Filmska priča pariškoga Slavonca u Firenci do početka studenog

Filmska priča pariškoga Slavonca u Firenci do početka studenog

Umjetnički opus Slavka Kopača, koji je svojim stvaralaštvom obilježio europsku umjetnost 20. stoljeća, u firentinskoj Akademiji likovnih umjetnosti (Accademia delle Arti del Disegno) do 13. studenog predstavlja udruga ArtRencontre na tromjesečnoj retrospektivi „Skriveno blago. Informalna umjetnost, nadrealizam, art brut“, nakon ljetošnje premijere u Puli dokumentarca posvećenoga tome svestranom Slavoncu, donosi novi broj časopisa „Matica“ u kolumni Globalna hrvatska…

U povodu Svjetskoga dana audiovizualne baštine / World Day for Audiovisual Heritage (WDAVH), koji se na inicijativu UNESCO-a tradicionalno obilježava 27. listopada, ove sezone uočili smo hvalevrijedan napor istarske udruge ArtRencontre bračnoga para poduzetnikā Tamare i Kristijana Floričića, koja s velikim entuzijazmom predstavlja zanemarene umjetnine hrvatskoga slikara i kipara međunarodnoga ugleda s polustoljetnom pariškom adresom - Slavka Kopača (Vinkovci, 21. VIII. 1913. - Pariz, 23. XI. 1995.). Tekuća 2025. istodobno je i posebna godina jer audiovizualni arhivi diljem planeta obilježavaju 20. obljetnicu povelje WDAVH-a o jačanju svijesti o važnosti audiovizualne i filmske baštine, čija multimedijska građa doista otvara prozor u svijet nevjerojatno jedinstvenih priča. Te priče generacijama otkrivaju domišljatost ljudskoga duha koji izranja iz raznolikosti kulturā, potičući bujnu inspiraciju.

Hrvatska kulturna povijest na globalnoj razini, obilježena iseljeničkim sudbinama, takvu inspirativnu audiovizualnu priču ljetos je dobila na Pula Film Festivalu i to na premijeri dvosatnog dokumentarnoga filma o hrvatsko-francuskome umjetniku pod nazivom „Slavko Kopač: Barbarska profinjenost“, snimljenom u produkciji udruge ArtRencontre. Režiju filma potpisuje Dražen Majić, a scenarij Maja Ivić. Film prati slikarev dinamičan životni put, od rodnih Vinkovaca preko Zagreba i Firence, pa sve do Pariza, gdje je postao blizak suradnik Andréa Bretona i Jeana Dubuffeta. Posebna vrijednost filma je što o umjetniku govori čak 21 stručnjak, među kojima su, uz ostale, Annie Le Brun, Michel Thévoz, Lucienne Peiry, Pauline Goutain, Fabrice Flahutez, Roberta Trapani, Piero Nocita te s hrvatske strane novinar i diplomat Mirko Galić, slikar Tomislav Buntak, kustos Željko Marciuš, uz Kopačeva prijatelja iz djetinjstva Dražena Švagelja. Okupiti tako velik broj relevantnih sugovornika koji žive u više država u jednome filmu vrlo je zahtjevno, osobito što su umjetniku Kopaču i sin i supruga ranije preminuli. No, srećom, na aukciji u Drouotu  (2017.) supružnici filantropskoga žara Floričić otkupljuju nasljeđe inovativnoga Slavonca s ateljeom i umjetninama – pa priča ide dalje u osvajanje zaslužene umjetničke pozicije Slavka Kopača.

Tako je u Firenci trenutačno od 12. rujna do 13. studenoga u Akademiji likovnih umjetnosti (Accademia delle Arti del Disegno), otvorena velika retrospektivna izložba posvećena Kopaču pod naslovom „Slavko Kopač. Skriveno blago. Informalna umjetnost, nadrealizam, art brut“. Izložba se održava u organizaciji istarske udruge ArtRencontre i firentinske Akademije, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija RH, Regije Toskana i Grada Firence. Prva retrospektivna Kopačeva izložba u Italiji, osamdeset godina nakon njegove prve izložbe u Firenci (1945.), postavljena je oko dva dominantna razdoblja Kopačeva stvaralaštva, firentinskoga i pariškoga, a čini je više od stotinu njegovih remek-djela, kao i arhivska građa te djela drugih umjetnika koji su utjecali na njegov umjetnički razvoj, čime su kustosi Roberta Trapani i Pietro Nocita ponudili jedinstvenu priliku za novo vrednovanje umjetničkoga opusa Slavka Kopača i to u vrhunskim galerijskim uvjetima talijanske Akademije s polutisućljetnom tradicijom.

Slavko je u Firenci boravio od 1943. do 1948., a upravo je firentinska Akademija značajno utjecala na njegov daljnji umjetnički razvoj. Predsjednica Akademije Cristina Acidini istaknula je kako Akademija s posebnim zadovoljstvom ugošćuje izložbu ovoga hrvatskog umjetnika s izrazitim inovativnim nadahnućima, koji zaslužuje da ga se pamti u gradu gdje je „doživio svoje umjetničko oslobođenje“. Izložbu je otvorio hrvatski veleposlanik u Talijanskoj Republici Jasen Mesić, posebno naglasivši potporu Ministarstva kulture i medija izložbi koja briše prašinu zaborava s umjetničkog djelovanja ovog našeg Parižanina, a otkriva još jednu kulturnu poveznicu Hrvatske i Italije. Veleposlanik Mesić zahvalio je udruzi ArtRencontre, odnosno Tamari i Kristijanu Floričiću na uzornome kolekcionarskom angažmanu kojim promiču umjetničku baštinu ovoga velikoga hrvatskog umjetnika.

Nakon izložbe ljubitelje umjetnosti u toj najstarijoj Akademiji na svijetu 17. listopada uživali smo u poslastici - studijskog dana posvećenog Kopaču kao ključnoj figuri na raskrižju europskoga nadrealizma, informela i art bruta. Svestrani umjetnik Slavko Kopač, nakon 47 godina stvaralaštva u Parizu gdje je bio suosnivač La Compagnie de l'Art Brut (Grupe Art bruta), preminuo je  u krugu svoje obitelji u francuskoj prijestolnici u 82. godini života prije točno trideset godina. Domovinu je za života  često posjećivao, njegujući kulturne veze između Lijepe Naše, Italije i Francuske. 

Piše: Vesna Kukavica

Foto: Ustupljene fotografije Ministarstva kulture i medija RH

 

Vrijedni kroatološki ogledi Milana Bošnjaka o inozemnoj Croatici

Vrijedni kroatološki ogledi Milana Bošnjaka o inozemnoj Croatici

U povodu manifestacije Mjesec hrvatske knjige, dvije su Matice – Matica hrvatska i Hrvatska matica iseljenika, promovirale Bošnjakovo dvoknjižje koje otkriva osebujno sociokulturno blago naše dijaspore…

U organizaciji Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu 14. listopada  predstavljene su dvije knjige ogleda o književnom i kulturnom stvaralaštvu te društvenom životu Hrvata izvan Lijepe Naše autora dr. sc. Milana Bošnjaka pod naslovom „Suvremena hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske“ i „Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva“. Objavile su ih Matica hrvatska i Hrvatska matica iseljenika.

Dobrodošlicu brojnoj nazočnoj publici uputio je uime domaćina dr. sc. Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika čestitajući autoru na ustrajnom i temeljitom opisu presjeka aktualnog kulturnog i društvenog stvaralaštva Hrvata izvan domovine.

Prigodnim govorom uvodno se obratio predsjednik Matice hrvatske dr. sc. Damir Zorić kazavši među ostalim: „Hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske ili u iseljenoj hrvatskoj konstitutivni je dio identiteta hrvatskoga naroda. Zato mi je jako drago da se susrećemo s Hrvatskom maticom iseljenika, Središnjim državnim uredom i drugima, jer posla je puno i ne smijemo rasipati snage, nego ih trebamo udružiti da bismo taj konstitutivni čimbenik našeg suvremenog identiteta podastrli kako ovdje hrvatskoj javnosti tako koliko god je to moguće i onoj inozemnoj osobito kada je riječ o Hrvatima u inozemstvu. Bez toga, nećemo imati svoj cjeloviti suvremeni nacionalni identitet.“

Državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, uz čestitke autoru, naglasio je „kako će ove dvije knjige koje progovaraju o političkim bilateralnim aktivnostima i temama ali i o životu, umjetnosti, kulturi i svemu onome što Hrvati izvan Republike Hrvatske njeguju tamo gdje žive -dakle svim vrijednostima po kojima se prepoznaju kao pripadnici hrvatskoga naroda, biti vrijedan doprinos boljem statusu i položaju hrvatske nacionalne manjine ali i prije svega očuvati hrvatski nacionalni identitet, tj. sve ono što je važno kako bi Hrvati izvan Republike Hrvatske mogli doista sačuvati vrijednosti, kako bi ih mogli prepoznavati po njima, i kako bi to bilo usmjereno na dobrobit i boljitak svega onog što ih okružuje.“ 

O knjigama su u nastavku govorili, osim autora Bošnjaka, recenzenti prof. dr. sc. Sanja Vulić i prof. dr. sc. Željko Holjevac te urednici dr. sc. Luka Šeput (MH) i mr. sc. Vesna Kukavica (HMI). 

Riječ je o dvije zasebne zbirke domišljatih eseja, koje zajedno opsežu više od 400 stranica nevelika formata kojima autor Milan Bošnjak kritički propituje suvremenu interkulturalnu dionicu hrvatske dijaspore – kako u prekooceanskim odredištima tako i u bližem europskome susjedstvu.

Suvremene književne prakse

Prva knjiga usredotočena je na recentno književno stvaralaštvo iseljeništva, uključujući i prevodilačke pothvate pisaca hrvatskih korijena, promišljeno zahvaćajući naše rasuto filološko blago. Druga predstavljena knjiga pak proizlazi iz autorovih neposrednih uvida u društvene, političke, obrazovne i kulturne prilike hrvatske nacionalne manjine u dvanaest zemalja srednje i jugoistočne Europe. U njoj autor donosi inventivan pokušaj konceptualnog određenja te manjine u razdoblju nakon demokratskih preobrazbi u Europi (1989.), koje su otvorile posve nove perspektive za sve narode ovoga dijela Staroga kontinenta.

Prigodni glazbeni program na Bošnjakovoj svečanosti, koju su dvije Matice ciljano zajednički priredile u povodu manifestacije Mjeseca hrvatske knjige, izvela je solistica Nika Pastuović, a promociju je znalački moderirala Ivana Perkovac s Međunarodnog programa Glasa hrvatske HRT-a.

Po riječima recenzentice Sanje Vulić, među koricama knjige „Suvremena hrvatska književnost nastala izvan Hrvatske“ sabrana su autorova višegodišnja kroatološka propitivanja kao i prikazi djela postmoderne hrvatske beletristike nastale u posljednjih tridesetak godina u hrvatskim manjinskim zajednicama i iseljeništvu. Autor Bošnjak nedvojbeno obogaćuje korpus hrvatske književnosti, uključujući i ona književna djela napisana na engleskom, njemačkom i španjolskom jeziku koja su napisali pisci hrvatskog podrijetla, a koja, osim same korjenike spisatelja, u hrvatsku književnost ugrađuju teme i motive koji se odnose na Hrvatsku i hrvatski narod.

„Nepristrane i na konkretnim činjenicama utemeljene analize u ovoj knjizi omogućuju čitateljima upoznavanje s velikim brojem novih autora i njihovih djela, s estetskom vrijednošću tih djela i njihovim više ili manje uspjelim uključivanjima u suvremene trendove književnih sredina u kojima žive i modernoga svijeta općenito.“

Interkulturalne prakse u Bošnjakovim esejima izgledaju veoma značajne - kada se govori o „društvenoj integraciji i literarnom stvaralaštvu“ u drugoj kulturi, odnosno o prihvaćenosti hrvatskih iseljenika u domicilnome višejezičnom i višekulturnom društvu, primijetili su urednici Bošnjakova dvoknjižja kroatist Luka Šeput i teoretičarka migrantske književnosti Vesna Kukavica, čestitavši autoru na uspjelim i stilski dotjeranim kroatološkim ogledima.

Perspektiva manjinske zajednice u  europskome susjedstvu

Građa knjige „Hrvatska nacionalna manjina – status i perspektiva“ po riječima recenzenta Željka Holjevca temeljito obrađuje u osam eseja današnje pozitivne kulturne, obrazovne i znanstvene prakse među hrvatskom nacionalnom manjinom. Pripadnici hrvatske manjine, čija ukupna brojnost u 12 europskih država doseže oko četvrt milijuna osoba, žive u slijedećim zemljama: Republika Austrija, Republika Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Talijanska Republika, Republika Kosovo, Mađarska, Rumunjska, Republika Sjeverna Makedonija, Slovačka Republika, Republika Slovenija i Republika Srbija.  Knjiga opseže 228 stranica i bogato je ilustrirana te  opremljena pouzdanim znanstvenim aparatom koji sadrži, osim sažetaka na hrvatskom i engleskom jeziku, izabranu  literaturu, odabrane predmetne međunarodno-pravne dokumente s manjinskom tematikom i ostala usporedbena vrela  te Popis institucija i udruga hrvatske nacionalne manjine u 12 europskih država, kojih ima više od 220 raznih organizacija. „Članci, eseji, studije, prezentacije, izlaganja, govori i intervjui,  objedinjeni u ovom djelu Milana Bošnjaka o statusu i perspektivi hrvatske manjine u europskome susjedstvu, ukazuju na razgranatu institucionalnu suradnju Republike Hrvatske s hrvatskom manjinom u okolnim zemljama. S druge strane, prilozi uvršteni u ovu knjigu posreduju zanimljive uvide u značaj koji imaju hrvatske manjinske zajednice u spomenutih 12 europskih zemalja kao mostovi između država, društava i kultura u polivalentnom europskom okruženju. Povezujući razvoj raznih oblika djelovanja s bogatim i raznovrsnim manjinskim iskustvima na koncepcijski osmišljen i komunikativan način, autor omogućava bolju procjenu postojećeg modela aktivnosti i doprinosi prepoznatljivosti razvoja optimalne participacije hrvatskih manjinskih perspektiva u mozaiku suvremenih europskih izazova“, zaključio je recenzent Željko Holjevac.

U Bošnjakovoj knjizi prvi su put u nas na jednome mjestu opisane prednosti i mane aktualnih modela manjinske regulative u odnosu na dva bitna multilateralna ugovora Vijeća Europe kakvi su  Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima (1992) te Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina (1994.) – kako u 12 europskih zemalja gdje živi hrvatska manjinska zajednica tako i u modelu manjinske zastupljenosti koji primjenjuje Republika  Hrvatska za predstavnike 22 manjine koje žive na njezinu državnome teritoriju. Kuriozitet je što autor Bošnjak uspijeva s vremenske okomice od pola tisućljeća skicirati složenost i društveno-povijesnu uvjetovanost etnokulturnih zajednica naše korjenike označenih pojmom nacionalne manjine te ukazati na mjestimičan izostanak njezine šire prihvaćene manjinske zbilje u društvenoj praksi domicilnih sredina srednje i jugoistočne Europe. Usto, Bošnjak je zamijetio vrlo korisno djelovanje međuvladinih mješovitih odbora za  zaštitu nacionalne manjine/nacionalnih manjina, izdvojivši uzorne prakse i to između Hrvatske i Mađarske, uz prvoklasno manjinsko zakonodavstvo koje se primjenjuje u Republici Hrvatskoj.

Zahvala autora

U završnici svečane promocije autor Milan Bošnjak, nadahnutim je riječima zahvalio nakladnicima – Matici hrvatskoj i Hrvatskoj matici iseljenika – što su prepoznale zrelost njegovih interpretacija kulturnog i društvenog te napose književnog života Hrvata izvan Lijepe Naše. Učinak tih interpretacija, drži Bošnjak, mogao bi pomoći svima nama iz akademske zajednice da u budućnosti razvijamo što bolje institucionalne interkulturalne modele, koji će jačati suvremeno hrvatsko kulturno zajedništvo na globalnoj razini. „Mislim da je koncept, paradigma, model hrvatskoga globalnoga zajedništva, jedini održivi koncept razvoja hrvatskoga naroda, hrvatske nacije, hrvatske države u 21. stoljeću. I to je nešto što nije invazivno, agresivno, što ne propituje nikoga, ali što isto tako ne postavlja granice onoga tko želi pristupiti onome što globalno hrvatsko zajedništvo jest. Na svima nama je, na način na koji to možemo, da mu doprinosimo i da ga razvijamo.“ – kazao je Bošnjak.

Svečanosti su prisustvovali brojni uglednici iz javnog života, među kojima su bili: Jasna Vojnić, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora; Ivan Gugan, predsjednik Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine i predsjednik Hrvatske državne samouprave iz Mađarske; ravnateljica I. Uprave za Europu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Terezija Gras; Milan Kovač, predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika; Mirjana Piskulić, ispred Ministarstva kulture i medija; ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje mr. sc. Katarina Milković;  dopredsjednica Društva hrvatskih književnika za međunarodnu suradnju i prevoditeljica dr. sc. Željka Lovrenčić;   Marija Žebec, ispred ravnateljstva Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu; prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; akademkinja dr. sc. Jasna Čapo iz Instituta za etnologiju i folkloristiku, bivši ravnatelji Hrvatske matice iseljenika Ante Beljo, Nikola Jelinčić i Marin Knezović te brojni drugi predstavnici političkih i kulturnih institucija i udruga.

Tekst: Snježana Radoš   /   Foto: Jurica Galoić, ustupljene fotografije HMI-ja

 

Zdeslav Milas novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika

 

Zdeslav Milas novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika

 

Mr. sc. Zdeslav Milas stupio je 20. srpnja na čelo Hrvatske matice iseljenika na mandat od četiri godine. Milas je bogatu karijeru izgradio u sustavu visokog obrazovanja, od 2013. radio je kao prodekan za akademske poslove na Veleučilištu Algebra Bernays te kao pročelnik Sveučilišnog odjela komunikacijskih znanosti

Hrvatska matica iseljenika, koja sljedeće godine bilježi 75 godina postojanja, dobila je novog ravnatelja. Sljedeće četiri godine Maticu će voditi mr. sc. Zdeslav Milas koji je tu dužnost preuzeo od bivšeg ravnatelja Mije Marića. Svečana primopredaja obavljena je u uredu ravnatelja HMI-ja i tom prigodom ravnatelj Milas zahvalio je svom prethodniku na osam godina uspješnog vođenja ove institucije. Naime, prema riječima Mije Marića, Matica je svojim programima te stručnim i složnim timom susretište domovine i Hrvata izvan Republike Hrvatske i upravo takvu naslijedit će je novi ravnatelj Milas.

Po riječima ravnatelja Milasa: „U svijetu danas živi više od tri i pol milijuna Hrvata i njihovih potomaka, od iseljenika u Europi i prekomorskim zemljama do hrvatskih manjina u susjednim državama. Svi čine neraskidiv dio jedinstvenoga hrvatskoga nacionalnog bića; čuvari su jezika, tradicije i kulturne baštine, bez kojih naša samobitnost ne bi bila potpuna. Poseban je pak položaj, a onda i naš odnos prema Hrvatima koji su u Bosni i Hercegovini najstariji konstitutivni narod. U tom smislu, Hrvatska matica iseljenika u ovom razdoblju modernoga hrvatskog suverenizma ima posebnu i nezamjenjivu ulogu: biti most između domovinske i izvandomovinske Hrvatske, povezivati srca i ljude, prenositi znanja i iskustva, čuvati i promicati ono što nas čini Hrvatima; naš jezik, našu kulturu, našu vjeru i našu pripadnost jedinstvenome hrvatskom narodu.

Svjesni smo da pripadnost hrvatskome narodu nadilazi granice formalnog državljanstva. Hrvat je svatko tko nosi hrvatske korijene, bilo da je potomak iseljenika druge, treće ili četvrte generacije, bilo da tek otkriva svoju vezu uz jezik, kulturu ili osjećaj zajedništva. Mi smo u tom smislu samo simbol uvijek pružene ruke domovinske Hrvatske svima koji žele produbiti svoju povezanost sa svojim iskonskim naslijeđem i vrijednostima. Tu poglavito mislimo na mlade, koji su naša budućnost i jamstvo očuvanja hrvatstva u svijetu“, rekao je prilikom primopredaje dužnosti ravnatelj Milas.

Nakon primopredaje dužnosti ravnatelj Milas susreo se s voditeljima podružnica HMI-ja Split, Dubrovnik, Rijeka, Pula i Vukovar te zaposlenicima Matice s kojima je proveo vrijeme u ugodnom druženju i informiranju o njihovu dosadašnjem radu. Na taj način ravnatelj Milas preuzeo je novo radno mjesto s velikim entuzijazmom i veseljem.

Mr. sc. Zdeslav Milas rođen je 1969. u Zagrebu, a od 1975. do 1991. živio je i školovao se u Beču, gdje je maturirao u katoličkoj gimnaziji Schulbrüder Strebersdorf. Diplomirao je novinarstvo, a znanstveni stupanj magistra znanosti stekao je 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru iz znanstvene grane odnosi s javnošću. Kao povratnik iz Austrije, početkom 1990-ih bio je suosnivač i prvi predsjednik Hrvatskoga međunarodnog zbora mladeži (HMZM), udruge koja je okupljala mlade hrvatske iseljenike i povratnike. U tom okviru pokrenut je projekt „Task Force“, koji je od 1995. prešao pod okrilje Hrvatske matice iseljenika kao današnji Eco-Heritage Task Force.

Milas je od 2013. prodekan za akademske poslove na Veleučilištu Algebra Bernays, koje je u postupku integracije sa Sveučilištem Algebra Bernays te je pročelnik Sveučilišnog odjela komunikacijskih znanosti. Predaje kolegije iz područja odnosa s javnošću i korporativne komunikacije. Autor je prve knjige o korporativnoj komunikaciji na hrvatskome jeziku. Član je Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj RH. Kao vanjski suradnik predaje komunikologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Od 2020. do 2024. bio je predsjednik Suda časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću, a jedan je od autora novoga Hrvatskoga etičkog kodeksa za odnose s javnošću (2023.) koji regulira profesionalnu etiku komunikacijskih praktičara u Hrvatskoj. Obnašao je i dužnost potpredsjednika i člana Izvršnog odbora granske Udruge poslodavaca u obrazovanju pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (2017. – 2024.).

