PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
4. Odlučni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda
Od četiri južnoslavenska naroda, koja poznajemo, od Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara, tri posljednja nastupiše državotvorno, te osnovaše države većeg ili manjeg svjetskoga poviestnog značenja. Jedino Slovenci nisu osnovali države.
I u poviesti slovenskog naroda mogu se zapaziti zametci neke državne tvorevine, ali ta državna tvorevina — kneževina na Gosposvetskom polju — nije nikada došla dalje od svoga početka i sigurno nije nikada imala kakvog većeg poviestaog značenja.
Stoga su zapravo Slovenci samo nevoljmi ostatci nekoć velikog i nadaleko razširenog naroda. Moramo si uviek predočavati jedan vremenski razmak u rasnom razvitku srednje Europe, u kojem su alpinski Slaveni napuČivali najveći dio današnjeg alpinskog područja. Bez toga ne možemo na jednostavan način raztumačiti razne znanstveno utvrđene činjenice, kao na pr. da u francuzkom narječju »patois« imade u Waadtlandu u Švicarskoj preko stotinu slavenskih jezičnih koriena. 1
Promotrimo li ostala tri slavenska naroda, smjesta zapažamo, da se oni poklapaju s tri poviestne državne tvorevine, s državnom tvorevinom bugarskom, srbskom i hrvatskom.
Što se tiče današnjih Bugara, oni nisu svojim poviestnim postankom čisti slavenski narod, već su mješavina državotvornih uralsko-altajskih Bugara i svladanih Slavena. Osvajači primiše jezik osvojenih, a pokoreni ime osvajača. Koje je to slavensko pleme, koje je poslužilo uralsko-altajskom plemenu kao podloga za kalemljenje, nije lako odlučiti. Svakako bijaše to jezično i rasno jedinstveno pleme s velikim područjem, kako sam to več prije utvrdio. Uzporedimo li današnje bugarsko narodno područje s područjem slavensko-bugarskog pranaroda, mora nam smjesta upasti u oči, da je ono izgubilo velike komplekse svoga negdašnjeg područja, i to cielu iztočnu Ugarsku, iztočnu i sjevernu Srbiju, Moravsku i Vlašku. Zapitamo li za uzroke te pojave — te napose naše istraživanje proširimo u tom pravcu - zašto su se Bugari mogli kao slavenski narod na svojem današnjem području uzdržati, a ne u ostalom kraju svog pranaroda. Iako dolazimo do odgovora, da su se bugarski Slaveni uzmogli narodnostno uzdržati samo ondje, gdje su, iako uz pomoć uralo-altajsku i neslavensku, stvorili ipak državu podpuno slavensku. Samo ona područja, koja sudjelovahu dulje vrieme pri tvorbi slavenske države, mogahu se uzdržati kao slavensko-bugarska. U onim područjima, koja nisu dovoljno dugo sudjelovala u vlastitom državnom životu, propadoše Bugari etnički, te su ih asimilirali neslavenski narodi Mađari i Rumunji ili slavenski, no ipak državotvorno djelotvorniji Hrvati i Srbi.
Državne tvorbe Hrvata i Srba razlikovahu se od državne tvorevine Bugara time, što bijahu podpuno slavenske. Bugarska državna tvorevina počivaše na tome, da donji sloj Slavena, svladan i prekrit uralo-altajskim gornjim slojem, ipak konačno asimilira strane uralo-altajce. Hrvatska i srbska državna tvorevina počiva na tome, što prvotni slavenski sloj, etnički skroz naskroz nejedinstven i ne posvuda jednako gust, organiziran u lokalnim savezima, bijaše prekrit slojem drugih Slavena, koji nastupiše osvajalački, te nametnuše oni prvi svoju državnu organizaciju. Državne tvorevine svih triju osvajača: Bugara. Srba i Hrvata temelje se upravo na potrebi, da se osvojene zemlje i vlast održe i osiguraju. To i odgovara shemi, prema kojoj, po najnovijoj sociološkoj spoznaji, nastaju sve države. 2
Te slavenske državne tvorevine osnovali su narodi hrvatski i srbski. Slavenska naselja, koja smo spomenuh, etnički nejedinstvena, bijahu baš tim državnim tvorevinama povezana jačom vezom. Tada je tek usliedila etnička i jezična nivelacija, a pri tome je biće vladajućih Slavena postalo mjerodavnim, te je proizvelo najveći utjecaj.
To se zbivaše tim lakše, što ne bijaše, premda su pokoreni Slaveni bili posvuda nejedinstveni, velike razlike između osvojenih Slavena i osvajača Slavena ni u jeziku ni u biću, pa je unutarnje niveliranje moglo tim lakše nastupiti. A što je najvažnije, stvaranjem slavenskih državnih tvorevina većega stila, zapriečeno je izbijanje autohtonog praelementa, romaniziranih Tračana, Ilira i Kelta.
Prema prastanovnicima činili su Slaveni osvajači i osvojeni Slaveni zajedničku frontu.
