Izjava iz Argentine - Bleiburg

IZJAVA MEÐUDRUŠTVENOG ODBORA HRVATSKIH UDRUGA I USTANOVA U REPUBLICI ARGENTINI POVODOM ODLUKE HRVATSKOG SABORA O UKIDANJU POKROVITELJSTVA KOMEMORACIJE U BLEIBURGU.

Hrvatski Međudruštveni Odbor Hrvatskih Udruga i Ustanova u Republici Argentini smatra da se odluka o ukidanju pokroviteljstva komemoracije u Bleiburgu, protivi povijesnoj istini, narodnim sjećanjima i osjećajima, a iznad svega hrvatskim probitcima.

Planirano istrebljenje naših vojnika i civila u poraću Drugog svjetskog rata, započelo je na Bleiburgu a ne na Križnom putu, kako neki saborski predstavnici sada pogrešno tvrde. To sama stvarnost, poduprijeta brojnim svjedočanstvima, dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima stranih i domaćih povijesničara, odlučno pokazuje.

Iako smo u dijaspori, smatramo se Hrvatima duboko solidariziranih s našom državom, s njezinom međunarodnom samostalnošću i sa svim njezinim ustavnim institucijama.

Još danas u našoj sredini imamo živih svijedoka strašnog bleiburskog događaja, a bilo je i onih koji su u njemu direktno učestvovali kao nevini protagonisti ove narodne tragedije. Isto tako, u našoj su se sredini o ovoj temi objavljivala razna djela u obliku knjiga, članaka, referata i predavanja, čak i na stranim jezicima i za stranu publiku.

Mnogi od nas smo potomci onih koje je povodom Bleiburga, jugokomunizam pogubio na raznim mjestima Austrije, Slovenije i Hrvatske. Nitko za to nije tražio odštetu, povlasticu ili neko naročito priznanje ali svi smo uvijek očekivali da će hrvatska država jednog dana priznati genocid, te da će istina pobijediti nad laži i nad prezirom ljudske osobe.

Sve ovo nas potiče da izrazimo naše otvoreno neslaganje s naznačenom saborskom odlukom, tražeci s tim da bude ukinuta.

Način kojim je jugoslavenski režim, kroz više od četiri desetljeća pokušavao zatrti Bleiburg, dokazuje ispravnost našeg stava. Imajmo na pameti kako je taj režim sistematski nijekao genocid i Bleiburg, kako je onemogućavao nepristrana istraživanja, zabranjivao spominjanje poslijeratnih žrtava i uložio velike napore za spretno krivotvorenje statistika.

Usprkos svemu tome, kako u domovini tako u dijaspori, narod je uvijek identificirao Bleiburg kao polaznu točku naše najveće tragedije, kao prvi, glavni i najvidljiviji korak uništavanja hrvatske razoružane vojske i civila koji su bježali od jugokomunističkog terora. Već davno je Bleiburg postao simbolom jugokomunističkog bjesnila nad Hrvatima.

Sada neki sabornici ulaze u suptilnosti zemljopisne i povijesne naravi. Govore da se na Bleiburgu nije dogodilo ono što bi opravdavalo službeno pokroviteljstvo države. Kažu da se radi o temi koju treba prepustiti povjesničarima a ne jednom ustavno-političkom tijelu kao što je Hrvatski Sabor. Nije tako. Prvo, jer se je tamo, na Bleiburgu, dogodila prisilna predaja tisuća i tisuća naših razoružanih vojnika, javnih radnika i običnih građana jugokomunizmu. Drugo, jer se je radilo o najvažnijem i najokrutnijem potezu upravljenom slomu svakog mogućeg otpora umjetnoj jugoslavenskoj tvorevini. Treće, zato što je to, još do danas bezbrojno mnoštvo, predstavljalo svojom odanošću hrvatskoj državi, znatnu zapreku postignuću diktature proletarijata i uvađanja komunizma.

Da su se barem u vezi s ovom zadnjom točkom, ti sabornici prisjetili Rezolucija Parlamentarne Skupštine Vijeća Europe (1096/1996. god. i 1481/2002. god.), ne bi izjavljivali ono što su izjavili a još manje bi govorili o nekakvim nužnin povijesnim istraživanjima. U svakom slučaju morali su razjasniti kako i žasto su u prošlim godinama njihovi istomišljenici, predsjednik sabora i predsjednik republike, prisustvovali bleiburškim komemoracijama.

Nažalost, čini nam se da odluka o ukidanju pokroviteljstva pokazuje neku srodnost s onim što je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izričito osudila u citiranim rezolucijama.

Mislimo da je sporedno razlagati o lokacijama na kojima su se masovni pokolji izvršili, da je danas puno važnije znati o čemu se je radilo, koje su bile namjere jugokomunističkog vodstva, koja zla u buduće hrvatski narod mora odlučno izbjegavati i odstranjivati, a to se samo može postići poznavanjem Bleiburga i sačuvanjem njegove uspomene. U protivnom slučaju postaje nemoguća svaka racionalna analiza Križnog puta, mučenja, pokolja, jama, itd.

Ovom izjavom Hrvatski Međudruštveni Odbor Hrvatskih Udruga i Ustanova u Republici Argentini želi izraziti svoju nesuglasnot s odlukom Hrvatskog Sabora, tražeci da se ona ukine, te da se službeno pokroviteljstvo i spominjanje vrati. Ipak, uvjereni smo da će zdravo narodno mnijenje dolično ispraviti počinjenu grešku.