Thursday, 8 July 2021
Reprezentativna monografija o Hrvatima iz Urugvaja
Thursday, 1 July 2021
Svečano obilježena 70. godišnjica Hrvatske matice iseljenika
Svečano obilježena 70. godišnjica Hrvatske matice iseljenika
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović pozvao na zajedništvo oko statusa Hrvata u BiH, čestitavši domaćinu i svim iseljenicima sedam desetljeća uspješnog djelovanja u 45 zemalja svijeta
Tekst: Marijana Matković
Foto: Lucija Gašpert
U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 18. lipnja obilježena je 70. obljetnica Hrvatske matice iseljenika, koju je uživo prenosila Hrvatska radio televizija. Tom je prigodom predsjednik Republike Zoran Milanović pozvao na zajedništvo oko statusa Hrvata u BiH.
- Njihova domovina je Bosna i Hercegovina onako kako je zacrtana prije 26 godina jednim međunarodnim ugovorom kojega je Hrvatska potpisnica i kojega će se u dobroj vjeri pridržavati, rekao je Milanović. Naglasio je i velike šanse da se Hrvatsku danas pozicionira među najnaprednije države Europe, „tamo gdje nikada nije bila, ali gdje joj je mjesto“. Osvrnuo se i na povijest istaknuvši da je hrvatska nacija bila san čija je realizacija ovisila o „malo dobrih, pravih ljudi“ koji su se oko te ideje okupili u određenom povijesnom trenutku.
Hrvatska matica iseljenika je institucija koja predstavlja „čvrst i siguran most s domovinom“ za oko 3,5 milijuna Hrvata i njihovih potomaka diljem svijeta, rečeno je na svečanoj akademiji na kojoj su uz hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, sudjelovali i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Zdravka Bušić, izaslanik premijera Zvonko Milas, zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović, predsjednik Upravnog vijeća HMI Milan Kovač, član UV HMI književnik Hrvoje Hitrec i mnogi uvaženi gosti iz svijeta politike, kulture i medija i izvan granica Hrvatske od Amerike do Australije. Svečanosti je bio nazočan ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate izvan RH dr. Tomislav Markić, otac Zvonko Martić (BiH) i niz drugih crkvenih predstavnika te povratnika iz iseljeništva od Argentine, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade do Njemačke i inih zapadnoeuropskih zemalja.
Danas Matica godišnje realizira oko šezdeset programa i manifestacija povezujući četrdeset i pet država sa svih kontinenata u kojima u većem broju žive Hrvati i građani hrvatskih korijena, istaknuo je ravnatelj Matice profesor Mijo Marić te pozvao mlade hrvatskih korijena iz cijelog svijeta da se i ovoga ljeta uključe u Matičine škole i seminare hrvatskog jezika, povijesti, kulture i folklora.
Himnu „Lijepa naša domovino“ izvela je sopranistica međunarodne reputacije s trenutačnom madridskom adresom Marija Vidović, ovogodišnja dobitnica „Domovnice“ inozemnog izdanja Večernjeg lista, prestižne umjetničke nagrade koja se u našoj diaspori dodjeljuje zadnjih desetljeća u Bad Homburgu.
Program svečane akademije, u dojmljivoj i znakovitoj scenografiji slavne kompozicije slikara Vlahe Bukovca „Hrvatski preporod“, uz govore visokih dužnosnika, sastojao se od prvorazrednih glazbenih i plesnih točaka iz naše kulturne riznice, uključujući prvake opere Hrvatskog narodnog kazališta Tomislava Mužeka i Valentine Fijačko, drame i baleta te Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske – Lado, uz odlični Tamburaški orkestar Hrvatske radio televizije na čelu s maestrom Sinišom Leopoldom. Dio programa činili su i članovi Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, te dvije klape Sveti Mihovil i Stine.
Podsjetimo, godina u kojoj slavimo tridesetu godišnjicu stvaranja Republike Hrvatske, obiluje posvetama u povodu velikih obljetnica u našoj kulturi - među kojima je i ova sedamdeseta godišnjica uspješnog djelovanja Hrvatske matice iseljenika. Matica je ključna nacionalna ustanova čija je misija očuvanje hrvatskog nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta među pripadnicima hrvatskog naroda izvan domovine.
Pridonoseći socijalnoj dinamici u domicilnim sredinama hrvatskog iseljeništva od Sjevernog do Južnog pola, Matica aktivno radi na očuvanju kulturne memorije našeg raseljenog naroda, ali i plodonosnom dijalogu tradicije i suvremenosti u svim područjima ljudske djelatnosti.
Od početka djelovanja Matica se u svome radu oslanja pretežno na mlade ljude, stvorivši među hrvatskim naraštajima koji odrastaju na udaljenim kontinentima pouzdanu socijalnu volontersku mrežu. Realizirajući na stotine kulturnih, folklornih, obrazovnih, nakladničkih, informativnih, ekoloških i sportskih programa, Matičini su djelatnici povezali sve raspoložive ljudske potencijale iz aktivnih hrvatskih zajednica, koje žive i stvaraju u najrazvijenijim društvima svijeta od Sjeverne i Južne Amerike, preko juga Afrika i najšireg europskoga susjedstva, do Australije i Novoga Zelanda. Prije 70 godina osnivačka skupština Matice iseljenika, održana je u Zagrebu 12. veljače 1951. Prva četiri desetljeća odvijala su se u povijesnim prilikama koje pamtimo po borbi hrvatskog naroda za očuvanje materinskoga jezika i identiteta u emigraciji te poticanju političkog rješenja hrvatskog pitanja u međunarodnoj zajednici. Na ideji nacionalne pomirbe zajedničkim naporima svih Hrvata doživjeli smo njegovo rješenje i punu slobodu Lijepe Naše.
Uz zahtjevan profesionalni rad - australski, kanadski i američki Hrvati, koji su svoju djecu odgajali i školovali u višekulturnim društvima demokratskog multietničkoga svijeta, Matičine su djelatnike ohrabrivali u inovativnom kreiranju škola, radionica i tečajeva za hrvatski jezik, povijest i kulturu te folklor - suprotno unitarističkom odnarođivanju u bivšoj federaciji. Matica je prva u domovini uvela Sveučilišnu školu hrvatskoga jezika, povijesti, kulture i folklora za mlade naših korijena koji su živjeli u anglofonome svijetu, rušeći stereotipe o njihovim roditeljima kao o „neprijateljskoj emigraciji“, kako ih je u domovini „prekrstio“ režim.
„Osamostaljenje Republike Hrvatske 1990-ih godina bilo je velika prekretnica i u životu naše ustanove, otvorivši Hrvatskoj matici iseljenika slobodan put prema svim vidovima suradnje s Hrvatima izvan matične zemlje“, naglasio je ravnatelj i domaćin svečanosti u HNK profesor Mijo Marić. Po njegovim riječima ova je ustanova proteklih desetljeća razvila najčitaniji iseljenički časopis „Matica“ s odličnim ljetopisom, te objavili „Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina“ – kao krunu znanstvenih spoznaja o fenomenu polutisućljetnih hrvatskih migracija. Hrvatska matica iseljenika kao moderna ustanova ima više ustrojstvenih jedinica, uključujući vrijedne podružnice koje djeluju u Dubrovniku, Splitu, Puli, Rijeci i Vukovaru.
Od svog osnutka Matica uspješno surađuje s Hrvatskom bratskom zajednicom Amerike kao našom najstarijom organizacijom u svijetu. U svim razdobljima svoje povijesti Matica iseljenika usko je surađivala s Hrvatskim katoličkim misijama i župama iz cijeloga svijeta te kulturno-umjetničkim društvima koja djeluju u tuđini. Razvijena je suradnja s mrežom naših diplomatskih i konzularnih predstavništava u svijetu, mrežom Hrvatske nastave u inozemstvu te mrežom lektorata hrvatskoga jezika na stranim sveučilištima. Plodnu suradnju Matica ostvaruje i s Hrvatskim svjetskim kongresom te njegovim ograncima diljem planete.
U sinergiji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske napredujemo višestruko u 21. stoljeću, razvijajući naše ljudske i materijalne potencijale za djelovanje u suvremenoj ljudskoj mobilnosti na dobrobit našega naroda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini kao i u trećim zemljama na udaljenim meridijanima.
Zaključno, svestrana pomoć iseljeništva i manjina Republici Hrvatskoj u vrijeme Domovinskoga rata i uloga Hrvatske matice iseljenika devedesetih u plodnoj integraciji iseljeništva i domovine - na prvome su mjestu među Matičinim postignućima u njezinu sedamdesetogodišnjem životu i radu. Iseljeništvo je preko Matice uputilo Hrvatskoj golemu humanitarnu pomoć te pomoć u ljudstvu, a svakodnevno svjedočimo kako je taj ljudski lanac dobrote iznimno vitalan i danas u prirodnim nepogodama kao što su razorni potresi koji su pogodili središnju Hrvatsku, naglasio je ravnatelj Mijo Marić.
Kao ravnatelj Hrvatske matice iseljenika – iskazao je Mijo Marić veliku zahvalnost cjelokupnom hrvatskom iseljeništvu, svim Matičinim suradnicima, svim svojim prethodnicima i njihovim umirovljenim kao i aktivnim timovima, uz poziv mladosti hrvatskih korijena iz cijeloga svijeta da se i ovoga ljeta uključe u Matičine škole i seminare hrvatskoga jezika, povijesti, kulture i folklora - na kojima predaju uistinu vrhunski umjetnici i znanstvenici iz naše domovine.
Po završetku svečane akademije u Hrvatskom narodnom kazalištu u srcu Zagreba na Trgu Republike Hrvatske uslijedio je svečani domjenak za sve uzvanike, produživši svečanost do kasnih večernjih sati.
Više: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/obiljezena-je-70-obljetnica-hrvatske-matice-iseljenika-2126767
Saturday, 12 June 2021
CROATIA – A TRAGEDY by “SULLA”
Friends,
You might be interested to take a look at an article published in the Melbourne Advocate, Australia, February 22, 1934.To read the article please go tohttps://www.cuvalo.net/?p=1478All the best,
Ante Cuvalo
Ante Cuvalo
CROATIA – A TRAGEDY by “SULLA”
A note to the reader: It is often presumed that the “world” was ignorant about the national problems in the so-called First Yugoslavia, especially the fact that it was a terrorist state. The Serbian regime treated Croatia, Bosnia-Herzegovina, Vojvodina, and Montenegro as occupied lands, and open terror was implemented on non-Serbs, mostly on the Croatians. We bring here an article published in the Melbourne Advocate, Australia, dated February 22, 1934, informing clearly to all those who wanted to hear the cries of the oppressed, about the plight of the Croatians at the time.