Milas je društveno, strukovno i politički angažiran. Počasni je predsjednik Hrvatske akademske zajednice, najveće studentske i akademske organizacije u Hrvatskoj, čiji je nacionalni predsjednik bio od 2016. do 2022. godine. Član je Zakladne uprave Zaklade hrvatskoga državnog zavjeta, Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja”, Matice hrvatske, European Public Relations Research Association (EUPRERA), Kulturno-umjetničkog društva Dikovača iz Zmijavaca, Hrvatskoga seljačko-pjevačkog društva Podgorac iz Gračana i Šahovskog kluba Posavac iz Ruščice. Od listopada 1989. član je Hrvatske demokratske zajednice, osnivač je Kroatische Demokratische Gemeinschaft in Österreich (HDZ u Austriji), a trenutno obnaša dužnost glavnog tajnika Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“.

 

Tekst: HMI

Foto: Krasnodar Peršun

Javni poziv za likovni natječaj “Moja Hrvatska” učenika hrvatske nastave u inozemstvu

Javni poziv za likovni natječaj “Moja Hrvatska” učenika hrvatske nastave u inozemstvu

Pozivamo učitelje i učenike na sudjelovanje u likovnom natječaju “Moja Hrvatska – izložba likovnih radova učenika hrvatske nastave u inozemstvu”, koji organizira Hrvatska matica iseljenika.

Cilj i program izložbe

Cilj izložbe “Moja Hrvatska” je promovirati kreativnost i likovni izričaj djece i mladih koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu, potaknuti osjećaj pripadnosti domovini te osnažiti veze između hrvatskog iseljeništva i matične domovine kroz umjetnički doživljaj Hrvatske očima djece.

Izložba će biti otvorena u prostorima Hrvatske matice iseljenika od 2. srpnja 2025., a moći će je razgledati učenici tijekom posjeta domovini za vrijeme ljetnih praznika, kao i članovi njihovih obitelji i svi zainteresirani posjetitelji.

Najuspješniji radovi bit će objavljeni u časopisu Matica, a svi sudionici dobit će priznanja za sudjelovanje.

Sudjelovanje

Na izložbi mogu sudjelovati svi učenici koji pohađaju hrvatsku nastavu u inozemstvu – od predškolske dobi do srednje škole, neovisno o zemlji u kojoj žive.

 

Tema i naziv izložbe: “Moja Hrvatska”

 

Učenici mogu interpretirati jedan od sljedećih motiva:

– Što je za mene Hrvatska

– Moja domovina

– Zašto volim Hrvatsku

– Najljepše u Hrvatskoj

Likovna tehnika i format:
– Kombinirana tehnika: vodene boje / tempere i flomaster
– Minimalna veličina papira: A4

Na poleđini rada obavezno priložiti ispunjeni formular s podacima:

• Ime i prezime učenika
• Razred
• Naziv koordinacije hrvatske nastave
• Ime i prezime učitelja/mentora

Rok za dostavu radova: Radove je potrebno dostaviti poštom najkasnije do 23. lipnja 2025. na adresu: Hrvatska matica iseljenika
(za likovnu izložbu „Moja Hrvatska“)
Trg Stjepana Radića 3
10 000 Zagreb
Hrvatska

Dodatna pitanja i informacije: sara.mardetko@matis.hr

*Svi radovi ostaju u vlasništvu Hrvatske matice iseljenika te se ne vraćaju autorima.

Otvorenje izložbe i objava rezultata

Svečano otvorenje izložbe održat će se 2. srpnja 2025. u Hrvatskoj matici iseljenika s početkom u 17:00 sati.
Tom prilikom bit će proglašeni i nagrađeni najbolji radovi u sljedećim kategorijama:

• Predškolska skupina
• 1.– 4. razred
• 5.– 8. razred
• Srednja škola

Nagrade za najbolje radove

Najuspješniji učenici dobit će vrijedne nagrade:
– Knjige
– Godišnja pretplata za najuspješniju koordinaciju na časopis Matica

Stručni žiri

Ocjenjivanje radova povjereno je stručnom žiriju u sastavu:

• Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica Odjela znanosti  obrazovanja
• Lucija Starčević, rukovoditeljica Odjela kulture
• Sara Marđetko, viša savjetnica Službe za znanost, obrazovanje, znanost i nakladništvo

 FORMULAR ZA POLEĐINU LIKOVNOG RADA

PODACI O UČENIKU I RADU (ispuniti čitko, tiskanim slovima i zalijepiti na stražnju stranu rada)
Ime i prezime učenika: _______________________________________________
Razred: ____________________________________________________________
Naziv koordinacije hrvatske nastave: __________________________________
Ime i prezime učitelja/mentora: _______________________________________
Naziv rada / podteme: ________________________________________________

Javni poziv

Više: https://matis.hr/novosti/javni-poziv-za-likovni-natjecaj-moja-hrvatska-ucenika-hrvatske-nastave-u-inozemstvu/

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

 

Uspješno predstavljena knjiga „Boje hrvatske Moravske“

U sklopu festivala povijesti Kliofest u srijedu 14. svibnja 2025. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljeno je hrvatsko izdanje knjige „Boje hrvatske Moravske“, fokusirano na povijest, kulturu, tradiciju i jezik moravskih Hrvata. Knjigu je objavila Udruga građana hrvatske narodnosti u Češkoj uz potporu Hrvatske matice iseljenika, a preveo ju je povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. 

Zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika povjesničar dr. sc. Ivan Tepeš, u pozdravnom govoru je istaknuo: „Sa zadovoljstvom smo dočekali izlazak iz tiska hrvatskog prijevoda knjige, čiju je građu ispisalo 16 najboljih poznavatelja povijesnih, socio-kulturnih i eko-lingvističkih fenomena u hrvatskoj manjini u Češkoj, a na vremenskoj okomici od gotovo pola tisućljeća. Urednice knjige Lenka Kopřivová Kasper i Eliška Leisserová napravile su pravi nakladnički pothvat bez jezične barijere“, ocijenio je dr. Tepeš, dodavši kako je ova jedinstvena knjiga tiskana na češkom, njemačkom i naposlijetku hrvatskom jeziku. „Riječ je o prvoj opsežnoj i bogato ilustriranoj sintetskoj monografiji - o povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku moravskih Hrvata iliti o hrvatskoj manjini u Češkoj Republici - u kojoj je svoje studiozne priloge objavio niz hrvatsko-čeških autora različitih struka i to u posve modernom narativu i dojmljivom dizajnu. Hrvatska matica iseljenika financirala je prijevod na hrvatski jezik koji potpisuje Marijan Lipovac, kojem čestitam na izvrsno priređenom prijevodu“, zaključio je dr. Tepeš.

Izaslanik državnog tajnika Zvonika Milasa iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, voditelj Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine Vedran Iskara pridružio se čestitkama timu ovoga nakladničkog pothvata usredotočenog na revitalizaciju hrvatske manjine u Češkoj, te na njezin što sretniji suživot s domicilnom sredinom u zajedničkoj nam europskoj obitelji naroda.

Knjigu su predstavili recenzenti povjesničar prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar; etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; te prevoditelj knjige Marijan Lipovac, uz  urednicu Lenku Kopřivovu Kasper, istaknutu aktivisticu Udruge građana hrvatske narodnosti u Češkoj.

Precizno interpretirana povijesna građa

Prema mišljenju povjesničara Holjevca historiografska građa je precizno interpretirana. Moravski Hrvati su hrvatska etnička skupina u Češkoj, najsjeverniji ogranak gradišćanskih Hrvata, koji su živjeli na području južne Moravske (od 1530.) odakle su krajem četrdesetih prošlog stoljeća raseljeni u 118 mjesta sjeverne Moravske. U jezičnom smislu moravski Hrvati bliski su gradišćanskim Hrvatima, i to njihovoj najsjevernijoj skupini koja se zove Haci. Govore arhaičnim hrvatskim jezikom (ikavska čakavština), s mnogo čeških i njemačkih posuđenica. U 16. i 17. stoljeću spominje se desetak hrvatskih sela južne Moravske, dok su se do 20. stoljeća održala  samo tri sela: Dobro Polje, stanovništvom najveća Jevišovka (ranije Frielištof) i Nova Prerava. 

Spomenuta sela leže u zapadnim dijelu okruga Břeclav, odnosno u upravnom području općine s proširenim ovlastima Mikulov. Posrijedi je pretežito ruralno stanovništvo koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, odnosno vinogradarstvom u specifičnoj graditeljskoj baštini. Polovicom 19. stoljeća na području sva tri sela živjelo je 2,2 tisuće stanovnika. Nakon pada Berlinskoga zida u Europi, primjerice 1991. popis stanovništva je zabilježio u tim selima samo 1,3 tisuće stanovnika. Ulaskom Češke u Europsku uniju, a kasnije i u Schengenski prostor te razvojem turizma i  procesom suburbanizacije broj stanovnika počeo je opet rasti pa je pri posljednjem popisu stanovništva (2011.) zabilježeno 1,4 tisuće stanovnika hrvatskih korijena, podsjetio je recenzent Holjevac, zaključujući kako je ova knjiga svojom sveobuhvatnošću i sažetom dosadašnjom literaturom – novi međaš od kojeg mogu pouzdano teći sva daljnja istraživanja o moravskim Hrvatima, ali i  našim dvjema suvremenim europskim nacijama, i hrvatskoj i češkoj.

Raritetni etnografski prinosi i suvremeno stvaralaštvo

Vodeća hrvatska etnologinja prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta pridružila se pohvalama prevoditelju i uredničkom dvojcu - gospođama Lenki Kopřivovoj Kasper i Eliški Leisserovoj  - što su oplemenile ovu iznimno dragocjenu knjigu, opremivši je pouzdanim znanstvenim aparatom.  „Kroz prikaz poglavlja knjige – dodala je Rajković Iveta –  vidljivo je da su uvršteni stručnjaci, različitih znanstvenih disciplina sabrali impresivnu arhivsku dokumentaciju (zapise, litografije, fotografije), muzejske predmete koje su od 16 do 21. stoljeća prikupljali sakupljači različitih narodnosti. Usto, građa je dopunjena i kontekstualizirana i intervjuima sa samim moravskim Hrvatima koji su živjeli ovu kulturu. 

Osim tradicijske kulture u monografiji saznajemo i o suvremenosti, a da identitet Hrvata u Moravskoj živi svjedoči ova impresivna monografija. Ova knjiga ima ogromnu važnost za cjelokupno razumijevanje hrvatske kulture, ali i povijest života u ruralnim sredinama Austro-Ugarske Monarhije. Monografija predstavlja i odličan primjer prekogranične suradnje dviju manjina, odnosno dviju suvremenih europskih nacija, češke i hrvatske.  Mogu sa sigurnošću reći, da je ovo izvrstan primjer kako bi trebale biti obrađene i napisane monografije manjinskih zajednica. U ovu knjigu uloženo je puno interdisciplinarnih spoznaja, povjesničara, etnologa, jezikoslovaca, sa znanjima češkog i hrvatskog jezika, ona pokazuje veliko kulturno naslijeđe i minucioznost autora svih 16 priloga“, poručila je recenzentica Rajković Iveta.

