Novi svezak iseljeničkog
ljetopisa posvećen 70. obljetnici uspješnog djelovanja Hrvatske matice
iseljenika
U trideset i pet samostalnih autorskih priloga u netom
tiskanom broju Hrvatskog
iseljeničkog zbornika za 2021., uz birane obljetničke domovinske teme,
opisan je zanimljiv izbor stvaralaštva naših ljudi iz inozemnih sredina,
uključujući domicilne vjerske zajednice hrvatskih katoličkih misija i župa, od
Amerike do Australije i europskoga susjedstva
Ovogodišnji svezak Hrvatskog
iseljeničkog zbornika (HIZ), u 66 godištu izlaženja, posvećen je
obilježavanju 70. obljetnice osnutka vlastitog mu nakladnika Hrvatske matice
iseljenika kao ključne nacionalne ustanove za iseljeničku djelatnost.
Utemeljitelji Matice bili su, na osnivačkoj skupštini 12. veljače 1951.
istaknuti intelektualci i povratnici iz tuđine na čelu s bečkim medicinarom
rođenim u Gradištu pored Županje, liječnikom i kasnijim visokim hrvatskim
političarom dr. Zlatanom Sremcem, a ustroj i djelatnost su joj danas određeni
Zakonom koji je Hrvatski sabor donio 12. X. 2018. Hrvatski iseljenički zbornik uređuje publicistkinja Vesna Kukavica,
preuzevši uredničko kormilo dvijetisućitih od Borisa Marune, pjesnika, nakladnika
i Matičina ravnatelja devedesetih nakon demokratskih promjena i osamostaljenja
Republike Hrvatske.
U okruženju modernih informatičkih tehnologija i izazova
suvremene mobilnosti, Matica danas djeluje kao javna ustanova u RH i
inozemstvu, koja se sustavno bavi heterogenim iseljeničkim zajednicama sa svih
kontinenata i bogatim sadržajima njihovih društvenih, kulturnih, znanstvenih i
umjetničkih postignuća, pružajući im stručno verificirane i usustavljene osnove
za daljnje kreiranje programa i dublje poznavanje reprezentativnih uzoraka
nacionalne kulturne i jezične baštine.
Matica je tako stvorila jedinstven
ljudski lanac, koji iz naraštaja u naraštaj povezuje građane hrvatskih korijena
s udaljenih meridijana s društvenom, gospodarskom i kulturnom zbiljom Lijepe
Naše. Taj se ljudski lanac sada može zorno iščitavati u personariju Leksikona
hrvatskoga iseljeništva i manjina, koji je tiskan za Matičin 70. rođendan i
opisan u HIZ-u iz pera D. Šimurina Šoufek.
Postignuća naših misionara
na vjerskom i kulturnom planu među iseljeništvom u HIZ-u opisuje recenzent
spomenutog Leksikona dr. sc. Tomislav
Markić (str. 401 – 404.), koji je izrazio posebno zadovoljstvo što su misionari
pravično zastupljeni u tome neizmjerno vrijednome djelu o hrvatskom
iseljeništvu i manjinama, posebice u njegovom segmentu koji se tiče sadržaja
koji se odnosi na Katoličku Crkvu i hrvatsku inozemnu pastvu koju kao
nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu predstavlja.
Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu, podsjeća nas ovogodišnji HIZ u
Markićevoj recenziji, djeluje od 25.
lipnja 1966. kada je u Rimu imenovan prvi nacionalni ravnatelj u osobi
svećenika Vladimira Vincea, koji je upravo obilazeći svijet u potrazi za našim
iseljenicima i uspostavljanju dušobrižničkih struktura 5. ožujka 1968. poginuo
u zrakoplovnoj nesreći kod otoka Guadeloupe u Antilima.
No, pothvat hrvatske
inozemne pastve stariji je od toga te svoje korijene vuče, kako je to u Leksikonu dobro naglašeno, još iz
vremena hrvatskih gastarbajtera na gradnji Sueskoga kanala, kojima misirski
biskup fra Lujo Čurčija 1869. godine dovodi za dušobrižnika fra Jerka Karačića.
