Studia Croatica: 32 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918)

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje
DRUGI DIO - HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE

TRECI DIO - SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

4. Bogumili

Kad se tokom drugog i trećeg stoljeća po Kristu kršćanstvo stalo pobjednički širiti na iztok i na zapad, sudarilo se na iztoku sa Zoroastrovom ili Zaratustrinom naukom, koja bijaše u perzijskom carstvu zavladala kao državna vjera. Iz mješavine obiju nauka i upotriebivši gnostičke elemente stvorio je Perzijanac Mani (216. — 276, poslije Krista) jednu novu kršćansku nauku, manihejstvo, koja je preuzela bitne momente Zaratustrine nauke, kao na pr.

stari arijski dualizam i propise o hrani. Kad se ta nauka stala velikom brzinom širiti u Bizantskom carstvu, uzprotivi joj se odlučno državna vlast. Jer basileus ne bijaše samo svjetovna, nego i duhovna glava države (cezaropapizam). Uslied okrutnih progona od strane države razpade se manihejstvo u čitav niz sekta, od kojih ću spomenuti samo: paulikijance, masilijance, markionite, boketiste, borborite i tondrakijce, koje bijahu također izvrgnute progonima. Jedna od tih vrsta progona sastojala se u tome, što je Biziant od 6. do 10. stoljeća ponovno silom naseljivao navedene krivovjerce na bizantsko-bugarskoj granici, da ih upotriebi kao »topovsku hranu« protiv napadačkih Bugara. Ovi krivovjerci iz Sirije i Male Azije prebjegoše međutim na stranu Bugara i napraviše tamo prozelite, tako da se ovo krivovjerje stalo naglo širiti i u Bugarskoj.

U Bugarskoj se pojavi u prvoj polovici 1 0. st. neki domaći, slavenski svećenik, pop Jeremija, koji iz ovih krivih naučavanja, u biti manihejskog sadržaja, sastavi jednu novu nauku upotriebivši stare slavenske poganske običaje i predočbe; on si nadjene ime Bogumil i stade naučavati svoj nauk. Ovaj nauk razširi se doskora po Bugarskoj, to brže, što kršćanstvo još ne bijaše uhvatilo čvrstog koriena, budući da se protiv njega iz političkih razloga pojavila u zemlji jaka oporba, koja je, sasvim opravdano, gledala u kršćanstvu samo oruđe bizantskih težnja. Tako se ovaj nauk proširi u Bugarskoj i Macedoniji, zahvati vši i Srbiju. Tamo bijahu međutim već na vlasti Nemanjići, koji u svemu, pa i u tome točno oponašahu Bizantince, pa stadoše progoniti bogumile i tlačiti krivovjerce u njihovoj zemlji okrutnim kaznama (trganjem jezika i t. d.). Bogumili na Balkanu, također poznati pod imenom »babuni«, 23 dođoše u Bosnu izravno iz u Bugarske, a i bježeći iz Srbije, te se doskora snažno podignu. Pokraj političkih momenata, s kojima ćemo se kasnije pobliže pozabaviti, doprinielo je tome neobično mnogo također nedovoljno ustrojstvo katoličke Crkve u Bosni. Već sam spomenuo, da je katolička Crkva u hrvatskoj državi nastojala polatiniti pučanstvo. Praktična posljedica tog nastojanja bijaše, da su se sjedišta katoličkih nadbiskupa nalazila ponajćešće u latinskim primorskim gradovima i da su ti crkveni velikaši, većinom Talijani, zbog pomanjkanja poznavanja jezika i lokalnih prilika, mogli tek samo malo doprinieti ustrojstvu u unutarnjoj Bosni. Osobito zanemariše brigu oko odgoja domaćeg svećenstva, a poslani strani legati ne mogahu nikada steći u zemlji dovoljnog utjecaja.

Na taj način bijahu prilike katoličke Crkve u Bosni i Humskoj zemlji vrlo nepovoljne, pa seje bogumilstvo, koje je zbog svojih perzijsko-arijskih i staroslavenskih elemenata vrlo prijalo državotvornim arijsko-slavenskim Hrvatima, moglo brzo proširiti, tako da je povremeno sasvim iz zemlje iztisnulo katolicizam.

Tako postade bogumilstvo kroz tri stoljeća najjačim činbenikom političkog, kulturnog i duhovnog razvoja Bosne, Pada u oči, da su povjestničari prešli preko velikog političkog utjecaja ovog vjerskog pokreta u Bosni. Dogmatskim dielom ovog pokreta pozabavit ćemo se sad sasvim ukratko.

Za bogumilski nauk je značajno, što je preuzeo stari arijski dualizam u gledanju na sviet, koji je značajan za Zaratustrin nauk. Svietom vladaju dva načela: Bog, načelo dobra, i Lucifer ili sotona, načelo zla. S obzirom na to nastade doskora razcjep u taboru bogumila. Jedni postaviše tvrdnju, da ova dva načela postoje odavno nezavisno jedno od drugoga; bijahu to absolutni dualisti. Ali, time bi bilo ukinuto bitno načelo kršćanstva: jednobožtvo. I zbog toga pojavi se druga struja, »koja nastojaše tome izbjeći naučavajući posredovni nauk: Samo Bog kao načelo dobra postoji od iskona, a sotona je anđeo, kao načelo zla, stvoren od Boga, ali se od Boga odmetnuo.

http://www.studiacroatica.org/pilar/pilar32.htm