Wednesday, 7 November 2018

Archivo Croata de Argentina



Archivo Croata de Argentina

El proyecto –que ya se está haciendo realidad– tiene como objetivo en esta primera etapa el de reunir y publicar 10000 ítems relativos a los croatas de Argentina, desde los primeros inmigrantes hasta nuestros días. Al presente tenemos publicados 8500 ítems.

Invitamos a hacernos llegar material fotográfico o escaneado (en formato jpg) a:


El Archivo Croata de Argentina (en construcción) se puede consultar en:


Muchas gracias

Joza Vrljicak




Wednesday, 17 October 2018

Grozote u Odesi 1916. – 1917. - Predstavljanje knjige dr. sc. Ante Čuvala

Grozote u Odesi 1916. – 1917.

Predstavljanje knjige dr. sc. Ante Čuvala

U povodu 100. obljetnice završetka Prvoga svjetskog rata Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko kulturno vijeće i CroLibertas pozivaju vas na predstavljanje knjige „100. obljetnica pravaške saborske interpelacije 1918. – 2018. Grozote u Odesi 1916. – 1917.“, koju je priredio dr. sc. Ante Čuvalo.
Predstavljanje će se održati u srijedu, 24. listopada 2018. u 19 sati u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a, Zagreb.
Knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Ivo Banac, književnik Hrvoje Hitrec, dr. sc. Stjepan Matković i dr. sc. Tomislav Jonjić. Moderator predstavljanja bit će novinar i publicist Davor Dijanović.

"U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u Kanatnom zavodu, gdje se masakriralo en masse i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ljudi, jer to su Hrvati. U Odesi se je klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici..."
(Miroslav Krleža, Deset krvavih godina i drugi politički eseji. Sarajevo: 1990. (1957.), str. 282.)
hkv

Spomenici Hrvatske kulture u zagrljaju Dunava

Ivan Horvat

Želja nam je upoznati širu javnost koji su to spomenici hrvatske kulture i poznati Hrvati koji su rođeni, stvarali i radili u Srbiji kao i sa radom Hrvatskog kulturnog centra.

Od samog osnivanja Hrvatski kulturni centar iz Novog Sada organizira humanitarne akcije i već u godini osnivanja 1999.g. organizirali smo prvu humanitarnu akciju tj. slikarsku koloniju „Kapija evrope 99“ – i sve slike poklonjene su Porodilištu u Novom Sadu.

Učesnici smo mnogih humanitarnih akcija. Tako i ove godine Hrvatski kulturni centar organizirao je humanitarnu slikarsku koloniju „Poklon za budućnost“ čiji je pokrovitelj bio Grad Novi Sad, a na kojoj su učestvovali hrvatski slikari iz Hrvatske i Srbije. Novac koji smo dobili od prodaje slika upotrebljen je u humanitarne svrhe. Porodilištu u Novom Sadu kupljen je laboratorijski inkubator i bezkontaktni toplomjeri, a slike koje nisu prodate krase sobe Porodilišta u Novom Sadu.

Kao i slikarsku koloniju i mnoge druge naše projekte podržao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Ovaj DVD „Spomenici Hrvatske kulture u zagrljaju Dunava“ posvećen je znamenitim Hrvatima koji su živjeli i stvarali u Novom Sadu i Petrovaradinu.

Napomenut ću samo neke od njih. Na današnji dan u Petrovaradinu rođen je veliki Hrvatski ban Josip Jelačić. Na Uspenskom groblju pokopan je Josip Runjanin skladatelj Hrvatske himne „Lijepa naša domovino“, a u Petrovaradinu je živio i stvarao. Franjo Štefanović čija se opera smatra prvom operom u svijetu napisana za decu.


DVD je snimljen u HD i 4K rezoluciji u tiražu od 500 primjeraka i veći dio biti će podjeljen hrvatskim udrugama u svetu.

https://drive.google.com/file/d/1C0egS-_h-5Rh08C8yEf5088KkbSPnccD/view






Monday, 15 October 2018

Izašao novi broj Matice - časopisa Hrvatske matice iseljenika


Izašao novi broj Matice

Časopis donosi i povratničke priče južnoafričke Opatijke Katice Hauptfeld i leipziške Iločanke, današnje gradonačelnice Marine Budimir. Važna vijest za Hrvate izvan domovine je, uz otvorenje šestog diplomatskog predstavništva u BiH - konzulata u Livnu, i predstavljanje Registra hrvatskih subjekata izvan RH Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u Zagrebu.

Iz tiska je upravo izašao deseti broj Matice, časopisa Hrvatske matice iseljenika. Listopadski broj donosi pregršt zanimljivosti, susreta i događanja u hrvatskim zajednicama u europskim i prekomorskim hrvatskim zajednicama. Prebogatu Matičinu programsku godinu prate napisi o Školi folklora u Zadru Plesni običaji jadranskoga područja Snježane Jurišić, Foruma mladih pripadnika hrvatskih manjina u Koljnofu Perspektive obrazovanja mladih iz hrvatskih zajednica Srednje i Jugoistočne Europe Marina Knezovića te članak o rujanskoj tribini u HMI-ju Ljetopis je promotor jezika panonskoga prostora Diane Šimurine-Šoufek. 
Matica je bila prisutna i na 6. Večeri Hercegovine u Posavini i 23. Danima hrvatskoga filma u Orašju, na XXI. Rešetaračkim susretima pjesnika u slavonskim Rešetarima i na 40. obljetnici HKUD-a Fala iz švicarskoga Schaffhausena. Časopis donosi i povratničke priče južnoafričke Opatijke Katice Hauptfeld i leipziške Iločanke, današnje gradonačelnice Marine Budimir. Važna vijest za Hrvate izvan domovine je, uz otvorenje šestog diplomatskog predstavništva u BiH - konzulata u Livnu, i predstavljanje Registra hrvatskih subjekata izvan RH Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH u Zagrebu. Obljetničke teme tekstovima su popratili Branka Bezić Filipović, Karla Franić, Vesna Kukavica, Ljerka Galic, Aleksandar Vodopija i Naida Šehović. I u ovom, jesenskom broju Matice, na radost vjernih čitatelja diljem svijeta, pišu kolumnisti Vesna Kukavica, Sanja Vulić, Šimun Šito Ćorić, Željko Holjevac i Zvonko Ranogajec.