***
CROATIA – A TRAGEDY by “SULLA”
THAT monument of Liberal ineptitude, the Treaty of Versailles, has sown a harvest of dragons’ teeth in Europe which draws nearer to its ripening. In the name of liberty and self-determination, the historic tradition of the Western world was outraged, and the elaborate economic network which had grown up in the European States was rudely torn to fragments. The resulting chaos has produced appalling misery among the population of Central Europe; and the injustices committed in the hurried carving out of the new States have resulted in the reappearance of racial conflict in a more acute form among the people „liberated“ from the rule of Russia and Austria. We intend in the present study to give a detail picture of one corner of this scene of confusion by describing the tragic enslavement of an ancient Catholic people, the Croats, whose land has become part of the kingdom of Yugo-Slavia. This name – both new and ugly – has been given to a „Nation-State“ artificially created out of heterogeneous mass of races in the region east of the Adriatic Sea. These people – Servians, Slovenes, Montenegrins, Croats, Turks, Bulgars and Albanians – differ in history, culture, religion and even language, though most belong to the racial group of „Slavs“ – as Spaniards, Italians and Romanians are „Latin“. They have been flung together against their will under the supremacy of the least civilised of the larger groups, the Servians, under whose oppression they struggle. In particular, the inclusion of Croatia, Catholic and Latin, with a long tradition of political connection with Hungary, in a union with half barbarous people professing Eastern Orthodox, and only recently delivered from the de-civilising rule of Turkey, has weakened the whole structure of this part of Europe.
The Origins of Croatia
Croatia is a land with a heroic past. Situated at the north-western gate of the Balkans, the Croats defended the Catholic frontier for centuries against the onslaught of Islam, forming the outworks of Christendom – „Antemurale Christianitates“ (sic!) from the 15th to the 19th century. The race is anciently established, having migrated into the region between the Drava and the Adriatic in the fifth century A.D. The Croats were converted to Christianity by Italian missionaries under one Abbot Martin, and seven Bishoprics were set up – a number which was later increased. The Latin origin of Croatian Christianity made a gap between these Slavs and the Serbs and Bulgars, their neighbours, who were converted from the East, and fell into Schism with the Byzantine Church. Croatia formed the south-eastern frontier region of Charlemagne’s empire. The rule of the great Frank was willingly accepted; but the misgovernment of his successor led to a revolt. Under the Pope’s protection, Croatia became an independent kingdom until its peaceful union with Hungary in 1102.
The Middle Ages
The first period of Magyar rule was a happy one. The Balkans were still Christian land, and the Turkish menace to the West remote. Feudalism – alien to Slav tradition – grew up under the Arpad kings; the Church flourished and grew rich, its Bishops wielding great political power; and the religious Orders flourished, spreading learning through the land.
In 1301 came a break with Hungary. A French dynasty was established – the House of Anjou; and the King’s power increased. Marriage brought Croatia into the orbit of Holy Roman Empire; and in the late 14th century it was disputed between German and French-Neapolitan dynasties. Dalmatia, the coast region, was sold to Venice.
The Struggle with Islam
Then, at last, came the first Turkish raids in 1414-15, opening a new age of war for the defence of the West. Mohammed II occupied Bosnia after the fall of Constantinople in 1453, and the Turkish war soon became almost continuous. Hungarian rule had been restored in Croatia, though the real Government was that of the military chiefs, or „Bans.“ But in 1526 came the great Christian disaster of Mohacs. The Hungarian King was slain and Hungary overrun. What remained of it passed, with Croatia, under the rule of the Austrian Hapsburgs.
Religious Problems
The Reformation reached Croatia after considerate success in Austria and Hungary; but though the new doctrines infected some of the powerful Zrinski family, they were refused toleration by the Ban, and made little headway.
The frontier with Turkey 1688, and a compulsory military levy established for its defence, which was maintained until 1873; so that all Croatia was an armed camp for the defence of Christendom. Turkish tyranny led to an influx of Orthodox Slavs into Croatia, and an attempt was made to secure the loyalty by persuading them to „Uniatise“ – that is, become Catholics, while retaining the Eastern rite – but without much success. The menace of Protestantism was removed by the influence of the Jesuits, who were established at Zagreb, and did much to improve education. Croat students regularly attended Italian universities in the eighteenth century, so that the Latin character of the people’s culture was fully maintained.
The National Revival
Under Austrian rule, Croatia had become increasingly Germanized; but the French Revolution, as in Italy led to changes which brought about revival of the national spirit. Napoleon in 1809 made Croatia part of his kingdom of Illyria; and French ideals made some headway during the period of his rule, which ended in 1814. In 1835 a reaction in favour of the Slav language began. The Croats demanded autonomy, but their loyalty was secured by the establishment as Ban of Josip Jellachich, who saved the Austrian throne in the 1848 revolution.
The defeat of Austria by Prussia in 1866 led to a reconstruction of the Empire as a dual monarchy by the „Ausgleich“ of 1867; and the next year Croatia concluded a compromise which secured her liberties within the Hungarian kingdom. The country was given self-government under a „Ban“ appointed by Hungary, who presided over the Legislative Assembly or „Sabor.“ This Assembly attended to local administration; but Croatia had also representation in the Hungarian Parliament and Cabinet; and it had a right to its own flag and language. There were grievances of various kinds, it is true – chiefly connected with overtaxation and maladjustment of tariffs – but it is instructive to compare the condition of Croatia in 1914 with its present state after „liberation“ by the arms of the Allies.
