Referentno djelo hrvatske dijaspore

Referentno djelo hrvatske dijaspore

Hrvatska matica iseljenika  i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar priredili su svečano predstavljanje prvog tiskanog izdanja Leksikona hrvatskoga iseljeništva i manjina  koje je uspješno održano 21. listopada 2020. u multimedijalnoj dvorani Kluba Matis u Zagrebu.

Video Izdvojeno Laudato TV:

https://www.youtube.com/watch?v=Bmi-TGn9pFY

Uz uvodne riječi dvojice sunakladnika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika profesora Mije Marića i ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prof. dr. sc. Željka Holjevca, govorili su recenzenti i predstavljači ovog jedinstvenog leksikografskog pothvata: prof. dr. sc. Vladimir P. Goss; prof. dr. sc. Dinko Šokčević (čiji je govor bio čitan) i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. sc. Tomislav Markić, te urednici dr. sc. Ljiljana Dobrovšak i  prof. dr. sc. Vlado Šakić. 

Prigodni glazbeni program izvela je sopranistica Antonela Malis, a promociju je vodila V. Kukavica.

Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina sunakladnički je pothvat Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatske matice iseljenika koji potpisuje urednički dvojac Vlado Šakić i Ljiljana Dobrovšak sa suradnicima. 

Leksikografski prvijenac izlazi u sklopu zajedničke Biblioteke Posebna izdanja nakladnika Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, kojim ravna prof. dr. sc. Željko Holjevac i sunakladnika Hrvatske matice iseljenika, čiji je ravnatelj profesor Mijo Marić. Voditelj znanstvenog projekta Leksikona hrvatskoga iseljeništva i manjina je prof. dr. sc. Vlado Šakić, a zamjenica voditelja projekta dr. sc. Ljiljana Dobrovšak. Dvojac Šakić – Dobrovšak urednički potpisuje prvo izdanje Leksikona. Konzultantski tim na projektu čine doktori Ivan Čizmić, Ivan Rogić i Marin Sopta. 

Voditelji pojedinih dionica su brojni renomirani suradnici iz zemlje i inozemstva. Hrvatske manjine u susjednim zemljama i hrvatsko iseljeništvo obrađivala je Ljiljana Dobrovšak s posebnim naglaskom na sintetskim makropedijskim natuknicama, dok su Hrvati u Sjedinjenim Američkim Državama bili u fokusu dvojca Danijel Vojak – Filip Tomić; Hrvati u Australiji i Novom Zelandu bili su predmet interesa Ivana Hrstića; Hrvati u Kanadi bili su u fokusu Filipa Majetića; Hrvati u Južnoj Americi ključna su tema Ivane Žebec Šilj; Hrvati u Njemačkoj u središtu su pozornosti Aleksandre Brnetić; Hrvate u Austriji obradio je Ivan Brlić; Hrvati u Francuskoj bili su u fokusu Mauricija Frke Petešića, a Hrvatima u Norveškoj bavio se u ovom izdanju Ivan Poljac.  

Stalni suradnici Leksikona bili  su Ivana Andrić Penava, Željko Brguljan, Đuro Franković, Eduard Hemar, Vesna Kukavica, Teodoro Darko Mažuranić i Jakov Žižić. Stručni suradnici bili su Slaven Kale i Neven Bošnjaković. 

Suradnici i autori natuknica su: Ivana Andrić Penava, Petar Antunović, Mario Bara, fra Josip Bebić, Nikola Benčić, Ivana Bendra, Marin Beroš, Saša Bodulica, Neven Bošnjaković, Željko Brguljan, Ivan Brlić, Aleksandra Brnetić, Lovorka Čoralić, Jasna Ćurković Nimac, Ljiljana Dobrovšak, Vlatka Dugački, Tomislav Đurasović, Bruna Esih (voditeljica dionice Iseljeništvo do 1. 5. 2011.), pok. Đuro Franković, Mauricij Frka Petešić, Marko Fuček, Mislav Gabelica, Sabina Galeković, Darjan Godić, Branimir Grabić, Marko Grabić, Zlatko Hasanbegović, Eduard Hemar, Željko Holjevac, Ivan Hrstić, Josip Humjan, Šime Ivanjko, Jadran Jeić, Leo Juko, Ana Jura (Zujić), Slaven Kale, Maja Katušić, Stipe Kljajić, Blaženka Krajina, Silva Kramer, Jasenka Kranjčević, Vesna Kukavica, Boris Kukić, Koraljka Kuzman Šlogar, Josef Lawitschka, Vlatka Leskovec (Tomić), Marijan Lipovac, Maja Lozo, Vanja Lukić, Petar Macut, Filip Majetić, Castilia Manea Grgin, Teodoro Darko Mažuranić, Ivana Mudronja, Dragan Nimac, Tihomir Nuić, Marko Orlić, Marija Pandžić, Petra Platužić, Ivan Poljac, Tamara Prevendar, fra Marko Prpa, Ivana Rukavina, Eva Salopek, Zdravko Sančević, Mario Spadanuda, Melita Suljanović, Marija Šerić, Martina Šestić, Dinko Šokčević, Christian Šprljan, Ilija Šutalo, Ivan Tepeš, Filip Tomić, pok. Snježana Trojčanec, Ivo Turk, Danijel Vojak, vlč. Marko Zadravec, Radoslav Zaradić, Domagoj Zovak, Mateo Žanić, Ivana Žebec Šilj, Jakov Žižić i Zlatko Žužić. 