Baš ta prvotno loša strana slavenskog naseljavanja, da se naime sastojala od seljaka, dakle od pretežno politički manje djelatnog elementa, postala je kasnije prednošću.
Slavenski se seljak za svoje sudjelovanje u državnom životu nastojao u prvom redu odštetiti time, stoje preuzeo po mogućnosti što više plodnoga zemljišta u svoje ruke, te time potiskivao romanizirane prastanovnike. Potonji bijahu potisnuti s najboljeg zemljišta, te se moradoše povući u gradove, na otoke i bregove te u neplodne krajeve, zadovoljiti se najgorim zemljištem ili posve napustiti obrađivanje zemlje i postati nomadskim pastirima, kakvima se pokazuju na Balkanu od 10. stoljeća dalje.
Poradi toga su slavenska porazbacana naselja napredovala, dok su naselja starosjedilačkih naseljenih Romana gubila na značenju i obsegu, te su zahirila i konačno se dielom izkorienila, a dielom i etnički asimilirala.
To se zbivalo po selima, dok je u gradovima romansko i grčko stanovničtvo u cielosti dulje održalo. Ali gdje je Slavenima uspjelo organizirati političku vlast u zemlji, tamo se nisu mogli ni gradovi održati kao rimski i grčki. Jače trošenje ljudi uslied gradskog života pomlađivalo se pridolazkom sa sela.
Čim je jednom okolina gradova postala slavenska, bila je stalnim doseljivanjem stanovničtva sa sela i sudbina gradova zapečaćena, ako ne u toku desetljeća, a ono u toku stoljeća.
Htjedoh time reći, da slavenska naselja nisu sama po sebi bila dovoljna, da odluče narodnostnom sudbinom Balkanskog poluotoka. Široka područja tog poluotoka bijahu također naseljena Slavenima: Peloponez, Atika, Beocija, Albanija, Sedmogradska, Vlaška i Moldavska. No gdje nije nadošao kvasac slavenske državne tvorbe, gdje takva tvorba nije dulje vrierne potrajala, da dade narodu državnu tradiciju, kulturni zamah i stanoviti kulturni pravac, gdje politička moć Slavenima nije davala podpore protiv njihovih neprijatelja, tamo se slavenska naselja nisu mogla održati, nego su se asimilirala i odnarodila.
Atika i Peloponez bijahu u 8. stoljeću isto tako gusto naseljeni Slavenima kao i Dalmacija, ali su tamo Slaveni uzprkos tome za tri do četiri stoljeća bez traga nestali.
Dalmacija je ipak uzprkos kasnijem četiristogodišnjem romanskom gospodstvu ostala slavenskom zemljom. Tu si pojavu možemo razjasniti samo gore spomenutom činjenicom. Slaveni u Atici nisu nikada stvorili državne organizacije većega stila.
Stoga i moradoše propasti netragom. Dalmacija je naprotiv kolievka hrvatske države, najstarije slavenske državne tvorevine.
Zbog tih su se razloga Hrvati mogli održati uzprkos Četristogodišnjem mletačko romanskom gospodstvu i naseljivanju, te im je trebalo samo šesdeset godinia, da nestane Romana poput sniega na proljetoom suncu.
Na ovom. smo primjeru mogli spoznati moć državne predaje, pa možemo i prosuditi, kako bijaše jak utjecaj države. Na kraju ovoga poglavlja htio bih ponoviti, da su slavenska naselja iz 4. — 7. stoljeća doduše bila podloga za postanak slavenskih maroda na Balkanskom poluotoku, jer bez njih nam taj postanak ne bi uobće bio shvatljiv, no uzprkos tome ta naselja sama po sebi ne bijahu odlučna za postanak slavenskih naroda. Ona su mqgla vrlo lako propasti, kako se to i većim dielom zbilo.
Odlučni moment za postanak sadašnjih slavenskih naroda bijaše osnivanje država. Samo gdje je to Slavenima uspjelo, gdje se je njihova država mogla neko vrieme održati ili gdje su Slaveni mogli makar tuđu državnu tvorbu preuzeti, poput bugarskih Slavena, gdje seje dakle stvorila državna predaja i po tom kulturna podloga, tamo su se mogli narodnostno održati. Ali to nije sve. Razvitkom svoje države, njezinom sudbinom, kulturnom i državotvornom tradicijom, svim onim zbrojem utisaka i utjecaja, postale su slavenske državne tvorbe mjerodavne za značaj i mentalitet naroda, kojemu su pružile uvjete za život. To se međutim događalo posvuda na svietu i suvremena je sociologija podpuno spoznala presudni utjecaj države kod stvaranja narodnosti. 3
Ali nigdje nije državna tvorba tako odlučna i tako presudno djelovala na postajanje narodnosti kao baš na Balkanu.
To ćemo jasno razabrati iz kasnijeg razlaganja.
DRUGI DIO - HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE
No comments:
Post a Comment