The Betrayal of Croatia
The Croats fought loyally for the Empire until its break-up became imminent. They then proclaimed their independence, setting up a seperate Government at Zagreb in 1918, which was recognised by Servia. The Allies, however, were determined to form a great Southern Slav State of all the groups in this region, and France – probably fearing the increase of Italian influence in Croatia – urged its union with Servia. This was attempted on a basis of equality at a series of conferences at Geneva. Croatia was to be associated in a federal bond with Servia and the other Slav States, but was not to be subject to the Servian dynasty. The Serbs, however repudiated this settlement. Their military predominance, at the close of the war, was complete, and they were able to force a Union on Croatia on their own terms. Since then, the Servian General Kalafatovich, has represented the Union as a result of the conquest and occupation of Hungarian territory; but this is entirely false. It was the freedom of a friendly Republic which was invaded after the Serbs had failed to secure their own terms by negotiation.
Croatia Enslaved
The imposed „Union“ was accompanied by a promise to call a free convention in six months; but the meeting was postponed for two years. During this time all power was concentrated in the Servian capital, Belgrade; and Serb soldiers and police occupied Croatia, setting up a reign of terrorism and corruption, whose object was the dissolution of the Croat State organisation.
At last the convention met. From the first the rule of the Servian dynasty was assumed, though the Croats had not recognised it. Their representatives, therefore, boycotted the Convention. Even so, the influence of the other combined groups was such that opposition to the new constitution – which divided Croatia into several provinces – could only be overcome by „rigging“ the electoral lists. Premier Pashitch threatened the Turkish group that if they did not serve his cause „they would never return home alive.“
Raditch
The Convention of the new „Yugoslav“ State was ignored by the Croats until 1925, when their leader, Raditch, decided, on English advice, to act in the new Parliament, where it was hoped to obtain concessions by a combination of the minority groups with the Servian opposition. Vague promises of change were made by the Government itself, by the way of encouragement.
Raditch was overborne by the feeling of the „Moderates“ in his own camp; but he had prophesied that the reappearance of the Croats would lead to the union of the Servian parties in a „bloc“; and so it proved. The party of „The Strong Castle“ was formed on the initiative of King Alexander; and every effort was made to break the Croat leader’s power by compromising him in the eyes of his nation. When this failed, Raditch was simply shot dead in the House by a fellow member of Parliament, and the murderer – like the assassin of the Austrian Archduke in 1914 – was hailed as a national hero.
The Royal Tyranny
The Croats succeeded to Zagreb and the Parliament at Belgrade continued to legislate for the whole country without their consent. But it was necessary to take stronger measures in order to maintain the Servian predominance against the rising tide of opposition. In autumn 1928, therefore, on his return from Paris, the King tore up the former Constitution and declared a Royal Dictatorship, composing a new constitution of a highly autocratic character, in which all the provincial liberties were abolished and the country unified. While many of the Serb politicians took office under the regime, the new Croat leader, Dr. Matchek, was imprisoned. The King played the part of Richard II., and took over the „leadership“ of the Croat people. The commemoration of Raditch and visits to his grave were forbidden. The Croat flag might no longer be displayed; this prohibition also applied nominally to the old Servian colours; but the latter could be flown freely as the standard of the Orthodox Church. Young men, however, who bore the Croat flag as a banner, with religious emblems upon it, at the Eucharistic Congress of Dalmatia Croatia were attacked and some of them killed by the Servian police.
Croatia is at present under the rule of Servian police and soldiers, who exercise complete power. The law courts are merely police institutions; the torture of prisoners is freely practised. The education in Croatian schools is Servianised in its historical section, and an effort is being made to impose changes in the language and writing of the people. The banks and financial institutions at Zagreb are subjected to every kind of pressure in order that the savings of the people may be transferred to Belgrade. Meanwhile, the existence of a Croatian question is officially denied since Croatia has been absorbed in Yugo-Slavia, how―it is asked―can there be a Croatian question?
The Outlook
The attempt to destroy this brave and unhappy Catholic nation will, no doubt, meet with the failure which has always attended such brutalities. Meanwhile, the State of Croatia is a danger to Yugo-Slavia since it places her in a weak situation in face of the possible aggression of Italy, the neighbour whom she fears. There can be little doubt of what attitude the Croats would assume in such a case.
It is obvious that the regime of stupid violence in Yugo-Slavia cannot last. The problem is not touched by it. There are several possible solutions of this minority question. The idea of a federation of autonomous States under the Servian Crown has much to recommend it: but in the case of Croatia, the persecution has led to a growing demand for nothing less than complete separation. Indeed, historic, religious and cultural affinities are stronger here than those of race; and a revival of the older political ties with Austria and Hungary might be the most satisfactory solution. Croatia would thus become a member of the new Danube federation, which seems likely to be formed eventually, in order to solve the problem of the former territories of the Austrian Empire.
Transcribed by Nikola Dedić, Student of History at the University of Mostar
The article can be found here: https://trove.nla.gov.au/newspaper/article/171806522?browse=ndp%3Abrowse%2Ftitle%2FA%2Ftitle%2F792%2F1934%2F02%2F22%2Fpage%2F20389885%2Farticle%2F171806522
Književne veze Hrvatske i španjolskog govornog područja
Književne veze Hrvatske i španjolskog govornog područja
Predsjednica Odbora za književne veze DHK i dopisna članica Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu Željka Lovrenčić, vrlo se često spominje u medijima na širokome području na kojemu se govori španjolski jezik.
Ovih
je dana u Čileu na više portala i u nekoliko novina objavljena vijest da u
Hrvatskoj uskoro izlazi knjiga magaljanskog književnika i sveučilišnog
profesora hrvatskih korijena Óscara Barrientosa Bradasica „Poganska Patagonija“
u njenom prijevodu i u izdanju Naklade Bosković. Također, prenijet je zapis
Željke Lovrenčić posvećen književniku i akademiku Eugeniju Mimici Barassiju
koji je nedavno umro u Santiagu.
