GLAS IZ WASHINGTONA
ŠIME LETINA
Izbori su naše pravo i naša dužnost
Kriza u Hrvatskoj, a posebno moralna, koja se očituje u pomanjkanju socijalne pravde, pravog domoljublja, nacionalnog ponosa i hrvatskog jedinstva, nije toliko posljedica trenutačne svjetske krize, koliko loše višegodišnje politike hrvatskih državnih i političkih lidera, te krivog političkog i moralnog prosuđivanja velikog broja Hrvata i hrvatskih građana, odnosno posljedica nedostatka osobne svijesti i odgovornosti prema narodu i državi. Nema sumnje da zastupnici Sabora, bivši predsjednik i sadašnja predsjednica Vlade, te predsjednik države, snose veliku odgovornost za trenutačno loše stanje i krizu u državi, jer je očito da oni, bilo zbog osobnih interesa ili zbog međunarodnih pritisaka, nisu ispunili svoje dužnosti i izborna obećanja, međutim odgovornost za posljedice njihovih pogreška i propusta leži na svima, posebno na biračima, koji nisu iskoristili svoje demokratsko pravo i biračku moć na dosadašnjim izborima i odbacili one koji ih godinama izigravaju. Hrvati su, nažalost, skloni ponavljanju pogrešaka. Iako u Hrvatskoj još ne postoji potpuna demokracija, činjenica je da u njoj ne postoji ni (nekadašnja) komunistička diktatura s kojom bi se moglo lagano opravdati krizu i odbaciti vlastitu odgovornost za tu krizu, ali postoji komunistički mentalitet i ponašanje koji utječu na moralno rasuđivanje ljudi i sputavaju svaki pozitivni napredak u Hrvatskoj. Po tom ponašanju sve je dopušteno, ako to osobno godi i koristi. U Hrvatskoj nitko ne voli bivše komuniste i jugoslavene, ali će Hrvati na izborima radije glasati za njih zbog njihovoga iskustva, stečenog u bivšem komunističkom sistemu, nego za hrvatske domoljube bez političkog iskustva. Svi priželjkuju demokraciju, ali su rijetki oni koji je prihvaćaju i prakticiraju. U podsvijesti velikog broja Hrvata još uvijek dominira nakaradna ideja da politika nije za poštene. Hrvati ne vole gospodina Mesića, a dva puta su ga izabrali za predsjednika. Mnogi jednostavno ne mogu shvatiti da ponašanje u kojem je uvijek netko drugi kriv pripada prošlosti i da samo u diktaturi sve zasluge i odgovornost pripadaju jednoj osobi, diktatoru, kao što je bio slučaj Tita, dok u demokratskom društvu zasluge i odgovornost pripadaju svima. Nije lako prekinuti s lošim i dugogodišnjim navikama i mentalitetom, posebno ako smo s njima odrasli. Od 1945. pa do 1990. godine, u Titovoj jugoslavensko-komunističkoj diktaturi Hrvati su bili izloženi lažnoj propagandi. Hrvatski narod je bio tučen i uništavan u svim njegovim bitnim životnim kategorijama. Njegove životne varijante, nacionalna, vjerska i kulturna, trebale su ustupiti mjesto jugoslavenskoj (velikosrpskoj i svetosavskoj) ideji, u kojoj bi hrvatska nacionalna, vjerska i kulturna obilježja potpuno nestala. To je bila ideja vodilja jugoslavensko-partizanskog rata od 1941. do1945. s kojim se danas ponose naši samozvani antifašisti. Početkom devedesetih godina, u doba Domovinskog rata i neposredno nakon hrvatske pobjede, izgledalo je da su Hrvati potpuno odbacili komunistički totalitarizam i s njime antihrvatsku i antivjersku politiku bivše Jugoslavije, no ubrzo, poslije odlaska s političke scene predsjednika dr. Franje Tuđmana, mnogi Hrvati pod pritiskom pojedinaca, odanih bivšoj Jugoslaviji i njezinom sistemu, podlegli su starim navikama i uvjerenjima. Ta napast je danas vidljiva u ponašanju i političkim razmišljanima nekih hrvatskih političara i predsjedničkih kandidata, pa i onih koji nikada nisu bili članovi Partije. Na jednom od nedavnih sučeljavanja u kojem su sudjelovali predsjednički kandidati Vesna Škare-Ožbolt, Vesna Pusić, Andrija Hebrang i Ivo Josipović, kao po dogovoru, svi četvero su izjavili da bi, ako budu izabrani, pružili ruku Fidel Castru i da se ne bi odrekli Josipa Broza Tita, a Andrija Hebrang tu privrženost bivšem diktatoru i zločincu opravdava da “ništa što je u interesu