Studia Croatica: 03 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918)

Wednesday, 17 January 2018

03 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 1. Balkanski poluotok

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje SADRŽAJ

PREDGOVOR PREVODIOCA
PREDGOVOR
PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
1. Balkanski poluotok

Za prosudivajnjie pitanja južnih Slavena moramo u prvom redu poznati njegove nosioce: južnoslavenske narode. Nažalost ne vladaju o njima svuda jasni pojmovi, pa nam ne preostaje drugo, nego da te narode i poviest njihova postanka izbliza pogledamo

Poznajemo četiri naroda južnih Slavena: Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare. Njihova domovina ili područje njihova nastavanja je Balkanski poluotok sa svojim pograničnim zemljama.

Balkanski poluotok je jugoiztočna izbočina europskog kontinenta. Do njegovih međa dolazimo, ako povučemo ravnu crtu od Rieke do ušća Dunava, recimo do grada Suline.

Uzporedimo li Balkanski poluotok s oba zapadnija južnoeurapska poluotoka.

Apeninskim, i Pirinejskim, upada nam on smjesta u oči, i to ne samo radi svoje glomazne širine, nego osobito stoga, što su oba spomenuta zapadna poluotoka vidljivo odieljena od europskog kontinenta naravniim, na prvi pogled; vidljivim granicama, velikim gorskim kosama.

Stoga se oba zapadna poluotoka prikazuju političko-geografskim jedinicama, kao područja sposobna za jedinstvenu etničku (rasnu) i političku tvorbu. Ovakovog naravnog razgranačenja prema sjeveru Balkanski poluotok nema. Njegovo razgnaničenje moramo naslutiti kao idealnu svojevoljno povučenu crtu:. Naravnoj granici ne odgovara ovakvo razgraničenije, koje se ni jednom dielu probližno podudara s Dunavom i Savom, a te se obje rieke ne poklapaju u cieloj svojoj diljini idealno povučenim razgrančenjem između Balkana i Europe. Rieke su osim toga, kako je poznato, granice od slaboga političkog djelovanja. Balkanski poluotok nije stoga tim granicama odrezan od srednje i iztočne Europe i tako geografski omeđen kao Apeninski i Pirinejaki poluotok.

Ako Balkanski poluotok nadalje pažljjiivo promotrimo, uočit ćemo, daje u sredini podieljen crtom, povučenom od gradića Bjela (između Varne i Rurgasa) do Skadra, naime golemim gorskim lancem Balkan-planine na iztoku i albanskah Ailpa na zapadu, u dvie polovice sjevernu i južnu. Od tog sredlnjebalkankog lanca odbijaju se dva gorska lanca na sjever i na jug. Prema sjaveru zapadna balkanska planina do Dunava, prema jugu Rilo-gora i Rodopako gorje sve do Egejskog mora. Tako vidimo, da se masiv Balkanskog poluotoka glavnim gorskim kosama razpada u četiri vidljivo omeđena diela: sjeveroiztočni, jugoiztočni, jugozapadni i sjeverozapadni.

Ne možemo mimoići ni osebujni jugozapadni privjesak Balkana, poluotok Moreju, klasični Peloponez. Svaki naobraženi Čovjek znade, da je Peloponez područjem, omeđenim Olimpom i Pindom, geopolitički od ostalog Balkana oštro razstavljen kraj (negdašnja Etolija, Arkadija, Tesalija, Beocija i Atika), nekada domovina helenskog naroda, koji je svojim neizporedivim djelima postao lučonošom čovječanstva.

Stoga treba iztaknuti, da se Balkanski poluotok razpada u pet geopolitički oštro razlučenih područja: najjužnije, jugozapadno, sjeverozapadno, jugoiztočno i

sjeveroiztočno.

To je vrlo važno, jer ako promatramo Apeninski i Pirinejski poluotok, vidjet ćemo, da su oni danas narodnostno politički jedinstveni u skladu s jedinstvenošću političko geografskom.

Naprotiv Balkanski poluotok s obzirom na svoju razvedenost nije nikada bio jedinstven, a to nije ni sada. U savezu s tom geopolitičkom rascjepkanosti Balkanskog poluotoka nije on nikada postao pozornicom samosvojnih državnih tvorevina, koje bi bile kadre politički ujediniti cieli Balkanski poluotok. To je pošlo za rukom samo velikim državama: za čas državi Aleksandra Velikog, pa rimskoj državi odnosno njezinu ogranku, bizantskom carstvu; zatim otomanskoj državi.

To političko-geografski i historijski razkidano područje postalo je domovinom južnih Slavena.
2. Rimsko carstvo
3. Narav slavenskog naseljavanja na Balkanu
4. Odlucni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda