Evo teksta pisma dr. Jurja Krnjevića od 4. listopada 1931. godine.
«Poštovani Jure Staniću!
«Hvala Vam na cij. pismu od 22. kolovoza, koje sam pažljivo pročitao i dobro razumio.
«Vi mi pod kraj lista velite: «Mi smo zadovoljni učiniti sve po Vašoj zapovijedi. Sve daljnje upute i naređenja od Vas očekujemo». Moram Vam odmah reći, da ovo što Vam pišem nisu ni zapovijedi ni naređenja, nego kratki odgovor na Vaše pismo i nekoliko savjeta, koje, ako Vam to duža veli, poslušajte, ako ne, radite, kako mislite da je bolje.
«U prvom redu mi pišete, da nije dobro, da nisam htio primiti Vaših podpisa od Vujeve[1]. Vujeva ih meni nije nikada poslao. On mi je pisao svu silu pisama iz Beča u London i Ženevu, u kojima mi je slao svega i svačega, samo ne Vaše potpise. Da sam ja Vujevu dobro prosudio još prije nego li je došao u Europu —radi toga nisam htio s njime razgovarati— to vidite najbolje po tome, što se g. Jelič, koji je Vujevin prijatelj, kojemu je Vujeva organizirao Domobran u Brazilu, stidi Vujevino ime spominjati u svome listu Domobran. Pišete mi, da je Vujeva dao potpise Paveliću, a ovaj da ih je predao Ligi Naroda. Ni to nije točno. Istina je, da su Vujeva i Pavelić došli s potpisima u Ženevu, no nisu bili u Ligi Naroda, nego su ih ovdje predali na poštu i poštom Ligi poslali. To će uostalom znati Jelić, koji je ovamo s njim došao.
«Vi mi među ostalim pišete, da ste bili predsjednik organizacije HSS u Vitini. Ja Vam to vjerujem i baš zato se čudim ostalom dijelu Vašeg pisma. Svaki pristaša nauke Stjepana Radića znade, da Hrvatska Seljačka Stranka ni po programu, ni po broju pristaša nije stranka u onom smislu, u kojem su to ostale stranke.
«Vi znate, da je predsjednik Radić osvijestio i složio hrvatsko seljaštvo u jednu organizaciju i time ga učinio najvećom političkom snagom u hrvatskom narodu. On je cijeli život posvetio tome teškom poslu. On je bio duboko uvjeren, da te hrvatski narod izvojevati svoju slobodu jedino onda, bude li njegova velika većina — a to je seljaštvo— politički svjesna i u jednom kolu okupljena. Uvjeren je bio isto, da će naša hrvatska domovina biti samo onda dobro uređenu i pravedno vladana, bude li organizirano seljaštvo u njoj imalo odlučnu riječ. Zato je on uvijek govorio: Tko hoće Hrvatsku slobodnu i dobro uređenu i pravedno vladanu, taj mora htjeti seljačku Hrvatsku.
«Vidite, za tu politiku izjavio se hrvatski narod gotovo jednodušno na svim izborima od godine 1918. pa do danas. Ne znam, da li još pamtite i zato ču Vas potsjetiti, da je na posljednjim izborima 1927. Hrvatska Seljačka Stranka od svih 67 zastupnika izabranih hrvatskim glasovima dobila 61 zastupnika, a ostale tri stranke, koje nose hrvatsko ime, svaka samo po jednoga. Nikada se nigdje u svijetu nije niti jedan narod izjavio s većom večinom za jedan program, nego li je to učinio hrvatski narod glede programa Hrvatska Seljačke Stranke. Zato je Hrvatska Seljačka Stranka organizacija cijelog hrvatskog naroda i politički predstavnik cijelog političkog naroda, bile uz nju ili ne bile one ostale tri stranke.
«Osim toga i svoje veliko djelo posvetio je naš neumrli Učitelj i Vođa izjavom kralju — i danas nema hrvatski narod druge politike nego li je politika Stjepana Radića!