Hrvatske nije mu strano, pa ni Tito”. Nitko se od njih ne bi odrekao Tita, ali se svi četvero spremno odriču hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona. Iako to Marku Perkoviću Thompsonu može biti na ponos, jer oni koji su za Tita ne mogu biti na strani hrvatskih domoljuba, čudno je da baš svi prihvaćaju Tita, “najvećeg ubojicu Hrvata”, kako ga je nazvao dr. Andrija Hebrang, a ograđuju se od Hrvata koji u svojim pjesmama potiče mlade na ljubav prema Bogu i domovini. Hrvatski narod nije se borio za državu u kojoj bi predsjednik države odlučivao što Hrvat kao pojedinac i vjernik može i smije reći ili pjevati. Bila bi to negacija njegove narodne i osobne slobode. On želi državu u kojoj će, preko svojih, slobodnom voljom, izabranih saborskih zastupnika, odlučivati o vlastitoj sudbini, državu u kojoj će svaki Hrvat i svaki hrvatski građanin imati punu slobodu i jednaka prava, bez obzira na njegovu političku, vjersku i nacionalnu pripadnost. Zašto je to strano i neprihvatljivo hrvatskim predsjedničkim kandidatima i zašto tisak i ostala sredstva javnog priopćavanja u Hrvatskoj šute o apsurdnim izjavama i ponašanju većine hrvatskih političara? Pogledajmo ovaj primjer. Skoro u isto vrijeme, dok su predsjednički kandidati isticali svoju privrženost Josipu Brozu Titi, bivši vođa poljskog sindikata “Solidarnost” i prvi postkomunistički predsjednik Poljske od 1990. do 1995., Lech Walesa na konferenciji, koja je održana u Zagrebu pod naslovom “Raspad komunizma u Europi: 1989-2009., 20 godina poslije”, javno je upozorio da “zbog budućnosti treba raskrstiti s komunističkim zločincima kako nikome više ne bi palo na pamet počiniti nešto tako. Nad zločincima treba izvršiti lustraciju. Oni ne smiju sudjelovati u vlasti, kao niti u obrazovanom procesu. Ljude treba uvjeriti da je sloboda bolja od sužanjstva”. Hrvati su mu se divili, a u pozdravnom govoru u ime hrvatske vlade ministar kulture Božo Biskupić, koji pripada HDZ-u kao i Andrija Hebrang, javno je rekao da je Walesa “poljski tsunami koji mete komunizam sa svjetske pozornice”. Hebrang i Biskupić, dva politička istomišljenika, koji nastupaju i govore u ime iste organizacije i u ime iste Vlade daju dvije potpuno suprotne i različite izjave. Jedan je za čuvanje Titova mita, a drugi javno hvali stranca koji u glavnom gradu Hrvatske poziva Hrvate da zauvijek raskrste s Titom i ostalim komunističkim zločincima. Čiji stav od njih dvojice prihvaća predsjednica Vlade i članovi HDZ-a? Bilo bi dobro znati tko još uz Hebranga u HDZ-u misli da je Tito u interesu Hrvatske? Uz nacionalno svijesne i časne pojedince, Crkva je, izgleda, jedina ustanova u Hrvatskoj koja vidi i shvaća političku zbrku u koju nas svojim nedorečenim i zamagljenim, a najčešće proturiječnim izjavama, guraju predsjednički kandidati. Mnogi od njih su bez vizije i bez političkih, gospodarskih i moralnih kvalifikacija da budu na čelu države. Članovi Hrvatske biskupske konferencije, u želji da hrvatskim građanima, posebno vjernicima, pomognu u donošenju važne izborne odluke i da ih potaknu na razmišljanje kakvog predsjednika Hrvatska treba, objavili su u ponedjeljak 23. studenoga svoju poruku koju su vjernici mogli dobiti u obliku letka. U toj poruci hrvatski biskupi su iznijeli “kriterije po kojima mogu vjernici i drugi ljudi dobre volje doći do veće jasnoće tko bi trebao biti kandidat”. Po tim kriterijima očekuje se od predsjedničkog kandidata “da odražava državničku mudrost i sposobnost; da svojim pristupom i stavovima očituje ljubav prema domovini, da nije predstavnik samo nekih građana i njihovih nazora, dakle samo onih koji se s njime ideološki slažu; da je zauzet da subjekti vlasti na primjeren način vrše njima povjerenu zadaću imajući na srcu služenje drugima, naročito najugroženijima; da prepoznaje na koji se način treba čuvati hrvatsku suverenost i prepoznatljivost njezinih vrijednosti....” (Glas Koncila, 5. 12. 2009).
Hrvati i hrvatski građani dužni su pratiti izbornu predsjedničku utrku, upoznati program i stavove svih kandidata i na temelju stečenih informacija po svojoj vlastitoj savijesti dati svoj glas onomu za koga misle da će biti na korist i ponos Hrvatskoj i svima nama. Njihove izjave treba usporediti s njihovim životnim ponašanjem. Nemojmo zaboraviti “da se u predizbornoj kampanji predsjednički kandidati na različite načine dodvoravaju biračima, da ih svim sredstvima žele pridobiti za sebe, za ‘svoje programe’, ipak i u tom ‘osvajanju’ birača morala bi postojati granica da ne budu povrijeđeni istina i dobar ukus. Naime u hrvatskom društvu ima veoma mnogo licemjerja, pretvaranja, presvlačenja kaputa, lažnog predstavljanja i obmanjivanja svih izvan uskog interesnog kruga, pa bi katolički vjernici, kao i drugi ljudi dobre volje, najprije trebali procijeniti razinu vjerodostojnosti predsjedničkih kandidata koji ih zanimaju, odnosno između kojih će se odlučivati kome dati svoj glas”, upozorava nas Ivan Miklenić u istom Glasu Koncila. Svaki hrvatski birač prije izbora trebao bi znati život, političke stavove i moralne kvalitete svih predsjedničkih kandidata, a to su: Milan Bandić, Andrija Hebrang, Ivo Josipović, Josip Jurčević, Damir Kajin, Boris Mikšić, Dragan Primorac, Vesna Pusić, Vesna Škare Ožbolt, Miroslav Tuđman, Nadan Vidošević i Slavko Vukšić. Dadnemo li svoj glas na dan izbora kandidatu za kojeg mislimo da bi kao predsjednik vodio više računa o Hrvatskoj i hrvatskim interesima nego o svojim vlastitim i svoje stranke, kandidatu koji bi kao predsjednik odvažno i razborito na svim međunarodnim forumima i u svim prigodama branio interese svoje zemlje i svoga naroda, kandidatu koji bi svojim političkim stavovima i ponašanjem poticao sve hrvatske građane da budu vrijedni, pravedni, pošteni i ponosni, bez obzira da li će taj kandidat pobjediti ili ne, moći ćemo reći da smo ispunili svoju hrvatsku i građansku dužnost.
