Solitudo - Ivo Lendić

SOLITUDO

Ivo Lendić

U NASLONJAČU sjedim, Jutro. Rastvoren balkon,
Nad Rimom u nebu kriče lastavičja jata.
U predsoblju tiho, al' uho duše čuje:
tabaju tabani bosi!
Kaži mi: tko si?
O, znam Te, znam; več mi kucaš na vrata !

Naprijed, udji samo. Ja sam spreman,
Nosila mi mudrost godina il´ teret teškoga zlata,
Ionako nikoga neznam.
Sarno ti, tiho i uporno, dodiruješ moj stan i put
Ah!, sve što dalje, znam, sve ću jače osjetit tvoj prut.
Otvori vrata!

Udji, ne budi plaha! Udji bez straha,
U sobi sa mnom nikoga mema,
To nad Rimom u nebu kriče lastavičja jata
I vjetar jutarnji gradsku vrevu nosi.
Udaljuješ se ?!
Uzalud-odlaziš, znam te, tko si!
Opet ćeš doći. Otvori vrata.

Sala Comacina, 14. X. 1945.