Zanimljiv jesenski broj časopisa „Matica“ - br. 11 (2022)

Zanimljiv jesenski broj časopisa „Matica“

Iz tiska je izišao novi svezak časopisa „Matica“ br. 11 (2022), čiji je nakladnik Hrvatska matica iseljenika u sedamdeset i drugom godištu uspješnog druženja s čitateljima hrvatskih korijena na četiri kontinenta

Tekst: Marijana Matković

Građa časopisa „Matica“ u ovogodišnjem jedanaestome svesku raspoređena je na ukupno 68 stranica, a ilustrirana je s više od 130 fotografija iz autentičnih destinacija hrvatskoga iseljeništva s četiri kontinenta. Renomirani hrvatski komunikolog Božo Skoko piše kako se Hrvatska po slikovitosti zemlje i kvaliteti življenja te razini ljudskih prava i sloboda, odnosno socijalnoj pravednosti i otvorenosti - nalazi među 30 najnaprednijih država svijeta kako donosi aktualno izvješće utjecajnog Best Countries indeksa, koji provodi američki U.S. News & World Report, u suradnji  BAV Group i The Wharton School sa Sveučilišta Pennsylvania (16 -17 str.).  Časopis uređuje Željko Rupić.

Uz redovite kolumne poput „Globalne Hrvatske“ usredotočene na suvremenu komunikacijsku paradigmu iseljeničke periodike uoči „Foruma hrvatskih manjina“ HMI-ja posvećenog medijima iz europskoga susjedstva, čitatelji s radošću dočekuju i kolumnu „Klikni – Idem doma“ koja sustavno donosi novosti vezane uz digitalnu transformaciju Lijepe Naše. U Zagrebu je, naime, ovih dana predstavljen javnosti Ured za izvoz glazbe „Hrvatska“ (We Move Music „Croatia“). Aktivnosti Ureda predstavili su Dražen Baljak, ujedno i novi predsjednik Hrvatske glazbene unije, te trojka Mirko Burazer, Frane Tomašić i Davor Drezga. Spomenuti tim umjetnika sastavlja odnedavno digitalnu bazu hrvatskih suvremenih glazbenika na web stranici (https://wemovemusic.hr/database/).

Rubrika „Fokus“ donosi vijesti vezane uz službeni posjet Kanadi državnoga tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, gdje se Milas upoznao s najnovijim projektima hrvatskih zajednica od Toronta do Vancouvera. Izdvajamo kako se gradi novi višefunkcionalni Hrvatski dom u Hamiltonu, omiljenom odredištu naših pečalbara u toj sjeverno-američkoj razvijenoj zemlji. 

Neizostavan je „Jezični podsjetnik“ kroatistice Sanje Vulić kao i nadahnuta „Povijesna razmišljanja“  publiciste mr. sc. Marina Knezovića o Risnjaku u sklopu magičnoga, trenutačno maglovitoga, Gorskoga kotara. Tu je i eko temat „Hrvatsko planinsko bilinstvo“       Darka Mihelja, koji piše o bioraznolikosti Risnjaka, gdje buja čak 1200 vrsta biljaka.

Kad su u pitanju vjerske teme zanimljiv je prilog o novome predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije uzoritome Draženu Kutleši.  Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji je održan u Vierzenheiligenu kraj Bamberga zanimljivo je prikazao istaknuti književnik i urednik „Žive zajednice“ dr. sc. Adolf Polegubić. Skup je održan u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni kojeg vodi agilni delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina.  Tu je na stranicama nove „Matice“ i priča o blaženome Augustinu Kažotiću koja se čita u dahu iz pera Marijana Lipovca (28 – 29 str.). 

Netom minuli Mjesec hrvatske knjige u Matici iseljenika je obilježen svečanim predavanjem „Judita – otkrića o Maruliću“ njemačko-hrvatskoga filologa Zvonka Pandžića, uz filologovu prateću izložbu literature koja nam ilustrativno tumači istraživačeva postignuća tijekom petnaestogodišnjeg rada na projektu koji je rezultirao tiskanjem bibliofilskog sintetskog izdanja toga prvoga nacionalnoga epa Oca hrvatske književnosti Marka Marulića.

Gospodarske teme donose, uz ostalo, vijesti s petog Poslovnog foruma Udruge bosansko-hercegovačkih Hrvata „Prsten“ usredotočenog na energetske izazove današnjice o kojima su govorili vodeći poduzetnici iz RH i BiH.

 

Iz života hrvatskih zajednica u europskome susjedstvu zanimljiv je prilog o kulturnim i društvenim manifestacijama iz Italije, Mađarske, Srbije i Rumunjske. Lada Kanajet Šimić tako piše o  jubilarna tri desetljeća Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj.  Leksikološka građa u ovome svesku časopisa „Matica“ ogleda se u prilogu Branke Pavić Blažetin pod naslovom „Rječničko blago i pučka kultura Martinaca“, koje je sabrao vodeći mađarski jezikoslovni kroatist dr. sc. Erneest Barić. Marin Knezović piše o  monografiji posvećenoj hrvatskom naselju u Mađarskoj - Katolju. Kroatistički skup u Pečuhu i njegov značaj opisao je Silvestar Balić iz Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj. 

Jesen je vrijeme prestižnih sajmova knjiga diljem Europe pa donosimo priču s Frankfurtskoga sajma knjiga iz pera Ivice Košaka, koji se usredotočio na hrvatsku nakladničku ekipu i aktiviste iz iseljeništva.

Studentske dane u New Yorku sedamdesetih i život hrvatskih zajednica na sjevernoameričkome kontinentu osamdesetih minulog stoljeća iz prve ruke opisuje protagonist tih zbivanja fra Šimun Šito Ćorić u izvrsnoj autobiografskoj knjizi „S Bogom je lako – ljudi su problem“,  ispreplićući fikciju i zbilju  u osamdeset i pet zasebnih priča.  Lijepa je to mješavina asocijativne autobiografije s nizom korisnih digresija, koje obiluju opisima figura malih i velikih ljudi američko-hrvatske društvene i umjetničke elite s kojima se piscu fra Šimunu Šiti Ćoriću ukrstiše putevi za višegodišnjeg boravka u Americi. Ćorić je i kozmopolit i patriot, svećenik i slobodoumni umjetnik, sveučilišni profesor i katolički propovjednik, pisac i glazbenik koji nastoji razumjeti i vlastite i tuđe ambicije.

Knjiga spisateljice iz Kanade Nikoline Ivanković  „Where The Roses Grow“ uzbudljivo je štivo s reminiscencijama na ratne traume devedesetih i prekooceansko izbjeglištvo.

Povodom 90-e godine rođenja zaslužnog publiciste i prevoditelja Gvida Saganića na njegov lik i djelo podsjeća Tamara Bodor s Hrvatskih studija, ocjenjujući kako je riječ o jednoj od ključnih figura naše kulturne emigracije 20. stoljeća s golemim publicističkim opusom u sklopu kultne londonske „Nove Hrvatske“.

Počelo je sportsko navijanje za nogometne momčadi diljem svijeta – pa se „Matica“ uz nogometaše, nastoji baviti i ostalim impresivnim sportskim karijerama našijenaca s američkoga kontinenta koji su ušli u „Kuću slavnih sportaša“ zahvaljujući lobiranju Nacionalne federacije američkih Hrvata.  

Tradicijsku kulturu redovito prati u „Matici“ mr. sc. Snježana Jurišić izdvajajući u ovome svesku etnološki fenomen među mladim njemačkim Hrvatima vidljiv u izvrsno organiziranom 8. susretu u Filderstadtu. Od izložbi historiografske građe izdvojena je autentično dokumentirana građa  naslovljena „Bribirci po svitu“. Opisana je karijera baletne umjetnice Sonje Marchiolli.

