PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
- 1. Balkanski poluotok
- 2. Rimsko carstvo
- 3. Narav slavenskog naseljavanja na Balkanu
- 4. Odlucni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda
2. Hrvati na raskrižju Iztoka i Zapada
Odmah, gotovo neposredno nakon seljenja, stadoše Hrvati prelaziti na kršćanstvo.
Prema Porfirogenetu krstili su ih rimski svećenici. Ovo krštenje bijaše napose zasluga pape Ivana IV. (640. do 642.), koji je sam bio podrietlom Dalmatinac. On se je ustrajno trudio oko krštenja Hrvata. Pod utjecajem kršćanstva Hrvati su prionuli uz miran život, te su živjeli pretežno od rada svojih ruku.
Time su Hrvati u crkvenom pogledu stupili u doticaj sa Zapadom, dok je naprotiv njihov teritorij, koji su zaposjeli, prije zaposjednuća bio bizantsko državno područje, a Bizant se držao načela legitimiteta, t. j. načela, da zemlje, koje su jednom bile rimske, takvima moraju uviek i ostati.
Taj je razdor postao sudbonosan za budućnost Hrvata, tim više, stoje zemlja, koju su Hrvati zaposjeli, ležala na granici Iztoka i Zapada. To je već izbilo na javu kod prve diobe Rimskog carstva, kad je Teodozije god. 395. razpolovio Rimsko carstvo na partes orientis i partes occidentis, i obje pole podielio među svoja dva sina, Arkadija i Honorija. Rimska Dalmacija, kako gore rekoh, mnogo veća od današnje Dalmacije i omeđena crtom od Beograda na Dunavu do Skadra, došla je tada u partes occidentis i bila pridružena Zapadu. Kod te su diobe igrali odlučnu ulogu geografsko politički momenti.
Međutim je sam Bizant teško podnosio, daje najljepša pokrajina, koju je on smatrao svojom neodtuđivom domenom, morala dospjeti u utjecajnu sferu Zapada, Jedva 40 godina nakon diobe uspjelo je lukavom Teodoziju II., da prigodom pohoda zapadnorimskog cara Valentiniana IV. izcjenka Dalmaciju. Kad je nakon pada franačke moći. Bizant imao slobodne ruke na sjeveru, očajno se napinjao, da opet dovede pod svoju vlast Hrvate, koji su se pod knezom Domagojem politički čvrsto vezali uz Rim. Nakon smrti Domagoja umiešao se Bizant u svađe oko naslieđa priestolja u Bieloj Hrvatskoj te je pomogao Častohlepnom Sedeslavu do vlasti.
Tako su Hrvati bili stavljeni pred izbor, da se priklone Rimu ili Bizantu, da se izjasne za lztok ili za Zapad.
Hrvati su odlučno prionuli uz Rim, uz Zapad. Već dvie godine nakon početka vladanja Sedeslav je izgubio i vlast i život, a na priestolje je stupio Branimir, vjerni privrženik Rima.
Odtada su Hrvati ostali vjerni Rimu i Zapadu. Ja ću se i kasnije potanje pozabaviti tom zanimljivom pojavom, koja je imala vrlo velik utjecaj na sudbinu Hrvata.
Taj izbor Hrvata mora nas zapravo iznenaditi. Od Zapada nisu oni doživjeli mnogo dobra, lztok im je mogao dati mnogo više, mogao im je dati državnu Crkvu i narodni jezik u crkvi, a za to su se u zapadnoj Crkvi kroz vjekove uzaludno borili jedno i drugo bijaše trajna polazna točka za svađe Hrvata s Rimom. Da su Hrvati težili za narodnom hrvatskom državnom Crkvom, proizlazi jasno iz nastojanja hrvatskih knezova, a kasnije kraljeva, da izrade poseban položaj hrvatskom biskupu (episcopus chrovatensis).
No s tom novotarijom došli su Hrvati u sukob s moćnim rimskim klerom dalmatinskih primorskih gradova, koji je u tome gledao ograničenje svoga utjecaja i smanjivanje dohodaka. Štoviše, Hrvati su time došli u sukob i sa samim Rimom koji bijaše tim manje pripravan, da to odobri, kad toga nije odobrio ni moćnijim narodima, Francuzima i Englezima.
Iztičem to poradi toga, jer nalazim u položaju Hrvata između Rima i Bizanta ključ za razuimievanje hrvatske poviesti. To je historijsko shvaćanje do koga se hrvatska poviestna znanost, pretežno pod katoličkim utjecajem Još nije dovoljno dovinula.
Uzrok, da su Hrvati uzprkos tome držali s Rimom, nalazim ponajprije u činjenici, da je crkvena pripadnost Bizantu značila istodobno i političku zavisnost u neizporedivo većoj mjeri negoli je to bio slučaj kod Rima.
Hrvati su u savezu s Rimom nalazili vise mogućnosti da održe svoju nezavisnost.
Drugi je moment psiholožke naravi; prema mom shvaćanju postoji u istinu veće duševno srodstvo Hrvata s Rimom negoli s Bizantom, što pokazuje njihova trajna, kroz cielu poviest vidljiva težnja k Zapadu.
S tim ćemo se problemom potanje pozabaviti na drugom mjestu.
- 3. Sjajno doba Hrvatske
- 4. Propast hrvatske države i prikljucak Ugarskoj
- 5. Hrvati za vrieme Arpadovica i Anžuvinaca
- 6. Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca
- 7. Tursko doba i njegove nevolje
- 8. Komadanje hrvatskog podrucja
- 9. Vojna Krajina
- 10.Hrvatska pragmaticka sankcija (1712.)
- 11.Hrvatski narodni preporod
- 12.Od 1848. do 1867
No comments:
Post a Comment