Rođendan Hrvatske akademije Amerike
Hrvatska akademija Amerike/ The Croatian Academy Of America, (HAA/CAA) http://croatianacademy.org/ ovih dana bilježi 63. obljetnicu uspješnog djelovanja. Akademija je utemeljena na vrhunsku prošlostoljetne hladnoratovske podjele svijeta za proučavanje hrvatske literature, kulture i povijesti u Sjevernoj Americi sa sjedištem u New Yorku 19. travnja 1953. HAA u 21. stoljeću razvija jedan od najuglednijih periodičnika u iseljeništvu - Journal of Croatian Studies, koji obiluje znanstvenim radovima iz hrvatske kulture povijesti, književnosti, likovne i glazbene umjetnosti, sociologije, filozofije, teologije, etnologije kao i ekonomije. HAA počinje djelovati na poticaj profesora sociologije Clementa S. Mihanovića (1913.-1998.) koji je predavao na St. Louis Universityju i profesora povijesti na Fordham University School of Education Waltera J. Reevea (1915.-1958.), te našeg egzilantskog pjesničkog klasika Antuna Nizetea (1913.-2000.).
Prvi predsjednik Akademije bio je profesor Clement S. Mihanovich, a aktualni predsjednik je pravnik John Kraljic. Članovi povijesne osnivačke skupštine koji su svojim stručnim djelovanjem afirmirali hrvatske kulturne i etničke vrijednosti u SAD-u bili su: Vlasta Cvitanović, Ignatius D. Duišin, Nicholas Fabijanić, Bonaventure Haggia, Ivan Ilijić, Jerome Jareb, Bruno Kolega, Clement S. Mihanović, Nicholas Milosevich, Anthony Oštrić, John Pintar, Ante Pivac, Walter J. Reeve, Lucian Reichherzer, Ivo Sivrić, Anselm Slišković, te Luka Zlošilo. Od početnih sedamnaest osnivača Akademija danas ima 274 člana.
Aktualno vodstvo Akademije čine predsjednik John P. Kraljic; podpredsjednik Michael Young; tajnik Mladen Lolich i rizničarka Emily Erceg. U Nadzornom odboru HAA djeluju dr. sc. Maria Tuskan i Suzanne Grimm. Članovi sadašnjeg Izvršnog odbora su: dr. sc. Aida Vidan (Cambridge, Massachusetts), dr. sc. Zlatko Bacic (West Windsor, New Jersey), Denis Butkovic (Morganville, New Jersey), dr. sc. Ante Cuvalo (Ljubuški, Bosnia i Hercegovina), dr. sc. Marija Dalbello (New Brunswick, New Jersey), dr. sc. Mia Mestrovic Deyrup (Glen Rock, New Jersey), Dr. Vinko Grubišić (Kitchener, Ontario, Canada), dr. Jerome Jareb (Charlottesville, Virginia), Vesna Jureško Herman (Westport, Connecticut), Mladen Lolich (Hicksville, New York), Vcdran Joseph Nazor (Riverdale, NY), Anne Pavlich (Bethesda, Maryland), dr. sc. Maria Kroeker-Tuskan (Cincinnati, Ohio) i Lillian Zakarija (Chicago, Illinois).
HAA je najduže vodio legendarni publicist i urednik Karlo J. Mirth (Otočac, 15. 7. 1917. - Farmington, 21. 12. 2013.), čiji je mandat – počevši od godine 1958., demokratskim putem potvrđivan sljedećih osam godišnjih glavnih skupština HAA. Dr. sc. Maria K. Tuškan, profesorica sa Sveučilišta Cincinnati, uz legendarnoga Mirtha – afirmirala se kao uspješna i zaslužna Akademijina predsjednica osobito u razdoblju od 1988. do 1999. Prva žena na toj dužnosti - iznimno je pridonijela razvoju hrvatskog kulturnog identiteta u SAD-u i svim aktivnostima Akademije u različitim područjima ljudske djelatnosti.
Američkog povjesničara, čija majka potječe iz vinkovačkog Nuštra, Waltera J. Reevea mnogi smatraju ocem HAA i prvim inicijatorom časopisa i to na modernome lingua franca - engleskom, a ne na onodobno ugroženom hrvatskom jeziku, ne samo zbog jezične barijere spram domicilne sredine, već radi ispravne procjene da će hrvatska tematika u akademske krugove prije dospjeti na tako moćnom svjetskom jeziku poput engleskog. Prvo se izdanje Journala of Croatian Studies pojavilo u ožujku 1960. Tako je Hrvatska akademija u Americi tijekom druge polovice 20. stoljeća stvorila kultni periodičnik na čitanom velikom svjetskom jeziku zahvaljujući visokoj motiviranosti erudita i poliglota kakvi su Karlo Mirth i Jere Jareb. Okupili su cvijet hrvatskih intelektualaca u emigraciji i povezali se s odvažnim domovinskim autorima. Ono što je hrvatskoj kulturi burnog 20. stoljeća dao krug intelektualaca okupljenih oko emigrantske Hrvatske revije na materinskom jeziku urednika Vinka Nikolilća, istovjetnu je vrijednost ostvario krug suradnika JCS-a urednika Mirtha i Jareba na engleskome jeziku. Veoma je nezahvalno izdvajati među stotinama i stotinama suradnika Akademije i njezina Journala, bilo koga jer je svatko ponaosob, izlažući svoj život nerazumijevanju društvene sredine bilo Amerike bilo ondašnje SRRJ - uložio svoj maksimum i svakom ponaosob valja iskazati duboku zahvalnost.
O toleranciji i propitivanju memorije hrvatskoga naroda tijekom burnog drugog tisućljeća na sjevernoameričkom se kontinentu posebno dokazao povjesničar Jere Jareb (94) sa otoka Prvića. Utjecajni urednik Akademijina časopisa JCS-a i jedan od njezinih utemeljitelja, koji već 64 godine živi u SAD-u, unatoč ožiljcima teškog sedmogodišnjeg života u austrijskom izbjeglištvu nakon 1945., na Columbia Universityju studira i doktorira (1964.) modernu europsku povijest s disertacijom The Adriatic Question, from June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919. do veljače 1924.). Do umirovljenja, 1992. godine, predavao je europsku povijest na Saint Francis College, Loretto (PA), obnašajući i pročelničku dužnost Odsjeka za povijest i političke znanosti pune dvadeset i dvije godine. Interesantno je da se Jarebov historiografski opus i časopisna aktivnost u JCS-u nakon četvrt stoljeća od uspostave neovisne Republike Hrvatske i pada Berlinskoga zida u domovini još uvijek prešućuje.
Ipak, na Marulićevim je danima, uglednoj kazališnoj i književnoj manifestaciji koja se održava u rodnome gradu oca hrvatske književnosti Marka Marulića – Splitu, Akademijin časopis prije par godina dobio prestižno domovinsko priznanje - Davidias, nagradu za najbolji prijevod hrvatske književnosti. Nagradu su osvojili dr. sc. Vinko Grubišić i dr. sc. Vladimir Bubrin kao gostujući urednici JCS-a za antologijski izbor Croatian Renaissance Poetry i Croatian Renaissance Plays objavljen u Akamemijinom časopisu JCS. Legendarnim urednicima Karlu Mirthu i Jeri Jarebu, koji su obilježili 20. stoljeće iseljeničke periodike, pridružuju se očito u zadnje vrijeme gosti urednici JCS-a Vinko Grubišić i Vladimir Bubrin iz Kanade.
Građa nagrađenih svezaka časopisa JCS (45-46, 2004. -2005.; 47, 2006.) potom je pretvorena u jedinstvenu knjigu s antologijskim izborom The Glory and Fame / Dike ter hvaljen'ja – priređivača Vladimira Bubrina i Vinka Grubišića. Knjigu je HAA tiskala u New Yorku 2015. na čak 590 stranica. Autori ilustracija na koricama knjige su umjetnici Anton Cetin i Boris Matas, našijenci iz Toronta. Knjiga uz pogovor, predgovor i uvod Johna P. Kraljica, Branislava Lučina i Vladimira Bubrina i Vinka Grubišića, sadrži izbor poezije ( s engleskim prijevodom) Šiška Vlahovića Menčetića, Džore Držića, nepoznatih pjesnika, Marka Marulića, Mavra Vetranovića, Petra Hektorovića, Hanibala Luciće, Antuna Sasina, Nikole Dimitrovića, Mikše Pelegrinovića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića, Brne Karnarutića i Jurja Barakovića. Zastupljeni su i dramski ulomci Marulića, Vetranovića, Dž. Držića, Lucića, Nikole Nalješkovića, M. Držića i Martina Benetovića. Proza je zastupljena Legendom Aureom, Zapisima popa Martinca, Marulićem, Planinama P. Zoranića, A. Dalmatinom, A.Vramcem, S. Konzulom Istraninom, I. Pergošićem i F. Vrančićem. Zaključno, knjiga obuhvaća 50 reprezentativnih djela i 21-og autora čija su djela pisana prije gotovo pola tisućljeća. Do sada u Americi, unatoč velikom broju slavističkih katedri, nije bilo ovako metodički obrađenog antologijskog izbora naše renesansne književnosti.