Kako svladati strah od razornih potresa za novi broj „Matice“ tumači jedan od najuglednijih znanstvenika na području seizmologije Hrvoje Tkalčić iz Australije. Eto razloga da i Vi uživate u čitanju tridesetak tema iz dijaspore i domovine koje odražavaju bogatstvo suvremenog hrvatskog zajedništva na četiri kontinenta.

Naslovnicu krasi fotografija Blage Zadre, simbola obrane Vukovara, snimljena 8. rujna 1991., a objavljena prvi put tek 2019. godine. Fotografija je snimljena nedaleko mjesta gdje je Blago Zadro 16. listopada 1991. poginuo. Autor fotografije na naslovnici je: Mišo Lišanin.

 

Predsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH Ivan Gugan - Razgovarala: Vesna Kukavica

 

Nova dinamika i nova kvaliteta kulturnog razvoja

Ivan Gugan, predsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan domovine, govori o aktualnoj dinamici odnosa naše dijaspore i matične zemlje ističući važnost hrvatskih institucija i njihova kadrovskog osnaživanja u manjinskim sredinama diljem europskog susjedstva, koje će ojačati i ljetos prihvaćeni Nacionalni plan razvoja odnosa RH s Hrvatima izvan domovine

 

Razgovarala: Vesna Kukavica

Foto: HDS

 

Prvih sto dana trećeg saziva Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan domovine (čija je prva sjednica održana ljetos u Zagrebu, 7. - 8. VII. 2022.) prigoda je za razgovor s novim predsjednikom Savjeta Ivanom Guganom o programima za nadolazeće četiri godine njegova mandata. Savjet ukupno ima 82 člana, od kojih su 26 predstavnici prema položaju iz raznih ministarstava RH (od obrazovanja i znanosti do kulture i demografije), kao i bitnih kulturnih institucija među kojima je i Hrvatska matica iseljenika, deset je članova iz BiH, a hrvatske manjinske zajednice iz europskog susjedstva predstavlja 17 osoba, dok iseljeništvo zastupa ukupno 29 članova Savjeta.

 

Poštovani predsjedniče Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, gospodine Gugan, čitatelji časopisa Matica iz 45 zemalja svijeta s radošću su primili vijest da je 3. saziv Vladina Savjeta izabrao upravo Vas za predsjednika - budući da godinama privlačite njihovu pozornost uspjesima na čelnoj poziciji Hrvatske državne samouprave (HDS) u Republici Mađarskoj. Što smatrate Vašim najznačajnijim postignućem među Hrvatima u RM?

 

U mome prvome mandatu prioritet Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj bio je utemeljenje novih institucija i osiguravanje odgovarajuće infrastrukture za te institucije u području obrazovanja, znanosti i kulture. U toj nakani moj tim i ja bili smo prilično uspješni pa je tako danas HDS u Mađarskoj vlasnik i održava 15 obrazovnih, kulturnih i znanstvenih institucija te neprofitnih poduzeća diljem Mađarske, gdje živi hrvatska manjinska zajednica. U aktualnome mandatu posebnu pozornost moj tim i ja posvećujemo obrazovanju i radu s mladima. Utemeljili smo Hrvatski pedagoški i metodički centar „Metodika“, u potpunosti smo prilagodili infrastrukturu obrazovnih centara zahtjevima 21. stoljeća, a pripremamo i nove hrvatske udžbenike. Utemeljenjem hrvatskog kolegija „Collegium Croaticum“ u Budimpešti i Pečuhu osigurali smo studentima hrvatskog podrijetla vrhunske uvjete za smještaj te smo im pružili uz pomoć raznih programa priliku za dodatno obrazovanje i jačanje nacionalne svijesti te mogućnost za aktivnije uključenje u društveno-politički i kulturni život naše zajednice. Očekujemo da će oni biti okosnica buduće inteligencije Hrvata u Mađarskoj.

 

Od demokratskih promjena u Europi nakon pada Berlinskoga zida hrvatska zajednica u RM na vremenskoj okomici od tri i pol desetljeća redovito se navodi u medijima kao uzorno organizirana, koja su ključna polja djelovanja?

 

Od samog utemeljenja HDS-a cilj nam je izgradnja kulturne autonomije, a na političkom polju zastupljenost Hrvata na svim razinama sustava u RM. Tako trenutačno djeluje 116 hrvatskih mjesnih samouprava, 6 županijskih, glavnogradska i kao najviše političko tijelo Hrvatska državna samouprava. Naša zajednica zastupljena je i u Mađarskome parlamentu preko svoga glasnogovornika. U hrvatskim naseljima djeluje stotinjak kulturno-umjetničkih društava, tamburaških sastava, zborova, civilnih organizacija… U tridesetak škola oko tri tisuće djece uči hrvatski u Mađarskoj.

 

Čini se da je dio iskustava hrvatske zajednice u Mađarskoj (afirmacija Hrvatskog kazališta u Pečuhu, razvoj obrazovnih i znanstvenih institucija u Pečuhu i Budimpešti, informativna scena s Medijskim centrom Croatica) već utkano u strateške projekte Vlade RH koje provodi Središnji državni ured i Ministarstvo kulture i medija RH!? Koje projekte Vi planirate snažnije zagovarati u sklopu Savjeta, ne samo u RM, već i u 12 okolnih zemalja iz europskog susjedstva u kojima višestoljetno žive pripadnici naše manjine?

  

Hrvatske zajednice u tim zemljama imaju različite potrebe. Ne može se generalizirati. Vlada RH preko Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH brojnim programima podupire aktivnosti koje te zajednice smatraju najvažnijima. To mogu biti obrazovni, kulturni, znanstveni ili pak medijski projekti, ali i obnova zapuštenih kulturno-povijesnih i sakralnih znamenitosti, uz sveprisutnu digitalizaciju hrvatske baštine. Primjerice, uz financijsku pomoć RH digitalizirana su sva godišta kalendara Subotička Danica (http://zkvh.org.rs/index.php/digi-periodika/3385-danica) i to u sklopu strateškog projekta „Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe Hrvata u Vojvodini i izgradnja digitalne zbirke“... Sažeto, ono što se i na posljednjoj sjednici 3. saziva Savjeta Vlade dalo zaključiti kao prioritetno djelovanje jest - važnost hrvatskih institucija,  kadrovsko osnaživanje u manjinskim sredinama, jačanje medijskoga prostora i obrazovanje na hrvatskome jeziku. Praksa pokazuje kako se bogatstvo manjinskih zajednica u ovih 12 zemalja srednje i jugoistočne Europe ogleda u simetričnoj dvojezičnosti.

 

 

GOLEMI ISKORACI

 

Koliko ste zadovoljni izdvajanjima RH općenito za strateške projekte izvan RH te je li Vam poznato koliko izdvajaju zemlje u kojima žive pripadnici hrvatske manjine?

 

Posljednjih godina primjećuje se golemi iskorak Vlade RH u financiranju hrvatske manjine. Sredstva koja su na raspolaganju u sklopu raznih natječaja višestruko su povećana, a posebno je vrijedna potpora za pet strateških projekata među kojima su projekti Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Srbiji: Izgradnja Hrvatske kuće u Subotici i Kadrovsko osnaživanje hrvatske zajednice u Srbiji; zatim projekt Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj: Potpora radu Hrvatskog kazališta u Pečuhu te projekt Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore: Potpora Radiju hrvatske manjine – Radio Duxu, uključujući projekt stoljetne tradicije Hrvatskoga štamparskog društva iz austrijskoga Gradišća: Hrvatske novine. Na žalost, u nekim zemljama jugoistočne Europe izostaje potpora domicilne države pa je potpora iz RH jedini izvor za ostvarivanje željenih ciljeva tamošnjih Hrvata, dok mi u Mađarskoj imamo najbolje uvjete u političkom i financijskom pogledu.