Izdvajamo kolumnu Globalna Hrvatska , koju prenosimo u cjelosti:

Argentinsko kulturno vrelo časopisa Studia Croatica

Poliglot Joza Vrljičak najzaslužniji je što je časopis Studia Croatica postao važno sredstvo komuniciranja ljudi zainteresiranih za hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost, privukavši na Internetu čitatelje iz cijeloga svijeta


Ovih je dana u Buenos Airesu objelodanjena dvojezična knjiga pod naslovom Historia de la revista / Povijest časopisa Studia Croatica koju je uredio istaknuti publicist José Maria Vrljicak / Joza Vrljičak. Dvojezično izdanje, čiji je nakladnik istoimeni argentinski Instituto Studia Croatica, financijski je podupro Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. Građa je pregledno izložena na 151 stranici, sažimajući šest burnih desetljeća publicističkih napora hrvatskih egzilanata koji su našili utočište nakon druge svjetske kataklizme u Južnoj Americi, ali i njihovih potomaka (rođenih u hispanističkome svijetu) koji su svoje medijske  aktivnosti temeljili na poštovanju domicilne sredine te očuvanju hrvatskoga kulturnog identiteta u uvjetima političke emigracije, a u ozračju zapadnih demokracija. Upravo je taj naraštaj hrvatskih publicista rođenih u dijaspori osvjetlao obraz našoj modernoj publicistici u globalnoj političkoj areni druge polovice 20. stoljeća, otvarajući međunarodnoj čitateljskoj publici (koja je svjedočila zlosilju komunizma) hrvatsku tematiku iz Titove nesvrstane SFRJ tijekom hladnoratovske podjele svijeta – vezanu uz pravo na samoodređenje naroda s vlastitom kulturnom i jezičnom osobnošću i to na jednom od velikih svjetskih jezika kakav je španjolski jezik s više od 400 milijuna izvornih govornika.

Prva pera časopisa Studia Croatica, kao predstavnici disidentske hrvatske zajednice, sudjeluju u međunarodnom rješenju prošlostoljetnoga hrvatskog pitanja od 1962. kada je održan Svehrvatski kongres u New Yorku, do više saborā Hrvatskoga narodnog vijeća održanih od Toronta (1975.), Bruxellesa (1977.) do Londona (1980.) i zaključnog sabora HNV-a upriličenog u Münchenu i uspješno okončanog u skladu s programskom agendom s neovisnošću Republike Hrvatske u Zagrebu krajem kolovoza 1990. Knjiga ima tri tematske cjeline. Prva je posvećena Hrvatskome latinoameričkome kulturnom institutu, koji je od utemeljenja u Buenos Airesu prije 59 godina zaslužan za pokretanje časopisa SC, dok ga od lani nakladnički potpisuje Instituto SC, naslijedivši uz istoimeni kultni časopis i njegovu djelatnost na novim programskim osnovama sa sjedištem u glavnome gradu te južnoameričke zemlje, kako stoji u službenom Registru argentinskih udruga od 2017. U četrnaest zasebnih tekstova opisane su ključne figure političke emigracije koje su se u Buenos Airesu angažirale oko ove časopisne serije, razumijevajući tragiku koju su (pro)živjeli, a okrećući se svjesno pozitivnim vrijednostima čovječanstva. Druga tematska cjelina znakovito je naslovljena Novo doba, a poklapa se s devedesetima i uspostavom neovisnosti Lijepe Naše, kada naraštaj političkih izbjeglica završava nakladnički ciklus u skladu s vlastitom programskom orijentacijom (I. Bogdan, F. Nevistić, R. Latković…), predavši časopis SC u ruke naraštaja rođenih u Argentini s fakultetskim obrazovanjem kada uredničku dužnost preuzima poliglot mr. Joza Vrljičak 9. XII. 1994. Treći dio knjige donosi 20 biografija publicista koji su obilježili ovu serijsku publikaciju kao vrelo povjesničarima i sociolozima migracijskih ruta našijenaca. Zanimljivo, suradnik SC bio je i dr. sc. Franjo Tuđman još od osamdesetih, kasniji utemeljitelj suvremene hrvatske države.

Revija SC objavila je dosad 147 tiskanih brojeva s područja širokog spektra tisućljetne hrvatske kulturne i jezične riznice, povijesti i politike, uključujući tekstove o pravu na samoodređenje naroda. Kao tromjesečna serijska publikacija s kulturno-političkom tematikom SC je upućivana na 134 ustanove, postavši pristupačna širokom krugu čitatelja u 54 države svijeta, koje su među prvima priznale neovisnost Lijepe Naše, ocijenila je prva savjetnica za kulturu Veleposlanstva RH u Argentini dr. sc. Maja Lukač Stier.  

Glavni urednik Vrljičak pokazao se izvrsnim kreatorom te revije i na novim medijima, učinivši je jednom od prvih publikacija toga tipa s internetskim izdanjem (www.studiacroatica.org), još od godine 1996. Time se krug čitatelja časopisa SC proširio i internacionalizirao, postavši najveća multimedijska mrežna stranica hrvatske dijaspore na španjolskome jeziku zadnje 22 godine. Sadrži oko 13.000 stranica revije, 12.000 stranica raznih knjiga na španjolskome, engleskome, francuskome i hrvatskome jeziku, te 1.100 audiovizualnih zapisa s više od 80 sati snimljenoga materijala, koji postižu na Mreži više od 3.000.000 posjeta godišnje. Nedvojbeno, poliglot Joza Vrljičak najzaslužniji je što je časopis Studia Croatica postao tako važno sredstvo informiranja mnoštva ljudi u svijetu zainteresiranih za hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost, privukavši na Mrežu  potomke hrvatskih iseljenika i njihove prijatelje koji ne govore hrvatski. Glavnome uredniku pridružila se prije tri godine pravnica Adriana Smajić, koja je preuzela dužnost izvršne urednice, ujedno se potvrdivši i kao prevoditeljica na hrvatski građe ove knjige o slavnome argentinskome periodičniku.