Recenzenti tiskanog izdanja su prof. dr. sc. Vladimir P. Goss i prof. dr. sc. Ivan Rogić. Leksikografski savjetnici i redaktori nagrađivani su stručnjaci Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža Vlatka Dugački i Krešimir Regan. 

Tiskano izdanje može se nabaviti putem interneta u Institutu Ivo Pilar u Zagrebu. Zbog epidemioloških mjera i zaštite ljudskoga zdravlja dio autora i suradnika je promociju pratio putem interneta u nadi susreta uživo kada prođe pandemija.

Sažeto, Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina sveobuhvatno je leksikografsko djelo opsega 1096 stranica s 3464 natuknice koje donosi jedinstven opis fenomena hrvatskih migracija u razdoblju od novoga vijeka sve do suvremene mobilnosti s posebnim naglaskom na migracije u 19. i 20. stoljeću. 

Posrijedi je referentno djelo koje će vas zadiviti  leksikografskim blagom sažetim iz građe relevantne za hrvatski nacionalni korpus i kulturu izvan domovine, uključujući pokrete, organizacije, događaje i ljude iz 45 zemalja svijeta. 

Izvor: HMI

Ukoričeno leksikografsko blago hrvatskoga iseljeništva i manjina

 

Ukoričeno leksikografsko blago hrvatskoga iseljeništva i manjina

 

U Zagrebu je promovirano divot izdanje Leksikona hrvatskoga iseljeništva i manjina u nazočnosti brojnih visokih uzvanika iz javnoga života Republike Hrvatske i hrvatskoga izvandomovinstva. 

Leksikon je ove godine izašao u sunakladništvu Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatske matice iseljenika, a naslovnica je rad uglednoga hrvatskog slikara iz Australije Charlesa Billicha. Izaslanik predsjednika Vlade RH gospodina Andreja Plenkovića na promociji bio je povjesničar Dario Magdić, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH koji je ovaj projekt ocijenio prvorazrednim referentnim djelom naše kulture…

 

Tekst: Diana Šimurina Šoufek

Fotografije: Snježana Radoš

 

Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina koji, na 1096 stranica i s 3464 natuknica, opisuje fenomen hrvatskih migracija s naglaskom na one u protekla dva stoljeća, predstavljen je 21. listopada u multimedijalnoj dvorani Kluba Matis u Hrvatskoj matici iseljenika. O djelu koje predstavlja leksikografsku građu relevantnu za hrvatski nacionalni korpus i kulturu izvan domovine, uključujući pokrete, organizacije, događaje i ljude iz 45 zemalja svijeta, okupljenima su govorili : ravnatelj Matice prof. Mijo Marić, ravnatelj Instituta Ivo Pilar dr.sc. Željko Holjevac, recenzent prof. dr. sc. Vladimir P. Goss, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. sc. Tomislav Markić te urednici dr. sc. Vlado Šakić i dr. sc. Ljiljana Dobrovšak. 

Prisutnima se obratio i zamjenik državnog tajnika Zvonka Milasa i izaslanik hrvatskoga premijera Dario Magdić. Prigodni glazbeni program izvela je operna umjetnica Antonela Malis, a promociju je znalački i nadahnuto vodila Vesna Kukavica, rukovoditeljica Odjela za nakladništvo HMI. Broj uzvanika bio je ograničen u skladu s odlukom lokalnog stožera Civilne zaštite grada Zagreba. Predstavljanje se u realnom vremenu moglo pratiti na Facebook stranici Hrvatske matice iseljenika.

Matičin je ravnatelj Mijo Marić, među inim, naglasio kako predstavljani Leksikon nastoji sažeti ljudsko znanje o hrvatskome iseljeništvu među korice jednog kompedija. Na sistematizaciji građe Leksikona radilo se godinama – razumljivo,  radi neistraženosti kako manjinske tematike tako i iseljeničke problematike hrvatskoga naroda, dodao je. 

Urednički dvojac Šakić-Dobrovšak upravljao je sa stotinjak mlađih suradnika iz desetak vodećih hrvatskih baštinskih ustanova, među kojima su i Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Nacionalna i sveučilišna knjižnica iz Zagreba te vodeće iseljeničke organizacije iz 45 zemalja sa svih kontinenata.

Ideja o pokretanju ovog nakladničkog pothvata, kako stoji u uvodu Leksikona, pripisana je predsjednici Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika i saborskoj zastupnici Zdenki Babić Petričević, koju su podržali članovi Matičina UO književnik Hrvoje Hitrec i povjesničar, dr. Ljubomir Antić (2007.). 

Najkraće rečeno, Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina je svjedočanstvo o hrvatskim postignućima od Sjevernog do Južnoga pola. Posrijedi je pravo leksikografsko blago nacionalnoga tipa u kojem je pozornost uredništva pridana isključivo građi relevantnoj za hrvatski nacionalni korpus i kulturu izvan domovine, kazao je ravnatelj Marić.

Objavljivanje i tiskanje knjige koja hrvatskoj čitateljskoj publici u našoj matičnoj državi predstavlja povijest, književnost, kulturu i umjetnost Hrvata izvan granica Hrvatske uvijek je radostan događaj za pripadnike tih hrvatskih zajednica, jer je to znak da nas Hrvatska nije zaboravila i da još uvijek ima pojedinaca i ustanova koji vode brigu o svojim sunarodnjacima koji su tijekom povijesti bili prisiljeni iz raznih razloga napustiti svoje rodne krajeve, ali su i u novoj sredini ostali privrženi jeziku i kulturi svojih dalekih predaka. Veliki pothvat Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar i Hrvatske matice iseljenika predstavlja uistinu veliku radost za spomenute hrvatske zajednice širom svijeta, riječi su koji je skupu uputio nenazočni recenzent dr. sc. Dinko Šokčević iz Budimpešte, a pročitao politolog Željko Rupić iz Hrvatske matice iseljenika.  

Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina, po riječima prof. dr. sc. Vladimira P. Gossa, rječnički je popis pojedinaca, skupina, ostvarenja, karakteristika hrvatskih ljudi trajno izvan njihovih domovina, RH i RBiH, odnosno onih koji se makar djelomično ili privremeno identificiraju s nekim izvanhrvatskim domicilom. 

Ideološki je ujednačen i bez političkih predznaka. Za zemlju s razmjerno vrlo velikim iseljeništvom, ovaj leksikon proširuje znanje i značaj hrvatskog naroda kao globalnog fenomena za barem jednu trećinu. Veliki je korak prema stvaranju identiteta Globalne Hrvatske i važno sredstvo zbližavanja svih ljudi hrvatskog podrijetla u svijetu. 

Nadalje, Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina je naša vrhunska legitimacija pred svijetom, poviješću i nama samima, usttvrdio je recenzent Goss.

Leksikon je ove godine izašao u sunakladništvu Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatske matice iseljenika, a naslovnica je rad  uglednoga hrvatskog slikara iz Australije Charlesa Billicha.

Raspon obrađenih pojmova tematski obuhvaća multidisciplinarna područja povijesti i sociologije, jezikoslovlja i kulturne antropologije, humane geografije i etnografskih obilježja hrvatskih migranata, umjetničko stvaralaštvo i znanstvena postignuća, nakladništvu u dijaspori i hrvatskoj nastavi u inozemstvu i dr. Stotinjak domaćih i inozemnih stručnjaka saželo je makropedijske natuknice globalne hrvatske iseljeničke dionice. 

Uz njih, u leksikon su uvrštene i mikropedijske natuknice, a najbrojnije su biografije istaknutih pojedinaca, umjetnika i znanstvenika. Pažljivi će se čitatelj, među inima, susresti i s radnicima na privremenom radu u inozemstvu, pečalbarima, prekooceanskim iseljenicima, manjincima u europskome susjedstvu, disidentima, egzilantima, pustolovima i onima zahvaćeni suvremenom mobilnošću.

Nakladnički tim sastavio je širi abecedarij elektroničke baze leksikografskih znanja utemeljen na istraživanjima na području migracija građana hrvatskih korijena, a njihov je pionirski rad čitateljskoj javnosti dostupan u mrežnom izdanju od 2015., dok tiskano izdanje izlazi uoči sedamdesete obljetnice uspješnoga djelovanja Hrvatske matice iseljenika i tridesete obljetnice Instituta Ivo Pilar.

Na povijesnim tragovima i Domovinskome ratu potkraj XX. stoljeća ostvarena je i hrvatska državna samostalnost, pa su stoga spoznaje o iseljenoj Hrvatskoj i hrvatskim manjinama u suvremenim okolnostima nezaobilazna sastavnica hrvatskoga globalnog i europskog identiteta. Nadalje, u svim procesima koji su prethodili ostvarenju osamostaljenja sudjelovali su i hrvatski iseljenici.