 

 

Svih 12 zemalja u kojima žive pripadnici hrvatske manjine članice su Vijeća Europe, međunarodne organizacije sa sjedištem u Strasbourgu čiji su glavni zadaci jačanje demokracije i vladavine prava te zaštita ljudskih prava na europskome kontinentu. Vijeće Europe diči se Okvirnom konvencijom o pravima manjina te Poveljom o manjinskim i regionalnim jezicima. Kako planirate poboljšati status našijenaca u susjednim zemljama koje traže da im se riješi pitanje statusa i materinskoga jezika?

 

Status hrvatske manjine na tlu srednje i jugoistočne Europe razlikuje se od države do države. U nekima Hrvati nisu priznati kao nacionalna manjina kao, primjerice, u Sloveniji ili Sjevernoj Makedoniji, u drugima zakon jamči određena prava koja se, međutim, često ne poštuju – iako su, kao što ističete, sve te zemlje članice Vijeća Europe i trebale bi implementirati Okvirnu konvenciju… Mi u Savjetu i nadalje tražimo od članova Vlade RH da prilikom raznih sastanaka, pregovora s dužnosnicima domicilnih država inzistiraju na priznavanju manjinskoga statusa, mogućnosti uporabe materinskoga jezika (to više što je hrvatski jezik među službenim jezicima EU-a), zastupljenosti u političkim i društvenim sferama… Drugim riječima, Savjet inzistira na jednakom statusu kao što ga uživaju 22 manjine u Hrvatskoj.

 

 

Republika Hrvatska stipendira polaznike iz iseljeništva za učenje hrvatskoga jezika i studiranje u domovini predaka. Što novi saziv Savjeta planira napraviti u tom smislu vezano uz šire obrazovanje mladih iz naših prekooceanskih iseljeničkih destinacija?

 

Hrvatska preko Središnjega državnog ureda pruža mogućnost studiranja mladim Hrvatima iz cijeloga svijeta. Cilj je da studentima stečena iskustva u RH omoguće jaču povezanost s domovinom predaka, potiču ih na upoznavanje i njegovanje hrvatske kulture i nacionalnoga identiteta te na taj način pridonose uspostavljanju međusobne suradnje na dobrobit RH, hrvatskih zajednica i Hrvata diljem svijeta. Prošle godine povećan je broj stipendija na 1000 osoba, a proširena je i suradnja s novim sveučilišnim centrima te fakultetima diljem Lijepe Naše, uz  uvedeno besplatno početno učenje hrvatskoga jezika preko Interneta. Ako bude interesa za stipendijama, postoji mogućnost da se njihov broj poveća, odnosno da se u taj program uključe i novi fakulteti sa svih hrvatskih sveučilišta. Usto, u RH raste broj fakulteta na kojima se može studirati i na engleskome jeziku, od medicine do elektrotehnike i računarstva. Na jednoj od sljedećih sjednica Savjeta sigurno će biti na dnevnome redu i ta tema.

 

KULTURA PRIHVATA

 

Možete li se preko Savjeta založiti za snažniju međunarodnu kulturnu razmjenu profesionalnih kulturnih i umjetničkih institucija iz RH i institucija u kulturi i suvremenoj umjetnosti domicilnih zemalja hrvatskog iseljeništva?

 

Znam da Hrvatsko kazalište iz Pečuha redovito gostuje u raznim kazališnim kućama i na festivalima u RH. Vjerojatno ima i drugih pozitivnih primjera, no ima mnogo Hrvata diljem svijeta koji su stekli ugled na međunarodnoj sceni na raznim umjetničkim poljima, od glazbe, kazališne, filmske ili likovne umjetnosti i čija bi ostvarenja zasigurno pobudila velik interes među publikom u domovini, ali i u zemljama u kojima žive hrvatske manjine. Nakon povratka sa sjednice Savjeta jedan kolega predložio je da se iduće godine za vrijeme sjednice organizira izložba radova uglednih profesionalnih umjetnika koji su priznati u svojim domicilnim državama, a manje u RH, te da se poslije objavi i prigodna monografija.

Slične projekte vrlo uspješno organiziraju razne Vladine i nevladine organizacije u Mađarskoj na veliko zadovoljstvo umjetnika i publike. Mađarski kulturni institut u Zagrebu primjer je u europskim okvirima kreativne kulturne diplomacije. Slične inicijative sigurno bi pomogle u boljem upoznavanju stvaralaštva Hrvata izvan RH te njihovu općenitom doprinosu prožimanju kultura. U globalnome kontekstu na djelu je nova dinamika i nova kvaliteta kulturnoga razvoja, što se nedvojbeno odražava i na odnos između RH i naše višemilijunske dijaspore, one koju susrećemo diljem europskoga kontinenta (ne samo u manjinskim, već i u pečalbarskim sredinama), ali i one dijaspore koja višestoljetno živi u udaljenim prekooceanskim metropolama od Sjeverne i Južne Amerike preko juga Afrike do Australije i Novoga Zelanda. Ohrabruje nas i ljetos u Vladi RH prihvaćeni Nacionalni plan razvoja odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH do 2027. godine i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana razvoja odnosa RH s Hrvatima izvan RH do 2024. godine.   

 

 

UNIVERZALNI JEZIK SPORTA

 

 

Sportske udruge iseljenika iznimno su aktivne na svim kontinentima i u svim granama sporta. Koliko Savjet može pridonijeti afirmaciji Hrvatskih svjetskih sportskih igara koje će se održati peti put zaredom u Zagrebu u organizaciji Hrvatskoga svjetskog kongresa i njegovih partnera iduće godine?

 

 

Sport je iznimno važna poveznica Hrvata izvan domovine. Hrvatske svjetske sportske igre od posebnog su značaja. I sȃm sam bio nekoliko puta dio te prekrasne priče. Nezaboravni susreti sa sunarodnjacima, razgovori, druženja, pa čak i zajednički tulumi ostat će mi u sjećanju do kraja života. Uvjeren sam da slično razmišljaju i ostali članovi Savjeta jer je umrežavanje mladih Hrvata čak i važnije od samih sportskih rezultata. Tu bih spomenuo i hvalevrijednu inicijativu Hrvatskoga nogometnog saveza koji desetljećima posvećuje posebnu pozornost nogometašima izvan RH te organizacijom europskoga i Svjetskoga nogometnog prvenstva Hrvata okuplja naše sunarodnjake sa svih kontinenata. Važno je istaknuti kako su u sport u prvom redu uključeni mladi kojima svi trebamo posvetiti veliku pozornost.

 

Hvala Vam na razgovoru, gospodine Gugan. Želite li nešto posebno poručiti hrvatskom iseljeništvu? Koliko ste zadovoljni suradnjom s Maticom i što biste željeli poboljšati?

 

Preko svojih predstavnika u Savjetu Vlade hrvatsko iseljeništvo kvalitetno je zastupljeno, stoga će interesi iseljeništva biti na pravi način artikulirani. Članovi Predsjedništva Savjeta u stalnom su kontaktu i njima se uvijek mogu obratiti sa svojim pitanjima, željama, primjedbama ili prijedlozima. Posljednjih godina promijenila se uloga Hrvatske matice iseljenika kako se razvijala institucionalna izgradnja suvremene hrvatske države, ali Hrvatska matica iseljenika i dalje je nezaobilazna spona između Hrvata izvan domovine koja se očituje u nizu kulturnih, obrazovnih, nakladničkih i informativnih programa. Vjerujem da će se dosadašnji Matičini projekti uspješno nastaviti u digitalnoj epohi i prema potrebi proširiti novim sadržajima. Hvala Vama i svim čitateljima!

