Studia Croatica: 21 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 3. Obilježje prvih srbsklh državnih tvorevina

Wednesday, 17 January 2018

21 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 3. Obilježje prvih srbsklh državnih tvorevina

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje SADRŽAJ

PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA

DRUGI DIO - HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE

TRECI DIO - SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

3. Obilježje prvih srbskih državnih tvorevina

Koliko god je središte srbske zemlje bilo zgodno za održavanje i odgajanje narodne snage, toliko bijaše nepovoljno za politički razvoj, za stvaranje države.

Stvarno ne vidimo od 7. do 10. stoljeća nikakve znatnije srbske državne tvorevine.

Neplodna, siromašna gorska zemlja, bez većih gradova, bez ikakve kulturne tradicije, bijaše naprosto nesposobna za stvaranje države. Tek kad je Duklja (Zeta) napried spomenutim biegom i seobom dobila srbsko pučanstvo i uz bizantsko-pravoslavnu pomoć dospjela u politički djelokrug srbstva, počinju Srbi sudjelovati u stvaranju države, koja doduše nije čisto srbska, ali su Srbi u njoj već u tolikoj mjeri dionici, da se ne može preko njih naprosto prieći.

Bugarska sila propade doskora nakon smrti Simeuna Velikoga. Sad započe uzpon Bizanta. Suzbijajući Bugare, poče Bizant upotrebljavati u tu svrhu Srbe, pa tako nastade tristagodišnje razdoblje, u kojem Srbi uživahu u najvećoj mjeri podporu Bizanta. Oni za uzdarje priznavanu bizantsko vrhovničtvo, prionuše vjerno uz iztočnu Crkvu, pomagahu Bizant oružjem i ratovahu protiv njegovih neprijatelja, poimence protiv Bugara.

U ovo razdoblje spada i osnivanje prve srbske države. Kad je bugarski pritisak prestao, Srbija se stade dizati, te nastade razdoblje narodnog preporoda. Srbski element vraćao se iz progonstva polako natrag u narodno središte su Rašu, te je tom zgodom donio sa sobom svakako hrvatsko-romanski kulturni utjecaj i političke tradicije. U ovom razdoblju snažnog narodnostnog uzpona, — upotrebljavajući kulturne elemente, donesene iz civiliziranijeg zapada i upirući se na prošireno narodno područje prama Zeti, a uz ni najsnažniju pomoć Bizanta, koja se očitovala najviše, stoje bizantsko svećenstvo pomagalo svjetovno nastojanje osnivača države, — uspije nekom srbskom odličniku, po imenu Časlavu (93 1 . — 960.), osnovati srbsku državu. Bijaše u interesu Bizanta, da se ta novonastala sila ne razvije prema jugu u stare bizantske pokrajine, nego prema sjeveru u krajeve, koji su izmakli vlasti Bizanta. I zaista opažamo, da se ta prva srbska država razprostirala prema sjeveru u narodno područje Hrvata i Bugara. Upirući se na vojničku snagu Raše i Zete, osvoji Časlav Bosnu sve do Save i današnju Srbiju do Save, Dunava i Morave. Sad je pleme srbskih gorštaka prvi puta izkusilo sreću vladanja nad drugim slavenskim plemenima.

Ali ta država bijaše i suviše uzko vezana uz osobu Časlava. Kad on pade g. 960, navodno u Sriemu u borbi s Mađarima, raspade se ta prva srbska država. Hrvatski i bugarski krajevi bijahu pripojeni samo iure bellico. Vladavina Časlava, koja trajaše jedva dva desetljeća bijaše prekratka, a da bi mogla potisnuti osjećaje narodne pripadnosti u Hrvata i Bugara.

Srbsko gorštačko pleme nije bilo sklono da služi stranim probitcima. Premda se podigoše bizantskom pomoću, započeše Srbi nakon prvih uspjeha nastupati samostalnije, nego je to Bizantincima moglo ići u račun. Svladavši bugarsku državu, a kasnije bugarsko-rusku državu Svjatoslavljevu, osjeti Ivan Cimisk potrebu, da pritegne Srbe jače pod vlast Bizanta. G. 972. osvoje Bizantinci Rašu oružanom silom.

Jedan dio srbskog naroda, koji se bijaše povratio, pobjegne opet u Duklju.