S tim se našim radnicima na privremenom radu u Egiptu ostvarilo ono što smo
priželjkivali i s onima koji su kasnije odlazili, a to je da se vrate. Stoga je
pravi početak hrvatske inozemne pastve vezan uz 1894. godinu kad je u Pittsburghu
u Pensilvaniji, u Sjedinjenima Američkim Državama, hrvatski svećenik Dobroslav
Božić – kojega je na molbu hrvatskih iseljenika onamo poslao đakovački biskup
Strossmayer – okupio na hrvatskoj misi velik broj hrvatskih katolika. Ondje je
sagrađena i župna crkva sv. Nikole, prva hrvatska crkva u iseljeništvu.
Broj hrvatskih katoličkih župa u SAD-u
povećava se početkom 20. stoljeća, kada pristižu i hrvatski franjevci koji se
1926. organiziraju u Komisarijat, a kasnije u Franjevačku kustodiju Sv. Obitelji
sa sjedištem u Chicagu koja djeluje do danas i koja je u svojem gotovo
stoljetnom djelovanju pružila neizmjeran doprinos dušobrižništvu i očuvanju
hrvatskoga identiteta na sjevernoameričkom kontinentu.
Kustodiju danas vodi
agilni Jozo Grbeš s kojim Hrvatska matica iseljenika te ine vjerske i svjetovne
institucije iz RH i BiH svestrano surađuju.
Nadalje, za hrvatskim radnicima u zapadnu Europu nadbiskup Alojzije
Stepinac šalje svećenike, a napose u europske poslijeratne logore kada su
potrebe bile i veće. Svima njima zajedničko je da su okupljali svoje
sunarodnjake, u početcima često obilazeći tvornice, rudnike, gradilišta kako bi
prvo povezali a potom i uspostavili zajednicu.
U tim počecima ali i poslije
svećenici nisu bili samo duhovni pastiri, često su i materijalno pomagali,
uspostavljali Caritas, savjetovališta za sve one u problemima u snalaženju u
novim okolnostima, pomagali oko dokumenata, jezika. Postupno se i prilike mijenjaju i
uspostavljaju se hrvatske katoličke misije diljem Europe, u SAD-u i Kanadi su
to župe, negdje hrvatski katolički centri – u Australiji.
Pritom je važno
naglasiti da su ti naši iseljenici posebice u prekomorskim zemljama, svojim
snagama (uz suglasnost mjesnih biskupa na određenom području) kupovali ili
gradili svoje crkve, dvorane (sada izgrađuju i staračke domove), te su
uzdržavali i uzdržavaju svećenike i časne sestre koji bi ondje služili.
Jasno
je pak kako su te pastoralne jedinice ne samo duhovni punktovi, nego i
društveni, kulturni kako nekada tako i danas. Razvoj hrvatske inozemne pastve,
prema ocjeni u HIZ-u ravnatelja dr. Mrkića, zauzima primjereno mjesto u Leksikonu te je veoma dobro obrađen.
Posebno mjesto u Leksikonu zauzima
dakako osoba mons. Vladimira Stankovića, i to ne samo kao nacionalni ravnatelj
Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu sa stažem od punih trideset godina, nego
i kao bibliografski izvor za mnoge natuknice, jer je tijekom svoje službe pa i
nakon toga s posebnom revnošću kao svjedok i sudionik mnogih događanja u
iseljeništvu bio njihov kroničar i čuvar sjećanja.
Ostavio nam je bogatu
arhivsku građu za proučavanje kako dušobrižništva, tako i naše emigracije
uopće. Može se ustvrditi kako je Katolička Crkva u hrvatskom narodu rano
prepoznala važnost duhovne skrbi za naše iseljenike te je tako bila spremna
poslati svećenike za onim sunarodnjacima koji su najčešće, silom prilika morali
otići.
Ta briga kontinuirano traje do danas, kada hrvatska inozemna pastva
broji ukupno 189 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara diljem
svijeta. Najviše ih je u Njemačkoj: 99. Ostale se nalaze u Sloveniji (4),
Austriji (8), Švicarskoj (12), Francuskoj (3), Beneluxu (3), Skandinaviji (6),
Velikoj Britaniji (1) i Irskoj (1). U Kanadi ih je 17, u SAD-u 16, u Peruu 1, u
Argentini 2, u JAR-u 1, a u Australiji 14, dok se jedna nalazi i na Novom
Zelandu.
Ravnatelj dr. Markić napominje kako Hrvati tamo gdje žive kao
nacionalna manjina (u 12 europskih država: CG, SRB, KOS, MAK, BUG, RUM, HUN,
SLO, ITA, AUT, SK, ČR), osim Slovenije, nisu u ingerenciji Hrvatske inozemne
pastve, jer po crkvenim propisima ne spadaju u novije iseljenike te su u
potpunosti pod ingerencijom mjesnih biskupa, ali su našli svoje zasluženo
mjesto i u naslovu Leksikona.
U svim
našim pastoralnim prisutnostima zadnje je godine djelovalo ukupno 193
svećenika, od kojih 61 dijecezanski, a 132 redovnička, sedam trajnih đakona, 50
časnih sestara, 39 pastoralnih suradnika i suradnica te 48 tajnica i tajnika.
Ukupno dakle 337 osoba. Pribrojimo li tome i predsjednika Vijeća za Hrvatsku
inozemnu pastvu, nacionalnog ravnatelja i tajnicu u Ravnateljstvu, ima nas 340,
posvijestio je čitateljima dr. Markić, dodavši: „Usuđujem se reći kako je
hrvatska inozemna pastva jedna od najprepoznatljivijih i najorganiziranijih
poveznica s iseljeništvom sve do danas.
O njezinoj ulozi, važnosti i
prepoznatljivosti svjedoči i ovaj vrijedni Matičin Leksikon u svojim brojnim natuknicama. Leksikon o misijama donosi pravo bogatstvo obavijesti o ključnim
svećenicima. Primjera radi, u portretiranju osoba poznatih i manje poznatih široj
javnosti Leksikon donosi niz imena
što književnika, publicista, liječnika, sportaša, inženjera, arhitekata,
pravnika, no najčešće spomenuto zvanje i zanimanje među svim tim imenima jest
svećenik.
Onako nasumično bilježeći, procjenjujem na ne manje od 20 posto. To
neizravno govori o značajnom utjecaju i udjelu Crkve u životu naših iseljenika.
U Leksikonu možemo pronaći podatke o
velebnoj sakralnoj baštini hrvatske dijaspore – koja je građena doslovno znojem
i krvlju naših pečalbara poput crkve u Norvalu ili one u Melbourne-Sunshineu,
da spomenem samo dvije. Uz Radosnu vijest, fascinantna vjerska i misijska građa
u Leksikonu svjedoči o vrhunskim
rezultatima naših misionara ne samo u dušobrižništvu, već i u prosvjeti,
kulturi, književnosti i u mnogim drugim područjima.
Tu valja spomenuti brojne
hrvatske škole koje su vezane uz naše župe i misije, pa Hrvatski etnički
institut, osnovan inicijativom Franjevačke kustodije iz Chicaga, zatim brojne
druge osobe iz crkvenoga života koje su ostavile dubok trag u hrvatskoj kulturi
kao što su bili fra Lucijan Kordić, fra Rok Romac (u Leksikonu naveden pod krsnim imenom Stjepan) ili dominikanac
Rajmund Kupareo, da ponovno spomenem tek nekolicinu.
Valja biti svjestan da je Leksikon posebna književna vrsta – Gattung, rekli bi bibličari – pa je
stoga važna sažetost, preciznost, sveobuhvatnost i općenitost te se može
razumjeti da je poneko ime, pojedinačna misija ili neka druga iseljenička ili
manjinska stvarnost preskočena kao zasebna leksikografska jedinica. No, i takve
preskočene stvarnosti često pronalaze
svoje mjesto u pojedinim natuknicama koje sažimlju i pružaju širu sliku neke
složene stvarnosti.
Takve su primjerice zbirne natuknice o hrvatskim katoličkim
misijama u pojedinim zemljama. Zaključno se s velikom zahvalnošću prema
nakladnicima Matici i Institutu Ivo Pilar, priređivačima, izdavačima, urednicima i autorima može ustvrditi kako Leksikon na jedan izvrstan, originalan i
jedinstven način prikazuje hrvatsko iseljeništvo i hrvatsku manjinu te da je
dolično i odlično prikazan i vrednovan crkveni doprinos u duhovnoj i drugoj
skrbi“, zabilježio je u svome recenzentskom prilogu dr. sc. T. Markić.
Emigrantika u biblioteci Hrvatska katolička baština XX. stoljeća
u središtu je pozornosti je Zborničkog priloga koji potpisuje dr. sc. Vladimir
Lončarević (str. 118- 125.). Prema Lončarevićevu mišljenju, cjelokupna hrvatska
kultura u najširem smislu te riječi pa tako i emigrantika kao njezin
konstitutivni i integrativni dio, treba sustavan znanstveni pristup u istraživanju,
predstavljanju i recepciji. Emigrantika u Biblioteci Hrvatska katolička baština XX. stoljeća briše zapravo prašinu
zaborava s plejade istaknutih intelektualaca iz razdoblja prošlostoljetnih
totalitarizama.
Prešućivanje osoba, događaja i raznih fenomena iz hrvatske
kulturne i opće povijesti (što je s vremenom značilo i izbacivanje iz školskih kurikula i iz
enciklopedijsko-leksikografskih sinteza) najdrastičnije se provodilo tijekom
komunizma. Biblioteka je pokrenuta u okrilju Glasa Koncila (2005.). Za desetljeće i pol obrađeno je 12 prešućenih
djela i autora među kojima su: Luka Brajnović: Služiti istini
(priređivačica dr. Matilda Kolić-Stanić); Hijacint Eterović: Osoba, etika i nacija (priređivač dr.
sc. Domagoj Polanščak OP); Rajmund Kupareo: Um
i umjetnost (prir. Zdravko Gavran, prof.); Ivo Lendić: Katolicizam i kultura (prir. mr. sc. Božidar Petrač); Mirko Meheš
(u pripremi - prir. dr. sc. Vladimir Lončarević); Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli (prir. dr. sc.
Ivan Čulo); Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski
personalizam (prir. dr. sc. Ivan Šestak SJ); Ivan Ev. Šarić: Suvremene spasonosne misli (prir. dr.
sc. Vlado Vladić); Pavao Tijan: Domovinske
i emigrantske teme (prir. B. Petrač); Kvirin Vasilj: Religija i nereligija (prir. dr. sc. Draženko Tomić OFM); Vendelin
Vasilj (u pripremi – prir. mr. sc. Miroslav Rožić) te Dušan Žanko: Mistika i misterij Povijesti (prir. V.
Lončarević).
Tko se uhvati čitanja obrađenih 12
naslova otrgnutih zaboravu iz Lončarevićeva priloga, zacijelo će s čuđenjem
utvrditi koliko su njihove studije i članci korisni u suvremenim promišljanjima
nacionalnog života i razvoja.
Hrvatski
iseljenički zbornik, otkad ga
uređuje profesorica Vesna Kukavica, ima posebnu tematsku cjelinu posvećenu
stvaralaštvu hrvatskih katoličkih misija u inozemstvu iz koje ovom prigodom
čitateljstvu preporučujemo i članak publiciste Tihomira Nuića pod naslovom
„Zlatni jubilej glasila Movis iz
Švicarske“ (str. 329 – 339). Tromjesečno glasilo hrvatskih katoličkih misija u
Švicarskoj Movis, saznajemo iz HIZ-a, navršilo je 2020. godine pedesetu
obljetnicu izlaženja. Prvi broj pojavio se 1970. godine.
S povijesnog
stajališta gledano Movis ima
obilježje ljetopisa u kojemu su, uz ostalo, kronološkim redom zapisani važniji
događaji u vezi s hrvatskim iseljeništvom u toj srednjoeuropskoj zemlji. Posrijedi
je glasilo koje izlazi povremeno te u skladu s okolnostima prenosi,
obavještava, objašnjava i komentira za čitatelje važne aktualne i zanimljive
crkvene i narodne događaje.
Glasilo bilježi sve što se događa u 12 hrvatskih
katoličkih misija: od krštenja, preko krizme i vjenčanja do sprovoda, upoznaje
čitatelje s papinskim proglasima, poslanicama hrvatskih i švicarskih biskupskih
konferencija, obavještava radnike o aktualnim socijalnim pravima te prilozima
teologa i znanstvenika iz domovine proširuje religiozni i kulturni vidokrug
čitatelja, uspostavlja vezu među ljudima i skupinama hrvatske vjerske zajednice
u Švicarskoj. Riječ
je o nesvakidašnjoj hrvatskoj reviji u alpskoj Konfederaciji, koja ima odličan internetski portal na adresi:
https://www.hkm-movis.ch/. List uređuju svećenici eruditske naobrazbe kao što
su Branko Radoš i Mićo Pinjuh, kojima se u uredništvu kreativno pridružuju Ivan
Prusina, Miljenko-Mika Stojić i Niko Leutar.