 

Ivan Gugan – životopis

 

Ivan Gugan rođen je u Pečuhu 14. X. 1966. Školovao se u rodnome gradu, maturirao u Budimpešti, a diplomirao na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Karijeru dužu od dva desetljeća izgradio je u Hrvatskoj redakciji Mađarske televizije, uređujući i vodeći emisije koje prate život hrvatske zajednice u Republici Mađarskoj. Uz redovite priloge u „Hrvatskoj kronici”, sustavno je snimao dokumentarne filmove o istaknutim ličnostima i događajima od Gradišća do Bačke, predstavljajući hrvatsku autohtonu dionicu iz tih višekulturnih sredina. Za vrijeme Domovinskoga rata u RH uređivao je polusatnu emisiju za prognanike pod naslovom „Humanum”. Nagrađivan je kao TV-novinar na raznim televizijskim festivalima, primivši i Nivo nagradu Mađarske televizije (2003.). Od devedesetih je aktivan član društveno-političkog života Hrvata u RM. Predsjednik je Udruge baranjskih Hrvata do 2014. Član je predsjedništva Saveza Hrvata u Mađarskoj 2007. – 2014. godine. Tajnik je pečuskoga ogranka Matice hrvatske od 1998. do 2014. godine.  Predsjednik je Hrvatske samouprave Pečuha od 2014. do 2019. godine. Posljednjih osam godina Gugan je predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj (od  2014.). Potpredsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH bio je od 2017. do 2021. Aktualni je predsjednik Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske od 2022. godine.

 

Povećavši broj stipendista za učenje hrvatskoga jezika u matičnoj zemlji na 1000, Vlada RH učinila je golemi iskorak. Sredstva koja su na raspolaganju za programe iseljeništva u sklopu raznih natječaja višestruko su povećana, a posebno je vrijedna potpora za strateške projekte u europskome susjedstvu, kaže predsjednik Savjeta Ivan Gugan.

 

I dok je trgovinu i kretanje kapitala moguće standardizirati, moderne migracije u kojima gotovo pola tisućljeća sudjeluje više milijuna hrvatskih ljudi teško je standardizirati. Sve se živuće kulture, pa tako i hrvatska, prilagođavaju u hodu intenzivnoj komunikaciji i rastućoj razmjeni kulturnih i gospodarskih vrijednosti.

 

Posljednjih godina promijenila se uloga Hrvatske matice iseljenika kako se razvijala institucionalna izgradnja suvremene hrvatske države, ali Hrvatska matica iseljenika i dalje je nezaobilazna spona između Hrvata izvan domovine koja se očituje u nizu kulturnih, obrazovnih, nakladničkih i informativnih programa.

 

Potpisi fotografija

 

0601

Ivan Gugan, predsjednik Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH

 

0602

Čelnici Savjeta s predsjednikom Hrvatskoga sabora Gordanom Jandrokovićem i državnim tajnikom Zvonkom Milasom

 

0603

Ivan Gugan - suradnja s vjerskim institucijama je konstanta

 

0604

Hrvatska državna samouprava u Mađarskoj koju osam godina vodi Ivan Gugan uživa ugled među svim Mađarima

 

0605

Ivan Gugan na jednom od skupova Hrvata u Mađarskoj

 

0606

Ivan Gugan često je „na terenu“ i izvrsno se na njemu snalazi, još od novinarske karijere

 

Uspješno protekla Matičina Ljetna škola hrvatskog folklora u Zadru

 Uspješno protekla Matičina Ljetna škola hrvatskog folklora u Zadru

 Sinoćnja svečana završna priredba ovoljetne sesije Škole hrvatskog folklora pokazala je svu raskoš programskih etnoloških i etnomuzikoloških sadržaja Jadranskoga područja, koje su odlično usvojili mladi polaznici s udaljenih prekooceanskih kontinenata kao i bližeg europskoga susjedstva, ocijenio je povjesničar i etnolog dr. sc. Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, čestitavši i seminaristima i stručnome timu ŠHF-a.

Desetodnevni program Jadranske zone započeo je u organizaciji Hrvatske matice iseljenika  4. kolovoza i održavao se deset dana do 13. kolovoza 2022. u Hi Hostelu na Boriku.

Više od 60 seminaraca, sudionika Ljetne škole povezala je ljubav prema hrvatskoj tradicijskoj kulturi i folkloru i sudjelovali su u  tri grupe: ples, tambure i tradicijska glazbala  te učili pjesme i plesove jadranskog područja uz teorijska predavanja o razvoju etnokoreologije, narodnoj plesnoj kulturi, narodnim nošnjama i drugim temama potrebnim za vođenje ansambla.

Glavni cilj ovog stručno-znanstvenog programa je očuvanje autohtonosti i izvornosti u području glazbeno-scenske izvedbene umjetnosti, jer ples, pjesma i glazba su najprivlačniji i najčešće izvođeni dio hrvatske narodne umjetnosti, pogotovo kad je riječ o kulturno-umjetničkom djelovanju Hrvata izvan RH koji za izražavanje svoje pripadnosti hrvatskom nacionalnom biću najčešće odabiru neki od segmenata folklora. Glavni voditelj škole je Andrija Ivančan koji vodi i Ples, Tibor Bun, voditelj tamburaške sekcije te Vjekoslav Martinić koji vodi tradicijska glazbala.

Gost predavač je maestro Siniša Leopold a program predaju vrsni folklorni stručnjaci i renomirani istraživači i čuvari hrvatske narodne kulture: Tonči i Marica Tadin, Vidoslav Bagur, Nenad Milin,  prof. dr. Goran Oreb, Katarina Horvatović i Kristina Benko Markovica.

Ovogodišnji seminarci dolaze skoro sa svih kontinenata: imamo predstavnike Sjeverne i Južne Amerike, polaznike iz Njemačke, Švedske, Austrije, Rumunjske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije i iz raznih krajeva Lijepe Naše. Lucas Mihalić iz Malmoa, Švedska je na tradicijskim glazbalima i uči svirati tamburu samicu, a kaže da će naučiti svirati sve vrste tambura. Tako je i s plesom, puno je tu različitih koraka, stilova, i potrebno je i više puta dolaziti na školu da bi se baš sve gradivo svladalo, a predavači su nepresušno vrelo priča i informacija s terena, literature, dugogodišnjeg iskustva, istraživanja… Zdenka Korperich, voditeljica HKZ Croatia iz Hamburga zato i vrijedno sve bilježi i piše: „dovela sam dvije djevojke iz KUD-a da plešu u usvajaju korake i stil, a ja sve zapisujem što voditelj priča i naglašava, kako bismo što više naučili i prenijeli ostalim članovima našeg društva.“ Možda je polaznicima iz Argentine malo teže pratiti jer oni tek uče hrvatski jezik, ali ih to ne smeta: Federico Bano Albani, Karen Bauk i Paula  Espinosa Alvarez iz Argentine odmah su se uklopili i usprkos jezičnoj barijeri lako usvajaju plesne korake i sviranje glazbala, a grupa je skladna i pomažu jedni drugima, uskaču, usmjeravaju, došaptavaju, lijepo ih je sve za vidjeti kako zagrljeni u velikom krugu pjevaju Vidoslavu Baguru pjesmu za sretan rođendan.

 Naravno da zabave nije izostalo: „Plešemo, pjevamo i družimo se i već smo stekli nova prijateljstva s Hrvaticama i Hrvatima iz cijeloga svijeta. Veže nas ljubav prema narodnoj tradiciji. Svi mi želimo očuvati naše običaje pa i naš identitet, gdje god bili.“, Jelena Garić. Neki su se već povezali i dogovorili buduće susrete, turneje, druženja. Tako je Valentina Capek iz Njemačke postala pridružena članica hrvatskog KUD-a Klokotić iz Rumunjske i KUD-a Klas iz Podsuseda…puno je tu priča i jednostavno trebate doći i pridružiti se ovoj velikoj folklornoj „obitelji“.