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -
Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/ adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000
ŠIME LETINA
Izbori su naše pravo i naša dužnost
Kriza u Hrvatskoj, a posebno moralna, koja se očituje u pomanjkanju socijalne pravde, pravog domoljublja, nacionalnog ponosa i hrvatskog jedinstva, nije toliko posljedica trenutačne svjetske krize, koliko loše višegodišnje politike hrvatskih državnih i političkih lidera, te krivog političkog i moralnog prosuđivanja velikog broja Hrvata i hrvatskih građana, odnosno posljedica nedostatka osobne svijesti i odgovornosti prema narodu i državi. Nema sumnje da zastupnici Sabora, bivši predsjednik i sadašnja predsjednica Vlade, te predsjednik države, snose veliku odgovornost za trenutačno loše stanje i krizu u državi, jer je očito da oni, bilo zbog osobnih interesa ili zbog međunarodnih pritisaka, nisu ispunili svoje dužnosti i izborna obećanja, međutim odgovornost za posljedice njihovih pogreška i propusta leži na svima, posebno na biračima, koji nisu iskoristili svoje demokratsko pravo i biračku moć na dosadašnjim izborima i odbacili one koji ih godinama izigravaju. Hrvati su, nažalost, skloni ponavljanju pogrešaka. Iako u Hrvatskoj još ne postoji potpuna demokracija, činjenica je da u njoj ne postoji ni (nekadašnja) komunistička diktatura s kojom bi se moglo lagano opravdati krizu i odbaciti vlastitu odgovornost za tu krizu, ali postoji komunistički mentalitet i ponašanje koji utječu na moralno rasuđivanje ljudi i sputavaju svaki pozitivni napredak u Hrvatskoj. Po tom ponašanju sve je dopušteno, ako to osobno godi i koristi. U Hrvatskoj nitko ne voli bivše komuniste i jugoslavene, ali će Hrvati na izborima radije glasati za njih zbog njihovoga iskustva, stečenog u bivšem komunističkom sistemu, nego za hrvatske domoljube bez političkog iskustva. Svi priželjkuju demokraciju, ali su rijetki oni koji je prihvaćaju i prakticiraju. U podsvijesti velikog broja Hrvata još uvijek dominira nakaradna ideja da politika nije za poštene. Hrvati ne vole gospodina Mesića, a dva puta su ga izabrali za predsjednika. Mnogi jednostavno ne mogu shvatiti da ponašanje u kojem je uvijek netko drugi kriv pripada prošlosti i da samo u diktaturi sve zasluge i odgovornost pripadaju jednoj osobi, diktatoru, kao što je bio slučaj Tita, dok u demokratskom društvu zasluge i odgovornost pripadaju svima. Nije lako prekinuti s lošim i dugogodišnjim navikama i mentalitetom, posebno ako smo s njima odrasli. Od 1945. pa do 1990. godine, u Titovoj jugoslavensko-komunističkoj diktaturi Hrvati su bili izloženi lažnoj propagandi. Hrvatski narod je bio tučen i uništavan u svim njegovim bitnim životnim kategorijama. Njegove životne varijante, nacionalna, vjerska i kulturna, trebale su ustupiti mjesto jugoslavenskoj (velikosrpskoj i svetosavskoj) ideji, u kojoj bi hrvatska nacionalna, vjerska i kulturna obilježja potpuno nestala. To je bila ideja vodilja jugoslavensko-partizanskog rata od 1941. do1945. s kojim se danas ponose naši samozvani antifašisti. Početkom devedesetih godina, u doba Domovinskog rata i neposredno nakon hrvatske pobjede, izgledalo je da su Hrvati potpuno odbacili komunistički totalitarizam i s njime antihrvatsku i antivjersku politiku bivše Jugoslavije, no ubrzo, poslije odlaska s političke scene predsjednika dr. Franje Tuđmana, mnogi Hrvati pod pritiskom pojedinaca, odanih bivšoj Jugoslaviji i njezinom sistemu, podlegli su starim navikama i uvjerenjima. Ta napast je danas vidljiva u ponašanju i političkim razmišljanima nekih hrvatskih političara i predsjedničkih kandidata, pa i onih koji nikada nisu bili članovi Partije. Na jednom od nedavnih sučeljavanja u kojem su sudjelovali predsjednički kandidati Vesna Škare-Ožbolt, Vesna Pusić, Andrija Hebrang i Ivo Josipović, kao po dogovoru, svi četvero su izjavili da bi, ako budu izabrani, pružili ruku Fidel Castru i da se ne bi odrekli Josipa Broza Tita, a Andrija Hebrang tu