Nakon što je za potrebe projekta izrađen abecedarij natuknica, stručnjaci i znanstvenici Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža i Instituta Ivo Pilar osmislili su bazu podataka. Trenutačno baza Leksikona sadrži 12 783 natuknice, no taj će se broj prikupljanjem informacija i spoznaja kontinuirano dopunjavati novima. 

Više od 2900 natuknica odnosi se na manjinske skupine, 9000 na iseljeništvo, a ostale na pojmove, mjesta i događaje. Valja reći da će se svi podaci iz baze u budućnosti moći koristiti za izradu Enciklopedije hrvatskoga iseljeništva i manjina ili zasebnih leksikona (npr. Leksikon Hrvata u Sjedinjenim Američkim Državama, Leksikon Hrvata u Mađarskoj, Leksikon gradišćanskih Hrvata i dr.) i za daljnja istraživanja, kazala je urednica Dobrovšak.

U gotovo desetogodišnjem procesu od početka rada na Leksikonu do danas sudjelovale su mnogobrojne institucije i pojedinci. Očekivano je u bazi pohranjeno mnogo više natuknica nego što sadrži tiskano izdanje, što dakako svjedoči i o velikom broju neusustavljenih i još uvijek relativno nepoznatih spoznaja o iseljenoj Hrvatskoj i hrvatskim manjinama, dodala je urednica Dobrovšak.

Svečanosti predstavljanja ovoga enciklopedijskoga prvijenaca, čija naklada tiskanog izdanja je iz razumljivih razloga ograničena, uz spomenute, nazočili su i veleposlanica RH u Argentini Duška Paravić, predsjednica Saborskog odbora za Hrvate izvan RH Zdravka Bušić i Zdravko Gavran iz MVEP,  izaslanica ministrice kulture RH Anja Jelavić, predsjednik UV HMI Milan Kovač i njegov član Hrvoje Hitrec, Croatiana Orešković i  dr. sc. Milan Bošnjak iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, prof. dr. sc. Željko Tanjić rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, akademik Ante Markotić, Predsjednik Udruge Prsten Pavo Zubak, dr. Marin Sopta, dr. Božo Skoko, Tuga Tarle, Drago Šaravanja, Ivana Bačić Serdarević, Darko (Teodoro) Mažuranić, Ruža Studer-Babić, Jadranka Vincek, Kristijan Jusić, Marijan Lipovac i dr.            

Uz zahvalu svima koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji ovog izdavačkog pothvata, pojedincima i institucijama, iseljeničkim udrugama i katoličkim misijama, a posebno urednicima, ravnatelju Holjevcu i voditelju projekta Šakiću i zajedničkom timu koji je vrijedno godinama radio na Leksikonu, ravnatelj Marić je darovao bukete cvijeća Ljiljani Dobrovšak i Vesni Kukavici.

Konzultantski tim na projektu čine doktori Ivan Čizmić, Ivan Rogić i Marin Sopta. Voditelji pojedinih dionica su brojni renomirani suradnici iz zemlje i inozemstva. Hrvatske manjine u susjednim zemljama i hrvatsko iseljeništvo obrađivala je Ljiljana Dobrovšak s posebnim naglaskom na sintetskim makropedijskim natuknicama, dok su Hrvati u Sjedinjenim Američkim Državama bili u fokusu dvojca Danijel Vojak – Filip Tomić; Hrvati u Australiji i Novom Zelandu bili su predmet interesa Ivana Hrstića; Hrvati u Kanadi bili su u fokusu Filipa Majetića; Hrvati u Južnoj Americi ključna su tema Ivane Žebec Šilj; Hrvati u Njemačkoj u središtu su pozornosti Aleksandre Brnetić; Hrvate u Austriji obradio je Ivan Brlić; Hrvati u Francuskoj bili su u fokusu Mauricija Frke Petešića, a Hrvatima u Norveškoj bavio se u ovom izdanju Ivan Poljac.  

Stalni suradnici Leksikona bili  su Ivana Andrić Penava, Željko Brguljan, Đuro Franković, Eduard Hemar, Vesna Kukavica, Teodoro Darko Mažuranić i Jakov Žižić. Stručni suradnici bili su Slaven Kale i Neven Bošnjaković. Suradnici i autori natuknica su: Ivana Andrić Penava, Petar Antunović, Mario Bara, fra Josip Bebić, Nikola Benčić, Ivana Bendra, Marin Beroš, Saša Bodulica, Neven Bošnjaković, Željko Brguljan, Ivan Brlić, Aleksandra Brnetić, Lovorka Čoralić, Jasna Ćurković Nimac, Ljiljana Dobrovšak, Vlatka Dugački, Tomislav Đurasović, Bruna Esih (voditeljica dionice Iseljeništvo do 1. 5. 2011.), pok. Đuro Franković, Mauricij Frka Petešić, Marko Fuček, Mislav Gabelica, Sabina Galeković, Darjan Godić, Branimir Grabić, Marko Grabić, Zlatko Hasanbegović, Eduard Hemar, Željko Holjevac, Ivan Hrstić, Josip Humjan, Šime Ivanjko, Jadran Jeić, Leo Juko, Ana Jura (Zujić), Slaven Kale, Maja Katušić, Stipe Kljajić, Blaženka Krajina, Silva Kramer, Jasenka Kranjčević,Vesna Kukavica, Boris Kukić, Koraljka Kuzman Šlogar, Josef Lawitschka (Jevišovka, 31. 1. 1933. – Beč, 31. 3. 2020.), Vlatka Leskovec (Tomić), Marijan Lipovac, Maja Lozo, Vanja Lukić, Petar Macut, Filip Majetić, Castilia Manea Grgin, Teodoro Darko Mažuranić, Ivana Mudronja, Dragan Nimac, Tihomir Nuić, Marko Orlić, Marija Pandžić, Petra Platužić, Ivan Poljac, Tamara Prevendar, fra Marko Prpa, Ivana Rukavina, Eva Salopek, Zdravko Sančević, Mario Spadanuda, Melita Suljanović, Marija Šerić, Martina Šestić, Dinko Šokčević, Christian Šprljan, Ilija Šutalo, Ivan Tepeš, Filip Tomić, pok. Snježana Trojčanec, Ivo Turk, Danijel Vojak, vlč. Marko Zadravec, Radoslav Zaradić, Domagoj Zovak, Mateo Žanić, Ivana Žebec Šilj, Jakov Žižić i Zlatko Žužić. 

Recenzenti tiskanog izdanja su prof. dr. sc. Vladimir P. Goss i prof. dr. sc. Ivan Rogić. Leksikografski savjetnici i redaktori nagrađivani su stručnjaci Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža Vlatka Dugački i Krešimir Regan.

Šenoino Zlatarovo zlato prevedeno na španjolski jezik

 

OVDJE, U SVOM SRCU, NAPRAVIO SAM VELIK, ZLATAN BOR I JASLE ZA MALOG ISUSA - Nikola Šimić Tonin

 

OVDJE, U SVOM SRCU, NAPRAVIO SAM VELIK, ZLATAN BOR I JASLE ZA MALOG ISUSA

 

 

Draga moja majčice,

pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa.

Doći će Pravednik u srce pravednika, jer tako je rekao.

Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi.

Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni.

Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim?

Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smjehove.

Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći Njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje - Ljubav i Milost - dosta smo bogati i ne tražimo više ništa.

Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa.

Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao.

Tvoj Ivo

 

Navedeno pismo Ivo je poslao svojoj majci iz zloglasne tamnice u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, pred Božić 1954. g. Okrutno je ubijen (zadavljen) u tamnici u Staroj Gradiški 1961. g., u svojoj 33. godini.

Velik u svojoj ljubavi prema Domovini Ivo Mašina rodio se 21. srpnja 1927. godine kao četvrto od devetoro djece Ive i Marice Mašina. Pučku školu pohađao je u rodnom Preku. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku i u Zagrebu a nakon križnog puta završava je u Zadru. Upisao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kako istaknuti sveučilištarac zajedno sa još 22 studenta Zagrebačkog sveučilišta zbog polaganja vijenca na grob Ante Starčevića osuđen je na 18 mjeseci zatvora. Nakon izdržane kazne upućen je na odsluženje vojnog roka 1956/1957 godine u Beograd.

 

Pripremajući završni ispit uhićen je u hajci na vlč. opata Rudija Jeraka. Kao drugooptuženi osuđen je na 11 godina robije. U siječnju 1960. godine uspijeva pobjeći iz ćelije Okružnog suda u Zagrebu. Pobjegavši u Italiju, vraća se pomažući ranjenom prijatelju. Mjesecima se skrivao po Gorskom kotaru, no biva prokazan i uhićen. Umro je od posljedica zlostavljanja u zatvoru Stara Gradiška 20. studenoga 1961. godine.

 

Ivo Mašina znao je u kakvim je rukama i što mu slijedi. No, nikad nije gubio nadu, vjeru i ufanje. Tome svjedoči dio pisma upućen obitelji iz Okružnog zatvora u Zagrebu.

 

"...Dobar dan, gospodine, izvolite uđite u ovu sobu, svejedno može i kroz rešetke. Tko vas može zadržati kad ste Vi, gospodine, Sunce. I ono uže u širokim slapovima, u rijekama svjetla u moj mali stan, koji tako, naravno, nije i ne može bit ono što ljudi obično nazivaju "zatvor". I tako se Sunce i ja raspričamo, a ono me usput tetoši po glavi i ruke stavlja na moja ramena. Zagrljeni tako, ja i moje sunce, pjevat' ćemo u uskrsno jutro psalam uskrsnuća..."