Sažeto, Matičin
godišnjak Hrvatski iseljenički zbornik 2021. podjednako ažurno
prati one ljude koji su putovanje odabrali kao stil života, migrante raznih
provenijencija na globalnim tržištima rada pa sve do naraštaja hrvatskih
potomaka koji su se afirmirali u kulturama od Aljaske do Ognjene Zemlje, juga
Afrike, Australije i Novoga Zelanda, kao i one ljude koji su svoj novi dom
našli diljem Staroga kontinenta.
Tematske cjeline Znaci vremena,
Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Baština, Znanost te Nove
knjige stoga sadrže raznorodne tekstove koje su napisali iskusni
publicisti, kroatisti, etnolozi, sociolozi, povjesničari, ali i teoretičari
književnosti s raznih sveučilišta od Santiaga de Chilea, São Pola, Los
Angelesa, Ottawe, Sydneya do Zagreba. Među 35 tiskanih samostalnih autorskih
priloga, koji opsežu ukupno 436 stranica, čitatelje HIZ-a će iznenaditi
sadržajni prilozi istraživača kao što su J. Čapo, M. Rajković Iveta, I.
Miškulin, V. Gubišić, M. Puh, S. Granic, A. Tutek, W. F. Lalich, T. Nuić, M.
Lipovac, V. P. Goss, T. Rudež, Đ. Vidmarović, Š. Letina itd.
Slojevit je prilog o izazovima četiri generacije američkih Hrvata kroz povijest jedne pečalbarske obitelji iz Dalmatinske zagore s kalifornijskom adresom, a čijih nekoliko pripadnika trećega naraštaja trajno ili privremeno boravi u Hrvatskoj. Slične migrantske sudbine na Starome
kontinentu je jedna međimurska obitelj s bavarskom adresom u kojoj je odrastao
Domagoj Đukec, o kojem piše I. Matanović – prestavivši ga u ulozi glavnog
dizajnera prestižne njemačke autoindustrijske tvrtke BMW. Đukec vodi tim od 128
dizajnera i mnoštva inženjera u toj planetarnoj tvrtki koja ima 120 tisuća
ljudi.
Premda je rođen u Frankfurtu, studirao u Pforzheimu te svih svojih 45
godina živi u Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj, Domagoj ima samo hrvatsko
državljanstvo. BMW-om timu se pridružio na poziv slavnog dizajnera Adriana van
Hooydonka, te prvo oblikuje Concept Active Tourer, a potom slijede
projekti poput ljepotana iz serije 2 Grand Tourer, itd.
Nadalje, Krešimir Mustapić
s višedesetljetnom kanadskom adresom svestrana je osoba, bogatog životnog
iskustva i zanimljivog poslovnog puta o kojem piše D. Barač. Od 1994. pokreće
vlastiti consulting business Kremisco Engineering Inc. Uz
upravljanje svojom tvrtkom, voditelj je strateških projekata AMCA-e Toronto.
Bio je dopredsjednik te ugledne udruge naših sveučilištaraca od 2001., dok
dužnost predsjednika torontske AMCA-e entuzijastično obnaša od 2014.
Kao
najveći uspjeh Udruge u proteklih šest godina inženjer Mustapić smatra
povezivanje The University of Toronto sa Sveučilištem u Splitu, koje je
rezultiralo razmjenom studenata na Ljetnoj školi hrvatskog jezika i
kulture. Ponosan je i na obnovu lista Gaudeamus nakon 16
godina, čiji se utjecaj osjeća u široj hrvatskoj zajednici na sjeverno-američkom
kontinentu.
Poticajni su u HIZ-u
prilozi novih suradnika mlađeg naraštaja među kojima su M. Bačko, M. Tomić i S.
Večeralo. Potonja pregledno opisuje suvremeno književno stvaralaštvo pisaca
hrvatskih korijena iz Čilea. Zbirka pripovijedaka Libertad de
movimiento (Sloboda kretanja, 2015.) Antonija Skármete, zbirka
pripovijedaka Vesne, Guillerma i Eugenija Mimice Tres de la tribu (Troje
iz plemena, 2018.), roman Útero (Izvor života,
2020.) Juana Mihovilovicha Hernándeza, Almas Errantes (Izgubljene
duše, 2020.) Guillerma Mimice te zbirka priča 1520. Los cuentos del
Estrecho de Magallanes (1520. Priče s Magellanova prolaza, 2019.)
Patricije Štambuk - samo su neka od predstavljenih izdanja čileanske
književnosti hrvatskoga predznaka. Osim prisutnih hrvatskih imigrantskih motiva
koji se pojavljuju u prikazanim književnim djelima, spomenuti pisci se ipak
razlikuju po pripadnosti različitim stilovima, pravcima i književnim
orijentacijama koje razloženo opisuje S. Večeralo u HIZ-u.