Renesansu u hrvatskoj književnosti možemo odrediti kao stilsku formaciju koja traje od sredine 14. do kraja 16. stoljeća te preuzima naslijeđe humanizma, razvijajući se pod sve snažnijim utjecajem talijanske književnosti. Istovremeno, u njoj nastaju djela srednjovjekovnih poetičkih obilježja, ali se rađaju i novi književni oblici - lirskih, epskih i dramskih žanrova. Početkom 16. stoljeća veliki dio dalmatinskoga zaleđa zapada pod tursku vlast, obalna Dalmacija sve do 1797. godine ostaje u sastavu Mletačke Republike, Banska je Hrvatska (ostaci ostataka) u sklopu Habsburške Monarhije, kojoj će pripasti i Slavonija nakon habsburško-turskoga rata, a Dubrovačka Republika zadržava status vazalne države Osmanskoga Carstva sve do pada pod francusku vlast 1808. godine. Hrvatsku je renesansu ponajviše obilježila nova lirika koja je nastajala pod utjecajem talijanskoga petrarkističkog pjesništva, a prvi se ljubavni kanconijeri pojavljuju u Dubrovniku. (Ranjina, Menčetić, Dž. Držić). Ljubavnu liriku pod utjecajem Petrarke i Bemba pisat će i Hvaranin Hanibal Lucić. Najplodniji hrvatski stihotvorac svojega doba bi je Dubrovčanin Mavro Vetranović Čavčić. Najbliži srednjovjekovnoj poetici u svojemu religioznom pjesništvu ostao je Splićanin Marko Marulić. Zanimljivo je da su hrvatski autori, kada su pisali na talijanskome jeziku, rado posezali za sonetom, dok ih je u hrvatskoj književnosti sačuvano tek nekoliko nepoznatih autora te oni iz Barakoviće Vile Slovinke. Poslije kojih ih neće biti sve do 19. stoljeća. Nadalje, epove pišu Brne Karnarutić i Antun Bratosaljić Sasin, Dubrovčanin Mavro Vetranović i Zadranin Jure Baraković. Planine (napisane 1536., tiskane 1569.) Petra Zoranića smatraju se prvim romanom, i to pastirskim romanom nastalim pod utjecajem Arcadie Jacopa Sannazzara. Hvaranin Petar Hektorović piše pak narativno djelo u stihu Ribanje i ribarsko prigovaranje (Venecija, 1568.). U hrvatskoj su renesansnoj književnosti najproširenije dramske vrste komedija, dramska pastorala i tragedija, a gotovo su svi zastupljeni u Dubrovniku. Glavni je predstavnik eruditne komedije Marin Držić , a pastorale, omiljene u doba poklada i na pirovima, pišu uz Marina Držića i Džore Držić i Dominko Zlatarić. Nikola Nalješković proslavio se i žanrom farse, a treba spomenuti kako u renesansi nastaje i prva svjetovna drama na hrvatskome jeziku - Lucićeva Robinja.
Izbor The Glory and Fame / Dike ter hvaljen'ja nedvojbeno jest iznimni prinos prevođenju starije hrvatske književnosti - poezije, proze i drame - na engleski jezik u 21. stoljeću. Naslovivši knjigu početnim stihom Marulićeve Judite (1521.) Dike ter hvaljen'ja presvetoj Juditi, smina nje stvore(n)'ja hoću govoriti; zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost, ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost…ukazali su na neprolaznu baštinsku, književnopovijesnu vrijednost i duhovnu veličinu hrvatske riječi kroz minulih pola tisućljeća. Izbor su obavili znalački, što uključuje i rječnik, te podastirući izabrane ulomke, rijetko čitava djela (dakako, ona kraća), nastojeći olakšati razumijevanje današnjem čitatelju ovih, za hrvatsku književnost antologijskih tekstova.
