Tuesday, 31 August 2021

En memoria del académico Stjepan Babić (1925-2021)

El espíritu diáfano de la lengua croata

El académico Stjepan Babić (Oriovac, 29 de noviembre de 1925 - Zagreb, 27 de agosto de 2021) dejó una gran obra entretejida permanentemente en la cultura idiomática del pueblo croata y la literatura eslavística. Ha colaborado con los principales lingüistas del mundo de su tiempo, incluidos nuestros lingüistas en el exilio.

Texto: Vesna Kukavica

Foto: Archivo HMI-FCE

Uno de los lingüistas croatas más importantes, el académico Stjepan Babić, miembro de pleno derecho de la Academia de Ciencias y Artes de Croacia, murió en Zagreb a la edad de 96 años. Nació el 29 de noviembre. 1925 en Oriovac, estudiando en su ciudad natal, Osijek y Zagreb, y perfeccionándose en toda Europa.

Ha sido profesor titular durante toda su vida laboral en la Facultad de Filosofía de Zagreb, defendiendo su doctorado la universidad matriz, formando generaciones de profesores de lengua croata.

Desde 1977 es miembro asociado de la Academia de Ciencias y Artes de Croacia, y desde 1991 miembro de pleno derecho en el Departamento de Ciencias Filológicas.

Fue editor de la revista “Jezik” desde 1963, y de 1970 a 2005 fue editor en jefe, miembro del Comité Principal de Matica hrvatska (1989-1992) y miembro de la Sociedad Filológica Croata y de su Presidencia.

De 1993 a 1997 fue miembro de la Cámara de las Regiones (Zupanias) del Sabor (Parlamento) de la República de Croacia elegido en el condado de Brod-Posavina. Participó como políglota de educación erudita en numerosos congresos científicos y congresos de eslavística en el país y en el extranjero.

Fue galardonado con los más altos premios científicos y estatales de la República de Croacia: el Premio “Bartol Kašić” por su actividad científica significativa en el campo de las ciencias sociales y las humanidades en el campo del estudio de la lengua literaria croata (1991), la” Orden de Danica hrvatska con la figura de Ruđer Bošković” por sus méritos especiales en la ciencia (1995),  la “Medalla Conmemorativa de Gratitud de la Patria” por el servicio honorable y ejemplar durante un período de cinco años (1995), la “Orden de Ante Starčević” (1996) y el Premio Estatal por su obra de vida (2004).

El académico Stjepan Babić se ocupó principalmente de los problemas de la lengua literaria croata contemporánea, especialmente la formación de palabras.

Su completa bibliografía incluye más de mil elementos bibliográficos. Durante la Primavera Croata de 1971, junto con los académicos Milan Moguš y Božidar Fink, redactó la “Ortografía croata-Hrvatski pravopis”, que fue destruida en 1971 por razones políticas después de imprimirse, y fue reimpresa en Londres en 1972, razón por la cual esa obra realizada de contrabando es conocida en la historia como edición “londinense”.

La Ortografía Croata (Hrvatski pravopis) completa se imprimió por primera vez en 1990, después de lo cual se publicó varias veces.

SINERGIA DE FILOLOGOS

Según los lingüistas, en el período más desafiante en el desarrollo de la lengua literaria croata, desde el final de la Segunda Guerra Mundial hasta la proclamación de la República de Croacia independiente y soberana, el lingüista Stjepan Babić demostró ser un científico a la altura del objetivo de la estandarización y la descripción más completa del idioma croata.

Más que otros lingüistas de la patria, a pesar del peligro, devolvió la dignidad humana a los escritores croatas perseguidos en el exilio.

Este erudito sereno era un hombre valiente y honesto, por lo que trabajó sin miedo durante años con los principales lingüistas de su época durante la división mundial de la Guerra Fría, incluidos lingüistas croatas en el exilio que dictaban cátedras en las universidades más prestigiosas de Occidente, desde la Sorbona francesa, varias universidades alemanas., Suecia, Inglaterra, Canadá, Estados Unidos, Argentina, Venezuela hasta Australia, en cuyas facultades impartían clases expertos como Branko Franolić, Vinko Grubišić, Anthony Knežević, Christopher Spalatin y Luka Budak, así como también por lingüistas sacerdotes como Karl Kosor, Jeronim Šetka, Gracijan Biršić y otros.

Stjepan Babić es precisamente el pilar de los estudios lingüísticos croatas, cuya fuerza intelectual unió a la Croacia emigrada y en la patria a principios de la década de 1970, de la misma manera que Tuđman unió al ser político croata antes de la caída del Muro de Berlín.

El académico Babić impartió conferencias, imprimió manuales de ortografía y gramática entre nuestros emigrantes y escribió artículos para la prensa croata en el exilio desde la culta “La Revista Croata-Hrvatska Revija” de Nikolić, “Studia Croatica” editada en Argentina, hasta  la apreciada revista estadounidense “Journal of Croatian Studies” dirigida por Mirth y Jareb, escribiendo sobre la cultura lingüística (fuera del marco ideológico encadenado por el llamado “silencio croata”) y alentando a los emigrantes a establecer centros y departamentos de lengua croata independientes en la década de 1980 en Australia y Canadá, y otros destinos de emigrantes en las democracias occidentales que querían enseñar a sus hijos su lengua materna, cuyo nombre no podía siquiera ser pronunciado en la Patria, y solamente podía ser nombrado en variantes del nombre yugoslavo de dos partes croata-serbio.

Contrariamente a las afirmaciones de la época del régimen comunista, no se notaron grandes diferencias en las actitudes y puntos de vista sobre el desarrollo de la lengua literaria croata en la segunda mitad del siglo XX entre la lingüística croata en la patria y en la emigrante y sus principales referentes.

Actuando en sinergia, a pesar del estereotipo de la llamada “ortografía ustasha”, los lingüistas croatas antes mencionados experimentaron la realización del sueño de su vida, centrado en la afirmación del idioma croata en la patria y en la comunidad internacional.

Las copias prohibidas en la Patria de la “Ortografía croata – Hrvatski pravopis” de Babić, Finka y Moguš de 1971 y la “Revisión de la gramática de la lengua literaria croata- Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika” de Stjepan Babić y Stjepko Težak (1973), se publicaron en miles de copias por la revista “Nova Hrvatska” de Kušan en Londres, llegando a todos los hogares croatas en el Occidente libre, una década antes de que se pudiera encontrar la ortografía del idioma croata en los estantes de Croacia.

El comienzo de la década de 1970, después de todas las pruebas provocadas por la publicación de la “Declaración” por la que pasó la lengua croata, aporta una nueva perspectiva y una fuerza renovada en la lucha por preservar la singularidad de la lengua literaria croata en la que el rol de Stjepan Babić es invaluable.

La corona de los logros científicos de Babić es “La formación de palabras en la lengua literaria croata” (1986), que se publica como proyecto capital de la llamada “la gran Gramática Croata” de la Academia (HAZU), a la par de la “Sintaxis de la Lengua Literaria” de Radoslav Katičić, mientras que en el campo de la lexicografía lingüística comenzó la publicación del “Diccionario de la Lengua Literaria Croata desde el Renacimiento Croata hasta Ivan Goran Kovačić” de Julij Benešić.

Como culminación de este esfuerzo de la Academia, se publica la primera fonética croata completa, es decir, la “Reseña histórica, voces y formas de la lengua literaria croata” de Stjepan Babić e Ivo Škarić y asociados (1991).

RIQUEZA LEXICOLÓGICA

Además de los principales libros filológicos, Babić ha publicado cientos de artículos y debates en revistas y antologías de croatística y eslavística, nacionales y extranjeras, principalmente sobre temas de la lengua y ortografía croatas contemporáneas, así como también sobre historia de la lengua.

También escribió sobre literatura croata y preparó ediciones de los escritores eslavonios más antiguos. El profesor Stjepan Babić colaboró con la Fundación para la Emigración Croata en la revista “Matica”, así como con la “Antología de Emigrantes Croatas” con valiosos artículos filológicos. Como escritor de libros de texto y manuales, Stjepan Babić ha endeudado permanentemente a muchas generaciones y ha marcado de manera indeleble la cultura de la lengua croata.










Monday, 30 August 2021

In memoriam Akademik Stjepan Babić (Oriovac, 29. XI. 1925. – Zagreb 27. VIII. 2021.)

 

Vedri duh hrvatskoga jezika

Akademik Stjepan Babić (Oriovac, 29. XI. 1925. – Zagreb 27. VIII. 2021.) ostavio je velik opus trajno utkan u jezičnu kulturu hrvatskoga naroda i slavističku literaturu. Surađivao je s vodećim svjetskim lingvistima svoga doba, uključujući naše jezikoslovce u egzilu


Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Arhiva HMI

U Zagrebu je u 96. godini života umro jedan od najznačajnijih hrvatskih jezikoslovaca akademik Stjepan Babić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rodio se 29. XI. 1925. u Oriovcu, školujući se u rodnoj sredini, Osijeku i Zagrebu, a usavršavajući se diljem Europe. Redoviti je profesor čitav radni vijek na zagrebačkome Filozofskome fakultetu po obrani doktorata na matičnom sveučilištu, odgojivši naraštaje profesora hrvatskoga jezika. Od 1977. član je suradnik HAZU, a od 1991. redoviti član u Razredu za filološke znanosti. Bio je urednik časopisa Jezik od 1963., a od 1970. do 2005. glavni i odgovorni urednik, član Glavnoga odbora Matice hrvatske (od 1989.-1992.) te član Hrvatskoga filološkoga društva i njegova Predsjedništva. Od 1993. do 1997. bio je zastupnik Županijskoga doma Sabora Republike Hrvatske izabran u Brodsko-posavskoj županiji. Sudjelovao je kao poliglot eruditske naobrazbe na mnogim znanstvenim skupovima i slavističkim kongresima u zemlji i inozemstvu.

Nagrađen je najvišim znanstvenim i državnim nagradama RH: Nagradom Bartol Kašić za značajnu znanstvenu djelatnost područja društveno-humanističkih znanosti u sferi proučavanja hrvatskog književnog jezika (1991.), Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti (1995.), Spomenicom Domovinskog rata za svekoliki djelatni način (1995.), Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina (1995.), Redom Ante Starčevića (1996.) i Državnom nagradom za životno djelo (2004.).

Akademik Stjepan Babić bavio se prvenstveno problematikom suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, posebno tvorbe riječi. Potpuna njegova bibliografija obuhvaća više od tisuću bibliografskih jedinica. U doba Hrvatskog proljeća 1971., zajedno s akademicima Milanom Mogušem i Božidarom Finkom, izradio je Hrvatski pravopis koji je zbog političkih razloga nakon tiska bio uništen 1971., te je 1972. ponovno tiskan u Londonu, zbog čega je to prokrijumčareno djelo u povijest ušlo pod nazivom Londonac. U cijelosti je Hrvatski pravopis prvi put tiskan tek 1990., nakon čega je doživio više izdanja.

SINERGIJA FILOLOGA

U najizazovnijem razdoblju u razvoju hrvatskoga književnog jezika, ocjenjuju lingvisti, onom od završetka Drugoga svjetskog rata pa do proglašenja samostalne i suverene Republike Hrvatske jezikoslovac Stjepan Babić pokazao se na visini znanstvenog cilja vezanog uz normiranje i cjelovitiji opis hrvatskoga jezika. Više od drugih jezikoslovaca iz domovine, unatoč pogibelji, vraćao je ljudsko dostojanstvo progonjenim hrvatskim piscima u egzilu. Taj znanstvenik vedroga duha, bio je i hrabar i pošten čovjek pa je bez ikakvoga straha godinama surađivao s vodećim lingvistima svoga doba tijekom hladnoratovske podjele svijeta, uključujući hrvatske jezikoslovce u emigraciji koji su držali katedre na najprestižnijim sveučilištima na Zapadu od francuske Sorbone, raznih sveučilištā Njemačke, Švedske, Engleske, Kanade, SAD-a, Argentine, Venezuele do Australije na čijim su fakultetima predavali stručnjaci kao što su Branko Franolić, Vinko Grubišić, Anthony Knežević, Christopher Spalatin i Luka Budak, ali i svećenici jezikoslovci poput Karla Kosora, Jeronima Šetke, Gracijana Biršića i drugih. Upravo je Stjepan Babić stup jezikoslovne kroatistike, čijom se intelektualnom snagom vrlo rano sjedinila iseljena i domovinska Hrvatska već od kasnih sedamdesetih 20. stoljeća i to na onaj način na koji je Tuđman sjedinio hrvatsko političko biće uoči pada Berlinskoga zida. Akademik Babić je držao predavanjā, tiskao pravopisne i gramatičke priručnike među našim emigrantima i pisao članke za hrvatski tisak u egzilu od kultne Nikolićeve Hrvatske revije, argentinske Studie Croatice do Mirthovā i Jarebovā cijenjenog američkoga Journala of Croatian Studies, pišući o jezičnoj kulturi Hrvata (izvan ideološkog okvira okovanog tzv. hrvatskom šutnjom ) i hrabreći iseljeništvo u osnivanju centarā i katedri samosvojnog hrvatskoga jezika 1980-ih u Australiji i Kanadi, te ostalim iseljeničkim destinacijama u zapadnim demokracijama koje su željele svoju djecu poučavati materinski jezik, čije se ni ime u matičnoj zemlji nije smjelo izgovarati nego u varijantama dvočlanog jugoslavenskog naziva hrvatsko-srpski.  Suprotno tvrdnjama iz vremena komunističkog režima - velike opreke u stavovima i viđenjima razvoja hrvatskoga književnog jezika u drugoj polovici 20. stoljeća između domovinske i emigrantske jezikoslovne kroatistike i njezinih prvaka  nisu primijećene. Djelujući u sinergiji, unatoč stereotipu o tzv. ustaškim pravopiscima, spomenuti jezikoslovni kroatisti doživjeli su ostvarenje svoga životnoga sna usredotočenog na afirmaciju hrvatskoga jezika u domovini i međunarodnoj zajednici. Kod kuće zabranjeni primjerci Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša iz 1971. te Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika Stjepana Babića i Stjepka Težaka (1973.), objavljeni u nakladi londonske Kušanove Nove Hrvatske, doživjeli su više izdanja s tisućama primjeraka, stigavši u svaki hrvatski dom na slobodnome Zapadu, desetljeće ranije prije nego se pravopis hrvatskoga jezika smio naći na policama u Lijepoj Našoj. Početak 1970-ih prošloga stoljeća, nakon svih kušnji prouzrokovanih objavom Deklaracije kroz koje je prošao hrvatski jezik, donosi ipak novi pogled i jednu svježu snagu u borbi za očuvanje posebnosti hrvatskoga književnog jezika u čemu je uloga Stjepana Babića neprocjenjiva. Kruna Babićevih znanstvenih postignuća je Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (1986.), koja izlazi kao kapitalni projekt tzv. velike Akademijine gramatike hrvatskoga jezika, pored Sintakse hrvatskoga književnoga jezika Radoslava Katičića, dok je na planu jezične leksikografije počelo izdavanje Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do Ivana Gorana Kovačića Julija Benešića. U finalu tog Akademijina pothvata izlazi i prva cjelovita hrvatska fonetika, odnosno Povijesni pregled, glasova i oblika hrvatskog književnog jezika Stjepana Babića i Ive Škarića sa suradnicima (1991.).

LEKSIKOLOŠKO BLAGO

Babić je objavio, uz kapitalne filološke knjige, više stotina članaka i rasprava u kroatističkim i slavističkim časopisima i zbornicima, domaćima i stranima, uglavnom o pitanjima suvremenoga hrvatskog jezika i pravopisa, ali i iz jezične povijesti. Pisao je i o hrvatskoj književnosti i priređivao izdanja starijih slavonskih pisaca. Profesor Stjepan Babić surađivao je s Hrvatskom maticom iseljenika u časopisu Matica, kao i Hrvatskom iseljeničkom zborniku s vrijednim filološkim prilozima. Kao pisac udžbenika i priručnika Stjepan Babić trajno je zadužio mnoge naraštaje i neizbrisivo obilježio hrvatsku jezičnu kulturu.









Friday, 27 August 2021

Conferencia anual de embajadores, cónsules generales y enviados militares de la República de Croacia

 

Conferencia anual de embajadores, cónsules generales y enviados militares de la República de Croacia

 

Croacia nunca ha sido más fuerte en política exterior

 

Hoy, Croacia tiene la posición de política exterior más sólida desde que es un estado reconocido internacionalmente, dijo el Primer Ministro Andrej Plenković en la Conferencia anual de Embajadores, Cónsules Generales y Enviados Militares de la República de Croacia, señalando los próximos objetivos que son el espacio Schengen y el euro..

 

Texto: Vesna Kukavica

Foto: MVEP

 

La Conferencia Anual de Embajadores, Cónsules Generales y Enviados Militares de la República de Croacia se llevó a cabo en el Hotel Westin en Zagreb los días 26 y 27 de agosto de 2021.

La conferencia fue inaugurada por el Primer Ministro de la República de Croacia, Andrej Plenković, con la participación de un invitado especial, el ex Primer Ministro del Reino Unido de Gran Bretaña e Irlanda del Norte Tony Blair.

Al comienzo de la conferencia, los diplomáticos escucharon la presentación del Ministro de Asuntos Exteriores y Europeos Gordan Grlić Radman, y las presentaciones de la Vicepresidente de la Comisión Europea y Comisionada Dubravka Šuica ydel miembro del Tribunal de Cuentas Europeo Ivana Maletić.

El presidente del Parlamento croata, Gordan Jandroković, pronunció una conferencia en un almuerzo de trabajo, seguido de mesas redondas en las que dio su contribución, junto con el viceprimer ministro y ministro del Interior, Davor Božinović, el viceprimer ministro y ministro de Finanzas, Zdravko Marić y el gobernador del Banco Nacional de Croacia (Banco Central) Boris Vujčić.

En el segundo día de la conferencia, el 27 de agosto, los embajadores y cónsules generales participarán en mesas redondas sobre la política exterior actual y los desafíos de seguridad y diplomacia cultural. Escuchamos una presentación del director de SOA (Agencia de Seguridad e Inteligencia de Croacia), Daniel Markić, y la ministra de Cultura y Medios de Comunicación, Nina Obuljen Koržinek.

"La política exterior de Croacia nunca ha sido más fuerte, nuestros próximos objetivos son Schengen y el euro. Croacia tiene hoy la posición de política exterior más sólida desde que es un estado reconocido internacionalmente", declaró el primer ministro Andrej Plenković en la Conferencia anual de embajadores, cónsules generales y Enviados militares de la República de Croacia, que tuvo lugar en medio de la crisis en Afganistán.

El primer ministro citó la recuperación económica, la crisis en Afganistán y los posibles flujos migratorios como desafíos inmediatos, mientras que el presidente del parlamento croata, Gordan Jandroković, dijo que la atención se mantendría en la pandemia de coronavirus, la recuperación económica, el cambio climático, los acontecimientos en Oriente Medio, la crisis de Afganistán y la crisis de la posible ola de migrantes.

"Nuestros principales objetivos son unirnos a Schengen lo antes posible, dado lo que está sucediendo en Afganistán, y en lo que respecta a la economía y las finanzas, es muy importante ingresar a la eurozona", dijo el presidente del Parlamento, Jandroković. Jandroković advirtió sobre el fortalecimiento de China, India, Brasil y que la UE puede actuar como fuerza solo con la acción conjunta de sus miembros. "Si miramos a los países por separado e individualmente, vemos que no son fuerzas, pero si la UE actúa de manera única en términos de mercados, protección de sus intereses económicos, entonces la influencia de la UE en la economía mundial es todavía muy grande", agregó. Dijo Jandroković.

La situación en Kabul es caótica, ya que miles de personas buscan huir de Afganistán antes del 31 de agosto, fecha límite para la retirada de las tropas estadounidenses. La crisis en Afganistán plantea el problema de los refugiados y los posibles nuevos flujos migratorios. "La sostenibilidad del orden mundial se está poniendo a prueba en Kabul en este momento. El mundo se ha vuelto vulnerable, se está violando el derecho internacional", dijo el ministro Grlić Radman y pidió una acción multilateral y el respeto de los derechos humanos y el estado de derecho.

El Servicio Europeo de Acción Exterior ha pedido a los miembros de la UE que acepten personal de la UE de Afganistán, alrededor de 500 habitantes locales, en su mayoría traductores, especialistas en logística y sus familias. Croacia recibirá a 20 personas y su llegada está coordinada por el Ministerio de Relaciones Exteriores.

El Presidente de la República, Zoran Milanović, se reunió con los participantes de la Conferencia anual de Embajadores, Cónsules Generales, Cónsules y Enviados Militares de la República de Croacia, que finalizó el 27 de agosto con una recepción en la Oficina del Presidente de la República. En su discurso a los embajadores, cónsules generales, cónsules y enviados militares, el presidente Milanović habló sobre las relaciones de Croacia con los países vecinos, enfatizando, entre otras cosas, lo importante que es para Croacia construir relaciones amistosas y de buena vecindad con Bosnia y Herzegovina mientras se cuida de igualdad para los croatas en Bosnia y Herzegovina como pueblo constitutivo.

Además, habló sobre la posición de Croacia dentro de la Unión Europea y la necesidad de un uso mejor y más eficiente  de los fondos europeos disponibles, y dijo que esperaba más beneficios financieros para Croacia como miembro de la UE. En su discurso, también expresó sus puntos de vista con respecto a la entrada prevista de la República de Croacia en Schengen y la Eurozona. El presidente Milanović hizo especial hincapié en la necesidad de adoptar una posición clara y firme de la República de Croacia en las relaciones internacionales cuando se trata de la protección de los intereses nacionales y el cuidado de los ciudadanos croatas.

Mencionemos que el primer día de la conferencia anual, un invitado especial fue el ex primer ministro británico Tony Blair, quien se dirigió brevemente a la prensa después de reunirse con los embajadores. El primer ministro croata, Andrej Plenković, dijo que el propósito de la visita del ex primer ministro británico era la "cooperación potencial" entre Croacia y su Instituto para el Cambio Global.






Annual Conference of Ambassadors, Consuls General and Military Envoys of the Republic of Croatia

Croatia has never been stronger in foreign policy

Today, Croatia has the strongest foreign policy position since it was an internationally recognized state, said Prime Minister Andrej Plenković at the annual Conference of Ambassadors, Consuls General and Military Envoys of the Republic of Croatia, pointing to the next goals of Schengen and the euro.

 

Text: Vesna Kukavica

Photo: MVEP

 

The Annual Conference of Ambassadors, Consuls General and Military Envoys of the Republic of Croatia was held at the Westin Hotel in Zagreb on August 26 and 27, 2021.

The conference was opened by the Prime Minister of the Republic of Croatia Andrej Plenković, with the participation of a special guest, former Prime Minister of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland Tony Blair.

At the beginning of the conference, the diplomats listened to the presentation of the Minister of Foreign and European Affairs Gordan Grlić Radman, and the presentations of the Vice President of the European Commission and Commissioner Dubravka Šuica and a member of the European Court of Auditors Ivana Maletić.

The President of the Croatian Parliament Gordan Jandroković lectured at a working lunch, followed by panel discussions at which he gave his contribution, along with Deputy Prime Minister and Minister of the Interior Davor Božinović, Deputy Prime Minister and Minister of Finance Zdravko Marić and Governor of the Croatian National Bank Boris Vujčić.

On the second day of the conference, August 27, the ambassadors and consuls general will take part in panel discussions on current foreign policy and security challenges and cultural diplomacy. We heard a presentation by SOA (The Security and Intelligence Agency of Croatia) Director Daniel Markić and Minister of Culture and Media Nina Obuljen Koržinek.

"Croatia's foreign policy has never been stronger, our next goals are Schengen and the euro. Croatia today has the strongest foreign policy position since it was an internationally recognized state," Prime Minister Andrej Plenković stated at the annual Conference of Ambassadors, Consuls General and Military Envoys of the Republic of Croatia, which took place in the midst of the crisis in Afghanistan.

The prime minister cited economic recovery, the crisis in Afghanistan and potential migrant flows as immediate challenges, while Croatian Parliament Speaker Gordan Jandrokovic said the focus would remain on the coronavirus pandemic, economic recovery, climate change, Middle East developments, the Afghanistan crisis and the possibility of migrants wave.

"Our main goals are to join Schengen as soon as possible, given what is happening in Afghanistan, and when it comes to the economy and finances, it is very important to enter the eurozone," said Parliament Speaker Jandroković. Jandroković warned of the strengthening of China, India, Brazil and that the EU can act as a force only with the joint action of its members. "If we look at countries separately and individually, we see that they are not forces, but if the EU will act uniquely in terms of markets, protection of its economic interests, then the EU's influence on the world economy is still very large," Jandroković said.

The situation in Kabul is chaotic as thousands of people seek to flee Afghanistan by August 31, the deadline for the withdrawal of U.S. troops. The crisis in Afghanistan raises the issue of refugees and potential new migrant flows. "The sustainability of the world order is being tested in Kabul at the moment. The world has become vulnerable, international law is being violated, "said Minister Grlić Radman and called for multilateral action and respect for human rights and the rule of law.

The European External Action Service has called on EU members to accept EU staff from Afghanistan, around 500 local people, mostly translators, logisticians and their families. Croatia will receive 20 people, and their arrival is coordinated by the Ministry of Foreign Affairs.

The President of the Republic Zoran Milanović met with the participants of the annual Conference of Ambassadors, Consuls General, Consuls and Military Envoys of the Republic of Croatia, which ended on 27 August with a reception at the Office of the President of the Republic. In his address to ambassadors, consuls general, consuls and military envoys, President Milanovic spoke about Croatia's relations with neighboring countries, emphasizing, among other things, how important it is for Croatia to build friendly and good neighborly relations with Bosnia and Herzegovina while taking care of equality for Croats in Bosnia and Herzegovina as a constituent people.

Furthermore, he spoke about Croatia's position within the European Union and the need for better and more efficient use of available funds from European funds, saying that he expected more financial benefits for Croatia from EU membership. In his address, he also stated his views regarding the expected entry of the Republic of Croatia into Schengen and the Eurozone.

President Milanović especially emphasized the need to take a clear and firm position of the Republic of Croatia in international relations when it comes to the protection of national interests and care for Croatian citizens.

Let us mention that on the first day of the annual conference, a special guest was former British Prime Minister Tony Blair, who addressed the press briefly after meeting with the ambassadors. Croatian Prime Minister Andrej Plenković said that the purpose of the former British Prime Minister's visit was "potential cooperation" between Croatia and his Institute for Global Change.






Godišnja konferencija veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika Republike Hrvatske

Godišnja konferencija veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika Republike Hrvatske 

Hrvatska vanjskopolitički nikad nije bila jača Hrvatska danas ima najsnažniji vanjskopolitički položaj otkad je međunarodno priznata država, ocijenio je premijer Andrej Plenković na godišnjoj Konferenciji veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika Republike Hrvatske, ukazujući na iduće ciljeve Schengen i euro 

Tekst: Vesna Kukavica 
Foto: MVEP 

Godišnja konferencija veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika Republike Hrvatske održana je u zagrebačkome hotelu Westin u Zagrebu, 26. i 27. kolovoza 2021. Konferenciju je otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, uz sudjelovanje posebnog gosta, bivšeg predsjednika Vlade Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Tonyja Blaira. 

 Na početku konferencije diplomati su saslušali izlaganje ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana, te izlaganja potpredsjednice Europske komisije i povjerenice Dubravke Šuice i članice Europskog revizorskog suda Ivane Maletić. 

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković predavao je na radnom ručku, nakon kojeg su uslijedile panel-rasprave na kojima su svoj obol dali, uz potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić te guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. 

 Drugoga dana konferencije, 27. kolovoza, veleposlanici i generalni konzuli sudjelovat su u panel-raspravama o aktualnim vanjskopolitičkim i sigurnosnim izazovima te kulturnoj diplomaciji. Čuli smo izlaganje ravnatelja SOA-e Daniela Markića te ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek. 

„Hrvatska vanjskopolitički nikad nije bila jača, idući ciljevi su nam Schengen i euro.Hrvatska danas ima najsnažniji vanjskopolitički položaj otkad je međunarodno priznata država“, izjavio je premijer Andrej Plenković na godišnjoj Konferenciji veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika Republike Hrvatske koja se odvijala u jeku krize u Afganistanu. Premijer je kao neposredne izazove naveo gospodarski oporavak, krizu u Afganistanu i potencijalne migrantske tokove, dok je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković rekao da će u fokusu ostati pandemija koronavirusa, gospodarski oporavak, klimatske promjene, zbivanja na Bliskom istoku, kriza u Afganistanu i mogućnost migrantskog vala. 

„Naši glavni ciljevi su ulazak u Schengen, što je prije moguće s obzirom i na ono što se zbiva u Afganistanu, a kada su u pitanju gospodarstvo i financije, tu je jako važno ući u eurozonu“, rekao je predsjednik Sabora Jandroković. Jandroković je upozorio na jačanje Kine, Indije, Brazila i da EU jedino uz zajedničko djelovanje članica može djelovati kao sila. „Ako gledamo izdvojeno zemlje i pojedinačno, vidimo da nisu sile, ali ako će EU djelovati jedinstveno u smislu tržišta, zaštite svojih ekonomskih interesa, onda je utjecaj EU-a na svjetsko gospodarstvo još uvijek jako velik“, rekao je Jandroković. 

 Stanje u Kabulu je kaotično jer tisuće ljudi nastoje pobjeći iz Afganistana do 31. kolovoza, roka za povlačenje američkih vojnika. Kriza u Afganistanu povlači problem izbjeglica i potencijalnih novih migrantskih tokova. „Održivost svjetskog poretka testira se u Kabulu ovog trenutka. Svijet je postao ranjiv, međunarodno pravo se krši“, rekao je ministar Grlić Radman i pozvao na multilateralno djelovanje i poštovanje ljudskih prava i vladavine prava. 

Europska služba za vanjsko djelovanje pozvala je članice Unije da prihvate osoblje EU-a iz Afganistana, oko 500 domaćih ljudi, a riječ je uglavnom o prevoditeljima, logističarima i njihovim obiteljima. Hrvatska će primiti 20 osoba, a njihov dolazak koordinira MVEP. 

 Predsjednik Republike Zoran Milanović sastao se sa sudionicima godišnje Konferencije veleposlanika, generalnih konzula, konzula i vojnih izaslanika Republike Hrvatske koja je 27. kolovoza završila prijemom u Uredu predsjednika Republike. U svom obraćanju veleposlanicima, generalnim konzulima, konzulima i vojnim izaslanicima, predsjednik Milanović je govorio o odnosima Republike Hrvatske sa susjednim državama istaknuvši, između ostalog, kako je od velike važnosti za Hrvatsku graditi prijateljske i dobrosusjedske odnose s Bosnom i Hercegovinom uz istovremenu brigu za ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini kao konstitutivnog naroda. 

Nadalje, govorio je o položaju Hrvatske unutar Europske unije i potrebi boljeg i efikasnijeg korištenja raspoloživih sredstava iz europskih fondova, pri čemu je kazao da očekuje više financijske koristi za Hrvatsku od članstva u EU. U obraćanju je iznio i svoje stavove vezane uz očekivani ulazak Republike Hrvatske u Schengen i eurozonu. 

Predsjednik Milanović je posebno istaknuo potrebu zauzimanja jasnog i čvrstog stava Republike Hrvatske u međunarodnim odnosima kada su u pitanju zaštita nacionalnih interesa i briga za hrvatske građane. 

 Spomenimo, prvog dana godišnje konferencije poseban gost bio je bivši britanski premijer Tony Blair koji se nakon susreta s veleposlanicima kratko obratio novinarima. Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je da svrha posjeta bivšeg britanskog premijera „potencijalna suradnja“ Hrvatske s njegovim Institutom za globalne promjene.

Thursday, 8 July 2021

Reprezentativna monografija o Hrvatima iz Urugvaja

Nove knjige Reprezentativna monografija o Hrvatima iz Urugvaja Masovnije doseljavanje Hrvata u Urugvaj zabilježeno je od 1924. do 1936. godine, uočava pisac i počasni konzul RH iz Montevidea Eduardo R. Antonich. Unatoč nedaćama useljeničkog života, Hrvati nikada nisu okrenuli leđa rodnoj grudi Tekst: Vesna Kukavica Foto: Arhiva Hrvatskog doma, Montevideo Jedinstvena monografija „Hrvatska i Hrvati u Urugvaju“, autora Eduarda R. Antonicha, objavljena je ovih dana u Zagrebu u sunakladničkom pothvatu AGM-a (https://www.agm.hr/hr/) i Hrvatske matice iseljenika (https://www.matis.hr), čiji ravnatelji Stjepan Bekavac i Mijo Marić potpisuju predgovor. Izvorno Antonichevo historiografsko djelo „Croacia y los croatas en Uruguay“, tiskano prije petnaestak godina, s pravom je dočekalo svoje hrvatsko izdanje, bogato ilustrirano dosad neobjavljenim fotografskim zapisima jednog od pionira iseljeničke fotografije Srećka Dumića. Monografiju, izišlu u sklopu prestižne AGM-ove biblioteke Res Gestae, prevela je sa španjolskoga jezika Željka Lovrenčić. Građa knjige opsega 248 stranica velikog formata, raspoređena u sedamnaest poglavlja, znatno pridonosi razumijevanju višedesetljetnog života i stvaralaštva naraštaja hrvatskih useljenika u Istočnu Republiku Urugvaj (República Oriental del Uruguay), ali i skidanju ideološke stigme s tamošnje hrvatske emigracije burnog XX. stoljeća. Danas u toj zemlji živi oko pet tisuća ljudi hrvatskih korijena. Pisac i pravnik Antonich razborito iščitava hrvatsku povijest novoga vijeka u njezinu svjetskom kontekstu, napose povijest iseljeništva u borbi za rješenje tzv. hrvatskog pitanja uz njezine odjeke u hrvatskim zajednicama zemalja Južne Amerike od 1918. do 1991. godine. Autor pregledno otkriva problematiku kulturnog naslijeđa pionira hrvatskog useljeništva u Urugvaj, posebice njihove periodike i arhivske građe iseljeničkih urugvajskih organizacija, dok u globalnim ključnim povijesnim procesima biva usredotočen na hrvatsku političku povijest XX. stoljeća, ali i izazove naše nacije suvremenog doba nakon pada komunizma u Europi (1989.). Stilska usklađenost U tom smislu Antonich znakovito naslovljava pojedina poglavlja svoje knjige: 1. Tragovima pionira; 2. Iseljavanje i Urugvaj kao cilj; 3. Od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do atentata u Skupštini; 4. Smrt Stjepana Radića i osnivanje Hrvatskog doma u Montevideu; 5. Domobrani i prisutnost ustaša u Urugvaju; 6. Hrvati na jugoslavenskoj liniji: Kulturno društvo jugoslavenskih useljenika „Bratstvo“; 7. Institucionalizacija vjerskih aktivnosti: stvaranje Hrvatske katoličke zajednice; 8. Srpska diktatura jugoslavenskog kralja Aleksandra i patnja hrvatskog naroda; 9. Pogled iz Urugvaja na Nezavisnu Državu Hrvatsku; 10. Hrvatsko useljeništvo i njihov „stari kraj“; 11. Međusobna pomoć i prinosi domovini; 12. Društvene, kulturne i sportske aktivnosti hrvatske zajednice Urugvaja; 13. Kriza Informbiroa: posljedice prekida veza između Tita i Staljina; 14. Tisak i radio Hrvata u Urugvaju; 15. Vrebanje diplomacije; 16. Veze između hrvatskih udruga u Urugvaju: dugi i teški put prema razumijevanju, te posljednje poglavlje: 17. Od „bratstva i jedinstva“ do hrvatske neovisnosti. Proučivši dostupne izvore o iseljeništvu od prvoga urugvajskog Hrvata Bračanina Šimuna Matulića naovamo u domaćim i stranim arhivima, autor Antonich ispisuje nepristrano historiografsko štivo čija se stilska odlika očituje u sretnom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u svjedočanstvima iseljenika pronađe motive za zaključke te da na temelju dokumentacije progovori o vremenu najmasovnijeg selilaštva u Urugvaj s europskoga kontinenta (počevši od osamdesetih XIX. st.) tijekom rane industrijalizacije pa sve do početaka globalizacije. Na taj način autor je u knjizi stvorio uravnoteženu metodologiju, koja s podjednakom znatiželjom gleda na značajke velikih povijesnih epoha čovječanstva i ondašnju ulogu na južnoameričkim tržištima rada siromašnih hrvatskih težaka, radnika i pomoraca - koji su iz povijesnih hrvatskih zemalja (pretežno iz dalmatinskoga priobalja) odlazili u Ameriku – redovito s mišlju da će se jednog dana vratiti imućniji u domovinu. Zaključuje kako najveći broj Hrvata u Urugvaj stiže nakon Prvoga svjetskog rata, točnije između 1924. i 1936. godine. Pečalbarska drama Studiozno Antonich prati običnoga hrvatskog pečalbara u vremenskom odsječku malo manjem od stotinjak godina, tumačeći etape rješenja hrvatskog pitanja krajem drugog tisućljeća dok je Hrvatska bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije te prve i druge Jugoslavije, uzroke hrvatskog jugoslavenstva (Supilo, Trumbić…), iseljeničku potporu postupnoj hrvatskoj nacionalnoj integraciji, kao i proces rekroatizacije 1990-ih onih naših iseljeničkih zajednica koje su se davno odselile kada Lijepa Naša nije bila suverena država niti subjekt međunarodnog prava. Poglavlja su mu opremljena iscrpnim bilješkama, ilustrirana preslikama izvornih dokumenata (autor ih je istraživao gotovo pet tisuća) koji dočaravaju hrvatsku južnoameričku dijasporu, čiji se treći i četvrti naraštaj ubrzano penje s radišnošću i fakultetskim obrazovanjem na društvenoj ljestvici Urugvaja. Argumentirano izdvaja vodeće figure političkoga i kulturnoga života hrvatskog iseljeništva poput predsjednikā tamošnjih hrvatskih društava iz Montevidea među kojima su najzastupljeniji čelnici Hrvatskog doma, Hrvatskog domobrana, „Bratstva“, Hrvatske katoličke zajednice, Naše tamburice, radijskog programa, kao i nastave hrvatskoga jezika… Od bespuća do samostalnosti Hrvatske Vremenski luk ove dosad neobrađene useljeničke hrvatske zajednice iz Južne Amerike zatvara se pričom o svim urugvajskim Hrvatima koji su pridonijeli priznanju Republike Hrvatske od Urugvaja 16. siječnja 1992., dok se otvara pustolovnim zgodama o spomenutome prvome Hrvatu u Urugvaju iz Postira s otoka Brača koji je upisan u tamošnje arhive kao Simón Matulich početkom XIX. stoljeća. Njegova obiteljska loza imala je među unucima jednog od najuglednijih urugvajskih liječnika dr. Teodora Vilardebóa, sina Matulićeve jedinice Martine i Miguela Antonija Vilardebóa. Nakon studija u Barceloni i Parizu (1847.), Šimunov unuk vraća se iz Europe u Urugvaj i liječi epidemiju žute groznice od koje i sam umire deset godina kasnije (1857.). Knjiga izlazi prigodom 70. obljetnice suradnje Hrvata iz Urugvaja i Hrvatske matice iseljenika. Procesi kroatizacije Spomenimo, u razdoblju od 1924. do 1936. stariji hrvatski doseljenici naseljavali su unutrašnjost Urugvaja i bavili se poljoprivredom, dok su se novije pridošlice useljavale u glavni grad Montevideo ili njegovu bližu okolicu, radeći u industriji, trgovini ili javnim službama. Naselili su i mjesta Cochillas (radnici u kamenolomima), te mjesta Colonia i Carmelo gdje su se bavili pomorstvom i bili vlasnici jedrenjaka te ugostiteljskih objekata. Iseljenici su uglavnom podrijetlom bili iz ruralnih krajeva. Dio njih bavio se poljoprivredom, neki pomorstvom, a najviše poslovima u građevinarstvu, preuzevši na kraju i poslove vezane uz trgovinu. Hrvatska nacionalna ideja braće Radića, koja je zahvatila sve slojeve naroda u prvoj polovici XX. stoljeća, uspjela je ukorijeniti nešto što bi se moglo nazvati modernim hrvatskim identitetom u svim segmentima hrvatskog društva, uključujući i našu zajednicu u Urugvaju, koja ondje osniva 28. IV. 1928. Hrvatski dom u Montevideu koji je postao najbrojnije i najutjecajnije tamošnje hrvatsko iseljeničko društvo. Autor u knjizi iznosi vrlo vrijedne do sada neobjavljene činjenice o osnivanju ovoga važnoga iseljeničkog društva, koristeći izvore prve vrste (Zapisnike društva i dokumente Ministarstva obrazovanja i kulture). Atentat na vodstvo HSS-a i smrt Stjepana Radića postala je uporišna točka njihova zajedništva, pripadnosti i svrhe postojanja. Stjepan Radić bio im je uzor i moralna vertikala. Nova nada rađa se 1989. kada u domovini Franjo Tuđman osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja se proširila kao nacionalni pokret za hrvatsku državnu samostalnost u matičnoj zemlji, kao i u iseljeništvu. HDZ osniva svoje ogranke diljem svijeta, uključujući ogranak HDZ-a u Montevideu koji je utemeljen 1990., a koji će zajedno s ostalim hrvatskim društvima iz Montevidea kod tadašnjega urugvajskog ministra vanjskih poslova dr. Héctora Grosa Espiellea pokrenuti postupak za priznanjem nove hrvatske države. Hrvatski dom 1991. godine povukao se iz Koordinacijskog odbora jugoslavenskih institucija i povezao se ponovno s Hrvatskom katoličkom zajednicom. Oba društva organizirala su tijekom Domovinskoga rata vjerske, kulturne i humanitarne priredbe za pomoć obiteljima poginulih u Domovinskome ratu. Hrvatska dijaspora u Urugvaju odigrala je važnu ulogu kako u materijalnoj tako i u moralnoj potpori domovini predaka, a pojedini iseljenici odnosno njihovi potomci uključili su se kao dobrovoljci Domovinskoga rata. „U ovoj knjizi na primjeru hrvatske iseljeničke zajednice u Urugvaju vidljiva je dinamična priroda etničkog identiteta sklonog stalnom redefiniranju“, ocjenjuje recenzentica dr. sc. Marina Perić Kaselj. „Kroz povijesni prikaz iseljeničke zajednice autor problematizira različite oblike kolektivne identifikacije iseljenika: Slaven/Hrvat, Jugoslaven, pri čemu je između njih nerijetko dolazilo do međusobnog nadopunjavanja. Biti Jugoslaven, Hrvat, opcije su koje je iseljenik hrvatskog podrijetla odabrao rukovodeći se situacijskim momentom. Na etničku identifikaciju iseljenika izravno je utjecala društveno-politička situacija u zemlji podrijetla i način na koji je ona predstavljena i shvaćena od lidera hrvatske iseljeničke zajednice. Dominantnu poziciju u iseljeničkoj zajednici u Urugvaju od osnutka Hrvatskog doma imala je neizbježno koncepcija politike Stjepana Radića. Unatoč prihvaćanju jugoslavenske opcije i legitimiziranjem jugoslavenske države od strane iseljenika, poglavito članova Hrvatskog doma, nakon Drugoga svjetskog rata hrvatstvo i jugoslavenstvo nikada nisu niti bile isključive već kumulativne kategorije. Kao što se saznaje iz knjige, za vrijeme Domovinskoga rata i nakon proglašenja neovisnosti i osnutka Republike Hrvatske započeo je proces kroatizacije i danas je u Urugvaju iseljenička zajednica kroatizirana. Ova knjiga pruža nam nova saznanja i horizonte te predstavlja veliki doprinos za daljnje istraživanje povijesti hrvatske iseljeničke zajednice u Urugvaju.“ Recenzentica Perić Kaselj preporučuje knjigu i stručnjacima i laicima, počevši od znanstvene do najšire čitateljske javnosti. Životopis autora Eduardo R. Antonich rođen je u Montevideu 1963. godine. U rodnome gradu studirao je na urugvajskome Državnom sveučilištu (Universidad de la República), stekavši diplomu iz područja pravnih i društvenih znanosti 1990. pa od tada uspješno razvija karijeru odvjetnika. Od 2003. godine počasni je konzul Republike Hrvatske u Urugvaju. Po očevoj strani je unuk hrvatskih doseljenika iz Bribira (Hrvatsko primorje), koji su u Urugvaj došli 1925. godine. Od djetinjstva je vezan uz hrvatsku zajednicu u toj južnoameričkoj zemlji, sudjelujući kreativno i društveno angažirano u kulturnim aktivnostima društava „Bratstvo“, „Naša domovina“ i „Hrvatski dom“ (Hogar Croata) u Montevideu. Član je tog društva gotovo četiri desetljeća, točnije od 1984. godine. U upravi „Hrvatskog doma“ (Hogar Croata) neprekidno je od 1988. godine. Također sudjeluje u hrvatskome radijskom programu, kao i ostalim aktivnostima zajednice. Godine 1987. dobio je stipendiju Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu za učenje hrvatskoga jezika i proučavanje hrvatskoga folklora. Oženjen je Milkom Kršul Musa, unukom doseljenika hrvatskih korijena. Imaju sina Ivu, kojem su prenijeli ljubav za Lijepu Našu te je i on pohađao Sveučilišnu školu hrvatskog jezika i kulture (2019.) u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. Predavao je i predaje u zemlji i inozemstvu na znanstvenim konferencijama i stručnim skupovima koji se bave povijesnim i kulturnim temama europskih migracija s posebnim osvrtom na izazove hrvatskog iseljeništva. Naslovnica knjige Među mnoštvom događaja opisanih u knjizi su potresne, ali i poticajne stvarne anegdote naših običnih malih ljudi - siromašnih iseljenika, koji su se hrabro otisnuli u svijet. Jedna od tih dogodovština, opisana na str. 68., našla je svoje mjesto i u likovnom rješenju naslovnice. Riječ je o brodolomu „Princippesse Mafalde“, čije je stradanje preživjelo jedanaestero (11) Hrvata iz Vela Luke, nastanivši se u glavnome gradu Urugvaja Montevideu. Taj čin – plovidbe iz Europe u nepoznati svijet na južno-američki kontinent, koji je našim siromašnim ljudima u to vrijeme značio mnogo – poput žarkoga sunca, simbola uzdizanja urugvajske nacije. Nije li ta optimistična simbolika Sunca, u modrini oceana, kojim plovi parobrod na relaciji Europa – Amerika, s povijesnom hrvatskom trobojnicom na krmi, slika naslovnice za pamćenje. Naslovnicu su kreirali dizajneri u nakladi AGM. Posebnu vrijednost ovoj knjizi daje autorova osobna posveta knjige djedi i baki Maksu i Mariji Antonić, uz koje kaže da je naučio voljeti domovinu Hrvatsku. Zanimljivost Antonch u knjizi otkriva jednog od pionira iseljeničke fotografije Srećka Dumića (1901. – 1978.), rođenog na otoku Malome Ižu, a koji stiže u Urugvaj 1923. Svladavši u zavičaju likovne tehnike ulja, akvarela, ugljena i pastela, u Montevideu je od jednoga ruskog emigranta brzo nauči složeno umijeće fotografije, otvorivši vlastitu radnju. Od sredine 1930-ih do 1960-ih Foto Arte Dumić smješten je u ulici Cerrito 228, ostavivši u svakoj hrvatskoj kući mnogobrojne uspomene u obliku fotografskoga zapisa na tužne i vesele trenutke koje su proživjeli ti useljenici. Antonichev ključni cilj je ostaviti autentično svjedočanstvo o burnom razdoblju života hrvatskoga naroda kako u domovini tako i u domicilnoj urugvajskoj sredini, ocijenila je recenzentica Antonicheve knjige dr. sc. Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti. Više https://matis.hr/vijesti/reprezentativna-monografija-o-hrvatima-iz-urugvaja/ Knjiga se može nabaviti putem interneta: https://www.agm.hr/hr/shop/hrvatska-i-hrvati-u-urugvaju,864.html

Thursday, 1 July 2021

Svečano obilježena 70. godišnjica Hrvatske matice iseljenika

Svečano obilježena 70. godišnjica Hrvatske matice iseljenika Hrvatski predsjednik Zoran Milanović pozvao na zajedništvo oko statusa Hrvata u BiH, čestitavši domaćinu i svim iseljenicima sedam desetljeća uspješnog djelovanja u 45 zemalja svijeta Tekst: Marijana Matković Foto: Lucija Gašpert U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 18. lipnja obilježena je 70. obljetnica Hrvatske matice iseljenika, koju je uživo prenosila Hrvatska radio televizija. Tom je prigodom predsjednik Republike Zoran Milanović pozvao na zajedništvo oko statusa Hrvata u BiH. - Njihova domovina je Bosna i Hercegovina onako kako je zacrtana prije 26 godina jednim međunarodnim ugovorom kojega je Hrvatska potpisnica i kojega će se u dobroj vjeri pridržavati, rekao je Milanović. Naglasio je i velike šanse da se Hrvatsku danas pozicionira među najnaprednije države Europe, „tamo gdje nikada nije bila, ali gdje joj je mjesto“. Osvrnuo se i na povijest istaknuvši da je hrvatska nacija bila san čija je realizacija ovisila o „malo dobrih, pravih ljudi“ koji su se oko te ideje okupili u određenom povijesnom trenutku. Hrvatska matica iseljenika je institucija koja predstavlja „čvrst i siguran most s domovinom“ za oko 3,5 milijuna Hrvata i njihovih potomaka diljem svijeta, rečeno je na svečanoj akademiji na kojoj su uz hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, sudjelovali i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Zdravka Bušić, izaslanik premijera Zvonko Milas, zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović, predsjednik Upravnog vijeća HMI Milan Kovač, član UV HMI književnik Hrvoje Hitrec i mnogi uvaženi gosti iz svijeta politike, kulture i medija i izvan granica Hrvatske od Amerike do Australije. Svečanosti je bio nazočan ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate izvan RH dr. Tomislav Markić, otac Zvonko Martić (BiH) i niz drugih crkvenih predstavnika te povratnika iz iseljeništva od Argentine, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade do Njemačke i inih zapadnoeuropskih zemalja. Danas Matica godišnje realizira oko šezdeset programa i manifestacija povezujući četrdeset i pet država sa svih kontinenata u kojima u većem broju žive Hrvati i građani hrvatskih korijena, istaknuo je ravnatelj Matice profesor Mijo Marić te pozvao mlade hrvatskih korijena iz cijelog svijeta da se i ovoga ljeta uključe u Matičine škole i seminare hrvatskog jezika, povijesti, kulture i folklora. Himnu „Lijepa naša domovino“ izvela je sopranistica međunarodne reputacije s trenutačnom madridskom adresom Marija Vidović, ovogodišnja dobitnica „Domovnice“ inozemnog izdanja Večernjeg lista, prestižne umjetničke nagrade koja se u našoj diaspori dodjeljuje zadnjih desetljeća u Bad Homburgu. Program svečane akademije, u dojmljivoj i znakovitoj scenografiji slavne kompozicije slikara Vlahe Bukovca „Hrvatski preporod“, uz govore visokih dužnosnika, sastojao se od prvorazrednih glazbenih i plesnih točaka iz naše kulturne riznice, uključujući prvake opere Hrvatskog narodnog kazališta Tomislava Mužeka i Valentine Fijačko, drame i baleta te Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske – Lado, uz odlični Tamburaški orkestar Hrvatske radio televizije na čelu s maestrom Sinišom Leopoldom. Dio programa činili su i članovi Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, te dvije klape Sveti Mihovil i Stine. Podsjetimo, godina u kojoj slavimo tridesetu godišnjicu stvaranja Republike Hrvatske, obiluje posvetama u povodu velikih obljetnica u našoj kulturi - među kojima je i ova sedamdeseta godišnjica uspješnog djelovanja Hrvatske matice iseljenika. Matica je ključna nacionalna ustanova čija je misija očuvanje hrvatskog nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta među pripadnicima hrvatskog naroda izvan domovine. Pridonoseći socijalnoj dinamici u domicilnim sredinama hrvatskog iseljeništva od Sjevernog do Južnog pola, Matica aktivno radi na očuvanju kulturne memorije našeg raseljenog naroda, ali i plodonosnom dijalogu tradicije i suvremenosti u svim područjima ljudske djelatnosti. Od početka djelovanja Matica se u svome radu oslanja pretežno na mlade ljude, stvorivši među hrvatskim naraštajima koji odrastaju na udaljenim kontinentima pouzdanu socijalnu volontersku mrežu. Realizirajući na stotine kulturnih, folklornih, obrazovnih, nakladničkih, informativnih, ekoloških i sportskih programa, Matičini su djelatnici povezali sve raspoložive ljudske potencijale iz aktivnih hrvatskih zajednica, koje žive i stvaraju u najrazvijenijim društvima svijeta od Sjeverne i Južne Amerike, preko juga Afrika i najšireg europskoga susjedstva, do Australije i Novoga Zelanda. Prije 70 godina osnivačka skupština Matice iseljenika, održana je u Zagrebu 12. veljače 1951. Prva četiri desetljeća odvijala su se u povijesnim prilikama koje pamtimo po borbi hrvatskog naroda za očuvanje materinskoga jezika i identiteta u emigraciji te poticanju političkog rješenja hrvatskog pitanja u međunarodnoj zajednici. Na ideji nacionalne pomirbe zajedničkim naporima svih Hrvata doživjeli smo njegovo rješenje i punu slobodu Lijepe Naše. Uz zahtjevan profesionalni rad - australski, kanadski i američki Hrvati, koji su svoju djecu odgajali i školovali u višekulturnim društvima demokratskog multietničkoga svijeta, Matičine su djelatnike ohrabrivali u inovativnom kreiranju škola, radionica i tečajeva za hrvatski jezik, povijest i kulturu te folklor - suprotno unitarističkom odnarođivanju u bivšoj federaciji. Matica je prva u domovini uvela Sveučilišnu školu hrvatskoga jezika, povijesti, kulture i folklora za mlade naših korijena koji su živjeli u anglofonome svijetu, rušeći stereotipe o njihovim roditeljima kao o „neprijateljskoj emigraciji“, kako ih je u domovini „prekrstio“ režim. „Osamostaljenje Republike Hrvatske 1990-ih godina bilo je velika prekretnica i u životu naše ustanove, otvorivši Hrvatskoj matici iseljenika slobodan put prema svim vidovima suradnje s Hrvatima izvan matične zemlje“, naglasio je ravnatelj i domaćin svečanosti u HNK profesor Mijo Marić. Po njegovim riječima ova je ustanova proteklih desetljeća razvila najčitaniji iseljenički časopis „Matica“ s odličnim ljetopisom, te objavili „Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina“ – kao krunu znanstvenih spoznaja o fenomenu polutisućljetnih hrvatskih migracija. Hrvatska matica iseljenika kao moderna ustanova ima više ustrojstvenih jedinica, uključujući vrijedne podružnice koje djeluju u Dubrovniku, Splitu, Puli, Rijeci i Vukovaru. Od svog osnutka Matica uspješno surađuje s Hrvatskom bratskom zajednicom Amerike kao našom najstarijom organizacijom u svijetu. U svim razdobljima svoje povijesti Matica iseljenika usko je surađivala s Hrvatskim katoličkim misijama i župama iz cijeloga svijeta te kulturno-umjetničkim društvima koja djeluju u tuđini. Razvijena je suradnja s mrežom naših diplomatskih i konzularnih predstavništava u svijetu, mrežom Hrvatske nastave u inozemstvu te mrežom lektorata hrvatskoga jezika na stranim sveučilištima. Plodnu suradnju Matica ostvaruje i s Hrvatskim svjetskim kongresom te njegovim ograncima diljem planete. U sinergiji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske napredujemo višestruko u 21. stoljeću, razvijajući naše ljudske i materijalne potencijale za djelovanje u suvremenoj ljudskoj mobilnosti na dobrobit našega naroda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini kao i u trećim zemljama na udaljenim meridijanima. Zaključno, svestrana pomoć iseljeništva i manjina Republici Hrvatskoj u vrijeme Domovinskoga rata i uloga Hrvatske matice iseljenika devedesetih u plodnoj integraciji iseljeništva i domovine - na prvome su mjestu među Matičinim postignućima u njezinu sedamdesetogodišnjem životu i radu. Iseljeništvo je preko Matice uputilo Hrvatskoj golemu humanitarnu pomoć te pomoć u ljudstvu, a svakodnevno svjedočimo kako je taj ljudski lanac dobrote iznimno vitalan i danas u prirodnim nepogodama kao što su razorni potresi koji su pogodili središnju Hrvatsku, naglasio je ravnatelj Mijo Marić. Kao ravnatelj Hrvatske matice iseljenika – iskazao je Mijo Marić veliku zahvalnost cjelokupnom hrvatskom iseljeništvu, svim Matičinim suradnicima, svim svojim prethodnicima i njihovim umirovljenim kao i aktivnim timovima, uz poziv mladosti hrvatskih korijena iz cijeloga svijeta da se i ovoga ljeta uključe u Matičine škole i seminare hrvatskoga jezika, povijesti, kulture i folklora - na kojima predaju uistinu vrhunski umjetnici i znanstvenici iz naše domovine. Po završetku svečane akademije u Hrvatskom narodnom kazalištu u srcu Zagreba na Trgu Republike Hrvatske uslijedio je svečani domjenak za sve uzvanike, produživši svečanost do kasnih večernjih sati. Više: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/obiljezena-je-70-obljetnica-hrvatske-matice-iseljenika-2126767