Na
drugoj strani svijeta, u španjolskoj Salamanki gdje je Lovrenčić učestali gost,
na portalu Rtv Salamanca al día objavljene su tri pjesme Alfreda Péreza
Alencarta iz njegove knjige Tu je nebo
objelodanjene 2016. u izdanju Naklade Đuretić i Studio moderna. Uz pjesme i
fotografije donosi se i životopis prevoditeljice.
A
na portalu lista Tiberías uz prijevod poeme UMIT na hrvatski jezik,
mnogobrojni se kolege širom svijeta opraštaju od salvadorskog pjesnika Luisa
Borje koji je u ožujku u 35. godini života preminuo od Covida-19. Za knjigu
UMIT Luis Borja je na XXII. susretu iberskih i hispanoameričkih pjesnika na
kojemu su sudjelovali i hrvatski pjesnici Lana Derkač i Davor Šalat, dobio
uglednu nagradu Pilar Fernández Labrador koju dodjeljuje Grad Salamanca. U
tekstu posvećenom Luisu Borji, uz Alencartov uvod i fotografije autora,
objavljeni su izrazi sućuti pjesnika iz Španjolske i Latinske Amerike te čitava
poema posvećena pjesnikovoj rodnoj zemlji Salvadoru i njezin prijevod na
hrvatski jezik.
Dubravka Tušek
Thursday, 3 June 2021
Studija o ljudskim pravima u hrvatskoj emigrantskoj misli
Studija o ljudskim pravima u hrvatskoj emigrantskoj misli
Što su hrvatski intelektualci u emigraciji druge polovice XX. stoljeća, poput Franje H. Eterovića ili pak Bogdana Radice te njihovih suvremenika nastanjenih od Buenos Airesa do Chicaga i Londona, pisali o ljudskim pravima možete saznati na jednome mjestu u zadnjem svesku časopisa „Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine“ iz pera dr. sc. Ivana Čule
Izvorna znanstvena studija „Ljudska prava u hrvatskoj emigrantskoj misli (1945 – 1990)“ koju je napisao dr. sc. Ivan Čulo s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu objavljena je nedavno u časopisu „Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine“, Vol. 46. (2020.), 439 - 643 str. Posrijedi je jedinstvena studija koja na dvjestotinjak stranica sabire, propituje i valorizira pristupe hrvatskih emigrantskih mislilaca o ljudskim pravima još od vremena pripreme i donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima.
Prilikom njezina usvajanja 1948. u Ujedinjenim narodima bivša Jugoslavija bila je jedna od rijetkih država koja nije glasovala za Deklaraciju. Zanimljivo, službeni prijevod Opće deklaracije o ljudskim pravima nije bio objavljen na hrvatskome jeziku ni u službenim glasilima SFRJ u čijem je sastavu Hrvatska bila do 1991., pa je netočan podatak u nekim drugim radovima da je Opća deklaracija o ljudskim pravima bila ratificirana u Jugoslaviji, s uputom na Službeni list FNRJ/SFRJ. U samostalnoj Hrvatskoj službeni prijevod Opće deklaracije o ljudskim pravima na hrvatski jezik objavljen je tek 2009 (NN, 12/209).
Ljudska prava, dakako, danas pripadaju čovječanstvu i jednako pripadaju
svakoj osobi na ovome svijetu. Studija uvodno prikazuje značajke, položaj i prilike
hrvatske emigracije na Zapadu u razdoblju hladnoratovske podjele svijeta te onodobni
službeni jugoslavenski pristup ljudskim pravima. Analiza hrvatske emigrantske
misli dr. sc. Ivana Čule zahvaća četiri razdoblja: 1. 1945 – 1960; 2. 1961 – 1970; 3. 1971 – 1980; te 4. 1981 – 1990.
Autora Čulu zanima smisao ljudskih prava definiranih Općom deklaracijom, koja se prakticiraju u zbiljskim društvenim praksama kako u komunističkom, tako i u liberalnom poimanju svijeta i čovjeka na vremenskoj okomici od 73 godine, otkad je taj dokument UN-a prihvaćen na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda kao pravno obvezujući minimum prava i sloboda svakog čovjeka. Na te okolnosti ukazuju hrvatski emigranti s višedesetljetnim adresama u metropolama Sjeverne i Južne Amerike, kao i oni iz odredišta iz Zapadne Europe od Madrida do Pariza i Londona.
Već krajem 1940-ih i tijekom 1950-ih filozof i pisac s madridskom i kasnijom
višedesetljetnom čikaškom adresom Franjo Hijacint Eterović, te sociolozi Bonifacije
Perović s argentinskog vidikovca te Mirko Meheš s kanadskog horizonta sustavno
analiziraju Opću deklaraciju smatrajući je ne samo velikim dostignućem u
shvaćanju čovjeka kao osobe, već i
značajnim korakom u napretku međunarodnog prava.
Uz objavljivanje filozofskih i socioloških ogleda u inozemnim stručnim
časopisima te plodan opus u kultnoj iseljeničkoj periodici, podsjećamo, ova su
trojica doktora znanosti Eterović, Perović i Meheš, razvili zapažene karijere
sveučilišnih profesora filozofije i sociologije u domicilnim sredinama svoga
doba (Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Argentini…).
Iako bezrezervno prihvaćaju Opću deklaraciju i njezine personalističke
temelje, ipak se kritički osvrću na neka rješenja i nedostatke u njoj.