Ostaje nam samo čestitati Hrvatskoj akademiji Amerike njezin 63. rođendan.
Prvi predsjednik Akademije bio je profesor Clement S. Mihanovich, a aktualni predsjednik je pravnik John Kraljic. Članovi povijesne osnivačke skupštine koji su svojim stručnim djelovanjem afirmirali hrvatske kulturne i etničke vrijednosti u SAD-u bili su: Vlasta Cvitanović, Ignatius D. Duišin, Nicholas Fabijanić, Bonaventure Haggia, Ivan Ilijić, Jerome Jareb, Bruno Kolega, Clement S. Mihanović, Nicholas Milosevich, Anthony Oštrić, John Pintar, Ante Pivac, Walter J. Reeve, Lucian Reichherzer, Ivo Sivrić, Anselm Slišković, te Luka Zlošilo. Od početnih sedamnaest osnivača Akademija danas ima 274 člana.
Aktualno vodstvo Akademije čine predsjednik John P. Kraljic; podpredsjednik Michael Young; tajnik Mladen Lolich i rizničarka Emily Erceg. U Nadzornom odboru HAA djeluju dr. sc. Maria Tuskan i Suzanne Grimm. Članovi sadašnjeg Izvršnog odbora su: dr. sc. Aida Vidan (Cambridge, Massachusetts), dr. sc. Zlatko Bacic (West Windsor, New Jersey), Denis Butkovic (Morganville, New Jersey), dr. sc. Ante Cuvalo (Ljubuški, Bosnia i Hercegovina), dr. sc. Marija Dalbello (New Brunswick, New Jersey), dr. sc. Mia Mestrovic Deyrup (Glen Rock, New Jersey), Dr. Vinko Grubišić (Kitchener, Ontario, Canada), dr. Jerome Jareb (Charlottesville, Virginia), Vesna Jureško Herman (Westport, Connecticut), Mladen Lolich (Hicksville, New York), Vcdran Joseph Nazor (Riverdale, NY), Anne Pavlich (Bethesda, Maryland), dr. sc. Maria Kroeker-Tuskan (Cincinnati, Ohio) i Lillian Zakarija (Chicago, Illinois).
HAA je najduže vodio legendarni publicist i urednik Karlo J. Mirth (Otočac, 15. 7. 1917. - Farmington, 21. 12. 2013.), čiji je mandat – počevši od godine 1958., demokratskim putem potvrđivan sljedećih osam godišnjih glavnih skupština HAA. Dr. sc. Maria K. Tuškan, profesorica sa Sveučilišta Cincinnati, uz legendarnoga Mirtha – afirmirala se kao uspješna i zaslužna Akademijina predsjednica osobito u razdoblju od 1988. do 1999. Prva žena na toj dužnosti - iznimno je pridonijela razvoju hrvatskog kulturnog identiteta u SAD-u i svim aktivnostima Akademije u različitim područjima ljudske djelatnosti.
Američkog povjesničara, čija majka potječe iz vinkovačkog Nuštra, Waltera J. Reevea mnogi smatraju ocem HAA i prvim inicijatorom časopisa i to na modernome lingua franca - engleskom, a ne na onodobno ugroženom hrvatskom jeziku, ne samo zbog jezične barijere spram domicilne sredine, već radi ispravne procjene da će hrvatska tematika u akademske krugove prije dospjeti na tako moćnom svjetskom jeziku poput engleskog. Prvo se izdanje Journala of Croatian Studies pojavilo u ožujku 1960. Tako je Hrvatska akademija u Americi tijekom druge polovice 20. stoljeća stvorila kultni periodičnik na čitanom velikom svjetskom jeziku zahvaljujući visokoj motiviranosti erudita i poliglota kakvi su Karlo Mirth i Jere Jareb. Okupili su cvijet hrvatskih intelektualaca u emigraciji i povezali se s odvažnim domovinskim autorima. Ono što je hrvatskoj kulturi burnog 20. stoljeća dao krug intelektualaca okupljenih oko emigrantske Hrvatske revije na materinskom jeziku urednika Vinka Nikolilća, istovjetnu je vrijednost ostvario krug suradnika JCS-a urednika Mirtha i Jareba na engleskome jeziku. Veoma je nezahvalno izdvajati među stotinama i stotinama suradnika Akademije i njezina Journala, bilo koga jer je svatko ponaosob, izlažući svoj život nerazumijevanju društvene sredine bilo Amerike bilo ondašnje SRRJ - uložio svoj maksimum i svakom ponaosob valja iskazati duboku zahvalnost.