 

Ivo Mašina za ono doba je bio politički protivnik, no nikako nije bio politički sanjar i pustolov, baš naprotiv - vizionar. Tako je u jednom odgovoru svom profesoru Jaroslavu Šidaku, koji je Mašinu izuzetno cijenio čak štoviše nadao se da će ga naslijediti na katedri.

 

"Mislili, gospodine profesore, i govorili Vi kako Vam drago, Hrvati su imali i imati će opet svoju samostalnu državu, a ljudi kao što sam ja - stvaraju povijest."

 

Bio je najbolji student povijesti na Zagrebačkom sveučilištu u svojoj generaciji, i profesori su mu predviđali briljantnu karijeru. Međutim, istoga dana kada je trebao pristupiti diplomskom ispitu policija ga je uhitila, onemogućivši ga da završi studij. Isto se dogodilo u još dva navrata, što pokazuje da ga je policija promišljeno sprječavala da pristupi završnom ispitu, te Ivo Mašin nikada nije došao u priliku da službeno završi studij. Osobna informacija prof. Joje Ricova.

 

U hrvatskoj povijesti Ivo Mašina uvijek je otkrivao kontinuitet hrvatske državnosti, a za buduća pokoljenja nudio je jedino pravedno rješenje: neovisnu, suverenu državu Hrvatsku. Bio je genijalac i vizionar, svjetlo u mraku, hrvatski mučenik, simbol borbe i stradanja cijelog naroda. Kako reče njegov prijatelj Joja Ricov, pjesnik i mučenik:

 

"... Bez našeg jučer, najčešće porobljenog, grobnog-krbavskog, sigetskoga, bečkonovomjesnog, rakovačkog i sibinjskog, bleiburškoga, golootočnogrgurskoga i starogradiškog ne bi bilo no ovog našeg danas, jer ne teče naša povijest tek od '71. Jer, ne bojuju samo živi vitezovi nego i mrtvi nam, (a koliki !) junaci - svjetlokazi na postajama velekrižna nam nacionalnog puta. Svi oni zajedno izvojštiše nam Hrvatsku !".

 

Kad je umro, Ivo Mašina imao je samo 35 godina. Dugo se nije znalo gdje mu je grob, unutar zatvorskih zidina. Bilo je nekoliko pokušaja ekshumacije od 1968. do 1984. godine. Posmrtni su mu ostatci preneseni na Školjić, 24. srpnja 1998. godine.

 

Postoji i književna mnografija posvećena Ivi Mašini, koju je napisao hrvatski književnik Joja Ricov: Ivo Mašina- pitate me - tko je to? Lumin, 1994, Zagreb. Joja Ricov rođen je u ribarskom mjestu Kali na otoku Uljanu, pored Preka - rodnoga mjesta Ive Mašine. Ogranak Matice hrvatske iz Preka izdao je knjigu Ivo Mašina: Uskrsna zvona (pisma), 1945. - 1961., Preko, 1994.

 

Još jedna monografija posvećena ovom malo poznatom mučeniku je: Ivo Mašina, Kršćanski borac za slobodnu i pravednu Hrvatsku, Braća hrvatskog zmaja, Zmajski stol u Zadru, priredio Bernardin Škunca OFM, Zadar, 2002.

 

Sljedeću važnu monografiju koja sadrži izvorna svjedočanstva o Ivi Mašini napisao je Hrvoje Kačić, Dubrovačke žrtve / Jugokomunistički teror na hrvatskom jugu 1944. i poratnim godinama. Ivi Mašini je posvećeno posebno poglavlje:

 

XII. Dike Dubrovnika: Ivo Mašina i Boris Krasovac / protivnici svakog totalitarizma i borci protiv svakog zločina.

 

Konačno, objavljen je vrlo opsežan i podroban prikaz o Ivi Mašini u časopisu Zadarska smotra, na ukupno 985 str.: Zadarska smotra, časopis za kulturu, znanost i umjetnost, Godina XLIV, br. 4-6. 2000. (985 str.)

 

Nikola Šimić Tonin

 

 

El tesoro del orfebre - disponible en todo el mundo en papel y como ebook por Amazon

 

El tesoro del orfebre (Spanish Edition)

by August Šenoa, Adriana Ivana Smajic, et al. | Sep 27, 2020

Kindle

$40.00$40.00

Available instantly

---

Paperback

$40.00$40.00

Ships to Argentina

Promocija novoga sveska zbornika Hrvatska izvan domovine - svezak III

 Promocija novoga sveska zbornika Hrvatska izvan domovine

Promocija zbornika Hrvatska izvan domovine, svezak III, održana je u Hrvatskoj matici iseljenika uz poštovanje epidemioloških mjera 29. rujna 2020. Okupljenima u Matici zbornik su predstavili: recenzentica prof. dr. sc. Jasna Horvat i urednici,  izv. prof. sc. Josipa Mijoč,  Jasna Trošelj Miočević i dr.sc. Marin Sopta

