Studia Croatica: 23 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918)

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje SADRŽAJ

PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA

DRUGI DIO - HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE

TRECI DIO - SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

5. Sveti Sava

Tko s malo razumievanja i smisla za dublje pragmatičke odnose prouči poviest Nemanijića, taj ne će mimoići jedne ličnosti, srbskog narodnog svetca Savu, ili kako ga Srbi zovu svetog Savu. koji se snažno izdiže iz srbske poviesti u prvoj polovici 13. stoljeća.

Osnivač dinastije Nemanja imađaše tri sina: Vukana, Stjepana i Rastislava (Rastka). Ovaj posljednji uteče, kad mu je bilo sedamnaest godina, pun želje za znanjem, iz roditeljske kuće. občaran pričanjem nekog prosjaka, monaha s Atosa, i ode za svojim obsjenarom u samostan Rusiko na Atosu, gdje je primio prvu posvetu.

Sva nastojanja roditelja, da bjegunca sklonu na povratak u svjetovni život, ostadoše bezuspješna, te plavooki i plavokosi mladić posveti svoj život Bogu. Petnaest godina proveo je Rastko, primivši ime Sava, na Atosu u samostanima Pantelejmon i Vatopedi. Kako je njegov otac Nemanja, kao monah zvan Simeun, također provodio svoje posljednje dane na Atosu, sagradiše oni zajedno manastir Hilandar, koji postade prvim slavenskim manastirom na Atosu i srbskim narodnim manastirom. Kad su god. 1207. zbog franačko-Jatinskih osvajanja prilike na Atosu postale nesigurnima, pođe Sava, primivši u se sve teoložko znanje anatolske crkve, u Srbiju, u kojoj je tada buknula svađa između vladajućega velikog župana Stjepana i njegova najstarijeg brata Vukana, koji bijaše, oslanjajući se na katoličku stranku, na neko vrieme zbacio Stjepana s priestolja. Sava izmiri doskora zavađene strane. Čini se da mu je pri tome mnogo pomoglo, što je sa sobom nosio zemne ostatke svog otca, Nemanje-Simeuna, koji bijaše međutim proglašen svetcem, tako da ga velikaši i brojni narod svečano i pobožno dočekaše. U Srbiji pođe on u manastir Studenicu (kasnije u Rašu i Žicu), gdje je nakon izmirenja u zemlji revno nastojao oko ustrojstva pravoslavne Crkve.

Kao sin vladarov i brat vladajućeg vladara posjedovaše on sva sredstva i mogućnosti, da radi i djeluje prema vlastitom uvjerenju. — Ali isto tako razvijaše on živu diplomatsku djelatnost u svim kritičnim časovima za vladavinu i državu svoga brata.

Nakon izmirenja Stjepana i Vukana, djelovaše Sava uspješno u razpri s odmetnikom knezom Dobromirom Strezom. Njega savlada Sava »sladkoćom jezika i snagom neči«, kako to pričaju njegovi vjekopisci. Konačno je u kritičnom času, kad se na Stjepana Prvovjenčanog podigao ugarski kralj Andrija II. i protiv sve snažnije srbske države sakupio jaku vojsku, Sava upriličio sastanak obaju vladara kod Ravnog, koji se. zahvaljujući bez sumnje govorničkoj snazi rječitog monaha, završio time, da je Andrija II. odustao od daljnjih neprijateljstava prema Srbiji (1215.).

U međuvremenu su se zbile velike promjene. Bizant bijaše srušen. Latini vladahu na Bosporu, a u Nikejsko carstvo i Epirsku despotovinu spasiše se ostatci nekadašnje romanske veličine. Te dvie krnje države tražile su saveznike protiv katoličkih osvajača.

Sava, taj prepredeni diplomat, shvati tu neprispodobivo povoljnu priliku, ode god. 1219. .u Nikeju i izposlova od cara Teodora Laskarina, daje Srbija, koja je dotada podpadala pod ohridskog nadbiskupa, dobila vlastitog nadbiskupa, a prvim nadbisikupom bude imenovan sam Sava. Mora da se prepredeni monah jednako poslužio opasnošću, koja je pravoslavlju prietila od sve snažnijeg katolicizma, kao i političkim momentima, te je obećao po svoj prilici Nikejcima srbsku pomoć protiv Latinskog carstva. Zacielo je upotriebio Ijubomor Nikejaca prema Epirskoj despotovini, čiji glavni grad bijaše upravo Ohrid, jer je između obje krnje države postojala utakmica, tko će od njih prvi osvojiti Carigrad. Pa tako godinu dana kasnije vidimo, gdje Dimitrije Homatian, nadbiskup ohridski, oštro prosvjeduje protiv menovanja Save nadbiskupom.

Ali sve to nije pomoglo: Srbija imađase svoju aurtokefalnu Crkvu, a Nemanjići dragocjeno oruđe u ruci za podizanje svoje vlasti. Srbi se tako konačno riešiše grčkog utjecaja u crkvenim stvarima.

Sava tjeraše bezobzirno sve grčke biskupe i svećenike iz Srbije i nadomjesti ih srbskima. Kod toga posla pružahu srbski monasi iz manastira Hilandara na Atosu prikladni, primjereno obrazovani material. On stvori i velebnu osnovu za ustrojstvo srbsko-pravoslavne autokefalne Crkve i podjeli državu svoga brata u 9 biskupija, a dvjema od njih, u Stonu i Dabru, namieni očito zadatak, da prošire pravoslavlje još više prema zapadu i sjeveru. Vidjet ćemo, kako je ova Savina veličajna organizatorna osnova kasnije nakon više stoljeća sama od sebe izpunila namienjeni joj zadatak.

U isto doba s ovim velikim uspjehom u nutarnjoj politici ili čak i nešto prije toga postigao se isto takav uspjeh u vanjskoj politici. Dotadašnji srbski veliki župan Stjepan dobije kraljevsku krunu od pape Honorija III. Nije sasvim jasna uloga, koju je Sava igrao kod tog važnog događaja, koji se nije mogao postići bez približavanja zapadnoj Crkvi. Srbski učenjaci ne mogu se složiti u odgovoru na pitanje, da lije sam Sava sudjelovao tu ili nije. Svakako je sigurno, da je trpio katoličke sklonosti svog brata, uviđajući velike političke prednosti od toga. Nakon postignutog uspjeha on je svakako poradio, da su veze s papom ohladile, te on ponovno okruni kao nadbiskup svog brata po pravoslavnom obredu, a kasnije i Radoslava, koji bijaše određen priestolonasljednikom. Konačno je svojom prokušanom diplomatskom vještinom uspješno suzbio pogibeljan nastup ugarskog kralja Andrije II. protiv podizanja srbskih knezova.

Godine 1228. oboli smrtno Stjepan Prvovjenčani. Sava pohita iz svog sjedišta, nadbiskupije u Žici, na kraljevski dvor u Ras, zaredi na smrt bolestnog brata za monaha te objavi narodu smrt prvoga srbskog kralja riečima: »Umrie monah Simeun za vlade kralja Radoslava«. — Odavle se jasno razabire nastojanje, da se izmakne potežkoćma oko promjene na priestolju stvaranjem gotove činjenice. I zaista uspije Radoslavu, koji stajaše pod zaštitom svog moćnog strica, da bez prigovora s bilo koje strane stupi na srbsko priestolje i da ga zadrži.

http://www.studiacroatica.org/pilar/pilar23.htm

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE