15 August Šenoa - Zlatarovo zlato

15 August Šenoa - Zlatarovo zlato

XV.

Oko Tri kralja godine 1578. bijaše vrlo burno. Zima, da nisu najstariji ljudi takve pamtili. Snijeg do koljena, a pahuljice sve sipale s neba kao iz vreće. Bilo je osam ura večernjih. Po ulicama ni žive duše, a i koji bi kršćanski čovjek izišao iz kuće u takvo nevrijeme. Prvosan ljuljao je građane i građanke plemenitoga varoša. A u kući majstora Krupića jošte ne bjehu legli. Majstor je sjedio i svjetlao gospodsku zlatnu čelenku sjedeći do peći i promatrao oštrim okom drago kamenje pri uljenici, a do njega sjedila Dora i čitala mu iz velike okovane knjige život svetaca. Djevojka bila je ponešto blijeda, nu svejednako mila i lijepa. Nije joj se vidjela tuga na licu, ali se vidjela tajna sjeta. Bila je baš završila život svetoga Augustina, biskupa zagrebačkoga.

»Dosta je, kćerce, pusti svetoga Felicijana za sutra. Već je i kasno. Magda se zakopala u svoje uzglavlje. Zima je, bura je. Idi i ti pa lezi. Idi, idi!« Starac motrio je svoje zlato ispod oka vrlo zabrinuto. Zdrava je bila, da. Ali kud joj vesela ćud? Nema toga više otkad je mladica pretrpjela silne one muke. Mlada zaklopi knjigu, dignu se i stavi je na policu.

»Da, oče dragi, pravo velite«, primijeti; »hvata me san. Nešto se slaba ćutim. Valjda zlo vrijeme. Laka noć, oče dragi!«, i poljubi starca u ruku, a on kćerku u čelo.

»Laku ti noć, dijete drago!«

I ode Dora u svoju komoru.

Za malo časa kucnu halkom tri puta na zlatarova vrata. Majstor se začudi. Tko to može biti u kasno doba noći? Pomoli glavu kroz prozor i zapita tko je božji?

»Domaći!«, odvrati mu krupan glas.

Ubrzo otvori zlatar vrata i u štacun stupi čovjek visok, mrk. Kosa i dugi brci bijahu mu osuti injem, a sa omašne opaklije streso snijeg i baci ju na klupu.

»Oj, vi li, kume Ivane! Pomoz bog!«, pozdravi ga zlatar pruživ mu ruku. »Otkuda ti?«

»Hvaljen bog i dobar veče, majstore dragi!«, odvrati mrkonja, »ja upravo iz Požuna. Prolazeći kraj vas opazih svijeću i nije mi se dalo da se ne svratim amo da se malo iščevrljam. Ne čekaju me ni žena ni djeca.«

»Znam, mladenac!«, odgovori zlatar.

»Ta da! Brr! Zlo vrijeme. Prozeblo me do srca.«

»Gle, iz Požuna. A šta tamo za nas?«

»Parnicu proti Gregorijancu potjerat ćemo snova.«

»Ej tjerajte. Ali ja mislim, od te múke ne bude pogače«, doda zlatar kimajući glavom.

»Vi, nevjerovani Tomo!«

http://www.studiacroatica.org/zlato/15zlato.htm

• Zlatarovo zlato - Dio I.
• Zlatarovo zlato - Dio II.
• Zlatarovo zlato - Dio III.
• Zlatarovo zlato - Dio IV.
• Zlatarovo zlato - Dio V.
• Zlatarovo zlato - Dio VI.
• Zlatarovo zlato - Dio VII.
• Zlatarovo zlato - Dio VIII.
• Zlatarovo zlato - Dio IX.
• Zlatarovo zlato - Dio X.
• Zlatarovo zlato - Dio XI.
• Zlatarovo zlato - Dio XII.
• Zlatarovo zlato - Dio XIII.
• Zlatarovo zlato - Dio XIV.
• Zlatarovo zlato - Dio XV.
• Zlatarovo zlato - Dio XVI.
• Zlatarovo zlato - Dio XVII.
• Zlatarovo zlato - Dio XVIII.
• Zlatarovo zlato - Dio XIX.
• Zlatarovo zlato - Dio XX.
• Zlatarovo zlato - Dio XXI.
• Zlatarovo zlato - Dio XXII.
• Zlatarovo zlato - Dio XXIII.
• Zlatarovo zlato - Dio XXIV.
• Zlatarovo zlato - Dio XXV.
• Zlatarovo zlato - Dio XXVI.