Humoreske ozbiljnog farmaceuta Nikole Kujundžića

Humoreske ozbiljnog farmaceuta Nikole Kujundžića

Znanstvenik vedra srca i oštra uma dr. sc. Nikola Kujundžić, dugogodišnji profesor na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, objavio je više knjiga iz oblasti farmacije i medicine te priredio više pučkih ljekaruša u svojim je umirovljeničkim danima počeo objavljivati humoreske koje unose optimističan narativ u život čitatelja Y naraštaja

Dr. sc. Nikola Kujundžić, dugogodišnji profesor na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, rođen 1948. u Ivanbegovini, objavio je više knjiga iz oblasti farmacije i medicine te priredio više pučkih ljekaruša, i sam tragač za prirodnim lijekom od biokovskih trava, u svojim je umirovljeničkim danima počeo objavljivati humoreske s vedrim uspomenama iz svog djetinjstva i mladenaštva. Nedavno ih je ukoričio u knjigu „Ne zaboravi se smijati“ koju je objavila zagrebačka Fitofarmacija. Opsežna knjiga - s čak 300 stranica - u nazočnosti brojnih uglednika iz akademske zajednice Grada Zagreba i Hrvatske predstavljena je ove zime baš na blagdan sv. Nikole 6. prosinca 2018. u prepunoj dvorani Školske knjige u Zagrebu.

O knjizi su govorili, uz  urednicu Dijanu Vlatković, filolozi i književnici svjetske slave kao što su pjesnik Petar Gudelj, vodeći hrvatski šekspirolog i književnik Mate Maras te autor Nikola Nina Kujundžić.

Duhoviti pozdravni govor farmaceutu s književnim darom održao je i ravnatelj Školske knjige dr. sc. Ante Žužul, prisjećajući se zajedničkih zgoda iz mladosti koju je dijelio s Nikolom, prije nego su obojica ostvarila zapažene karijere u struci – jedan kao nakladnik, drugi kao cijenjeni farmaceut i dugogodišnji dekan Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Evo što su na promociji, ali i u pogovoru toj knjizi imotskog humora napisala trojica vrsnih imotskih pera.

- „U ovoj zbirci pripovijedaka, pod optimističnim naslovom „Ne zaboravi se smijati“, nalazimo toliko iskrenosti i bezazlenosti koliko ih može pružiti samo nevino dijete kad otvorena srca gazi bosim nožicama po trnju i cvijeću na rubu varljive livade koja se naziva životom. Autobiografski zapisi Nikole Kujundžića podijeljeni su u dva dijela. Prvi dio, koji počinje s opisom najranijega djetinjstva, napisan je stupnjevanim jezikom koji je isprva dječji jednostavan, a zatim sa svakom pričom postaje sve složeniji i „pravilniji"; u njemu je autor uspio dočarati svevremensku dramu života u oskudici, na rubu gladi, gdje je jaje ,,u sorbulu" blagdan za dušu i tijelo, kao da je živio prije dvjesta godina. U drugom dijelu, koji se poklapa s piščevom maturom, čitatelja dočekuje hrvatski standardni izričaj koji biva sve jedriji da bi na kraju - nakon dviju izvanrednih „bosanskih" priča - uskiptio od lirskih sokova u krševitom zavičaju... Više su puta u prošlosti razna pera, vrsnija i poznatija, opisala imotsko selo,... ali nitko nije tako duboko prodro u tajne odrastanja i odgoja oko komina i komaštara kao Nikola Kujundžić. Dojmljivu opisu toga bajkovitoga djetinjstva uvelike pridonosi lokalni govor s obiljem zanemarenih i gotovo zaboravljenih riječi... Svježi vjetar piri iz svake rečenice ove nesvakidašnje proze - koja je istodobno lokalno i univerzalno zrcalo čovjekova opstanka pod hladnim zvijezdama...“, naglasio je prevoditelj i knjževnik Mate Maras.

-„Kujundžićevo je pripovijedanje bujno i osebujno. Ono je prežitak i produžetak u suvremenim povijesnim, jezičnim i duhovnim uvjetima drevnog umijeća pripovijedanja medu pastirima i ratarima u Dinaridima... Predaje se pripovijedanju. Uživio se u nj, uživa. Nikola je Kujundžić rođeni pripovjedač“, konstatirao je klasik hrvatskoga pjesništva

Petar Gudelj.

- „Naslov knjige izvrsno izražava njezin sadržaj - u svakoj nas svojoj priči Kujundžić, i to s uspjehom, nastoji nasmijati, radilo se o legendarnom Kljaićevu mačku čija sudbina na kraju postaje metafora sibirskog zatvorenika, o propovijedi don Ivana nakon pohoda Svetoj zemlji, o djevojci Brigiti koja svake godine iz Francuske dolazi u kamenjarsku zabit i tu "ljubuje" sa seoskim dečkićem, o malom drzniku koji nikako "neće u školu", o nezaboravnoj babi i anđelu, o neobičnoj obitelji Antić u kojoj svi sinovi jedinci generacijama dobivaju ime Ante sve dok njemačka nevjesta ne rodi trojke, ili o bilo kojem drugom liku iz ove duhovite proze. Proze koju resi vrlo lijep jezik, i kad je lokalni govor i kad je iznimna pripovjedačka zrelost koja je pratila životnu zrelost autora. Na kraju, ne želite li se zaboraviti smijati, ne zaboravite pročitati ove priče!“, naglasio je jedan od najčitanijih hrvatskih publicista Milan Ivkošić.

Autobiografsku prozu nadahnuto je interpretirao renomirani glumac Vedran Mlikota.

Tekst: HMI/R. P.