Svi su zadovoljni voditeljima i predavačima koji su nesebično dijelili  znanje i ohrabrili polaznike da nastave prenositi dalje i tako budu dio lanca kako bise očuvala naša kulturna tradicija. I tako cijeli dan prođe u pjesmi, svirki i plesu, pa i u kratkim stankama i navečer nakon radnog školskog dana. Ima nešto posebno na Ljetnoj školi hrvatskog folklora – ljubav je to to prema tradiciji, ljubav koja ispunjava, pomaže polaznicima u rastu kroz kulturu i budi kreativnost i stvaralački duh. Upravo zato je uvijek veselo i zanimljivo na  #LJŠHF2022. A završili smo Sijelom uz prigodne riječi zamjenika ravnatelja HMI dr. sc. Ivana Tepeša,  gdje su svi polaznici prikazali djelić naučenog i kroz pjesme Lijepa se Mare udala, s Lastova….tamburaškog aranžmana Dalmatinski biseri sa solistom Filipom Martinićem…., Kaštelanskim plesovima-Izrasla ruža Rumena i brojnim drugim izvedbama oprostili se od Zadra i zakazali ponovni susret već na Zimskoj ili ponovo na Ljetnoj školi sljedeće godine.

 

Tekst i fotografije: Mr. sc. Snježana Jurišić

 

Sorpresa para el “Instituto Cristo Rey” de Dock Sud - El tesoro del orfebre de August Šenoa

Con motivo de cumplirse el septuagésimo quinto aniversario del nivel secundario del Instituto Cristo Rey de Dock Sud, dicha escuela dio comienzo a una serie de eventos que tendrán lugar a lo largo del presente año. 

Las Hermanas Vicentinas provenientes de Croacia, que dieron vida a la institución, pertenecen a la congregación de San Vicente de Paul de Zagreb. Por tal motivo, y gracias a la intervención de la familia Anich, que puso en contacto a una de las profesoras con los traductores de “El Tesoro del Orfebre”, el colegio recibió en donación, diez volúmenes de la mencionada novela, el día 21 de mayo del corriente año. 

La señora Adriana Ivana Smajić y el Señor Joza Vrljičak, recibieron cariñosamente a la docente y le hicieron entrega de diez volúmenes de la primer novela histórica croata, traducida al castellano: “El tesoro del orfebre” de August Šenoa.

El alumnado recibió con muchísima felicidad y agradecimiento la donación y ya se encuentra leyendo y disfrutando de sus primeros capítulos. 

Toda la institución agradece este hermoso gesto que, más allá de nutrir a los jóvenes con literatura de calidad, hará posible que a través de su lectura puedan conocer, en parte, la tierra de donde proviene la simiente de este querido colegio apreciado por muchísimas generaciones de alumnos y ex alumnos

Uspješno predstavljena knjiga dr. sc. Dinaka Šokčevića „Kratka povijest Hrvata iz Mađarske“

Uspješno predstavljena knjiga dr. sc. Dinaka Šokčevića „Kratka povijest Hrvata iz Mađarske“

 Izdanje prate i vrlo zanimljive karte i grafikoni današnje rasprostranjenosti Hrvata u Mađarskoj. Opći prikazi hrvatske povijesti uglavnom nisu uzimali u obzir Hrvate u Mađarskoj, ali poslije Šokčevićeve knjige nemaju opravdanje za takvu krupnu pogrešku. Knjigu su, osim autora,  predstavili  prof. dr. sc. Željko Holjevac i  dr. sc. Robert  Skenderović

Naklada Croatica, neprofitno poduzeće posvećeno kulturnoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti koje je utemeljila Hrvatska manjinska samouprava u Mađarskoj, objavilo je nedavno kao dvojezično izdanje (na mađarskome i hrvatskome) „Kratku povijest Hrvata u Mađarskoj“ (A magyarországi horvátok rövid története), a knjiga je na 9. Kliofestu, festivalu povijesti promovirana u organizaciji Hrvatske matice iseljenika 17. svibnja u Nacionalnoj  i sveučilišne knjižnici u Zagrebu. Knjigu su, osim autora dr. sc. Dinka Šokčevića,  predstavili renomirani povjesničari prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar te nagrađivani historiograf dr. sc. Robert  Skenderović s Hrvatskog instituta za povijest.

Predstavljanju u NSK su nazočili Robert Jankovics, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora, izaslanik i savjetnik ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana Karlo Kolesar; r. sc.d Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH; mađarski veleposlanik u RH Csaba Demcsák ,  predsjednik Hrvatske državne samouprave iz Mađarske Ivan Gugan, ravnatelj Mađarskog kulturnog instituta János Dezső i ataše za kulturu Veleposlanstva Republike Mađarske u Hrvatskoj Zoltán Thuróczy; kao i nakladnik knjige i ravnatelj Naklade Croatica Čaba Horvat iz Budimpešte. Uz tajnicu Hrvatske matice iseljenika,  promociji su nazočili državni tajnik Zvonko  Milas u svojstvu izaslanika predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića; Karlo Kolesar kao izaslanik i savjetnik ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana; dr. sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Izaslanica ministrice kulture Iva Mostarčić, voditeljica Službe za bilateralnu i multilateralnu kulturnu suradnju.

Autor knjige je istaknuti povjesničar i kroatist Dinko (Dénes) Šokčević, rođen u Baji 1960. godine. Šokčević je, baveći se poviješću i kulturom Hrvata u Mađarskoj, kao i vezama Hrvata i Mađara, radio i surađivao s nizom znanstvenih institucija i ustanova visokog školstva poput Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Janus Panonius u Pečuhu, Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj, Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, Instituta za povijest Mađarske akademije znanosti… Povjesničar i kroatist Šokčević je bio i ravnatelj Mađarskoga instituta u Zagrebu. O ugledu Šokčevića među hrvatskim povjesničarima svjedoči i nagrada „Jaroslav Šidak“ Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesnu znanost i Društva za hrvatsku povjesnicu koju je primio 2019. godine.

Zbog poznavanja povijesti, ali i sadašnjeg stanja hrvatske zajednice u Mađarskoj, Dinko Šokčević je bio idealna osoba za oblikovanje ovakve knjige. Nije uvijek slučaj da hrvatske manjinske zajednice u svojim redovima imaju osobe koje se mogu uhvatiti takvog zadatka kao što se to dogodilo Hrvatima u Mađarskoj.

Naseljavanje Hrvata na području današnje Mađarske nije događaj koji se dogodio naglo, u jednom dahu, nego je rezultat složenih migracijskih kretanja od VII. do XVIII. stoljeća, ističe Šokčević. Posljedica  tih složenih migracija je iznimna brojnost i slojevitost hrvatskih subetničkih skupina u predmodernoj i suvremenoj Mađarskoj. Preci suvremenih pripadnika hrvatske zajednice u Mađarskoj došli su iz različitih područja današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine i u različito vrijeme, što je ostavilo traga i na njihovu identitetu. Unatoč tome, autor naglašava kako je postojala istodobno i stalna svijest o međusobnoj povezanosti tih raznolikih skupina.

Autor se u knjizi posebno pozabavio s predodžbom o Hrvatima u Mađarskoj kao pripadnicima jednostavnih, seoskih zajednica. Činjenica da su se Hrvati u ovoj zemlji uglavnom sveli na seljaštvo i malobrojnu inteligenciju, to jest malu skupinu seoskih svećenika, rezultat je novijih društvenih procesa. Prvotno, Hrvati su imali punu društvenu strukturu koja je obuhvaćala i vlastito plemstvo i građanstvo. Tek snažna mađarizacija od kraja 18. i početka 19. st. dovela je do asimilacije viših društvenih slojeva i svojevrsne socijalne degradacije hrvatske zajednice. U tom smislu posebno je dojmljiva povijest mađarskih Hrvata tijekom 18. st., „zlatnog doba“ ove skupine hrvatskoga naroda. Njega je obilježilo moćno i bogato hrvatsko građanstvo u mjestima poput Pečuha, Baje, Segedina, Budima, Sent Andreje…

Utjecaj „ilirizma“ na Hrvate u Ugarskoj bio je ruban i uglavnom skroman. Posebnost ove hrvatske zajednice predstavlja i njezino opredjeljenje tijekom revolucionarnih događaja 1848. i 1849., kada se ona mahom priklonila ugarskoj vladi nasuprot bečkome dvoru i Jelačiću. Posljednje razdoblje do 1918. obilježio je ugarski zakonodavni okvir koji je formalno jamčio zaštitu manjina, no u praksi nije sprečavao njihovu asimilaciju. Unatoč tome, asimilacija Hrvata bila je razmjerno mala jer se hrvatsko seljačko stanovništvo uglavnom samo nakratko susretalo s mađarskim, asimilacijskim školskim sustavom živeći u svome vlastitom svijetu malih i zatvorenih seoskih sredina. Relativno slaboj asimilaciji krajem 19. i početkom 20. st. pridonio je i „preporod“ Hrvata u Mađarskoj, početak sustavnog rada na čuvanju vlastite kulture i identiteta.

Prijelomno razdoblje za Hrvate u Mađarskoj predstavljao je Prvi svjetski rat i neposredno poraće. Tada su bile prekinute jake veze ove hrvatske zajednice s Hrvatskom i kulturom matice. Tek sada nastupa razdoblje jačeg utapanja Hrvata u većinsku mađarsku zajednicu. Nove probleme Hrvatima u Mađarskoj donio je Drugi svjetski rat i zatim sukob komunističkih vlasti u Mađarskoj i Jugoslaviji. Desetljećima su mađarske vlasti nametale Južnim Slavenima na svom području, pa tako i Hrvatima, neki zajednički, južnoslavenski identitet. To se postupno počinje mijenjati tek od kraja 60-ih godina 20. st.

Konačan raskid s „južnoslavenskim“ identitetom donio je tek slom komunizma u Mađarskoj. U novom, demokratskom poretku hrvatska zajednica konačno je dobila čvrst, institucionalan okvir, no autor postavlja pitanje je li do toga došlo prekasno? U novim uvjetima asimilacija je brza i teško zaustavljiva. Unatoč tome, Šokčević je uvjeren kako Hrvati u Mađarskoj imaju budućnost.

Autor u posebnom poglavlju navodi i niz imena kulturnih djelatnika i kulturnih pojava koji za cjelokupnu hrvatsku kulturu nisu od marginalnog značenja, nego joj daju važan doprinos i poseban ton. To posebno vrijedi za franjevačko visoko učilište u Budimu koje je potkraj baroknog razdoblja imalo snažan utjecaj na prosvjetu i kulturu cjelokupnoga hrvatskog naroda.

Premda razmjerno sažeta, Šokčevićeva „Kratka povijest Hrvata u Mađarskoj“ vrlo je važno djelo. Šokčević je oblikovao tekst koji je nesumnjivo stručan, ali i čitljiv najširoj čitateljskoj publici. Knjiga je puna podataka, ali oni ne guše mogućnosti čitateljeve znatiželje. Autor se uspijeva snaći čak i u onim slučajevima kada su povijesna istraživanja pojedinih pojava i razdoblja nedostatna ili čak nepostojeća. Dvojezično izdanje ovog djela nije hir nego nužnost, rezultat prihvaćanja činjenice kako mnogobrojni Hrvati u Mađarskoj ne znaju u tolikoj mjeri hrvatski jezik da bi se služili jednom ovakvom stručnom publikacijom. Knjigu prate i vrlo zanimljive karte i grafikoni današnje rasprostranjenosti Hrvata u Mađarskoj. Konstatirajmo na kraju da opći prikazi hrvatske povijesti uglavnom nisu uzimali u obzir Hrvate u Mađarskoj. Poslije Šokčevićeve „Kratke povijesti…“ nemaju opravdanje za takvu krupnu pogrešku.

 

Tekst: Marin Knezović

Foto: Snježana Radoš

Zbivanja na književnoj sceni izvan matične domovine

 Zbivanja na književnoj sceni izvan matične domovine

Koliko god komunikacija s matičnim tijekom nacionalne književnosti i recentne iseljeničke književnosti bila problematična ili ambivalentna – veza postoji i uvijek može biti bolja.

U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu održana je 12. svibnja polemička tribina Bez cenzure propitujući temu „Kako se brinemo za hrvatske pisce u iseljeništvu?“, koju pronicljivo moderira književnica Lada Žigo Španić, a u raspravi su sudjelovali hispanistica dr. sc. Željka Lovrenčić, književni povjesničar Đuro Vidmarović i publicistkinja migrantske literature Vesna Kukavica. U raspravu su se poticajno uključili američko-hrvatski pisac prof. dr. sc. Vladimir Peter Goss i književnik Stjepan Šešelj kao autentični sudionici legendarne Sekcije za iseljeničku književnost Društva hrvatskih književnika, koja je u osvit hrvatske samostalnosti i pada Berlinskoga zida nemjerljivo doprinijela u raznovrsnim integrativnim procesima raseljenog hrvatskog naroda i naših umjetnika s obje strane granice. Razvoj književnosti u dijaspori pun je diskontinuiteta, istaknuo je Vidmarović. Kao društvo sustavnije se brinemo o hrvatskoj knjiženosti u iseljeništvu danas, negoli smo se brinuli u prošlosti, konstatirala je dr. sc. Lovrenčić, dodavši kako je hrvatska književna historiografija uvijek iznova pokušavala stabilizirati odnos naše književne dijaspore s matičnom literaturom. Tribinu su pratili odabrani ljubitelji književnosti s migrantskim iskustvima.

Kad je u pitanju prekooceansko iseljeništvo, govorimo o književnoj tradiciji na hrvatskom jeziku od 130 godina. Kad su u pitanju hrvatske manjine u europskome susjedstvu, govori se o knjiženoj tradiciji na hrvatskome jeziku od četvrt tisućljeća. No, kad je u pitanju književnost hrvatskih pisaca izvan RH na jezicima domicilnih zemalja vremenske okomice su malo kraće i zahvaćaju tek dvije trećine 20. stoljeća. Općenito, inozemna se Croatica susreće na više od 12 jezika, sudeći prema ubaštinjenim književnim djelima i njihovoj bibliografiji u Leksikonu hrvatskoga iseljeništva i manjina (HMI, 2020.), ali i katalogu najveće znanstvene biblioteke svijeta The British Library, kazao je Đuro Vidmarović.

Prema ocjeni Vesne Kukavice „Najprisutnija je španjolska Crotica, dok je anglofono područje – unatoč dostupnosti knjiga na najvećoj internetskoj knjižari – paradoksalno manje istraživano. Španjolska Croatica je cjelovitije obrađena u esejističkom opusu hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić, počevši od 2001., te urodivši desetljeće kasnije i doktorskom disertacijom objavljenoj u knjizi „Od pustinje do ledenjaka – književnost čileanskih Hrvata“ (2013.) Uz znanstveni opus, Lovrenčićka je objavila i velik broj prijevoda proze naših pisaca španjolskog govornog područja zadnja dva desetljeća.

