Studia Croatica: 19 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918)

Wednesday, 17 January 2018

19 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 1. Seoba i podrucje naseljenja

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje SADRŽAJ

PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA

DRUGI DIO - HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE

TRECI DIO - SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

1. Seoba i podrucje naseljenja

1. Seoba i područje naseljenja

Srbi se doseliše nekoliko godina kasnije od Hrvata, po Šafariku u god. 638. poslije Krista. Oni pođoše ponajprije duboko na jug u solunski temat, ali se čini, da tamo nisu bili zadovoljni sa zemljištnim prilikama. Zbog toga pođoše opet na sjever i zauzeše sjedišta u gorovitim predjelima srednjeg Balkana. I u ovo pričanje okrunjenog povjestničara o doseljenju Srba ne bismo imali povjerenja, ali mjesto Serfidže (= Srbište, mjesto na Haliakmonu, koje se mnogo spominjalo u prvom balkanskom ratu), a koje još i danas postoji, govori o tome toliko jasno, da Porfirogenetov prikaz treba ipak smatrati istinitim.

Prema Porfirogenetu zauzeli su Srbi nakon povratne seobe navodno Srbiju, Bosnu, Neretvansku oblast, Zahumlje, Travunju, Konavlje i Duklju.

Promotrimo li taj prikaz doseljenja malo temeljitije, ne će on moći izdržati kritike.

Svakako bi bilo sasvim krivo shvaćanje, kad bismo odmah na početku doseljenja tražili Srbe svuda tamo, gdje kasnije nalazimo srbsko ime. Izpravno je samo to, da su Srbi izprva naselili prilično ograničeno područje, onu gorsku zemlju, u kojoj se nalazi područje Lima i Ibra, i koja prema našem današnjem, političko-geografskom nazivlju obuhvaća najveći dio Novopazarskog Sandžaka, jugozapadni dio kraljevine Srbije od prije god. 1912., te sjeverne dielove Stare Srbije, koja je po gradu Ras dobila ime Raša.

Naseljenje većeg obsega po naravi same stvari ne bijaše ni moguće. Bilo je to zauzimanje zemlje s pomoću oružane sile, a staro stanovništvo, premda ne suviše mnogobrojno, bi djelomice odtjerano, a djelomice podloženo. Odtjeraše ga s najboljih zemljišta i iz najplodnijih krajeva, dok se moglo održati samo na težko obradivim i na manje vriednim zemljištima. Ali i tu ih podložiše i prisiliše na plaćanje danka. Tko je htio ostati slobodan, morao je uteći u neprohodne krajeve. Ovakvo stanje moglo se održati samo s pomoću oružja u ruci. Ali kako da si zamislimo, da će skupina od nekoliko desetaka tisuća ljudi moći održavati područje od skoro 200.000 četvornilj kilometara, tako težko pristupačno i gorovito, protiv mnogostruke premoći prastanovničtva. Uz ovakve prilike bili su osvajači prisiljeni da se nasele nagusto, da bi si u slučaju nužde mogli oružjem pomagati. Preriedko naseljivanje povuklo bi za sobom bezuvjetno podlieganje napadaj ućem, više ili manje,

romaniziranom stanovničtvu, koje uza sve propadanje ne bijaše bez svake organiziranosti i bez vojničkih sposobnosti.

Prastanovničtvo, čije romaniziranje zbog udaljenosti i gorovitog karaktera zemlje ne bijaše još jako napredovalo, bilo je na zapadu ovog područja ilirsko, a na iztoku tračko. Kod prastanovničtva opažala se već socialna razlika, t. j. vladajući sloj i sloj ratara, koji je živio u neke vrste kmetstvu.

Full article:

http://www.studiacroatica.org/pilar/pilar19.htm