Razvitak Matičinih programa
te njihove dosege i izazove na vremenskoj okomici od sedam desetljeća propituju
autorice kao što su Diana Šimurina Šoufek, Lada Kanajet Šimić, Snježana Jurišić
i urednica godišnjaka Vesna Kukavica, uz povjesničare poput Ive Kraljević i
Željka Holjevca. U osam tematskih cjelina, koje povezuju 30-ak zemalja svijeta,
obrađene su i teme vezane uz pandemije koje su stajale na putu našim ljudima u
pokretu u prošlosti i sadašnjosti o kojima fantastično piše znanstvenik iz
Australije Walter F. Lalich.
I na kraju, u Matičinoj
jubilarnoj godini HIZ ekskluzivno tiska studiju o iskustvima useljenika u RH
- koetničkih migranata naše korjenike iz Venezuele, te otkriće L. Hilje o
predsjedničkoj obitelji u Kostariki, uz informacije o novoj inicijativi među
poduzetnicama hrvatskih korijena u Australiji iz pera J. Milić Novak, te esej o
prvoj znanstvenici u RH koja je dobila projekt Europskoga istraživačkog vijeća
(ERC) iz područja društveno-humanističkih znanosti Jasenki Gudelj.
Opisani su
razlozi lanjskog iseljenja te naše vrhunske znanstvenice u Italiju.
Projekt Arhitektonska kultura istočnog Jadrana doktorice
Gudelj uvršten je među 78 elitnih koje u sklopu programa Obzor
2020. financira ERC, čiji je ukupni fond vrijedan 600 milijuna eura.
Tako će tim doktorice Gudelj u idućih pet godina istražiti arhitektonsku
kulturu od Boke kotorske do Istre, čije su reprezentativne građevine i na
UNESCO-voj listi, koristeći inovativne metodološke postupke i digitalne alate.
Iz pera Tanje Rudež još je zanimljivo opisana i karijera znanstvenika iz Siska
Borisa Lenharda profesor računalne biologije na prestižnome Imperial Collegeu u
Londonu. Bavi se genskom regulacijom - proučavanjem mehanizama koji određuju
koji će geni biti aktivni u različitim tipovima stanica u višestaničnom organizmu
i kako se ta genska aktivnost mijenja tijekom embrionalnog razvoja.
Preporučujemo i ostale radove iz Matičina godišnjaka koje radi ograničenog
prostora ovdje ne opisujemo.
Godišnjak,
uz spomenuto obilje priloga, skreće pozornost i na karijere novoizabranih
dopisnih članova HAZU-a iz dijaspore poput arhitekta međunarodne reputacije
Smiljana Radića iz Santiaga de Chilea, trostruke doktorice znanosti Puljanke s
američkom adresom Jadranke Skorin-Kapov, anglistkinje Zrinke Stahuljak iz Los
Angelesa; profesora molekularne medicine sa Sveučilišta Oxford Kristijana
Ramadana, te astrofizičara Željka Ivezića s University of Washington u
Seattleu.
Naslovnicu ljetopisa, u
duhu Matičina sedamdesetogodišnjeg rođendanskoga slavlja, krasi skulptura
najpoznatijeg njezina predsjednika i autora nulte znanstvene knjige o „Hrvatima
izvan domovine“ Većeslava Holjevca, smještena u srcu Zagreba na početku Ulice
Hrvatske bratske zajednice odakle se vidi zgrada Doma iseljenika – zaštićena
arhitektonska ljepotica, sagrađena u Holjevčevu mandatu i uz obilatu potporu
iseljeništva.
Tekst: Željka Lovrenčić
Foto: Ratko Mavar
Naslovnica - Hrvatski iseljenički zbornik 2021 - ur. V. Kukavica, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2021, 436 str.
Osvajačica nagrade ERC-a Jasenka Gudelj odselila u Italiju.
Književnica iz Čilea Patricia Štambuk.
Znanstvenik Boris Lenhard u V. Britaniji s kolegama iz 7 zemalja.
Inženjer Krešimir Mustapić, Kanada – predsjednik AMCA-Toronto
Božić 1991., Petar Sekulić u obiteljskoj kući u Caracasu, Venezuela
Dizajner automobila BMW Domagoj Đukec, Njemačka