„Pisci njemačkog govornog područja obrađuju se također od početka 21. stoljeća. Njemačka Croatica je predmet interesa kroatiste dr. sc. Milana Bošnjaka (2022.), čija je disertacija objavljena nedavno“, podsjetio je dr. sc. Vladimir Goss.  

Prva naša antologija u inozemstvu datira s početka 20. st. kad je Josip Marohnić 1900. u Americi tiskao antologiju usmene hrvatske poezije. Prva domovinska antologija je „Skupljena baština“ Stjepe Mijovića Kočana iz 1993. No, 21. stoljeće donosi niz književno-teorijskih preglednih pothvata iseljeničke književnosti od knjige Tuge Tarle u biblioteci DHK- a Most (2000.) pod naslovom „Hrvatska / Australija i Novi Zeland. Povijesni i kulturni odnosi“ i knjige kod istog izdavač Jerka Ljubetića o čileansko-hrvatskim književnim vezama, a koje geografski zahvaćaju južnu hemisferu od Australije i Novoga Zelanda do Čilea. Slijede teorijski pregledi profesorice sa Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Branke Kalogjera usredotočeni na anglofonu i hispanofonu dionicu sjeverne polutke („Pisci između dviju domovina“; „Izlaz iz iluzija“, 2003., 2007.).

Kad su manjine u pitanju tu je opus književnog povjesničara Đure Vidmarovića koji je zahvatio temeljito prostor europskog susjedstva, a najizrazitiji mu je znanstveni doseg u monografijama o književnom djelu Jurice Čenara (Austrija) i Josipa Gujaša Đuretina (Mađarska), podsjetila je Vesna Kukavica.  Kroaatologinja s Hrvatskih studija dr. sc. Sanja Vulić također ostvaruje iznimne rezultate u opisu korpusa hrvatskih manjina iz europskoga susjedstva. Akademik Nikola Benčić cjelovito je opisao književnost gradišćanskih Hrvata.

Objavljena je doktorska disertacija Stjepana Blažetina usredotočena na književnost Hrvata u Mađarskoj (2017), uz koju on danas ima objavljene i dvije reprezentativne  antologije: Rasuto biserje (2010.) i Sjajna igra, pregled knjiženosti za djecu (2010). Disertacija mu je dostupna online u Dabru, digitalnoj bazi doktorskih disertacija u RH.

Akademik Ante Sekulić je istražio i objavio povijest književnosti podunavskih Hrvata u istočnome susjedstvu. Njegovo stvaralaštvo je nastavio krug esejista oko Tomislava Žigmanova, koji je objavio niz pregleda suvremenog književnog stvaralaštva u Vojvodini u tamošnjoj književnoj periodici i zasebnim monografijama, uključujući bibliografiju književnosti Hrvata u Vojvodini. Pisci iz toga područja uvršteni su u Leksikon podunavskih Hrvata, kojeg je objavilo Hrvatsko-akademsko društvo u Subotici u suradnji s Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, pojasnio je Đuro Vidmarović.   

Za trenutno oblikovanje slike o korpusu tekstova hrvatskih pisaca u iseljeništvu, autora, zbirki poezije, proznih i dramskih knjiga, tiskovina zborničkog karaktera s knjiženo-teorijskim osvrtima, periodike, nakladnika, migrantskih književnih udruženja – sazrelo je vrijeme i neophodno je sačiniti napokon neku reprezentativnu antologiju poezije izvandomovinskih autora kako bismo mogli zaključiti da se kvalitetno i sustavno brinemo o piscima iz iseljeništva, naglasila je hispanistica Željka Lovrenčić.

Podsjetimo, sustavnija briga za korpus hrvatske književnosti iz iseljeništva i za hrvatske pisce izvan RH počinje godine 1989. baš u Društvu književnika Hrvatske kada je organiziran legendarni okrugli stol „Književnost između dvije domovine“ u suradnji s nacionalnim institucijama koje su se već bavile navedenim korpusom (tadašnjom JAZU, Kršćanskom sadašnjosti, Nacionalnom i sveučilišnom bibliotekom i Maticom iseljenika Hrvatske).

Panoramski pregled Hrvatske književnosti u egzilu Vinka Grubišića tiskan je u Barceloni 1991. (Knjižnica Hrvatske revije) i njime je prokrčen put svim književnopovijesnim radovima o književnosti u dijaspori od osamostaljenja RH 90-ih naovamo.

Pregled emigrantske književnosti, Šimuna Šite Ćorića, naslovljen 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (1991.) u  Zagrebu, nastoji prikazati književnu produkciju u iseljeništvu do 90-ih 20. st.   No, unatoč demokratizaciji društva i ovaj pregled - koji je doživio više izdanja - ograđuje se od reprezentativnosti korpusa.

Sekcije DHK za hrvatsku književnost u iseljeništvu, osnovana u 90-ima, koju je vodio njezin predsjednik Stjepan Šešelj ispunila je svoju misiju odlično i obnovila veze s našim autorima i njihovim organizacijama po svijetu. Časopis Korabljica, tijekom svog višegodišnjeg izlaženja zahvatio je reprezentativno živost književne scene izvan domovine i prava je šteta da su ga nedostaci financijske naravi ugasile.

Nadalje, ako pogledamo cjelovite povijesti hrvatske književnosti od kojih se nužno očekuje reprezentativni izbor, najuspjelije su one u više izdanja Dubravka Jelčića i Slobodana P. Novaka. Obje knjige, i Jelčićeva (1997) i Novakova cjelovita povijest književnosti (2003) odgovorne su prema korpusu.  Godinu dana nakon 2. izdanja Novakove povijesti književnosti, 2005. objavljena je studija Borisa Škvorca Australski Hrvati: mitovi i stvarnost.

Ona je dostupna u Digitalnoj NSK u Zagrebu, zahvaljujući naporima dr. sc. Ivane Hebrang Grgić koja priređuje digitalnu bibliografiju hrvatskih knjiga izvan RH u okviru projekta Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Djela nastala na hrvatskome jeziku u iseljeništvu estetske relevantnosti većinom su uvrštena u Hrvatsku književnu enciklopediju (2010.) i to pod natuknicom Emigrantska književnost (2010.), ne baveći se odveć terminološkom raznovrsnošću našega doba – što bi trebalo s vremenom dopuniti.

Zaključno, rezimirala je voditeljica tribine Lada Žigo Španić, pisci iz dijaspore integrirani su u cjelovite hrvatske povijesti književnosti od devedesetih naovamo, a raznovrsna književna scena u svoje programe uvrštava promocije knjiga autora iz dijaspore.

Književnopovijesne činjenice su da je korpus od 1997. integriran u cjelovite hrvatske povijesti književnosti i da su primjerice u reprezentativnoj nacionalnoj ediciji Stoljeća hrvatske književnosti do sada tiskana izabrana djela Antuna Bonifačića (1996.), Antuna Nizetea (2004.), Rajmunda Kuparea (2005.), Lucijana Kordića (2006.) i Viktora Vide (2011.), da se korpusom bavi veći broj hrvatskih istraživača i da se o njemu pišu i objavljuju doktorske disertacije.

 

Od književnih rodova najdominantnija je poezija, dok je proznih pisaca i dramatičara nešto manje. Međutim, često se objavljuju esejistička i memoarska djela. Susrećemo sve veći broj autobiografskih knjiga visoke estetske razine i snažne poruke o izazovima života i stvaralaštva u višekulturnim sredinama na udaljenim meridijanima.

To je evidentno i prema nagradama: najviše je pisaca iz iseljeništva nagrađeno na Goranovu proljeću  za životno djelo (Boris Maruna, Jasna Melvinger, Mario Suško…). Za književnu kritiku nagrađeni su Srećko Lipovčan i Tomislav Žigmanov. ..Za prozu, a i poeziju bila je nagrađena Irena Vrkljan s polustoljetnom berlinskom adresom…Rajmund Kupareo nekoć, a nedavno Tena Štivičić s londonskom adresom za dramsko pismo...