Napisala: Dijana Šimurina Šoufek





Wednesday, 3 October 2018

Dvije knjige prof. dr. sc. Ante Čuvala

Dvije knjige prof. dr. sc. Ante Čuvala

Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Ljubuški i Općinom Ljubuški večeras su u Gradskoj vijećnici organizirali predstavljanje dvije hvalevrijedne knjige autora Ante Čuvala. Prva knjiga Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću (1945. – 1952.) i druga Croatian Martyrs for the Faith (Hrvatski mučenici za vjeru). Ante Čuvalo je još jednom dokazao kako znati istinu i čuvati ju, ne bismo mogli bez ovakvih knjiga, svjedoka i svjedočanstava, bez povjesničara i pisaca koji nam prošlost predočuju i čine dostupnom.

Uz autora koji je večeras zbog svog rada i djelovanja okupio mnoge, nešto više o ovoj knjizi rekao je dr. Ivo Lučić, a nakon njega je i dr. Ivica Šarac s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru je podijelio s prisutnima svoje razmišljanje o knjizi te se obratio profesor Boris Brkić. Profesorica Ljilja Marić je pročitala prijavu i saslušanje iz knjige.

Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću (1945. – 1952.) ima 500 stranica i temeljena je na arhivskim materijalima koji se nalaze u podrumu općinske zgrade u Ljubuškom. Podijeljena je u 4 dijela. U prvom dijelu, koji broji 19 poglavlja, podijeljenih po temama, govori se o između ostalog o dolasku partizana u Ijubuška sela, mjesnim narodnim odborima, seljačkoj dobrovoljačkoj miliciji, narodnim tužiteljima, Narodnoj fronti, AFŽ omladini, predvojnička, komisijama, evidentičarima, popisima svega i svačega, zborovima i mitinzima. U drugom dijelu, između ostalog o popisu odobrenja i potvrda za sve i svašta, karakteristikama o nepodobnostima koje su izdavali mjesni odbori, o kaznama i progonima i o vagaricama. Treći dio ove knjige sadrži prijepis izabranih dokumenata dok četvrti preslika istih.

Uslijedio je glazbeni predah uz Mihaela Rašica, učenika IV. razreda Glazbene škole Ljubuški, koji je na gitari izveo skladbu skladatelja Matea Kartasia, Kaprićo.

Nakon toga je fra Mića Stojić, voditelj Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ govorio o drugoj knjizi Croatian Martyrs for the Faith (Hrvatski mučenici za vjeru). Knjiga ima oko 100 stranica, uz opširniji predgovor, sadrži popis pobijenih hrvatskih katoličkih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca u 20. stoljeću. Knjiga je namijenjena svjetskoj javnosti, a prikladna je i za pokloniti stranim posjetiteljima koji se želi upoznati s žrtvama II. svjetskog rata i poraća.

Na samom kraju obratio se i sam autor Ante Čuvalo koji je srdačno zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli oko pripreme knjige, posebice supruzi Ikici, Borisu Brkiću, Ljubomiru i Krešimiru Čuvalu, te načelniku Nevenku Barbariću, Ankici Šaravanja, Ruži Bošnjak, Ivanu Bubalu, Ani Tolić i Gojku Hercegu u Općini Ljubuški. Također je zahvalio Filipu Šaravanji, Stipi Adžaipu, Ivanu Biški i Dariju Kajiću.

„Jedan od razloga što se bavim Bleiburgom i ovom temom rata i poraća je i to što je to nerasvijetljeni dio Hrvatske povijesti. Nije se o tome smjelo govoriti, ni pisati, ni istraživati. Ova knjiga je temeljena na dokumentima koji su ostali iz ostavštine mjesnog odbora i ovo je samo jedan uzorak tog progona i tog režima, a srećom sačuvani su ostaci i dokumenti“, kazao je autor Čuvalo te zaključio „Trebalo je puno strpljenja i rada. Treba to sve poslagati. Ovo je projekt temeljen na papirima koji su samo nabacani u neke hrpe, trebalo je sve to rastaviti po temama. To je bilo oko 70 kilograma papira. Svaki dan po nekoliko sati sam radio kako bih pripremio knjigu trebalo mi je skoro dvije godine, s tim da sam uz to radio i drugi projekt, ali ovo mi je bio glavni projekt.“

ljportal.com

Cuvalo1

Monday, 1 October 2018

Argentinsko kulturno vrelo časopisa Studia Croatica

Argentinsko kulturno vrelo časopisa Studia Croatica

Poliglot Joza Vrljičak najzaslužniji je što je časopis Studia Croatica postao važno sredstvo komuniciranja ljudi zainteresiranih za hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost, privukavši na Internetu čitatelje iz cijeloga svijeta


Ovih je dana u Buenos Airesu objelodanjena knjiga pod naslovom Historia de la revista Studia Craoatica  1960 - 2018, Primera parte / Povijest časopisa Studia Croatica 1960. – 2018., Prvi dio koju je uredio istaknuti publicist José Maria Vrljicak / Joza Vrljičak. Dvojezično izdanje, čiji je nakladnik istoimeni argentinski Instituto Studia Croatica, financijski je podupro Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. Građa je pregledno izložena na 151 stranici, sažimajući šest burnih desetljeća publicističkih napora hrvatskih egzilanata koji su našili utočište nakon druge svjetske kataklizme u Južnoj Americi, ali i njihovih potomaka (rođenih u hispanističkome svijetu) koji su svoje medijske aktivnosti temeljili na poštovanju domicilne sredine te očuvanju hrvatskoga kulturnog identiteta u uvjetima političke emigracije, a u ozračju zapadnih demokracija. Upravo je taj naraštaj hrvatskih publicista rođenih u dijaspori osvjetlao obraz našoj modernoj publicistici u globalnoj političkoj areni druge polovice 20. stoljeća, otvarajući međunarodnoj čitateljskoj publici (koja je svjedočila zlosilju komunizma) hrvatsku tematiku iz Titove nesvrstane SFRJ tijekom hladnoratovske podjele svijeta – vezanu uz pravo na samoodređenje naroda s vlastitom kulturnom i jezičnom osobnošću i to na jednom od velikih svjetskih jezika kakav je španjolski jezik s više od 400 milijuna izvornih govornika.