privrženost bivšem diktatoru i zločincu opravdava da “ništa što je u interesu Hrvatske nije mu strano, pa ni Tito”. Nitko se od njih ne bi odrekao Tita, ali se svi četvero spremno odriču hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona. Iako to Marku Perkoviću Thompsonu može biti na ponos, jer oni koji su za Tita ne mogu biti na strani hrvatskih domoljuba, čudno je da baš svi prihvaćaju Tita, “najvećeg ubojicu Hrvata”, kako ga je nazvao dr. Andrija Hebrang, a ograđuju se od Hrvata koji u svojim pjesmama potiče mlade na ljubav prema Bogu i domovini. Hrvatski narod nije se borio za državu u kojoj bi predsjednik države odlučivao što Hrvat kao pojedinac i vjernik može i smije reći ili pjevati. Bila bi to negacija njegove narodne i osobne slobode. On želi državu u kojoj će, preko svojih, slobodnom voljom, izabranih saborskih zastupnika, odlučivati o vlastitoj sudbini, državu u kojoj će svaki Hrvat i svaki hrvatski građanin imati punu slobodu i jednaka prava, bez obzira na njegovu političku, vjersku i nacionalnu pripadnost. Zašto je to strano i neprihvatljivo hrvatskim predsjedničkim kandidatima i zašto tisak i ostala sredstva javnog priopćavanja u Hrvatskoj šute o apsurdnim izjavama i ponašanju većine hrvatskih političara? Pogledajmo ovaj primjer. Skoro u isto vrijeme, dok su predsjednički kandidati isticali svoju privrženost Josipu Brozu Titi, bivši vođa poljskog sindikata “Solidarnost” i prvi postkomunistički predsjednik Poljske od 1990. do 1995., Lech Walesa na konferenciji, koja je održana u Zagrebu pod naslovom “Raspad komunizma u Europi: 1989-2009., 20 godina poslije”, javno je upozorio da “zbog budućnosti treba raskrstiti s komunističkim zločincima kako nikome više ne bi palo na pamet počiniti nešto tako. Nad zločincima treba izvršiti lustraciju. Oni ne smiju sudjelovati u vlasti, kao niti u obrazovanom procesu. Ljude treba uvjeriti da je sloboda bolja od sužanjstva”. Hrvati su mu se divili, a u pozdravnom govoru u ime hrvatske vlade ministar kulture Božo Biskupić, koji pripada HDZ-u kao i Andrija Hebrang, javno je rekao da je Walesa “poljski tsunami koji mete komunizam sa svjetske pozornice”. Hebrang i Biskupić, dva politička istomišljenika, koji nastupaju i govore u ime iste organizacije i u ime iste Vlade daju dvije potpuno suprotne i različite izjave. Jedan je za čuvanje Titova mita, a drugi javno hvali stranca koji u glavnom gradu Hrvatske poziva Hrvate da zauvijek raskrste s Titom i ostalim komunističkim zločincima. Čiji stav od njih dvojice prihvaća predsjednica Vlade i članovi HDZ-a? Bilo bi dobro znati tko još uz Hebranga u HDZ-u misli da je Tito u interesu Hrvatske? Uz nacionalno svijesne i časne pojedince, Crkva je, izgleda, jedina ustanova u Hrvatskoj koja vidi i shvaća političku zbrku u koju nas svojim nedorečenim i zamagljenim, a najčešće proturiječnim izjavama, guraju predsjednički kandidati. Mnogi od njih su bez vizije i bez političkih, gospodarskih i moralnih kvalifikacija da budu na čelu države. Članovi Hrvatske biskupske konferencije, u želji da hrvatskim građanima, posebno vjernicima, pomognu u donošenju važne izborne odluke i da ih potaknu na razmišljanje kakvog predsjednika Hrvatska treba, objavili su u ponedjeljak 23. studenoga svoju poruku koju su vjernici mogli dobiti u obliku letka. U toj poruci hrvatski biskupi su iznijeli “kriterije po kojima mogu vjernici i drugi ljudi dobre volje doći do veće jasnoće tko bi trebao biti kandidat”. Po tim kriterijima očekuje se od predsjedničkog kandidata “da odražava državničku mudrost i sposobnost; da svojim pristupom i stavovima očituje ljubav prema domovini, da nije predstavnik samo nekih građana i njihovih nazora, dakle samo onih koji se s njime ideološki slažu; da je zauzet da subjekti vlasti na primjeren način vrše njima povjerenu zadaću imajući na srcu služenje drugima, naročito najugroženijima; da prepoznaje na koji se način treba čuvati hrvatsku suverenost i prepoznatljivost njezinih vrijednosti....” (Glas Koncila, 5. 12. 2009).
