02 August Šenoa - Zlatarovo zlato

02 August Šenoa - Zlatarovo zlato

II.

Bilo je popodne četvrtoga dana po svetoj Trojici, a godišta gospodnjega 1574. Nad goru i polje zagrebačko bio se nadvio crn oblak, nadvio i sasuo na zemlju gustim daždom, kao da si ga nožem prorezao. Nu zamalo jenjala ploha, uminuo oblak na ishod; plavetno nebo razgali se jasno i čisto kao staklo, a sred neba lebdijaše žarko sunce raspinjujući zlatnu mrežu gorom i dolom, krijeseći se u tisuću kapljica treptećih na bujnom zelenilu. Čist i vedar bijaše svijet, vedra i duša čovječja sred divotnoga svijeta.

Kao da je ruka božja prenijela dio rajske pokrajine na zemlju, sijevala je savska ravnica, gdje zelena kao tanana svila, gdje žuta kao žeženo zlato, a sred ravnice Sava ljeskajući se kao srebrna zmija. Od ravnice na sjever niže se brežuljak do brežuljka osut jasnom vinovom lozom, bijelim kolibama, vitim tornjevima, a od brežuljaka dalje uspinje se pod oblake tajna i tamna gora zagrebačka, donekle nijema, ali u ovaj par živa. Pastirska pjesma od obližnjega humka, dah vjetrića koji je tresao sa zelenih grana zlatne kapljice, klopot mlinskoga kola iz prodola, grlovite ptice što su plivale čistim vazduhom i romon zvona crkvenoga - sve se to razglasje složilo u divnu nepojmljivu glazbu, sve je opajalo dušu neodoljivim miljem.

Usred krila gorskoga, navrh uznosita vrška odbija se od sjene stoljetnih hrastova bijelo pročelje staroga Medvedgrada^*, što stoji sred kitna perivoja. Stare tmušne zidine osvjetla mu nedavno kraljevski graditelj Gierolamo Arconati. Na omašnim kulama titraju svijetli klobuci kao zlatne jabuke u vilinjem vrtu, a na visokim prozorima igraju zrake ljetnoga sunca.

Ali u gradu, oko grada sve je zanijemilo. Tek kadšto prekida tišinu gorsku kaplja pljusnuv s visoke strehe na kamen ili munjevita lasta prhnuv ispod prikrovka u zrak božji.

Jedna jedina duša kao da je živa bila u tom gradu - ali i ona je, reć bi, snivala.

Tik vrata samoga dvora zelenilo se na brežuljku čudo neviđeno - šimšir-drvo, »debelo kao greda«, rasprostirući guste, tamne grane, osute rosnim biserom.

Podno zimzelena sjeđaše muž snažan, junačan. Tamna bijaše mu put, crna kratka kosa, crna i dugačka brada. Vrh krupna i široka nosa uspinjalo se široko, uglasto čelo.

Ispod crnih očiju skočile jake kosti iz krupnog lica, a debele usne se stiskale - sve znakovi bistre glave, smjela duha, neodoljive volje. Iza zelenkaste surine provirivala junačka prsa, petnjake debelih žutih čizama zatisnuo u mokru cjelinu, lakte upro na koljena, a debelu glavu pustio na prsa. Čovjek se zamislio. Za časak pridignu glavu i zirnu u divotni svijet. Lagani ga vjetrić, miloduho ga cvijeće uskrisi iz sna. Ljepota podno njegovih nogu obaja ga kao što posmijeh ljepote djevojke ublažuje srce divljaka.

. . .

http://www.studiacroatica.org/zlato/02zlato.htm

• Zlatarovo zlato - Dio I.
• Zlatarovo zlato - Dio II.
• Zlatarovo zlato - Dio III.
• Zlatarovo zlato - Dio IV.
• Zlatarovo zlato - Dio V.
• Zlatarovo zlato - Dio VI.
• Zlatarovo zlato - Dio VII.
• Zlatarovo zlato - Dio VIII.
• Zlatarovo zlato - Dio IX.
• Zlatarovo zlato - Dio X.
• Zlatarovo zlato - Dio XI.
• Zlatarovo zlato - Dio XII.
• Zlatarovo zlato - Dio XIII.
• Zlatarovo zlato - Dio XIV.
• Zlatarovo zlato - Dio XV.
• Zlatarovo zlato - Dio XVI.
• Zlatarovo zlato - Dio XVII.
• Zlatarovo zlato - Dio XVIII.
• Zlatarovo zlato - Dio XIX.
• Zlatarovo zlato - Dio XX.
• Zlatarovo zlato - Dio XXI.
• Zlatarovo zlato - Dio XXII.
• Zlatarovo zlato - Dio XXIII.
• Zlatarovo zlato - Dio XXIV.
• Zlatarovo zlato - Dio XXV.
• Zlatarovo zlato - Dio XXVI.