«Nikada nije bio hrvatski narod složniji u domovini nego li je sada. Bilo je uvijek bijelih vrana. Sječat ćete se kako je Kordića[2] preko noći nestalo kao proljetnog snijega. Tako če biti i s Prekom i ostalim njemu sličnima, a narod će postati još složniji i odlučniji u svojoj borbi. Ima druge vrste bijelih vrana, koje se nisu mogle sprijateljiti s politikom našom i činile su sve moguće, da se razori ono, što je Stjepan Radić stvorio. Gdje ne mogu drugačije, rade onako, kako su radili i protivnici Kristove nauke, koji su čak i to tvrdili, da je u Sv. Pismu napisano, da nema Boga. Tako ih ima i sada koji farizejski izgovaraju i slave Stjepana Radića, da sada pod tim imenom postignu ono, što nisu mogli postići u otvorenoj borbi.
«Tko je za slogu, taj se mora priključiti onoj slozi, kojoj je Stjepan Radić udario temelje i koju je narod izgradio. Komu ta sloga ne miriše i dolazi s time, da veli, da je HSS obična stranka, i da je Hrvatski Domobran općenarodna organizacija —a to uistinu nije ništa drugo nego li filijala Stranke Prava— taj niti misli niti radi pošteno.
«Nemam ja ništa proti tomu, da Vi i svaki Hrvat bude organiziran gdje hoće. Niti ja pokušavam koga siliti, da bude član organizacije HSS. Što više: mi Radičevci pazimo vrlo dobro, šta radimo i koga primamo u svoje redove. Kad je Vujeva išao u Europu, nije išao k Paveliću i generalu Sarkotiću, nego k meni. Ja sam ga poznao, kakav je, i nisam ga primio, makar sam znao, da te me grdno napasti i grditi radi toga. Ja sam upozorio na to i Pavelića i njegove prijatelje, bivše austrijske oficire, no oni su mi rekli. «Vujeva je dobar agitator)) i prigrlili su ga i poslali kao preteču Jelića k Vama u Montevideo. Ja ovo ne bih ni Vama pisao, ali po Vašem pismu vidim da pošteno mislite. Zato Vam odgovaram ovako iskreno, kako sam.... (nečitljivo), da ste mi pisali. Dobio sam u posljednje vrijeme više pisama iz Argentine i Brazilije od pristaša HSS, kojima sam sasvim otvoreno odgovorio: nema druge politike hrvatskog naroda, nego li je politika Stjepana Radića, ni druge političke organizacije, nego li je Hrvatska Seljačka Stranka.
«Na koncu još nekoliko riječi o Antunoviću, Vasiljiću, Musi, Drmaču i ostalima, koji s njima surađuju[3]. Može biti, da su oni koji puta pogriješili; može biti, da su i Vama krivo učinili. Sve to može biti, jer nitko između nas nije nepogrješiv. Ali ima nešto, radi čega svi mi — i Vi i ja i ostali Hrvati moramo pred njima skinuti kapu. Oni su znali, što treba raditi i rekli su pravu riječ, kad su Antić, Vujeva i Jelić pokušali nametnuti se montevideanskim Hrvatima. Tko u teškim časovima nađe pravi put, tome svaka čast i poštenje.
“Zato bi Vam ja preporučio, a to Vas molim recite i svima u ime kojih ste mi pisali: pokažite, da Vam je duboko u srce urezano naše geslo: Vjera u Boga i Seljačka Sloga, pomirite se s ljudima, koji su naš barjak i u najtežem času visoko držali, uđite u njihovo, što znači u naše kolo i radite onako složno, kako rade naši u domovini.
«Pozdravite svu hrvatsku braću a napose Vi primite pozdrav od
J. Krnjevića».
Drugo Krnjevićevo pismo nije cjelovito. Razpolažemo s 3. i 4., a nedostaju nam 1. i 2. stranica. Iz teksta pisma se razabire, da je nastalo u vezi s boravkom dr. Branka Jelića u Rosariju. Smisao pisma je jednak onome, što ga je dr. Krnjević pisao Juri Staniću.
Znademo, da je dr. Branko Jelić prvi put boravio u gradu Rosariju dne 16. kolovoza 1931., kojom ga je prilikom u ime tamošnjih Hrvata pozdravio g. Jurić, čije krstno ime nije zabilježeno[4].