Razmatraju i kontekst prihvaćanja, bliskosti i udaljenosti Opće deklaracije u
odnosu na tadašnje politike, ideologije, filozofije i svjetonazore.
Eterovićevi i Perovićevi ogledi najraniji su analitički oblikovani prilozi
usredotočeni na problematiku ljudskih prava iz pera hrvatskih autora u
emigraciji, a odlikuje ih izraziti personalistički pristup, drži autor studije doktor
Čulo.
Šezdesetih dvadesetog stoljeća osobito vrijedan doprinos proučavanju
ljudskih prava u socijalističkim ustavima ostvaruje pravnik i političar u
emigraciji Branko Martin Pešelj,
u široj javnosti poznatiji kao osobni tajnik Vladka Mačeka, s kojim je krajem druge svjetske kataklizme emigrirao u Washington. Uz publicističku i političku aktivnost, Pešelj je predavao četvrt stoljeća na Pravnom fakultetu u Georgetownu i to od 1961. do 1986. Objavljivao je u stručnom časopisu The American Journal of International Law, kao i znamenitoj emigrantskoj periodici od Hrvatske revije do američko-hrvatskog Journala of Croatian Studies te argentinsko-hrvatske Studia Croatice. Ta dva potonja glasila na stranim jezicima engleskom i španjolskome jeziku bila su, prema ocjeni Borisa Marune, jedini ozbiljniji pokušaji „hrvatske emigracije da se na stranim jezicima sustavno informira svjetsku javnost o našoj hrvatskoj prošlosti,književnosti, kulturi i, napose, o tragičnom položaju Hrvatske i njezina naroda u tzv. novoj Jugoslaviji.“
Vrijedne oglede i analize o stupnju poštovanja ljudskih prava na europskome tlu, prema Čulinim istraživanjima, pisali su u našim i stranim časopisima hrvatski disidentski pisci kao što su Gvido Saganić iz Velike Britanije i Jure Petričević iz Švicarske tijekom 1970-ih i 1980-ih, prateći cjelokupna događanja na međunarodnoj razini s ciljem ukazivanja na sustavna kršenja ljudskih prava u Jugoslaviji.
Za tri desetljeća
prisilne londonske avanture Gvido Saganić od 1960. do demokratskih promjena u
Lijepoj Našoj ostvario je velik broj članaka u kultnom časopisu Nova Hrvatska, čijim članom uredništva u
Londonu postaje od prvoga joj broja. Za tih trideset godina Saganić je kao dio
Kušanova uredničkog tima Nove Hrvatske
nemjerljivo doprinio djelovanjem i u
inozemnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava na Zapadu kakva je Amnesty
International. Agronom i publicist Petričević, poglavito se iskazao
kao urednik i utemeljitelj nakladničke kuće Verlag
Adria u švicarskom Bruggu koja je objavljivala Knjižnicu slobode.
U osamdesetima pred pad Berlinskoga zida i slom komunizma u Europi novu
dimenziju shvaćanja ljudskih prava iznosi i Tomislav Sunić s višegodišnjom
karijerom američkog sveučilišnog profesora i kasnijeg hrvatskog diplomata te
eminentnog pisca društvenih tema.
Kroz više desetljeća emigracije svojim radovima obranu ljudskih prava za pojedince i narode zastupaju eminentni intelektualci nastanjeni u SAD-u kao što su Kvirin Vasilj i Bogdan Radica. Radičin opus podjednako je važan i za američku i za hrvatsku kulturnu povijest. Od 1950. je Radica bio redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u New Jerseyu. Uz profesionalnu karijeru sveučilišnog predavača, Radica je razvio bogatu suradnju s hrvatskim emigrantima u iseljeničkom tisku poput Hrvatske revije u kojoj je za pet desetljeća objavio desetine članaka kulturološke i političke tematike. Od mnogobrojnih eseja dovoljno je zaviriti u Radičinu knjigu „Živjeti nedoživjeti“ (I–II, 1982) da bi se opravdao interes istraživača Čule za emigrantskim analitičarima ljudskih prava i sloboda kakav je bio Bogdan Radica.
Zanimljiv je i publicistički rad koji je
ostvario Franjo Nevistić u okviru kultunog časopisa na španjolskome jeziku
Studia Croatica u Argentini. Proučavanje i bavljenje ljudskim pravima u
hrvatskim okvirima započelo je i duže trajalo u emigraciji nego u domovini,
dokazuje autor ove studije dr. sc. Ivan Čulo. Iako, pretežito s neosnovanom
stigmom „državnih neprijatelja“ i pristalica „režima NDH“, hrvatski su
emigranti u svojim radovima zastupali raznovrsne teorije, ideje i pristupe
ljudskim pravima te isticali vrijednosti demokracije i pluralizma. To ne samo
da nije bilo svojstveno jugoslavenskom pristupu, već je bilo izričito i
zabranjivano. Stoga misao hrvatskih emigranata zaslužuje dolično mjesto u
hrvatskoj tradiciji promišljanja ljudskih prava, zaključuje istraživač Čulo u
studiji objavljenoj u časopisu Prilozi za
istraživanje hrvatske filozofske baštine.
Uz knjižare i knjižnice u Hrvatskoj, časopis u kojem je objavljena spomenuta studija dostupan je čitateljima širom svijeta i na internetskom Portalu hrvatskih znanstvenih časopisa Hrčak na ovoj poveznici::
(https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=370365
;
Tekst: Vesna Kukavica
Thursday, 20 May 2021
Generalu Anti Gotovini - Nikola Šimić Tonin
Generalu Anti Gotovini
Generale Gotovina,
iza brda diže se
teška ubilačka noć
bude se granate
tenkovske
gusjenice
puščani hitci.