Koliko god komunikacija s matičnim tijekom nacionalne književnosti i recentne iseljeničke književnosti bila problematična ili ambivalentna – veza postoji i uvijek može biti bolja.

Važno je uključivati pisce iz iseljeništva u književne manifestacije i književnu periodiku u domovini, otvoriti natječaje za književne nagrade i inozemnim autorima naših korijena, te učiniti njihove knjige lako dostupnima čitateljstvu u RH u knjižarama, ali knjižnicama na sveučilištima diljem RH.

Žalosno je da otkup knjiga za knjižnice u RH ne otkupljuje knjige autora iz dijaspore ni 30 godina od osamostaljenja RH.

Tekst: Darko Jelić

Foto: Marija Belošević

 

 

Preminuo istaknuti publicist iz Australije Fabijan Lovoković

Preminuo istaknuti  publicist iz Australije Fabijan Lovoković

Primili smo tužnu vijest iz Australije da nas je zauvijek napustio u 95 godini života naš cijenjeni Fabijan Lovoković, istaknuti publicist i kulturni djelatnik

Publicist, višedesetljetni urednik iseljeničkog tjednika i kulturni djelatnik Fabijan Lovoković rođen je u Slavoniji 18. 1. 1927. Školovao se u rodnom Podgoraču pokraj Našica, zatim Osijeku, Zemunu i Zagrebu, te nastavio u emigraciji. Kao mladić biva u progonstvu od 7. svibnja, 1945. pa u Austriji gdje boravi pet godina u izbjegličkim logorima (Enns, Steyer, Voecklabruck, Asten i Wegscheide) nastavio je tehničku školu u Linzu 1949.

No, sljedeće godine prije 72 godine, točnije 18. studenog, 1950., stiže u Sydney gdje je radio u tvornici vojnog namještaja i tvornici električnih uređaja. Suosnivač je i dugogodišnji tajnik i rizničar prvog Australsko-hrvatskoga društva u Sydneyju (1951.). Imenovan je za Sudca mira 1968., a od 1974. je član Savjetodavnog odbora tumača i prevoditelja. Na Sveučilištu New South Wales u Sydneyu stekao je diplomu za državnog tumača i prevoditelja (1976.), a od 1987. tumač je III. stupnja. Završio je tečaj posebnog legalnog tumača na Sveučilištu Western Sydney (2001.).

Bio je aktivan oko organiziranja pomoći hrvatskim izbjeglicama u Australiji 1950-ih i u nastojanjima za priznanjem hrvatskog jezika osamdesetih. Bio je delegat 10. konvencije useljenika u Canberri, član prvog odbora Hrvatske znanstvene zaklade i tajnik središnjeg odbora Hrvatskog društava Australije. Organizirao je javne nastupe hrvatske zajednice povodom raznih manifestacija, bio je učitelj hrvatskog jezika u Auburnu, delegat Svjetske anti-komunističke lige na kongresima u Južnoj Koreji, Taiwanu i Urugvaju.

Posebno se istakao devedesetih oko prikupljanja i slanja humanitarne pomoći Republici Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Neizbrisiv trag je utkao u memoriju našega naroda u dijaspori tijekom pet desetljeća, izdajući i uređujući hrvatski tjednik Spremnost (1957.-2007.).

Temeljem te publicističke aktivnosti napisao je, kao krunu svoga novinarskog rada, opsežnu knjigu „Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća“ (Kingsgrove, NSW, 2010). Ta knjiga sadrži i fotografsku građu iznimne vrijednosti za hrvatsku zajednicu pod Južnim križem iz druge polovice 20. stoljeća.

Fabijana Lovokovića je autor i jedinstvenog dnevnika putovanja u domovinu delegacije australskih Hrvata u turbulentnom vremenskom odsječku od 7. do 17. rujna 1991. i to prigodom uručenja prikupljene ogromne iseljeničke humanitarne pomoći ratnoj Vladi Republike Hrvatske. Dnevnik je to hrabrog disidenta Slavonca koji je nakon punih 46 godina egzila u Zagrebu zagrlio svoga rođenog brata toga ratnoga rujna, a zapisima je pridružio mnoštvo vjerodostojnih činjenica i povijesnih fotografija, čija građa na 125 stranica donosi Lovokovićeve zapise kao autentičnog sudionika hrvatske emigracije kojoj je zajednički cilj bio stvaranja moderne neovisne države Hrvatske na temeljima nacionalne pomirbe.

Tjedan dana nakon agresije na Vukovar u Canberri je dana 31. kolovoza 1991. održan velebni skup potpore domovini naših iseljenika iz cijele Australije, privukavši više od 40 tisuća Hrvata, a na kojem su govorili ne samo predstavnici brojnih udruga, međudruštvenih odbora, naših misija te predstavnika drugih etničkih grupa, već i australski parlamentarci. Glavi organizator ovog povijesnog skupa bio je Hrvatski međudruštveni odbor za Canberru u suradnji s ostalim Hrvatskim međudruštvenim odborima s tog kontinenta.

Australskoj vladi iseljenici upućuju zahtjev za priznanje Hrvatske. Imenovana je delegacija koja će u Zagrebu predati prikupljeni iznos za pomoć ratom ugroženoj Hrvatskoj (Nikola Babić iz Melbournea i Fabijan Lovoković iz Sydneyja), te je Lovoković dobio još jedan zadatak da sudjeluje na humanitarnom skupu u njemačkom gradu Hagenu, koji je organizirao tadašnji ministar zdravstva dr. sc. Andrija Hebrang.

Fabijan Lovoković za svoj kulturni, društveni i humanitarni angažman primio je niz priznanja i zahvalnica, uključujući priznanja i za svoju publicističku te domoljubnu i humanitarnu aktivnost.

Kad sam ga upoznala devedesetih u Zagrebu kojeg je posjetio nakon više od četiri i pol desetljeća egzila rekao mi je da je najponosniji na činjenicu da mu svi unuci (Ivana, Ante, Luka, Dominik, Marin te praunuci Adrijana i Vanessa) uz engleski govore i hrvatskim jezikom, zahvaljujući obiteljima njegovih kćeri Dijane i Vesne.

Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. sc. Franjo Tuđman odlikovao ga je osobno za cjelokupne prinose domovini Redom hrvatskoga pletera 28. svibnja, 1996. Svim članovima obitelji Lovoković, izražavamo duboku sućut povodom smrti dragog im oca i djeda, plemenitog čovjeka velikog srca, istaknutog publiciste i  borca za hrvatsku slobodu! Bio je i patriot i kozmopolit, volio je Lijepu Našu, a istodobno je cijenio i poštovao domicilnu Australiju.

Njegove knjige „Hrvatske zajednice u Australiji. Nastojanja i postignuća“, Kingsgrove 2010. te kronika pomoći australskih Hrvata u Domovinskom radu „U pomoć Hrvatskoj“ digitalizirane su i dostupne u Digitalnim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, kao trajno svjedočanstvo hrvatske dionice Fabijana Lovokovića i njegova naraštaja u australskoj multikulturnoj i prijateljskoj sredini koja im je pružila kruh, slobodu i obrazovanje te blagostanje za njihove obitelji – ne štedeći ljubav i materijalna dobra pružiti domovini Hrvatskoj.  Na ovoj su poveznici u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu dvije najvažnije knjige Fabijana Lovokovića:

https://digitalna.nsk.hr/pb/?object=list&mr%5B286656%5D=a

Počivao u miru Božjem!

Tekst: Vesna Kukavica