Prema tome predpostavljamo, da i Krnjevićevo pismo potječe iz onog vremena i da je upravljeno spomenutom g. Juriću, koji je, vjerojatno, bio predstavnik Hrvatske Seljačke Stranke, jer u ono vrieme nije ondje postojala organizacija «Hrvatskog Domobrana»[5]. lz odgovora dr. Krnjevića nije težko shvatiti, šta mu je o dr. Jeliću pisao Hrvat iz Rosarija.
Sadržaj 3. i 4. stranice pisma dr. Krnjevića glasi:
«Dakako, da to oni nigdje izričito ne vele, što više, da to postignu, spominju i ime Radić i imena narodnih zastupnika njegovih, ne bi li tako zamazali oči narodu, koji je sav uz politiku predsjednika Radića. Ako je Jeliću i gospodi u Buenos Airesu toliko do jedinstvene organizacije hrvatskoga naroda, zašto sami nisu prišli onoj ogromnoj organizaciji, koju je sam hrvatski narod stvorio pod vodstvom Stjepana Radića? Zašto pokušavaju sada stvoriti nešto drugo? Pratite pomnjivo njihov rad, čitajte patljivo njihove novine, pa ćete vidjeti, da iza «velikih i zvučnih» riječi, kojima se služe, nema ništa od onoga, što nas je naš neumrli Učitelj i Vođa učio.
«Zato ne samo da organizacije Hrvatske Seljačke Stranke ne mogu surađivati s Domobranom, nego treba svugdje otvorenu istinu reći, što je HSS a što je Domobran.
«Ovakovih pitanja, kao što je Vaše, dobio sam više, najprije iz Montevidea, a zatim iz Argentine i Brazilije (u Braziliju je Jelić poslao Vujevu, da osniva Domobran, no u svojim novinama ne usuđuje se nigdje spomenuti Vujevino ime). Svima sam odgovorio kao i Vama.
«Obratite se na Hrvatski Dom u Montevideu (adresa: Hogar Croata, Casilla de Correo 749, Montevideo), pa ćete od njih saznati, šta su sve poduzimali Vujeva i Jelić, da unište tamošnje organizacije HSS.
«Ja sam čitao u H. Domobranu, da je Jelić bio u Rosariu, da ste ga Vi pozdravili, ali je zatajio, da kod Vas postoji organizacija HSS i da su ga primili članovi HSS.
«Započeti posao neka nastavi organizacija, kako ga je do sada radila, prigovora sa strane gospode se ne bojte i stavite se u vezu s organizacijama, koje postoje u Uruguayu, a kojih će u skoro vrijeme više biti, kako mi je javljeno, i u Argentini i u Braziliji.
«Ujedno gledajte, da organizacija što više raširi naše jedine novine «Croatiu». «Pozdravlja cijelu organizaciju i sve prijatelje a napose Vas,
Vaš Juraj Krnjević».
Kaže se, da je poviest učiteljica života. Pa ako je tako, možda nam i ovaj primjer strančarstva za nešto posluži. Bar dok ponovno postignemo uzpostavu Države Hrvatske.
[1] [Marko Fil. Vujeva, rođen 22. 12. 1898. u kotaru Livno, Bosna (Krizman, Pavelić i ustaše, str. 572. u popisu osoba Krizman ga pogrješno bilježi: Fil-Vujeva, Marko. Kratica Fil. nije dio prezimena, nego očevog imena Filip.). Izselio u Argentinu, po svoj prilici oko 1923-24. godine.
U početku radnik. Kasnije se predao politici, kao hrvatski nacionalist. Pismen. Vjerojatno svršio pučku školu. Mistifikator. Živio na račun toga kod boljestojetih hrvatskih useljenika u poljodjelskom području Argentine.
Izdavao povremenik pun mašte i uvredljivog sadržaja za protivnike. Koncem 1929. piše na slabom francuzkom jeziku memorandum, upravljen Ligi naroda u Ženevi, koji će predati osobno. Sakuplja podpise i popudbinu najprije u Argentini, zatim u Uruguayu i Brazilu. U Uruguayu je mogao boraviti u ožujku travnju 1930.
Održao je skupštinu, na kojoj sam bio i ja. U svome govoru Vujeva je rekao, da je podpisana «Povelja» za oslobođenje Hrvatske. Nabrojio je ugledne hrvatske političke emigrante, koji da su taj spis već podpisali.