Prva pera časopisa Studia Croatica, kao predstavnici disidentske hrvatske zajednice, sudjeluju u međunarodnom rješenju prošlostoljetnoga hrvatskog pitanja od 1962. kada je održan Svehrvatski kongres u New Yorku, do više saborā Hrvatskoga narodnog vijeća održanih od Toronta (1975.), Bruxellesa (1977.) do Londona (1980.) i zaključnog sabora HNV-a upriličenog u Münchenu i uspješno okončanog nacionalnom pomirbom u skladu s programskom agendom s neovisnošću Republike Hrvatske u Zagrebu krajem kolovoza 1990. Knjiga ima tri tematske cjeline. Prva je posvećena Hrvatskome latinoameričkome kulturnom institutu, koji je od utemeljenja u Buenos Airesu prije 59 godina zaslužan za pokretanje časopisa SC, dok ga od lani nakladnički potpisuje Instituto SC, naslijedivši uz istoimeni kultni časopis i njegovu djelatnost na novim programskim osnovama sa sjedištem u glavnome gradu te južnoameričke zemlje, kako stoji u službenom Registru argentinskih udruga od 2017. U četrnaest zasebnih tekstova opisane su ključne figure političke emigracije koje su se u Buenos Airesu angažirale oko ove časopisne serije, razumijevajući tragiku koju su (pro)živjeli, a okrećući se svjesno pozitivnim vrijednostima čovječanstva. Druga tematska cjelina znakovito je naslovljena Novo doba, a poklapa se s devedesetima i uspostavom neovisnosti Lijepe Naše, kada naraštaj političkih izbjeglica završava nakladnički ciklus u skladu s vlastitom programskom orijentacijom (I. Bogdan, F. Nevistić, R. Latković…), predavši časopis SC u ruke naraštajā rođenih u Argentini s fakultetskim obrazovanjem bez ideološke stigme kada uredničku dužnost preuzima poliglot mr. Joza Vrljičak 9. XII. 1994. Treći dio knjige donosi 20 biografija publicista koji su obilježili ovu serijsku publikaciju kao vrelo povjesničarima i sociolozima migracijskih ruta našijenaca. Zanimljivo, suradnik SC bio je i povjesničar dr. sc. Franjo Tuđman još od osamdesetih, kasniji utemeljitelj suvremene hrvatske države.

Revija Studia Croatica objavila je dosad 147 tiskanih brojeva s područja širokog spektra tisućljetne hrvatske kulturne i jezične riznice, povijesti i politike, uključujući tekstove o pravu na samoodređenje naroda. Kao tromjesečna serijska publikacija s društvenom i kulturno-političkom tematikom SC je upućivana na 134 ustanove, postavši pristupačna širokom krugu čitatelja u 54 države svijeta, koje su među prvima priznale neovisnost Lijepe Naše, ocijenila je prva savjetnica za kulturu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Argentini dr. sc. Maja Lukač Stier (str. 97.). 

Izdvajamo, dr. sc. Milan Blažeković sastavio je indeks svih članaka objavljenih u časopisu do godine 1993., obuhvativši 32 godišta popisom priloga i sažetcima, uključujući popis suradnika revije i autora kao i popis ustanova, sveučilišta i knjižnica u kojima se mogu konzultirati pojedini brojevi časopisa.

Glavni urednik Joza Vrljičak pokazao se izvrsnim kreatorom te revije i na novim medijima, učinivši je jednom od prvih publikacija toga tipa s internetskim izdanjem (www.studiacroatica.org), još od godine 1996. Time se krug čitatelja časopisa Studia Croatica  proširio i internacionalizirao, postavši najveća multimedijska mrežna stranica hrvatske dijaspore na španjolskome jeziku zadnje 22 godine. Sadrži oko 13.000 stranica revije, 12.000 stranica raznih knjiga na španjolskome, engleskome, francuskome i hrvatskome jeziku, te 1.100 audiovizualnih zapisa s više od 80 sati snimljenoga materijala, koji postižu na Mreži više od 3.000.000 posjeta godišnje. Uredništvo SC aktivno je i na društvenoj mreži Facebooku (www.facebook.com/studiacroatica1960) te na Twitteru (@studiacroatica), kao i na servisu Youtube (www.youtube.com/studiacroatica).

Podsjećamo, argentinski Hrvat Joza Vrljičak rođen je u Buenos Airesu godine 1947. Taj ekonomist, informatičar i publicist s trostrukom karijerom školovao se u rodnoj Argentini i Kanadi, gdje je diplomirao na Université de Montréal (Loyola College) i  Concordia University. Govori hrvatski, španjolski, engleski i francuski jezik.  Kao aktivist iseljeničke zajednice u Argentini bio je dopredsjednik Međudruštvenog odbora hrvatskih udruga i ustanova u toj prijateljskoj nam južnoameričkoj državi te član prvog saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH (2013. – 2017).

Nedvojbeno, poliglot Joza Vrljičak najzaslužniji je što je časopis Studia Croatica postao tako važno sredstvo informiranja mnoštva ljudi u svijetu zainteresiranih za hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost, privukavši na Mrežu  potomke hrvatskih iseljenika i njihove prijatelje koji ne govore hrvatski jezik. Glavnome uredniku pridružila se prije tri godine pravnica Adriana Smajić, koja je preuzela dužnost izvršne urednice, ujedno se potvrdivši i kao prevoditeljica na hrvatski jezik građe ove knjige o slavnome argentinskome periodičniku.

Tekst: Vesna Kukavica

https://matis.hr/vijesti/argentinsko-kulturno-vrelo-casopisa-studia-croatica/

Friday, 28 September 2018

Ante Čuvalo: Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću (1945. – 1952.)




Hrvatsko kulturno društvo Napredak,
Podružnica Ljubuški u suradnji s Općinom Ljubuški
poziva Vas na
predstavljanje knjiga autora
Ante Čuvala
_________________
·        Komunistički totalitarizam na djelu – Hercegovačka hrvatska sela u poraću (1945. – 1952.)

·        Croatian Martyrs for the Faith (Hrvatski mučenici za vjeru)
        ___________________________________________
Knjige će uz autora predstaviti:
dr. Ivo Lučić /Hrvatski institut za povijest Zagreb; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru/
dr. Ivica Šarac /Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru/
Boris Brkić, prof. /OŠ Ivane Brlić Mažuranić, Ljubuški/
fra Mića Stojić /voditelj Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“/
                                      
U glazbenom dijelu programa nastupit će učenici Glazbene škole Ljubuški.
                   _____________________________________
Ljubuški - Gradska  vijećnica  
utorak, 2. listopada 2018. u 19 sati

    Radujemo se Vašem dolasku!  

Thursday, 27 September 2018

Europski dan jezika u Hrvatskoj matici iseljenika






Ljetopis je promotor jezikā panonskoga prostora

Hajszanov rad od izuzetne je važnosti, ne samo za kulturološku povijest hrvatske manjine, poglavito na prostoru današnje Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke, već i domovinskim filolozima i povjesničarima


Na inicijativu Vijeća Europe Europski se dan jezika obilježava od 2001. svake godine 26. rujna. Budući je među 24 službena jezika EU i hrvatski, razvidno je kako je raditi na očuvanju europske jezične baštine nemoguće bez svijesti o važnosti vlastita jezika.

Tim povodom Matica je 26. rujna predstavila Panonski ljetopis 2018. o kojem su, uz ravnatelja HMI-ja prof. Miju Marića, govorili  povjesničar dr. sc. Željko Holjevac, kroatologinja dr. sc. Sanja Vulić, geograf dr. sc. Tomislav Jelić i urednik, povjesničar i filolog dr. sc. Robert Hajszan. Predstavljanje je, znalački i emotivno, vodila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo Matice. Predstavljeni, ovogodišnji Panonski ljetopis na 544 stranice čitateljima podastire tekstove na hrvatskome, gradišćanskohrvatskome, njemačkome, mađarskome i slovenskom jeziku.

Kao izaslanica predsjednika Vlade RH Plenkovića na predstavljanju se prigodnim slovom skupu obratila zamjenica državnoga tajnika Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan RH Ivana Perkušić, a nazočili su joj i izaslanica zagrebačkog gradonačelnika Maja Petrić, stručna savjetnica u Gradskom uredu za kulturu, književnik i član UO HMI-ja Hrvoje Hitrec te hispanistica Željka Lovrenčić, voditeljica Zbirke inozemne Croatice NSK-a.

Hrvatska matica iseljenika, predstavljajući Panonski ljetopis, višejezičnu serijsku publikaciju kojoj je punih 25 godina nakladnik Panonski institut iz austrijskoga Pinkovca, potiče afirmaciju hrvatskoga jezika među autohtonim manjinskim zajednicama srednje i jugoistočne Europe. Podsjetimo, svoj srebrni jubilej PAIN je proslavio početkom rujna u mađarskome sveučilišnom središtu Sambotelu, u Martineumu. Proslavu je tada otvorio njegov predstojnik i utemeljitelj dr. sc. Robert Hajszan, koji je Institut je potkraj 1993. osnovao u svom rodnom mjestu Pinkovcu/Güttenbachu, s nakanom jačanja kulturne i nakladničke djelatnosti Hrvata na jugu Gradišća. Godišnjak Panonskoga instituta, koji od 1994. redovito izlazi, najprije pod naslovom Panonska ljetna knjiga, predstavljan je i dosada redovito u Zagrebu, nekoliko puta u Karlovcu, Ogulinu, Splitu, Čakovcu i Brinju, zatim u Otočcu, Senju, Zadru i Trogiru ….

Od samoga početka djelatnosti Instituta Hajszan je vrlo intenzivno počeo surađivati sa Sanjom Vulić, a od 2003. često je držao gostujuća predavanja na njenim predmetima na Hrvatskim studijima. Promotorica, profesorica Vulić je u svoju terensku nastava sa studentima na predmetima Hrvatska dijalektologija i Jezik Hrvata u dijaspori često, kao što je i sama kazala, uključivala i posjet Panonskomu institutu u Gradišću. Usto, znamo kako su na Institutu zajedno pokrenuli Biblioteku „Hrvatski pisci u svijetu“, u kojoj su uredili i objavili šest pjesničkih zbirki, a Vulić je recenzirala i napisala predgovore za više od deset drugih Institutovih publikacija – od kojih su neke pokazane i na maloj popratnoj izložbi.

Napominjemo kako je godine 2015. upravo Hrvatska matica iseljenika priznanjem nagradila 35-godišnji Hajszanov rad na planu skupljanja, proučavanja i objelodanjivanja gradišćanskohrvatske građe, što je od izuzetne važnosti, ne samo za kulturološku povijest hrvatske manjine, poglavito na prostoru današnje Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke, već je iznimno važno i domovinskim filolozima i povjesničarima koji se sustavno bave proučavanjem i istraživanjem polutisućljetnoga života gradišćanskih Hrvata izvan matice.

Tekst: Diana Šimurina-Šoufek





Thursday, 13 September 2018

U Zagrebu promoviran Dnevnik iz tuđine Vande Boras Podravac iz Canberre


U Zagrebu promoviran Dnevnik iz tuđine Vande Boras Podravac iz Canberre


Australska Hrvatica Vanda Boras Podravac ovom je knjigom znatno i trajno obogatila autobiografski iseljenički narativ našijenaca 21. stoljeća









Predstavljanje knjige Vande Boras Podravac Dnevnik iz tuđine/A Diary from the Croatian Diaspora održano je 13. rujna u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu. Uz autoricu, o knjizi su govoriti ravnatelj Hrvatske matice iseljenika prof. Mijo Marić, predsjednik Društva hrvatskih književnika mr. Đuro Vidmarović, urednica Vesna Kukavica te autorica. Voditeljica promocije bila je Ljerka Galic, rukovoditeljica Matičina odsjeka iseljeničke baštine.

Promociji su, uz brojnu publiku, nazočili izaslanik premijera Plenkovića, državni tajnik Zvonko Milas, predsjednik UO HMI-ja Milan Kovač,  izaslanica gradonačelnika Bandića Maja Novoselec, voditeljica odsjeka za izvedbene umjetnosti i kulturne manifestacije Gradskog ureda za kulturu, Domagoj Novosel, načelnik sektora za demografski razvoj Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Koraljka Sopta, viša stručna savjetnica u Službi za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture, predstavnici Instituta za migracije i narodnosti, istaknuti emigranti i Vandini suborci za hrvatsku samostalnost Drago Ljubić, Vinko Grubišić, Ivan Butković i Drago Šaravanja. 
Skupu se najprije obratio ravnatelj Mijo Marić, uz srdačnu zahvalu autorici, istaknutoj aktivisticu udruga za afirmaciju etničkih prava doseljenika u Australiju. Čestitao joj je na izvrsnoj knjizi, čiji potresni sadržaj otvara nadu u bolje sutra, unatoč životnim izazovima koji nisu bili nimalo laki. Izaslanik premijera Plenkovića, državni tajnik Zvonko Milas pridružio se čestitkama i laskavim ocjenama sadržaja knjige koja nesumnjivo predstavlja dobrodošli doprinos iseljeničkoj publicistici. Moderatorica Galic je pročitala pozdravno pismo autorici Boras Podravac i skupu koje je uputila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao i ulomak iz hrvatske verzije njene knjige tiskane 2010. u Zagrebu.

Iz daljnjih izlaganja predstavljača vidljivo je kako je knjiga Boras Podravac autentično svjedočanstvo hrvatske emigrantice, gledano kroz prizmu jedne hrvatske obitelji, zapravo priča o stradanjima i prilagodbi životu u novim sredinama, novim zemljama i kontinentima, kao i priča o iniciranim i provedenim društvenim, kulturnim, prosvjetnim i humanitarnim akcijama koje su rezultirale današnjim statusom hrvatske iseljeničke zajednice Australije. Urednica  Vesna Kukavica svoje iskustvo u uređivanju engleske i hrvatske verzije knjige, koja je u razmaku od 8 godine izdana u nakladi Hrvatske matice iseljenika, emotivno i znalački podijelila je s okupljenima u Matici. Dnevnik iz tuđine Vande Boras Podravac se, kako kaže, pridružio antologijskome nizu iseljeničkih autobiografija, koji čine knjige Dušana Bezić (Šoltanin na tankon ledu), Mate Meštrovića (Uspomene), Jakše Kušana (Moja bitka za Novu Hrvatsku), Nedjeljke Luetić Tijan (Život Pavla Tijana), Drage Šaravanje (Idemo kući), Fabijana Lovokovića (U pomoć Hrvatskoj – nakon 46 godina put u domovinu početkom rata 1991.) ili pak australskog Korčulanina Šimuna Sardećića (One eye crying / Jednim okom plačući). Usto, žena iz hrvatske emigracije koje su svojim životom, djelovanjem i pisanjem svjedočile o tom vremenu njene generacije je malo. Uz Boras Podravac, možda tek Ivona Dončević i poetesa Malkica Dugeč.

Knjiga Vande Boras Podravac pisana je lijepim i jednostavnim jezikom. Misli joj teku glatko i gipko, a stil pisanja je mješavina epistolarne proze i memoarskog kazivanja. Odlika knjige je u njezinoj povijesnoj dimenziji jer je riječ o autentičnom svjedočenju koje nadilazi sudbinu pojedinih osoba ili obitelji, postajući paradigma hrvatskog naroda u jednome (ne)sretnom vremenu, istakao je predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović kao jedan od recenzenata ovog Matičina izdanja.

Vanda Boras Podravac, Senjanka rođena u Otočcu, napustila je Hrvatsku 1954. godine. U Argentini je živjela do 1961. godine, kad se njena četveročlana obitelj seli u Australiju. Najprije žive u Sydneyju, gdje Vanda radi za poznatu nakladničku kuću Reader's Digest. Godine 1969. sele u Canberru, gdje žive i danas. Ondje je Vanda radila u državnoj službi sve do umirovljenja 1989. godine. Na University of Canberra diplomirala je sociologiju i administraciju, a tijekom radnoga vijeka bila je uključena u rad hrvatske zajednice koja je  sedamdesetih godina XX. stoljeća postizala vrhunske uspjehe u afirmaciji etničkih prava zahvaljujući liberalnoj vladi Malcolma Frasera. Početkom 1980-ih se status Hrvata u Australiji nastavio poboljšavati, u čemu se osobno angažirala, među inim i kao potpredsjednica Vijeća etničkih zajednica. Za svoj rad primila je i najveće australsko odličje - The Medal Of The Order Of Australia, koju su, uz nju, tada primili i dr. Konstantin Bosnić, dr. Tomislav Gavranić, Frank Hesman, Nedjeljko Marunčić, Vinko Romanik, Ljerka Drapač, Michael Furjanić i Milan Karamarko.

Dnevnik, što mu i sama forma određuje, kronološki prati sudbinu obitelji Boras i Podravac, pa i same spisateljice. Knjiga je podijeljena u jedanaest poglavlja, zapravo jedanaest životnih etapa. To su: I. Život u domovini, II. Gruba realnost progonstva, III. Konačno odredište Argentina, IV. Emigracija drugi put, V. Početak u novoj domovini Australiji, VI. Dužnosti i rad organizacija u hrvatskoj zajednici, VII. Rad hrvatske zajednice u australskoj sredini, VIII. Najveći prosvjed ikad održan u Australiji,  IX. Dr. Franjo Tuđman otvara hrvatsko veleposlanstvo u Australiji, X. Australska odlikovanja zaslužnim Hrvatima i  XI. Kraj jednoga trnovitog puta. Australska Hrvatica Vanda Boras Podravac ovom je knjigom, slažu se predstavljači, i čitatelji u domovini i izvan nje, znatno obogatila autobiografski iseljenički narativ našijenaca nakon Drugoga svjetskog rata.

Vanda Boras Podravac zahvalila je, vidno dirnuta, svim govornicima, svojim kolegama, suradnicima na knjizi – posebno urednici te ispričala kako je odlučila svoju knjigu napisati i na engleskome jeziku. Htjela je, kako kaže, svima pokazati tko su i kakvi su Hrvati, što žele i kako postižu svoje ciljeve. Uskoro, kad se Vanda vrati kući svojim unucima, krenut će njene knjige u svijet - put Amerike i Azije, Indonezije, Indije, Pakistana … Vanda želi da i ondje doznaju kakvi smo to ljudi, odakle smo i što možemo ponuditi drugima.  Vanda je u svome dugom i plodonosnom životu dala mnogo, i djelom i riječju, i ostvarila san koji mnogi nisu dočekali – slobodnu domovinu.


Tekst: Diana Šimurina-Šoufek
Fotografije: Snježana Radoš

1

Predstavljači knjige Zvonko Milas, ravnatelj HMI Mijo Marić, autorica Vanda Boras Podavac, predsjednik DHK Đuro Vidmarović i urednica Vesna Kukavica

2

Voditeljica promocije Ljerka Galic i promotori ravnatelj HMI Mijo Marić, autorica Vanda Boras Podavac, predsjednik DHK Đuro Vidmarović i urednica Vesna Kukavica

3.
Brojana publika iz javnog života Zagreba i Hrvatske te Australije
4
Istaknuti aktivisti hrvatske zajednice Australije urednik Butković, Drago Ljubić i autorica Vanda Boras Podravac s predsjednikom Društva hrvatskih književnika Đurom Vidmarovićem
5 i 6
Prizori s promocije u Zagrebu

Monday, 6 August 2018

0022 Tevsic Jadranka 01 1961




Documentación croata de la Argentina - Museo Virtual y Archivo - 

El Instituto Studia Croatica agradece la información recibida hasta el momento y convoca e invita a los poseedores de:

Folletos, impresos, libros, cartas, documentos como pasaportes y cédulas viejas, títulos, diplomas y documentación relacionada con estudios, certificados de nacimiento, libretas de familia, grabaciones, fotografías, diapositivas, biografías, memorias, árboles genealógicos, documentación comercial y de instituciones (asociaciones culturales, fundaciones, colegios, iglesias), anuarios, calendarios, tesis doctorales, de master y de licenciatura, etc. La información recibida será publicada en nuestros sitios.

Pedimos que nos hagan llegar en préstamo esos elementos. Nosotros lo escanearemos y devolveremos el material facilitado así como un CD-ROM con las imágenes escaneadas.

Wednesday, 1 August 2018

0021 Nakic Blaz 1911










Documentación croata de la Argentina - Museo Virtual y Archivo - 

El Instituto Studia Croatica agradece la información recibida hasta el momento y convoca e invita a los poseedores de:

Folletos, impresos, libros, cartas, documentos como pasaportes y cédulas viejas, títulos, diplomas y documentación relacionada con estudios, certificados de nacimiento, libretas de familia, grabaciones, fotografías, diapositivas, biografías, memorias, árboles genealógicos, documentación comercial y de instituciones (asociaciones culturales, fundaciones, colegios, iglesias), anuarios, calendarios, tesis doctorales, de master y de licenciatura, etc. La información recibida será publicada en nuestros sitios.

Pedimos que nos hagan llegar en préstamo esos elementos. Nosotros lo escanearemos y devolveremos el material facilitado así como un CD-ROM con las imágenes escaneadas.

Tuesday, 31 July 2018

CALL TO ACTION: AP news item on Oliver Dragojevic´s death

CALL TO ACTION:

If you have issues with the “popular ex-Yugoslavia singer” AP News story, please let your opinion be known to AP News NY (via e-mail) and include the original link to the article (https://apnews.com/7f42a8671dc74b34bf36c96b08f054c0/Popular-ex-Yugoslavia-singer-Oliver-Dragojevic-dies-at-70). 

Set out below is a form of letter:

AP News
200 Liberty Street
New York, NY
USA  10281

E: info@ap.org

Dear Sir / Madam,

RE:         “Popular ex-Yugoslavia singer Oliver Dragojevic dies at 70” (Sunday, July 29, 2018)

It is our understanding that AP News prides itself on breaking news and covering the world’s biggest stories for 170 years, always committed to the highest standards of objective, accurate journalism. With more than half the world’s population reading your stories on a daily basis, the world has come to expect the standards and practices set by AP News and imposed on its reporters to safeguard AP stories from bias and inaccuracies.

It is particularly insulting and irresponsible when reporters choose to present a personal bias and/or to use labels to skew reality and/or public perception, which appear to be recurring themes in reports emerging from your Balkan coverage relating to Croatia over the past few months, in particular.

The latest such instance is your news agencies’ report that ties the late popular Croatian singer, Oliver Dragojevic, to a defunct country - the former Yugoslavia – notwithstanding that Croatia has been internationally recognized as an independent state, and not part of Yugoslavia, for over 25 years. Shortly after Croatia declared independence in 1991, the Yugoslav National Army attacked the cities, towns and citizens of Croatia, which was the start of one of the bloodiest wars seen in modern day Europe since WWII. With Croatia being a member of the United Nations, NATO, and the EU, among others, and considering Croatia’s name recognition following its appearance as a finalist at FIFA World Cup 2018, what is the premise for making reference to ex-Yugoslavia in the headline of the report, which was irrelevant to the story? While Croatia is mourning the loss of one of its greatest artists, its citizens are deeply insulted that a reputable news agency such as your own would title this article as such. Is Croatia the special exception or does AP News refer to citizens of Latvia, Lithuania, Estonia, Ukraine, among others, as former Soviets or divide German citizens into those from East Germany and West Germany?

