PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
- 1. Balkanski poluotok
- 2. Rimsko carstvo
- 3. Narav slavenskog naseljavanja na Balkanu
- 4. Odlucni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda
- 1. Doseljenje i stvaranje države
- 2. Hrvati na raskrižju Iztoka i Zapada
- 3. Sjajno doba Hrvatske
- 4. Propast hrvatske države i prikljucak Ugarskoj
- 5. Hrvati za vrieme Arpadovica i Anžuvinaca
- 6. Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca
- 7. Tursko doba i njegove nevolje
- 8. Komadanje hrvatskog podrucja
- 9. Vojna Krajina
- 10.Hrvatska pragmaticka sankcija (1712.)
- 11.Hrvatski narodni preporod
- 12.Od 1848. do 1867
- 1. Seoba i podrucje naseljenja
- 2. Srbi i njihovi susjedi
- 3. Obilježje prvih srbsklh državnih tvorevina
- 4. Nemanjici kao prvi osnivaci srbske države
- 5. Sveti Sava
- 6. Sjajno doba srbske države
7. Propast Srbije
Nakon uzpona sliedio je nagli pad. 20. prosinca 1355. umre car Dušan u najljepšoj muževnoj snasi od 48 godina.
Njegov sin i nasljednik car Uroš (1355. — 1371.) ne bijaše dorastao zadatcima, koji ga čekahu. Za deset godina potratio je ovaj slabić sve što mu je otac za čitavoga svog života stvorio; razpala se čitava ponosna zgrada srbske države.
Nesreća je počela time, što je drugi preostali Nemanjić, Uroš Simeun, mladi brat pokojnog cara Stjepana Dušana, 15 sam napola Grk, nastupio kao suparnik, također primio carski naslov i stao vladati kao Simeon Uroš Paleolog u pretežno grčkim jugozapadnim pokrajinama, u Tesaliji i Epiru, gdje je s majčine strane imao mnogo veza. Tako se država razpade ponajprije na dvie polovice, na sjevernu i južnu.
Zatim se pojaviše dva plemića, braća Vukašin i Uglješa Mmjavčević, koji bijahu prije Dušanovi namjestnici u Macedoniji. Prvi od njih, koji bijaše u neku ruku skrbnik i suvladar nesposobnomu caru Urošu, primi kraljevski naslov i stade samostalno vladati. Zanimljivo je, da obojica bijahu očito Hrvati, jer prema Orbiniju potekoše iz hrvatske župe Hlievno (Livno), a ime Mrnjavac, Mmjavić spominje se opetovano u hrvatskoj poviesti.
Za primjerom Mrnjavčevića povedoše se i drugi namjestnici, te izkoristiše obći metež u svoju korist. Najiprije se pobuniše Grci, a na zapadu Albanci. I tako se u srbskoj poviesti pojavljuju nova imena: Balša, Topija, Kropa, Angelis, Branković, Dragaš, Dejanović, Altoman, Hrebeljanović i t. d. Svi spomenuti bijahu nekadašnji namjestnici, članovi srbskoga činovničkog plemstva, koji utvrdiše moć svoje kuće i postadoše feudalna gospoda. Svi su oni težili za nezavisnošću i nastojali na račun svoje okoline podvrgnuti svojoj vlasti što veće područje.
Usred ovakovog razvoja događaja pojavljuju se Turci, koji su znali svoje uspjehe, postignute izkorišćavanjem bizantske slabosti, postaviti na čvršći temelj nego Srbi.
Prvi puta pođoše Srbi pod vodstvom braće kralja Vukašina i despota Uglješe Mrnjavčevića daleko ususret neprijatelju sve do Černomena na Marici (u blizini Drinopolja). Ali kralj Vukašin izgubi bitku i život, a srbska država bude u svom razpadanju još jače uzdrmana (1371.). Kod sliedeće odlučne bitke potražiše već Turci Srbe. Uzprkos obćem razpadanju bijaše srbska država još toliko jaka, da se mogla odlučno braniti. Dvojica vojvoda srbskih državica, knez Lazara i Vuk Branković organiziraše zajedno obranu; u pomoć im pohitaše okolne slavenske države i njihovi vladari: Bugari, Bosanci i Hrvati. Tako je došlo do velike odlučne bitke na Kosovu polju (1389.). U prvi mah se činilo, daje bitka završila neodlučno. Ali pobjednici ostadoše oni, koji bijahu u cielosti jači, t. j. Turci. S ove dvie bitke započinje tursko vladanje nad Slavenima na Balkanu.
Južne srbske udjelne državice dospješe odmah pod tursko vrhovno gospodstvo, i koje ih postepeno sasvim raztvori i pretvori u turske pokrajine. Nasljednici kneza Lazara, koji se kasnije nazivahu despotima, povukoše se na sjever Srbije u ona područja, koja bijaše Stjepan Dragutin stekao srbskoj državi. Odavde tjerahu politiku kolebanja između Turske i Ugarske, dok nije godine 1459., 70 godina iza Kosova, padom Smedereva nestala i ova državica.
Godine 1499. osvojiše Turci još: Zetu, gdje su Balšiče nasliedili Crnojevići, a time dođe i posljednji ostatak nekadašnje srbske države pod tursku vlast. Nakon jedva 100 godina zenita srbske moći sliedio je nadir njezina poniženja.
Potražimo li uzroke ovog neobično brzog propadanja, naći ćemo ih lako u ovim činjenicama:
- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
No comments:
Post a Comment