 

Tekst: Diana Šimurina Šoufek

Foto: Hina

 

Hrvatski iseljenički kongres na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku na temu „Odlazak – ostanak – povratak” u organizaciji Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva održan je u ljeto 2018. Upravo promovirana znanstvena knjiga Hrvatska izvan domovine III, zbornik je radova predstavljenih u Osijeku na tom trećem iseljeničkom kongresu, koji su uredili izv. prof. dr. sc. Josipa Mijoč, dr. sc. Marin Sopta i Tanja Trošelj Miočević. Zbornik je izašao u nakladi Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva i Ekonomskoga fakulteta u Osijeku. Recenzenti izdanja su prof. dr. sc. Jasna Horvat, doc. dr. sc. Vlatka Lemić i dr. sc. Ivan Čizmić. Knjiga je tiskana zahvaljujući financijskoj potpori dr. sc. Ćirila Zovka, Ante Zovka i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Devet poglavlja, na gotovo 400-tinjak stranica, obrađuju teme poput ODNOS DOMOVINE I ISELJENIŠTVA - SADA I OVDJE, DEMOGRAFSKA PITANJA, DIGITALNO POVEZIVANJE DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE, DEMOGRAFSKA PITANJA, DIGITALNO POVEZIVANJE DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE, ČIMBENICI ISELJAVANJA, NOVI VAL ISELJAVANJA, UČENJE HRVATSKOG JEZIKA I KULTURE, KULTURA I UMJETNOST – HRVATSKI PROMOTORI U SVIJETU, GOSPODARSKE TEME i POVIJESNI OSVRTI. Autori priloga, od kojih su neki i na engleskom jeziku, redom su ugledni znanstvenici i društveni aktivisti, primjerice Marin Sopta, Božo Skoko, Marin Strmota, Nada Pomper, Tado Jurić, Marko Soldo, Tuga Tarle, Gojko Borić, Zdenka Weber, Josipa Mijoč, Mijo Korade, Ante Čuvalo i drugi.

Zagrebačku promociju u Hrvatskoj matici iseljenika organizirali su 29. rujna, uz pridržavanje mjera vezanih uz pandemiju koronavirusa, Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva, Ekonomski fakultet u Osijeku i Hrvatska matica iseljenika .

Okupljene je kao domaćin i sudionik kongresa pozdravio ravnatelj Matice Mijo Marić, a u predstavljanju su sudjelovali: u ulozi voditeljice promocije izv. prof. sc. Josipa Mijoč, recenzentica prof. dr. sc. Jasna Horvat, urednica Jasna Trošelj Miočević, doktorand te urednik i idejni začetnik kongresa dr. sc. Marin Sopta. Predstavljanju je, među inim uzvanicima i autorima, nazočio i zamjenik državnog tajnika Zvonka Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Dario Magdić. Na predstavljanju je bio i Domagoj Novosel, načelnik Sektora za demografski razvoj Iz Uprave za demografski razvoj, obitelj, djecu i mlade.

Urednik Sopta je u obraćanju nazočnima pokušao rasvijetliti motive, prije svih iseljavanja stanovništva, koji su ga ponukali na organizaciju kongresa koji propituju ulogu iseljenika u svekolikom životu naše domovine, kao i šutnju oko gašenja Katedre za hrvatski jezik u Torontu. Urednica Trošelj predstavila je djelovanje i dosadašnje uspjehe zagrebačkoga Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva, osnovanog 2016., iza kojeg su, uz drugo, dva kongresa, 6 konferencija i tri zbornika. Recenzentica Horvat nada se kritičkom iščitavanju objavljenih radova, izgradnji strategije djelovanja i povezivanja tuzemne i iseljene Hrvatske i iznosi sjajnu misao o tome kako „ Hrvatska, i kad je iseljena“, ostaje Hrvatskom.“

Voditeljica promocije na kraju se zahvalila recenzentima, urednicima, autorima priloga, domaćinima i organizatorima skupa te publici. Najavila je i skori, četvrti kongres koji će se održati u Zagrebu 5. i 6. studenoga 2020. na temu „Povratak- stvarnost ili utopija“.   

 Na Facebook stranici možete pogledati tijek predstavljanja, snimljen u realnom vremenu, na poveznici  https://www.facebook.com/231777773503011/videos/813533632786361/

 

 

Hereditarnost u djelima Vjenceslava Novaka - Žaklina Kutija / Nikola Šimić Tonin

 

HEREDITARNOST U DJELIMA VJENCESLAVA NOVAKA

 

Žaklina Kutija / Nikola Šimić Tonin

  

Ključne riječi: hereditarnost, umjetnost, glazba, škola, duh, licemjerje, lukavost

 

Sažetak:

            Djela Vjenceslava Novaka čitamo u djetinjstvu tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, kao snažnu realističku prozu tijekom gimnazijskog obrazovanja i vraćamo mu se kao zrele osobe s mnogim proživljenim životnim iskustvima. Zbog čega se vraćamo tom izvoru naše nacionalne književnosti?