Manjka samo njegov podpis. Radi toga ide u Ženevu.
Moli podpise na memorandumu. Ljudi su podpisali i dali svoj dio popudbine. Isto je obavio u Brazilu, gdje se zadržao dulje vremena. Izgleda, da je tu radio na organizaciji Hrvata. «Hrvatski iseljenički domovi» u Argentini i Brazilu mogli bi biti djelo njegove inicijative.
U Europu je mogao stići u kolovozu 1930. Javlja se dr. Krnjeviću iz Beča. Nudi mu sakupljene podpise. Krnjević odklanja.
Preko puk. Perčevića dolazi do dr. Ante Pavelića. U jednom svome spisu (u posjedu pisca ovih redaka), Vujeva bilježi: «da je dne 12. rujna 1930., dr. Ante Pavelić i Marko Vujeva predao 'Savezu Naroda' u Ženevi četiri komada povelja, u kojima su u ime Hrvata iz Južne Amerike, Belgije, Francuzke i Njemačke izložili hrvatsko pitanje i zatražili priznanje Nezavisne Države Hrvatske».
(Preuzeta iz: Marko Fil. Vujeva, Hrvatski ustaša, povjestni igrokaz u II čina, mekanografirani izvornik, str. 33). Dr. Pavelić je, prema Krnjeviću, taj memorandum s podpisima poslao Ligi Naroda poštom.
Ne znam, kako je u Europi proveo prvo vrieme svoga boravka. Znadem, da je, po svoj prilici 1932., boravio u Rimu, gdje je pohadao Vatikansku biblioteku, iztražujući podatke iz hrvatske prošlosti.
U spomenutom igrokazu, u Uvodu pisanom na Liparima 25. prosinca 1934., kaže, da je igrokaz «napisao u političkom zatočenju na Liparima, odnosno prigodom (mog) jednogodišnjeg naučnog boravka na papinom dvoru, u Rimu...»
U 1933. nalazimo ga u ustaškom logoru u Vischeto, ltalija, gdje pod imenom "Daniša" obavlja dužnost odjelnog upravitelja za obskrbu logora (Krizman, isti izvor, str. 126). Nakon proglašenja NDH vratio se u domovinu.
Ne znam, koje je udjelbe imao u domovini. No znadem, da je 1942-1943. bio namješten u Ravnateljstvu za javni red i sigurnost (obavještajna služba). Završio je tragično.
Poznata su mi dva njegova rukopisa: «Hrvatska muka» i «Hrvatski Ustaša». Radi se o poviestnim igrokazima punim mašte.
[2] Nikola Kordić, učitelj, i Matiša Mlinarević, seljak, bili su glavni organizatori HRSS po selima zapadne Hercegovine. Računali su, da će ih stranka kandidirati i na izborima od 8. veljače 1925. Kada je izaslanik vodstva, dr. Vandekar, drugačije odlučio, postavila su njih dvojica kao disidenti vlastitu kandidacionu listu. I, naravno, propali. To je slučaj, na koji Krnjević podsjeća Stanića, ali izpušta spomenuti seljaka Mlinarevića.
[4] Poslije posjeta naselja Arequito, u nedjelju dne 16. kolovoza 1931., posjetio je dr. Branko Jelić grad Rosario. Od Arequita do Rosarija pratio ga je, i tamo u ime mještana pozdravio g. Jurić. Na improviziranom sastanku govorio je dr. Jelić. (Glasilo «Hrvatski Domobran», br. 11, od 22. kolovoza 1931., str. 2).
[5] Dr. Jelić boravio je po drugi i posljednji put u Rosariju dne 1. 5. 1932., kratko vrieme prije svoga odlazka iz Argentine (10. 5. 1932.). Tom je prilikom u Rosariju uzpostavljen privremeni odbor za organizaciju Ogranka HD. (Glasilo HD, broj 48, od 7. 5. 1932., str. 7).
Dr. Vjekoslav Vrančić - Branili smo Državu
Copyright © All Rigths Reserved - Todos los derechos reservados - Sva prava pridržana
El magister José María –Joza– Vrljičak es el director de la revista Studia Croatica desde 1994.
No comments:
Post a Comment