinom II. st. pomažu čak Bosanci pod banom Borićem oružjem Mlađarima protiv Bizanta.

Ali vidimo također, da je spomenuti ban Borić gonio bosanske katolike.26 To je jedan od važnijih temelja za naše shvaćanje bosanske poviesti. Hrvatskom narodnom plemstvu, koje se sklonilo u Bosnu, nije moglo ostati tajnom, da katolička Crkva u državi, koju su oni osnovali, pomaže jednostrano dalmatinske Romane, Pa budući daje katoličko-klerikalna stranka u Hrvatskoj bila Hrvatima nenakionjena, naravno je, da je hrvatska narodna stranka morala biti orientirana antiklerikalno, pa i protukatolički. Odrazilo se to tako, da prvi bosanski ban, koji se pojavljuje i samostalno nastupa kratko iza seobe hrvatske narodne stranke u Bosnu, pokazuje protukatoličku, orientaciju.

Godine 1163. nestade bana Borića, a Bosna, kao i sve ostale hrvatske zemlje, dolazi pod bizantsko vrhovništvo. U jednoj izpravi iz godine 1155. spominje se i Bosna u naslovu Manuela Komnena. A kad je nestalo bizantsko-komnenske bujice godine 1180. nakon smrti Manuelove, pojavi se u Bosni već bogumilstvo. Sliedeći bosanski ban Kulin, koji još i danas živi u predaji naroda u Bosni, već je gorljiv bogumil, a bogumila imade već u to doba u Bosni na desetke hiljada.

Pa što nas uči ta pojava? ProtukatoliČka orientacija Hrvata, koja bijaše već zapažena u doba bana Borića, pošla je za korak dalje. Hrvatsko-bosansko plemstvo prešlo je naprosto bogumilstvu, upravo zato, jer je u bogumilstvu, koje bijaše načelni protivnik katolicizmu, našlo najpovoljniji izraz svojem razpoloženju. Tome je zacielo pridoniela i okolnost, Što su u bogumilstvu gledali narodnu slavensku vjeru, koja je puku prijala: u bogumilstvu naidoše na slavenski jezik u crkvi, za koji se uzalud borahu u vlastitoj državi. I njihovo nastojanje za nezavisnom državnom Crkvom nađe priliku da se ostvari, jer bogumilstvo bijaše organizirano u Crkve po zemljama. Sigurno je također bizantsko vladanje u Bosni od g. 1163. do 1180. pokušalo sve moguće, da u Bosni unapriedi pravoslavlje, a nesklonost Hrvata bizantinizmu i pravoslavlju bijaše zacielo samo daljnji poticaj za prielaz na bogumilstvo. Ono bijaše jednako neprijateljski razpoloženo i prema katolicizmu i pravoslavlju, pa prielazom na bogumilstvo bijaše postavljena brana protiv jednog i protiv drugog.

http://www.studiacroatica.org/pilar/pilar33.htm