            Mladost donosi određene prosudbe i često je opterećena sugestijama ili svojim još neizgrađenim književnim poimanjima. Mnogo pročitanih djela raznih autora različitih nazora  i stavova, pitanja i odgovora „o svrsi umjetnosti, književnosti“, djela uobličenih u različitim formama, perspektiva i izražajnih htijenja, često traže nova čitanja i preispitivanja. Univerzalni općeljudski problemi i teme, koje na neki način: naslijeđe, uvjetovanost, kontinuitet, određenost sredinom, neki književnici isključuju na periferiju književne zaokupljenosti, tako i teme sadržane u Novakovim djelima i njegovu tezu i načelo da bismo, možda, život lakše podnosili u svom okruženju iz kojega nas je sve ono naslijeđeno u nama i oko nas, dobrim dijelom oblikovalo kao osobu – lik u fikciji, književnom djelu.

            Prije nekoliko desetljeća ovaj je pojam izazivao nelagodu, a hereditarnost kao ograničenje, konzervativni stav, jer su težnje i misli grabile prema individualizmu, pripadanju nekoj imaginarnoj slobodi „slobodnih ljudi“, a hereditarnost bi pri tom bila uteg. Tek zrele godine, ponovljena čitanja, otvore zatomljene osjećaje potisnute spoznaje bez straha, bez predrasuda, samouvjereno dugotrajno promišljane. Znanstvene činjenice različitih disciplina vraćaju nas „doma“ i govore dijelove teksta romana Tito Dorčić, sretni što ste se problematici vratili, tužni što se sve nije dogodilo prije. Trebala se dogoditi sveprisutna tehnološka revolucija u svim područjima znanosti, svijet postati „Globalno Selo“, medicina i forenzika toliko napredovati kako bismo se vratili na početak. Realnost rođenja, podneblje, milje koji nas oblikuje, obitelj i podrijetlo, genetske predispozicije. Genetske prilagodbe se sporo događaju i specifične su, kao što su specifične i lokalne zajednice, sa svojim socijalnim odnosima. Nije uvijek sve moguće odbaciti, koliko god to pojedinac  – lik, htio. Naša primarna matrica bori se za afirmaciju svega što je duboko u nama zadano. Vjenceslav Novak je to predočio u svojim romanima. Pojedinac izvan konteksta svoga podneblja, svojih tradicija i svojih stoljećima stvaranih predispozicija, strada. Zbog čega i zbog koga postati netko drugi, izgubiti dobar dio sebe i biti izgubljen za društvenu zajednicu?

            Hereditarnost je u djelima Vjenceslava Novaka naglašena, ali je veliki broj književnika kod kojih nije u prvom planu, ali postoji. Postoje književnici koji su s puno ironije, ali ne s manje ljubavi, promišljali ljudske odnose i postupke. „Em smo Horvati“ – kaže Matoš, a posredno u svojim zrelim godinama u romanu Zastave Miroslava Krleže, mnogi ulomci mogu poslužiti kao primjer hereditarnosti.

            Ovim ćemo radom dokazati da književnost – umjetnost riječi, riječi kao prenositelja mnogih znanja, uvjerenja, usmeno ili pisano, čuva naslijeđe, upozorava na realnost i ima stožerni značaj za znanost svijeta, kontinuitet opstanka, snažna potreba za pričom kojom želimo s nekim nešto posebno i bitno podijeliti, kojom želimo upozoriti i uprizoriti mogućnosti socijalnog i moralnog pada.

            Vrijednost naslijeđa i pripadnosti zajednici možemo svjesno obezvrjeđivati, ali koliko god se trudimo, ne možemo joj odreći značenje kao niz odrednica naše osobnosti, a taj, često silan trud nas vrati izvorima koji nas ozdravljuju, u kojima smo bolji, snažniji, tamo gdje nas prepoznaju. Stoljeće od Novakovih romana znanost potvrđuje spoznaje i stavove ovoga profesora glazbe, osjećajnog pojedinca koji je naslonio uho, osluškivao bilo društva i konkretnog čovjeka, shvatio bit opstanka, pokušao literaturom pomoći. Njegovim djelima se vraćamo, obogaćeni iskustvima življenja i novim nadahnućem za analitičke prosudbe.

http://www.studiacroatica.org/novak_vjenceslav/Hereditarnost%20u%20djelima%20V.%20Novaka.htm