O toleranciji i propitivanju memorije hrvatskoga naroda tijekom burnog drugog tisućljeća na sjevernoameričkom se kontinentu posebno dokazao povjesničar Jere Jareb (94) sa otoka Prvića. Utjecajni urednik Akademijina časopisa JCS-a i jedan od njezinih utemeljitelja, koji već 64 godine živi u SAD-u, unatoč ožiljcima teškog sedmogodišnjeg života u austrijskom izbjeglištvu nakon 1945., na Columbia Universityju studira i doktorira (1964.) modernu europsku povijest s disertacijom The Adriatic Question, from June 1919 to February 1924 (Jadransko pitanje od lipnja 1919. do veljače 1924.). Do umirovljenja, 1992. godine, predavao je europsku povijest na Saint Francis College, Loretto (PA), obnašajući i pročelničku dužnost Odsjeka za povijest i političke znanosti pune dvadeset i dvije godine. Interesantno je da se Jarebov historiografski opus i časopisna aktivnost u JCS-u nakon četvrt stoljeća od uspostave neovisne Republike Hrvatske i pada Berlinskoga zida u domovini još uvijek prešućuje.
Ipak, na Marulićevim je danima, uglednoj kazališnoj i književnoj manifestaciji koja se održava u rodnome gradu oca hrvatske književnosti Marka Marulića – Splitu, Akademijin časopis prije par godina dobio prestižno domovinsko priznanje - Davidias, nagradu za najbolji prijevod hrvatske književnosti. Nagradu su osvojili dr. sc. Vinko Grubišić i dr. sc. Vladimir Bubrin kao gostujući urednici JCS-a za antologijski izbor Croatian Renaissance Poetry i Croatian Renaissance Plays objavljen u Akamemijinom časopisu JCS. Legendarnim urednicima Karlu Mirthu i Jeri Jarebu, koji su obilježili 20. stoljeće iseljeničke periodike, pridružuju se očito u zadnje vrijeme gosti urednici JCS-a Vinko Grubišić i Vladimir Bubrin iz Kanade.
Građa nagrađenih svezaka časopisa JCS (45-46, 2004. -2005.; 47, 2006.) potom je pretvorena u jedinstvenu knjigu s antologijskim izborom The Glory and Fame / Dike ter hvaljen'ja – priređivača Vladimira Bubrina i Vinka Grubišića. Knjigu je HAA tiskala u New Yorku 2015. na čak 590 stranica. Autori ilustracija na koricama knjige su umjetnici Anton Cetin i Boris Matas, našijenci iz Toronta. Knjiga uz pogovor, predgovor i uvod Johna P. Kraljica, Branislava Lučina i Vladimira Bubrina i Vinka Grubišića, sadrži izbor poezije ( s engleskim prijevodom) Šiška Vlahovića Menčetića, Džore Držića, nepoznatih pjesnika, Marka Marulića, Mavra Vetranovića, Petra Hektorovića, Hanibala Luciće, Antuna Sasina, Nikole Dimitrovića, Mikše Pelegrinovića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića, Brne Karnarutića i Jurja Barakovića. Zastupljeni su i dramski ulomci Marulića, Vetranovića, Dž. Držića, Lucića, Nikole Nalješkovića, M. Držića i Martina Benetovića. Proza je zastupljena Legendom Aureom, Zapisima popa Martinca, Marulićem, Planinama P. Zoranića, A. Dalmatinom, A.Vramcem, S. Konzulom Istraninom, I. Pergošićem i F. Vrančićem. Zaključno, knjiga obuhvaća 50 reprezentativnih djela i 21-og autora čija su djela pisana prije gotovo pola tisućljeća. Do sada u Americi, unatoč velikom broju slavističkih katedri, nije bilo ovako metodički obrađenog antologijskog izbora naše renesansne književnosti.