Posred livade
Ravnih kotara,
za blagom stoji
seljanka
nagnuta nad
suton
osluškuje…
Djeca su njezina
otišla
Vojnici.
Nisu se vratili…
2.
Generale Gotovina,
vidiš li vlak
koji nosi sunce?
Odlazi s
pjesmom.
3.
Generale Gotovina,
neprijatelj je
poražen.
U grobnoj tišini
grobovi
ispod borovih
iglica šutnje.
4.
Generale Gotovina,
zvjezdice na
vojničkoj odori
suze u očima
majki
koji smisao
imaju
u buci vlaka…
Juri povratku.
Skoro će dan.
Gotovo.
Blizu smo kući.
Ljubav
Lijepa Naša
Nikola Šimić Tonin
Wednesday, 10 March 2021
Cursos de idioma croata 2021 Circulo Croata Cultural
Estimados
Les informamos sobre los cursos presenciales que dictará el Circulo Croata Cultural en su sede de Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud, partido de Avellaneda, Pcia. de Bs. As., en el presente año 2021. El comienzo de los cursos será el sábado 20 de marzo de 2021 (salvo el curso de conversación y perfeccionamiento avanzado que comenzará el sábado 27 de marzo de 2021). En el archivo adjunto se informa en detalle sobre los cursos, la modalidad de inscripción, sus horarios, aranceles, profesores, lugares donde se dictará cada curso y demás detalles. También y dado que seguimos con la pandemia de Covid 19 se adjunta otro archivo (comunicado) con las pautas sanitarias que ha adoptado El Circulo Croata, parte de las cuales deberán ser cumplidas por los cursantes. Apelamos a la responsabilidad individual de cada uno para cuidarnos mutuamente.
Atentamente
Ing. Tomislav Pavicic
Prof. y coordinador de los cursos de idioma croata del Circulo Croata Cultural
CIRCULO
CROATA CULTURAL Y DE SOCORROS MUTUOS
Avda.
A. Debenedetti Nº 1776, (1871) Dock Sud, Avellaneda, Rep. Argentina
e– mail
circulocroata@yahoo.com.ar . Fundado el 19 de Marzo de 1923
CURSOS DE IDIOMA CROATA DEL CICLO
LECTIVO 2021 EN DOCK SUD
Cursos
a dictarse en el año 2021 : por imposibilidad de uso de aulas del Colegio
Cristo Rey todos los cursos se darán en la sede del Circulo Croata Cultural de Dock
Sud:
1) Nivel
Inicial Avanzado
: Los que aprobaron el Nivel Inicial en el año 2019 y no cursaron por la
pandemia en el año 2020, cursarán este año 2021 los sábados de 8:45 a 10:15 h con
el prof. Ing. Tomislav Pavicic en la P. Baja de la sede del Circulo Croata, Av.
A. Debenedetti 1776, Dock Sud.
Inicio de
las clases : 20 de Marzo de 2021 ; Horario
curso : sábados de 8:45 a 10:15 h.
Arancel : $1.000.-
p/mes. Por marzo 2021 se pagará solo la matrícula de inscripción de $1.000.-
pero no el arancel. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se
entrega sin cargo.
A.2) Primer
Nivel : Los que aprobaron
el Nivel Inicial Avanzado en el año 2019 y no cursaron por la pandemia en el
año 2020, cursarán este año 2021 los sábados de 10:30 a 12:00 h con el prof. Ing.
Tomislav Pavicic en la P. Baja de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti
1776, Dock Sud.
Inicio de
las clases : 20 de Marzo de 2021 ; Horario
curso : sábados de 10:30 a 12:00 h.
Arancel : $1.000.-
p/mes. Por marzo 2021 se pagará solo la matrícula de inscripción de $1.000.-
pero no el arancel. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se
entrega sin cargo.
A.3)
Nivel Inicial : (nuevo
curso que se inicia este año 2021 y que no pudo realizarse por la pandemia en
el 2020): Ya que la cantidad de alumnos se limita a no más de 12 alumnos
por razones sanitarias ligadas a la pandemia de Covid 19, se dividirá este
curso del año lectivo 2021 en uno de turno mañana y uno de turno tarde.
Turno
mañana : lo dictará
los sábados de 10:30 a 12:00 h la prof. Dra. Iva Vidic en el aula del 1er. piso
de la sede del Circulo Croata Cultural, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud.
Turno
tarde : lo
dictará los sábados de 13:30 a 15:00 h el prof. Ing. Tomislav Pavicic en la P.
Baja de la sede del Circulo Croata, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud.
Nota para
este curso A.3) de Nivel Inicial : los alumnos serán incorporados a uno u otro curso
(mañana o tarde) previa inscripción obligatoria por e-mail (circulocroata@yahoo.com.ar o tpavicic42@gmail.com ) hasta el 16.03.2021 a fin de que se
puedan programar ambos cursos iniciales. Deberán confirmar el
cursado via mail indicando en el mismo todos sus datos personales (nombre y
apellido, domicilio, edad, tel. celular (indicar si tienen whattsapp) y/o tel
fijo, e-mail e indicar el turno de su
preferencia. Incorporaciones posteriores a la inscripción dependerán de la
cantidad de alumnos cursantes ya que el límite es 12 alumnos por curso. Se
informará a los alumnos que turno les corresponderá previamente al inicio.