Hrvati i hrvatski građani dužni su pratiti izbornu predsjedničku utrku, upoznati program i stavove svih kandidata i na temelju stečenih informacija po svojoj vlastitoj savijesti dati svoj glas onomu za koga misle da će biti na korist i ponos Hrvatskoj i svima nama. Njihove izjave treba usporediti s njihovim životnim ponašanjem. Nemojmo zaboraviti “da se u predizbornoj kampanji predsjednički kandidati na različite načine dodvoravaju biračima, da ih svim sredstvima žele pridobiti za sebe, za ‘svoje programe’, ipak i u tom ‘osvajanju’ birača morala bi postojati granica da ne budu povrijeđeni istina i dobar ukus. Naime u hrvatskom društvu ima veoma mnogo licemjerja, pretvaranja, presvlačenja kaputa, lažnog predstavljanja i obmanjivanja svih izvan uskog interesnog kruga, pa bi katolički vjernici, kao i drugi ljudi dobre volje, najprije trebali procijeniti razinu vjerodostojnosti predsjedničkih kandidata koji ih zanimaju, odnosno između kojih će se odlučivati kome dati svoj glas”, upozorava nas Ivan Miklenić u istom Glasu Koncila. Svaki hrvatski birač prije izbora trebao bi znati život, političke stavove i moralne kvalitete svih predsjedničkih kandidata, a to su: Milan Bandić, Andrija Hebrang, Ivo Josipović, Josip Jurčević, Damir Kajin, Boris Mikšić, Dragan Primorac, Vesna Pusić, Vesna Škare Ožbolt, Miroslav Tuđman, Nadan Vidošević i Slavko Vukšić. Dadnemo li svoj glas na dan izbora kandidatu za kojeg mislimo da bi kao predsjednik vodio više računa o Hrvatskoj i hrvatskim interesima nego o svojim vlastitim i svoje stranke, kandidatu koji bi kao predsjednik odvažno i razborito na svim međunarodnim forumima i u svim prigodama branio interese svoje zemlje i svoga naroda, kandidatu koji bi svojim političkim stavovima i ponašanjem poticao sve hrvatske građane da budu vrijedni, pravedni, pošteni i ponosni, bez obzira da li će taj kandidat pobjediti ili ne, moći ćemo reći da smo ispunili svoju hrvatsku i građansku dužnost.
- - - - - - - - - - - - - - - Aviso - - - - - - Advertisement - - - - - Oglas- - - - - - - - - - - - - -
Servicios jurídicos – Traducciones – Propiedades inmuebles – Bienes raíces –Sucesiones – Poderes – Inscripción de propiedades – Contratos – Testamentos
Legal services: Civil and commercial – Translations – Real Estate – Probate Proceedings – Powers of Attorney – Property registration – Contracts – Wills
Pravne usluge – Prijevodi – Nekretnine – Ostavinski postupci – Punomoći – Upis pravo vlasništva – Ugovori– Oporuke
Dra. Adriana Smajic – Abogada y Traductora pública de idioma croata – Attorney at Law – Odvjetnica – Abogado croata – Traductor croata http://www.adrianasmajic.blogspot.com/ adriana.smajic@gmail.com
Joza Vrljicak – Master in Economics (Concordia U, Montreal) joza.vrljicak@gmail.com
(+54-11) 4811-8706 (+54-911) 6564-9585 (+54-911) 5112-0000