Renesansu u hrvatskoj književnosti možemo odrediti kao stilsku formaciju koja traje od sredine 14. do kraja 16. stoljeća te preuzima naslijeđe humanizma, razvijajući se pod sve snažnijim utjecajem talijanske književnosti. Istovremeno, u njoj nastaju djela srednjovjekovnih poetičkih obilježja, ali se rađaju i novi književni oblici - lirskih, epskih i dramskih žanrova. Početkom 16. stoljeća veliki dio dalmatinskoga zaleđa zapada pod tursku vlast, obalna Dalmacija sve do 1797. godine ostaje u sastavu Mletačke Republike, Banska je Hrvatska (ostaci ostataka) u sklopu Habsburške Monarhije, kojoj će pripasti i Slavonija nakon habsburško-turskoga rata, a Dubrovačka Republika zadržava status vazalne države Osmanskoga Carstva sve do pada pod francusku vlast 1808. godine. Hrvatsku je renesansu ponajviše obilježila nova lirika koja je nastajala pod utjecajem talijanskoga petrarkističkog pjesništva, a prvi se ljubavni kanconijeri pojavljuju u Dubrovniku. (Ranjina, Menčetić, Dž. Držić). Ljubavnu liriku pod utjecajem Petrarke i Bemba pisat će i Hvaranin Hanibal Lucić. Najplodniji hrvatski stihotvorac svojega doba bi je Dubrovčanin Mavro Vetranović Čavčić. Najbliži srednjovjekovnoj poetici u svojemu religioznom pjesništvu ostao je Splićanin Marko Marulić. Zanimljivo je da su hrvatski autori, kada su pisali na talijanskome jeziku, rado posezali za sonetom, dok ih je u hrvatskoj književnosti sačuvano tek nekoliko nepoznatih autora te oni iz Barakoviće Vile Slovinke. Poslije kojih ih neće biti sve do 19. stoljeća. Nadalje, epove pišu Brne Karnarutić i Antun Bratosaljić Sasin, Dubrovčanin Mavro Vetranović i Zadranin Jure Baraković. Planine (napisane 1536., tiskane 1569.) Petra Zoranića smatraju se prvim romanom, i to pastirskim romanom nastalim pod utjecajem Arcadie Jacopa Sannazzara. Hvaranin Petar Hektorović piše pak narativno djelo u stihu Ribanje i ribarsko prigovaranje (Venecija, 1568.). U hrvatskoj su renesansnoj književnosti najproširenije dramske vrste komedija, dramska pastorala i tragedija, a gotovo su svi zastupljeni u Dubrovniku. Glavni je predstavnik eruditne komedije Marin Držić , a pastorale, omiljene u doba poklada i na pirovima, pišu uz Marina Držića i Džore Držić i Dominko Zlatarić. Nikola Nalješković proslavio se i žanrom farse, a treba spomenuti kako u renesansi nastaje i prva svjetovna drama na hrvatskome jeziku - Lucićeva Robinja.
Izbor The Glory and Fame / Dike ter hvaljen'ja nedvojbeno jest iznimni prinos prevođenju starije hrvatske književnosti - poezije, proze i drame - na engleski jezik u 21. stoljeću. Naslovivši knjigu početnim stihom Marulićeve Judite (1521.) Dike ter hvaljen'ja presvetoj Juditi, smina nje stvore(n)'ja hoću govoriti; zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost, ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost…ukazali su na neprolaznu baštinsku, književnopovijesnu vrijednost i duhovnu veličinu hrvatske riječi kroz minulih pola tisućljeća. Izbor su obavili znalački, što uključuje i rječnik, te podastirući izabrane ulomke, rijetko čitava djela (dakako, ona kraća), nastojeći olakšati razumijevanje današnjem čitatelju ovih, za hrvatsku književnost antologijskih tekstova.
Ostaje nam samo čestitati Hrvatskoj akademiji Amerike njezin 63. rođendan.
Tekst: Vesna Kukavica
No comments:
Post a Comment