Inicio
de las clases : 20 de Marzo de 2021 ; Horario cursos
: turno mañana sábados de 10:30 a 12:00 h y turno tarde
sábados de 13:30 a 15:00 h-
Arancel : $1.000.-
p/ mes. Por marzo 2021 se paga solo la matrícula de inscripción de $1.000.-
pero no el arancel. Manuales con cargo. El resto del material didáctico se
entrega sin cargo.
A.4) Curso
de perfeccionamiento y de conversación avanzado : los alumnos que lo cursaron en el 2019 y no pudieron seguirlo en el año
2020 por la pandemia, lo cursarán este año 2021 los sábados de 13:30 a 15:00 h con
la prof. Dra. Iva Vidic en el aula del 1er. piso de la sede del Circulo Croata
Cultural, Av. A. Debenedetti 1776, Dock Sud..
Inicio
del curso : 27 de
Marzo 2021 ; Horario curso : sábados de 13:30a 15:00 h .
Arancel : $1.000.-
p/mes. Por marzo 2021 se pagará solo la matrícula de inscripción de $1.000.-
pero no el arancel. Material didáctico se entrega sin cargo.
Nota
para los cursos de los ítems. A.1), A.2) y A.4) : Reinscripción y/o alumnos nuevos: Los
que cursaron y promovieron en el año 2019 y no pudieron cursar por la pandemia
de Covid 19 en el año 2020, deberán obligatoriamente confirmar hasta el 17.03.2021
p/ tel, e-mail o wattsapp su inscripción y participación efectiva antes del
inicio de los cursos. Podrán eventualmente incorporarse alumnos
nuevos a los cursos A.1), A.2) y A.4) previa inscripción obligatoria hasta
el 17.03.2021 p/mail y evaluación on line (por zoom, whattsapp, Skype, etc.).
Su participación queda supeditada a que no se superen los 12 alumnos por curso.
Nota importante
: Los alumnos que por cualquier motivo se incorporen a posteriori de
Marzo, pagarán además del arancel
mensual del mes correspondiente, la matrícula de inscripción.
Consultas, reinscripciones: por e-mail a circulocroata@yahoo.com.ar (preferentemente) o al mail tpavicic42@gmail.com . También por celular al Ing. Tomislav Pavicic (coordinador de los cursos) al 15 6877 5666 (tiene whattsapp +54 9 11 6877 5666).
Circulo
Croata Cultural y de SSMM de Dock Sud
Comunicado
a los alumnos de los cursos de idioma croata del ciclo lectivo 2021
Ante la situación actual en relación al coronavirus apelamos
a la buena voluntad y responsabilidad de todos para evitar su propagación en la
medida de lo posible, por lo que les informamos las medidas sanitarias que se
adoptarán y las medidas y acciones que solicitamos implementen los alumnos para
su seguridad y la del personal docente :
1.- No concurrir a los cursos si viajó y retornó
recientemente de países afectados por el virus o de provincias afectadas por el
mismo (salvo que cuente con PCR negativo realizado 48 h antes) o ha tenido
contacto con personas infectadas hasta tanto pase el tiempo de cuarentena
obligatoria o de aislación voluntaria de 2 semanas.
2.- Se desinfectarán las aulas previamente al ingreso de los
alumnos y se limpiarán las mesas con alcohol al 70%. Se destinarán 15’ (entre
los 2 cursos del sábado a la mañana de planta baja para la desinfección de las
mesas). Lo mismo se hará al terminar los cursos de la mañana (post 12:00 h) y
de la tarde.
3.- Se tomará la temperatura a todos los alumnos en el
ingreso con pistola laser infrarroja, no pudiendo ingresar los que tengan
temperatura o fiebre.
4.- Se proveerá alcohol en gel en la entrada al Círculo. Previo al ingreso al lugar de cursado deberán
obligatoriamente ponerse alcohol en gel en las manos. También podrán lavarse
las manos con jabón en los sanitarios de p. baja.
5.- Todo aquel que
tenga síntomas de fiebre, tos y otros síntomas que hagan presumir una eventual
infección, que no concurran a clase hasta tanto se determine la real situación
vía análisis. Apelamos a vuestra responsabilidad.
6.- No saludarse en el aula con besos o dándose la mano
(saludos de codo o puño) y evitando los abrazos innecesarios y dentro de lo
posible no tocarse la cara, boca u ojos con las manos.
7.- Deberán concurrir con barbijo y utilizarlo cubriendo
nariz y boca.
8.- En los sanitarios luego del uso rociar con alcohol al
70% los objetos que ha tocado. Podrán llevar consigo su propio alcohol en gel o
alcohol al 70%.
9. Deberá guardar distancia de 1,5 mt con sus compañeros de
clase y evitar acercarse a los mismos sin barbijo.
10.- Se solicita no traer comida ni postres ni compartirlos.
No compartir vasos, bombillas de mate, botellas, cucharitas u otros elementos.
El Círculo no proveerá café ni bebidas ni otros elementos. Cada uno podrá traer
su propio vaso descartable y su infusión.
11.- No compartir libros ni elementos, salvo que sean
convivientes. En el caso de convivientes podrán sentarse juntos pero deberán
mantener la distancia mínima establecida de 1,5 mts con otros.
12.- En caso de producirse un rebrote o una 3ra. ola del Coronavirus, que obligue a suspender las clases, los cursos se retomarán en forma virtual en los mismo horarios por medio de zoom, meet, Skype u otro programa. Cada uno de los profesores les informará oportunamente.
Subscribe to:
Posts (Atom)