The bias of AP News in this case is specific, intentional and inherently political as well as inflammatory and provocative and we demand an immediate correction, a written apology, and an internal investigation into this and other similar instances emerging from your Balkan correspondent.

Regards,

(your Name and Surname)

Popular ex-Yugoslavia singer Oliver Dragojevic dies at 70
ZAGREB, Croatia (AP) — Oliver Dragojevic, one of the most popular pop singers in the former Yugoslavia, has died at 70. Croatian media say Dragojevic died early Sund

apnews.com

Wednesday, 25 July 2018

0020 Jakob - Santiago Buratovic - Buratovich 1846



Documentación croata de la Argentina - Museo Virtual y Archivo - 

El Instituto Studia Croatica agradece la información recibida hasta el momento y convoca e invita a los poseedores de:

Folletos, impresos, libros, cartas, documentos como pasaportes y cédulas viejas, títulos, diplomas y documentación relacionada con estudios, certificados de nacimiento, libretas de familia, grabaciones, fotografías, diapositivas, biografías, memorias, árboles genealógicos, documentación comercial y de instituciones (asociaciones culturales, fundaciones, colegios, iglesias), anuarios, calendarios, tesis doctorales, de master y de licenciatura, etc. La información recibida será publicada en nuestros sitios.

Pedimos que nos hagan llegar en préstamo esos elementos. Nosotros lo escanearemos y devolveremos el material facilitado así como un CD-ROM con las imágenes escaneadas.




Saturday, 21 July 2018

La tierra de los “Vatreni”


La tierra de los “Vatreni”

Adriana Ivana Smajić

Hace unos días, cuando todavía se estaba jugando el Mundial de Fútbol en Rusia, una amiga argentina que está casada con un croata y vive en Croacia, me mandó un email al que le puso como asunto: “Saludos desde la tierra de los Vatreni”. Al leerlo me dio la sensación que estaba diciendo que me escribía desde la tierra de unos seres extraordinarios que son capaces de hacer cosas increíbles. Y así era en realidad, pocos podían creer en esos días que Croacia iba a disputar la final de la Copa del Mundo.

Para sorpresa del mundo entero, los “Vatreni” habían llegado a la final. Así llaman en Croacia a la selección nacional de fútbol. La expresión fue traducida al español por algunos como “los ardientes”, quizás podría ser correcto, sin embargo a mi entender, más exacto es: “los de fuego”, ya que “vatra” en croata significa fuego. Mi profesión de traductora y la experiencia, me permiten asegurar que hay palabras y expresiones que si bien pueden tener una traducción en otro idioma, a veces no se les puede encontrar la palabra exacta que expresa su verdadero significado. Hay palabras que en el idioma original tienen una fuerza que es difícil transmitirla en algún otro idioma, y menos aún encontrar el equivalente exacto. Este sería justamente uno de esos casos.

Pero el mundo no fue sorprendido por el solo hecho de que los “Vatreni” hayan jugado la final de la Copa del Mundial de Fútbol. El mundo todavía no puede entender que en la tierra de los “Vatreni” sus habitantes hayan festejado de la manera que festejaron un segundo puesto. Croacia no sólo fue noticia por haber estado en la final, sino también y casi en igual medida, por cómo recibió a su selección. El majestuoso recibimiento comenzó apenas el avión con la inscripción “Bravo Vatreni!”, que transportaba a la selección, ingresó al espacio aéreo croata, ya que desde ese momento fue escoltado por dos aviones cazas del ejército croata. Luego del aterrizaje, más de medio millón de croatas saludaron a sus jugadores desde el aeropuerto de Zagreb hasta la plaza principal Ban Jelačić en la que se congregaron más de 100.000 personas.

La final se había disputado el domingo, pero el lunes no sólo era noticia el ganador: Croacia seguía siendo noticia. Los diarios argentinos dedicaron casi la misma cantidad de páginas y fotos para ilustrar el festejo francés y el croata. También los medios del mundo lo reflejaron así: “Ver a todo el país tan unido por el deporte, ver a su pueblo tan envuelto en el festejo y la felicidad luego de algo que se puede llamar una dura derrota, saber que absolutamente todos a quienes encuentran en el camino no sólo saben lo que sucedió, sino que aún están extasiados y consideran todo como un regalo de Dios – eso es sencillamente inspirador”, escribió el periodista estadounidense Jason Evangelho desde Zagreb en su informe para la revista Forbes.

Es evidente que el mundo no entendió el festejo. Algunos trataron de explicarlo basados en que se trata de un país joven: es independiente desde 1991, son sólo poco más de 4.000.0000 de habitantes y es la primera vez que su selección de fútbol llega a la final de un mundial. Todo eso es cierto y son justas y válidas razones para festejar. Pero hay una razón primordial: Saber festejar los logros. Eso es totalmente elogiable y es lo que tanto cuesta entender. Estos muchachos no sólo perdieron un partido, este equipo es el segundo mejor equipo de 32. Le ganó los partidos a las mayores potencias futbolísticas del planeta, entre ellas a Argentina e Inglaterra y asimismo al equipo local. Y eso hay que festejarlo.

También es cierto que en Croacia hubo quienes tampoco entendieron la gran celebración o al menos no la vieron como un hecho plausible. En ningún lugar todo es color de rosas. En la tierra de los “Vatreni” también hay crisis, corrupción, desocupación y otros problemas. Pero hay algo que es más fuerte que todo eso y es común a la inmensa mayoría: el ferviente amor a su patria, que es difícil poder expresar con palabras. Eso se transmite sólo con hechos.

En varias oportunidades, amigos croatas que nacieron y viven en Croacia me han dicho que los croatas y descendientes que vivimos fuera de ese país, tenemos una mirada ciertamente romántica sobre Croacia. Quizás tengan razón. Pero no es menos cierto que uno aprende a valorar lo que tiene cuando deja de tenerlo o cuando lo tiene lejos. La tierra de los “Vatreni” no es perfecta, pero enamora, sus habitantes tampoco lo son, pero esta vez le dieron una lección al mundo.