Studia Croatica: Hrvatska društva u Čileu: Hrvatski dom La Serena

Hrvatska društva u Čileu: Hrvatski dom La Serena

Osim u Santiagu, gdje je aktivan najveći broj hrvatskih udruga, poput Estadio Croata i Domovine, u gradu La Serena od lani djeluje još jedna hrvatska udruga „Hrvatski dom La Serena“. Primjenjujući socijalnu distancu razgovarali smo s Camilom Beović Vegom, tajnicom i jednom od osnivačica ove hrvatske udruge

Čile je nakon Argentine zemlja s najbrojnijom populacijom hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi, odnosno potomaka hrvatskih iseljenika, gdje su ujedno osnovane i prve hrvatske naseobine. To se dogodilo još u prvom valu migracija osamdesetih godina XIX. stoljeća, kada su u Čile došli brojni Hrvati, ponajviše s otoka Brača. Već u to vrijeme, na samim počecima useljavanja, osnivana su brojna hrvatska društva, zajednice, čitaonice, kao i časopisi na hrvatskom jeziku. Osim u Punta Arenasu, Antofagasti i Iquiqueu, gradovima s najvećim brojem hrvatskih potomaka, danas osim toga možemo pronaći značajan broj hrvatskih potomaka i u Santiagu, te u manjim gradovima kao što su La Serena, Arica, Valparaíso ili Calama. Najaktivnija hrvatska društva danas se nalaze u glavnom gradu Santiagu, primjerice „Estadio Croata“, hrvatsko folklorno društvo „Domovina“, umjetnička organizacija „Hrvartis“ i CEPEC, udruga poduzetnika hrvatskih korijena. Osim u Santiagu, u gradu La Serena od prošle godine djeluje još jedna hrvatska udruga naziva „Hrvatski dom La Serena“. Razgovarali smo s Camilom Beović Vegom, tajnicom udruge, koja je prije godinu dana sa svojom obitelji osnovala Hrvatski dom.

S.V.: Možeš li mi reći nešto više o sebi i svojim hrvatskim korijenima?

Camila: Moje ime je Camila Beović Vega, imam 29 godina, po zanimanju sam prodajna inženjerka i radim kao projektna menadžerica. Sa svojom sam obitelji živjela do petnaeste godine u „Hrvatskom hostelu“, čiji je vlasnik moj otac. Moji prabaka i pradjed došli su s otoka Brača, djed preko Argentine, a baka direktno u grad Arica u Čileu. Moj otac je imao jako dobar odnos sa svojom bakom, koja mu je usadila veliki interes za hrvatsku kulturu i običaje.

Naš otac nas je naučio kako se uvijek treba sjećati „starih“ jer smo od njih potekli, te me je od malih nogu učio reći „tata“ umjesto „papá“. Marcos, rođak mog djeda je nakon njegove smrti preuzeo ulogu „djeda“ kada sam imala dvije godine. On nam je, kao direktni potomak hrvatskih roditelja s puno ljubavi prenio hrvatsku kulturu, povijest i priče drugih važnih Hrvata koje je upoznao te neke riječi koje nisu uvijek bile točno izgovarane, ali su nam davale osjećaj boljeg poznavanja naših korijena. Prije par godina smo s ostalim Hrvatima iz grada započeli održavati sastanke s vremena na vrijeme, ali smo uspjeli okupiti samo par grupica koje su nastavile njegovati okupljanja zahvaljujući našoj inicijativi.

S.V.: Jesi li kad posjetila Hrvatsku? Pričaš li hrvatski jezik?

Camila: 2016. godine sam imala sreću upoznati Hrvatsku i studirati jezik zahvaljujući stipendiji „Croaticum“ u Zagrebu. Četiri sam mjeseca provela studirajući, nisam bila najbolja, ali sam dobila dobar temelj i planiram nastaviti učiti jezik.

S.V.: Sa svojom si obitelji u La Sereni osnovala Hrvatski dom. Možeš li mi reći kako ste došli na tu ideju?

Camila: Mislim da prvotnu inspiraciju za ovu ideju dugujemo mom „djedu“ Marcosu, kada smo ga posjetili u Arici. Tada nas je on, zajedno sa svojim sinom Pedrom, pozvao na veliko okupljanje u hrvatskoj zajednici grada Arica, u Hrvatskom domu Arica, gdje je on bio predsjednik. Bio je jako ponosan što je mogao donirati prostor za klub i što je društvo bilo neovisno. Mislim da je ovo iskustvo bilo prekretnica za našu obitelj, koja je željela prenijeti ovu emociju i podijeliti je u obitelji.

Kao što sam rekla, kasnije smo pokušali skupiti grupe Hrvata u La Sereni, ali to nije bilo više od par roštilja. Ja sam tada studirala, a moji su braća i sestre tada još bili mali, pa naša ekipa još uvijek nije bila spremna suočiti se s izazovima osnivanja udruge.

Prošle godine, zajedno sa svjetskim uspjehom hrvatske nogometne momčadi, moj otac je zbog „Hrvatskog hostela“ uvijek bio znan kao „Hrvat“, pa su ostali potomci i oni koji imaju hrvatsko prezime, ali koji nisu znali puno više o svojoj povijesti, počeli s njim ulaziti u kontakt kako bi podijelili radost uspjeha hrvatske nogometne ekipe. Moj tata je napravio grupu na društvenoj mreži, a ja sam ga sve više počela podržavati, pa smo naposlijetku organizirali i roštilj za posljednju veliku utakmicu. Moj otac je nazvao lokalne novine i izašli smo na regionalnoj televiziji i u dnevnim novinama. Kasnije smo zajedno sastavili statut organizacije uz podršku gradonačelnika La Serene. Taj dan se upisalo 33 člana, a danas nas je 120.

