PRVI DIO - POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
- 1. Balkanski poluotok
- 2. Rimsko carstvo
- 3. Narav slavenskog naseljavanja na Balkanu
- 4. Odlucni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda
- 1. Doseljenje i stvaranje države
- 2. Hrvati na raskrižju Iztoka i Zapada
- 3. Sjajno doba Hrvatske
- 4. Propast hrvatske države i prikljucak Ugarskoj
- 5. Hrvati za vrieme Arpadovica i Anžuvinaca
- 6. Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca
- 7. Tursko doba i njegove nevolje
- 8. Komadanje hrvatskog podrucja
- 9. Vojna Krajina
- 10.Hrvatska pragmaticka sankcija (1712.)
- 11.Hrvatski narodni preporod
- 12.Od 1848. do 1867
- 1. Seoba i podrucje naseljenja
- 2. Srbi i njihovi susjedi
- 3. Obilježje prvih srbsklh državnih tvorevina
- 4. Nemanjici kao prvi osnivaci srbske države
- 5. Sveti Sava
6. Sjajno doba srbske države
Uzpon srbske države, koji ćemo sada opisati, samo je logična posljedica djelovanja momenata, koje smo već uglavnom prikazali. Tvrdi, ali za život sposobni narod seljaka gorana zadobio je u narodnoj crkvenoj organizaciji sv. Save ustanovu, koja je živo i uztrajno radila na moralnom, i duhovnom pridizanju naroda. Narod imađaše i dinastiju, koja se u narodu čvrsto ukorienila i koja je u autokefalnoj narodnoj Crkvi razpolagala jedinstvenim, uviek podatljivim sredstvom vlasti. Tako mogaše Srbstvo do kraja izkoristiti prednost svog središnjeg položaja, svoje životne snage i neuzporedivo povoljnog međunarodnog položaja, te se bez znatnijih zapreka proširiti na sve strane.
Već sam ukratko prikazao pad Bizanta i postanak katoličkoga Latinskog carstva (1204. — 1261.). Ova tvorevina četvrte križarske vojne nastala je suradnjom mletačke mudrosti i volje, te franačke hrabrosti i odvažnosti. Ali nijedan od ovih činbenika ne htjede drugome priznati prevlast. 1 tako bi stvoreno nešto polovično i bez snage.
Latinsko carstvo, taj proizvod katoličke ofenzive protiv tvrdokorne grčke shizme, bijaše od prvog trenutka potisnuto u obranu, te ne bijaše doraslo savezu okolnih pravoslavnih sila, pa je moralo neslavno propasti. Za tih šestdeset godina bezizgledne borbe uživahu Srbi s juga podpuni mir. Oči Bugara i Epirske despotovine (kasnijega Solunskog carstva) bijahu uperene na carigradski plien. Taj bijaše siguran, a nesigurno bijaše samo, kome će pripasti. U toj utakmici triju natjecatelja Nikeje, Bugarske i Epira našla je Srbija najbolju priliku, da zaštiti vlastite probitke. Već smo vidjeli, da su Srbi baš s pomoću tog položaja došli do autokefalnosti i do nacionalizirane Crkve. Ali i nakon uzpostave ostade Bizant nemoćan, a isto tako i Bugari. U onoj međusobnoj besprimjernoj žilavoj borbi od 700 godina, izcrpiše oba borca svoje snage. I tako kroz svih 200 godina njihove vladavine ne bijaše nikakove opasnosti za Nemanjiće s juga, odakle su prije dolazili najopasniji napadaji. Štoviše, Srbima uspije protegnuti granice svog područja duboko prema jugu sve do Egejskog mora. Sa sjevera, od geografski toliko povoljno smještene ugarske države, prietila je veća opasnost. Samo što dinastija Arpadovića bijaše iu 13. stoljeću već vidljivo slabija, a kad je Mađarska za Anžuvinaca (1307.. — 1382.) također ojačala, bijaše ona svojim dinastičkim probitcima u Poljskoj i Češkoj i svojim borbama s Mletcima toliko zaokupljena, da Srbiji i s te strane nije prietila prevelika opasnost.
Srbima uspije čak, da u pravcu Mađarske prptegnu svoj posjed sve do Dunava. Tako je u doba Nemanjića prešla preko Srbije samo jedna veća bura: provala Mongola u 5. desetljeću 13. stoljeća. A i to bijahu samo posljednji izdanci velikog vala, te pokraj toga ne mogahu, u težko prohodnim krajevima Srbije, tatarske konjaničke čete počiniti veće štete, pa bijahu sretne, da što prije odande iziđu.
U ovakovim prilikama mogahu Nemanjići prilično nesmetano raditi na jačanju svoje moći. Ne smije im se odreći, da nisu sviestno, žilavo i bezobzirno radili na promicanju svojih ciljeva. Njihova bezobzirnost bijaše tolika, da je neka stanovita hladna okrutnost, neiskrenost i nevjera postala gotovo još značajnijom oznakom nemanjićkog doba, nego u ostaloj sredovječnoj poviesti, kako kaže Kallay: »Ali zato traži od nas ta ista objektivnost, da priznamo, da se srbska poviest, unatoč gotovo jednakom stupnju razvoja kao i drugdje, ipak čini mnogo mračnijom od poviesti ostalih europskih država, i to zato, što, kako sam netom spomenuo, u Srbiji nije biloposjedovnog elementa.« (Tu misli Kallay gradove i građane, koji bi u sebi nosili klicu kasnije civilizacije.)
- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
No comments:
Post a Comment