Uz predstavnike akademske zajednice, promociju su u sklopu prestižnog 12. Kliofesta patili brojni uglednici iz javnog života Zagreba te diplomatskog kora akreditiranog u RH među kojima su bili Nj. e. veleposlanik Češke Republike, gospodin Milan Hovorka i njegov zamjenik Jiří Hušnera. Veleposlanik Hovorka pohvalio je slojevite kulturne,  društvene i gospodarske veze Hrvatske i Češke, čestitavši na temeljito obavljenom poslu nakladniku Udruzi građana hrvatske narodnosti u Češkoj te su-nakladniku hrvatskog izdanja knjige Hrvatskoj matici iseljenika, kao i svim autorima ove sveobuhvatne studije o hrvatskoj manjini u Češkoj.

Višestruke tragedije i svjetlo nade s novim generacijama

Prevoditelj i povjesničar eruditske naobrazbe Marijan Lipovac u svome je govoru istaknuo: „Ovdje sam u trostrukoj ulozi, kao prevoditelj knjige, kao netko tko se bavi poviješću hrvatsko-čeških odnosa i kao predsjednik Hrvatsko-češkog društva, udruge koja sustavno radi na promicanju veza Hrvatske i Češke, ali nastojat ću to nekako povezati. Kao prevoditelj, zahvalan sam Hrvatskoj matici iseljenika što mi je povjerila ovaj posao. Prevodeći ovu knjigu spoznao sam to da zapravo tragedija moravskih Hrvata nije počela 1948. kada je krenulo njihovo sustavno iseljavanje, već da je zapravo povijest moravskih Hrvata sastavljena od više nepovoljnih elemenata koji će u konačnici dovesti do njihove tragedije. Kao prvo, treba reći da je Češka, točnije pokrajina Moravska, najudaljenija lokacija gdje su se Hrvati u 16. stoljeću, uslijed osmanskih osvajanja, iselili iz svoje domovine. Prema tome, od svih hrvatskih manjinskih zajednica moravski Hrvati imali su najslabije veze s Hrvatskom, što je svakako nepovoljna okolnost za očuvanje hrvatskog identiteta. (…) 

U svakom slučaju, moravski Hrvati prihvatili su Čehoslovačku kao svoju državu, poistovjetili se s njome, na izborima glasali za češke ili njemačke stranke, ali one koje su bile državotvorno orijentirane, prihvatili su i kult osnivača Čehoslovačke Tomáša Masaryka, međutim, 1938. doživjeli su teško razočaranje. Nakon Minhenskog sporazuma pogranično područje Češke i Moravske pripojeno je Njemačkoj pa tako i tri sela moravskih Hrvata, i to se sve dogodilo mirno, bez ispaljenog metka, iako su Česi govorili da će se braniti. I moravski Hrvati, kako doznajemo u ovoj knjizi, to su ne bez razloga doživjeli kao izdaju, a kasnije će doživjeti to da se njih s češke strane optužuje da su oni bili izdajice, da su podržavali Nijemce. No ako znamo i površno kakav je bio odnos nacističke ideologije prema Slavenima, naravno da ju Hrvati nisu mogli podržavati, tim više što je bila zabranjena javna upotreba hrvatskog. (…) Sažeto, jedna tragedija slijedila je drugu, a ona prava tek je slijedila: u obnovljenoj Čehoslovačkoj ojačao je češki nacionalizam, a time i mržnja i revanšizam prema Nijemcima, što se nažalost odrazilo i na Hrvate. Na koncu, sudbina moravskih Hrvata zapečaćena je u lipnju 1948. kad je Zemaljski narodni odbor u Brnu. donio odluku da se iseli 306 hrvatskih obitelji. U odluci se daje vrlo perfidno obrazloženje da su Hrvati, iako Slaveni, pod utjecajem dugogodišnjeg boravka u ponijemčenoj okolini djelomično podlegnuli njemačkom utjecaju, te ih stoga, radi njihovog dobra, treba raseliti i pomiješati s Česima da bi se izliječili od njemačkog utjecaja. Iz vinorodnoga kraja južne Moravske Hrvati su preseljeni na sjever gdje prevladavaju šume. Naoko se to ne čini velikom tragedijom, no treba se staviti u kožu tih ljudi koji su nečijom odlukom preko noći ostali bez svojih domova, vinograda i polja i naseljeni u potpuno drugačiji ambijent. (…) Svojevrsna tragedija je i to što se u samoj Češkoj, pa i u samoj Moravskoj, slabo zna za moravske Hrvate, pa tako i za njihovu tragediju, iako u posljednje vrijeme ima pozitivnih pomaka pa se o njima snimaju i dokumentarni filmovi, piše u medijima…

Ako ovu tragediju moravskih Hrvata sagledamo u ukupnom kontekstu hrvatsko-čeških odnosa, onda možemo reći da je to zapravo jedina mrlja u inače prijateljskim odnosima Hrvata i Čeha, ali treba istaknuti da se danas nitko od Čeha time što se dogodio Hrvatima ne ponosi, nitko to ne opravdava, a i češka vlada se 1999. ispričala moravskim Hrvatima“, naglasio je prevoditelj Lipovac, dodavši u svom izlaganju i nekoliko kurioziteta.  

Zanimljivosti 

„Prvi je od Čeha o moravskim Hrvatima 1848. pisao profesor slavistike u Beču Alois Šembera, koji je o svojim istraživanjima obavijestio Stanka Vraza u Zagrebu i predložio mu da pošalje hrvatske knjige. Zatim, prvu knjigu  na moravskohrvatskom objavio je 1895. Čeh Alois Malec, župnik u Dobrom Polju, i to Molitvenik i pjesme pro ljud hrvatski v Moravi. Malec je o moravskim Hrvatima, njihovom životu i običajima pisao i u češkim časopisima i tako ih popularizirao u češkoj javnosti. Zatim, 1910. pjesme moravskih Hrvata snimio je na fonograf Čeh František Pospišil, a slike iz njihovog života u prvoj polovici 20. stoljeća kojima se i danas divimo napravio je Othmar Ružička, Čeh iz Beča. Česi su bili i istraživači povijesti moravskih Hrvata, primjerice Adolf Turek koji je 1937. ustanovio da su se doselili već tridesetih godina 16. stoljeća, a ne pola stoljeća kasnije kako se smatralo.

Od navedenih Alois Malec svakako zaslužuje poštovanje jer je svojim molitvenikom stvorio temelj za ono što je možda moglo postati književni moravskohrvatski jezik. Koristio je crkvenu literaturu dostupnu i u štokavskoj i u čakavskoj varijanti i književni hrvatski jezik spojio s fonološkim specifičnostima čakavskog ikavsko-ekavskog narječja moravskih Hrvata,“ naveo je prevoditelj eruditske naobrazbe Marijan Lipovac.

„Kako sam rekao, u školi i javnoj komunikaciji koristili su uglavnom njemački ili češki i pomalo paradoksalno, prva književna djela na moravskohrvatskom nastaju nakon 1945., pod dojmom tragedije. Tu se ističe pjesnik Milo Vašak, autor zbirke pjesama Va Frielištofi, i Joza Lavička koji je napisao i himnu moravskih Hrvata (Rodili sme se na Moravi) i nekoliko autobiografskih pjesama.

Inače, govorni moravskohrvatski uz brojne arhaizme karakteriziraju i mnogi germanizmi i bohemizmi,  a nema turcizama, ističe poliglot Lipovac.

„Na kraju, mogu reći da je ova knjiga koju su iznjedrili sami moravski Hrvati, i to njihova mlada generacija, jamstvo da će ova hrvatska manjina opstati, čak i ako ne živi kompaktno na jednom mjestu, čak i ako njeni pripadnici više neće govoriti hrvatski, ali će barem zadržati svijest o svom hrvatskom porijeklu i identitetu i za desetak godina proslaviti i 500. godišnjicu početka doseljavanja u Moravsku. A prognoze prije tridesetak godina bile su dosta crne. Kad je 1994. izašla knjiga Moravski Hrvati Dragutina Pavličevića, malo je tko mogao očekivati da će 2017., odnosno 2025., izaći nova, modernija i sveobuhvatnija monografija o njima, i to zahvaljujući dvjema tadašnjim djevojčicama koje su tek išle u osnovnu školu. Pavličević je u uvodu svoje knjige napisao: „Sada, kada smo ipak uspostavili slobodnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku, za spas moravskih Hrvata već je bilo prekasno. Nažalost, i ovaj moj rad ima samo ulogu spomenika, a oni se podižu obično onima kojih više nema, ali govore da su bili, živjeli i ostavili iza sebe tragove svojeg života i samosvojne kulture.“, a na kraju knjige piše: „Razbili su, uništili jedan mali narod, zapravo jednu njegovu granu koja još nije, ali će uskoro trajno uvenuti i nestati. Ostat će samo nadgrobni spomenici s hrvatskim prezimenima, pokoji spomenik i knjige poput ove.“ Međutim, nije baš tako. Asimilacija je nezaustavljiva, ali imamo i suprotne procese gdje se ljudi vraćaju svojim hrvatskim korijenima, i to najčešće unuci korijenima svojih djedova i baka. A i kiritof se svake godine krajem kolovoza ili početkom rujna održava u Jevišovki. Stare generacije Hrvata koji još pamte progon odlaze, ali dolaze nove. Za zaključak – rekao je prevoditelj Marijan Lipovac, pada mi na pamet završni stih pjesme Augusta Šenoe Smrt Petra Svačića koji bi mogao postati svojevrsno geslo današnjih moravskih Hrvata, a on glasi: „Mi? Satrli smo grobu vrata. Da, još nas ima – još Hrvata.“

U finalu svečanosti nazočnima se obratila urednica Lenka Kopřivová Kasper, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli izlasku ove knjige na tri jezika češkom, njemačkom i hrvatskom jeziku, uz molbu da lingvisti iz Hrvatske nastave istraživanje hrvatske manjine u Češkoj i njezin idiom temeljem više od stotinu intervjua koje su autori ove knjige prikupili u terenskim istraživanjima. 

Kao izaslanica ministra vanjskih i europskih poslova promociju je pratila gospođa Ljerka Brdovčak, savjetnica za  Češku i Slovačku suradnju, dok je u ime Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo promociji prisustvovala voditeljica Odjela za nacionalne manjine gospođa Tanja Horvatin.

Festival povijesti uspješno organiziraju punih dvanaest godina, uz Kliofest udrugu za promicanje kulture povijesti, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Društvo za hrvatsku povjesnicu, dok su među suorganizatorima Hrvatska matica iseljenika, Hrvatski državni arhiv, Hrvatski institut za povijest, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Poljska kulturna udruga Mikolaj Kopernik, Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA,  kao i Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore.  Pokrovitelji programa Kliofesta su: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih RH, te Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA. Utemeljitelj Festivala povijesti Kliofest i njegov dobri duh, koji privlači mnoštvo studenata i ljubitelja historiografskih tema, je agilni povjesničar prof. dr. sc. Damir Agičić. 

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Lada Kanajet Šimić