Osim toga, u isto vrijeme kada je započela nogometna groznica, pored nogometa, televizijski program City Tour na nacionalnoj televiziji Canal 13 C jednu čitavu emisiju posvetio je Hrvatskoj, zahvaljujući uspjehu nogometne momčadi na svjetskom prvenstvu. U isto sam vrijeme na magistarskom studiju došla na ideju da za magistarski rad napravim plan strateškog razvoja stvaranja hrvatske udruge. Stoga je moja upornost u odluci da otac preuzme vodstvo, koje mu je osim toga prirodno usađeno, bila više nego produktivna. Danas završavam rad koji nam je pomogao razviti profesionalno i dugoročno održavanje udruge.

S.V.: Koliko članova ima Hrvatski dom i koje su temeljne aktivnosti vaše organizacije?

Camila: Hrvatski dom ima 120 članova. Temeljne aktivnosti su mjesečni sastanci na kojima se upoznajemo, dijelimo iskustva, pružamo dobrodošlicu novim članovima i organiziramo aktivnosti te prenosimo informacije o odlukama direktive.

Već dvije godine zaredom sudjelujemo u „Verbena Serenense“, velikom gastronomskom i kulturnom festivalu u organizaciji grada La Serena. Obe godine smo osvojili mjesto najboljeg izlagača migrantske kolonije.

Pored toga, u listopadu prošle godine organizirali smo susret „Hrvatska kultura u La Sereni“, na kojem je sudjelovala hrvatska veleposlanica Mira Martinec. Zahvaljujući velikodušnosti folklornih udruga „Domovina“ iz Santiaga i „Jeka“ iz Antofagaste, održan je i nastup hrvatskih tradicionalnih folklornih plesova i pjesme. Kao udruga, organizirali smo logistiku i sve potrebne pripreme, u suradnji sa Sveučilištem La Serena i gradskom općinom. Susret je polučio očekivani uspjeh. Bilo je sveukupno 400 uzvanika te je prizvao popriličnu medijsku pažnju, te brojne čestitke koje su stizale i par mjeseci nakon samog susreta. Osim toga, večer je bila zatvorena svečanom večerom s hrvatskim udrugama i veleposlanicom, te nezaboravnim iskustvom za sve okupljene.

S.V.: Postoje li u regiji, uz Hrvatski dom La Serena i druge hrvatske udruge?

Camila: U našoj regiji, ne. Prije mnogo godina u La Sereni je postojao klub koji se zvao „Jugoslavenski dom“, ali nakon nekih administrativnih problema i požara koji je upravu doveo do potpunog kraha, nikada nije ponovno otvoren. Neki od članova koji su sudjelovali u radu ovog kluba, danas su se pridružili našoj udruzi.

S.V.: Od ove je godine u Hrvatskoj donesen novi zakon za pristup hrvatskom državljanstvu koji je privukao brojne potomke Hrvata u Čileu. Sudjeluje li Hrvatski dom na neki način u prenošenju ključnih informacija brojnoj zajednici hrvatskih potomaka u Čileu?

Camila: Da, skoro 100 % naše udruge je zainteresirano za stjecanje hrvatskog državljanstva. Štoviše, to je i jedan od razloga popriličnog rasta upisa novih članova u udrugu. Iako brojni članovi, nakon što dožive naš obiteljski duh, nastavljaju sudjelovati u predivnim iskustvima koje ovi odnosi pružaju, za većinu je ovo ipak bio primarni motiv upisa.

Kao udruga sudjelujemo vrlo aktivno u širenju informacija o stjecanju hrvatskog državljanstva. Ja, kao tajnica udruge pomogla sam mnogim članovima i ostalim pripadnicima hrvatske zajednice, koji mi se često javljaju, ili preko kontakta drugih članova ili preko društvenih mreža. Upiti su narasli do te razine, da sam odlučila snimiti video tutorial s osnovnim informacijama o uvjetima stjecanja državljanstva.

Osim toga, u prosincu sam odlučila otputovati sa svojim dečkom u Hrvatsku kako bih prikupila sve originalne dokumente mojih pradjedova i prevela dokumente kod sudskog tumača. S ovim sam poduhvatom ponudila i drugim članovima kluba pomoć, te sam uspjela, za vremena provedenog u Hrvatskoj, sakupiti dokumente za čak 6 obitelji. Zahvaljujući kontaktima i organizaciji, podijelila sam informacije i sa Claudijem Šimunovićem, koji danas pruža ove usluge hrvatskoj zajednici u Čileu, jer njegov sin živi u Splitu te često putuje.

S.V.: Koji su planovi udruge za budućnost?

Camila: Naši se planovi ove godine koncentriraju na učvršćenje našeg sjedišta kao „kuće svih Hrvata u La Sereni“. Iako trenutna situacija otežava organizaciju društvenih aktivnosti, radimo s puno ljubavi u poboljšanju naše infrastrukture i očuvanju vrta našeg novog sjedišta, koji nam je omogućila Općina grada La Serena.

Tekst: Sara Večeralo

Fotografije: Sara Večeralo/ Camila Beovic Vega

Facebook Hrvatskog doma La de Serena: https://www.facebook.com/pages/category/Nonprofit-Organization/Club-Croata-Hrvatski-Dom-La-Serena-107050454008157/