Tuesday, 8 September 2026

El escritor Juan Mihovilovich, en el Festival Internacional de Literatura/Slavni pisac Juan Mihovilovich na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu

 El escritor Juan Mihovilovich, en el Festival Internacional de Literatura

 El reconocido escritor chileno de raíces croatas, Juan Mihovilovich, participará del Festival Internacional de Literatura en Zagreb el martes 8 de septiembre de 2026 en HNK2. Su participación cuenta con el apoyo de la Fundación para la Emigración Croata.

 

Por 14° vez consecutiva, la prestigiosa Editorial Fraktura organiza el Festival Internacional de Literatura, que se llevará a cabo en Zagreb del 5 al 9 de septiembre de 2026. Se trata de uno de los festivales literarios internacionales más importantes que organizó por primera vez el editor en jefe de dicha editorial, Seid Serdarević, hace quince años y en el que esta vez, junto con la élite literaria de diversas partes del mundo, estará Juan Mihovilovich, reconocido escritor chileno de raíces croatas, con motivo de la edición en croata de su reciente novela “El amor de los caracoles”. La edición croata de la novela de Mihovilovich ha sido publicada por el editor de Neolit, Marko Gregur, y por la Fundación para la Emigración Croata. La traducción estuvo a cargo de la renombrada hispanista Željka Lovrenčić. Se trata del cuarto libro de Mihovilovich publicado en la lengua de sus ancestros, en colaboración con la FEC, tras la aparición de “El contagio de la locura” (“Zaraze ludilom”), “Sus desnudos pies sobre la nieve” (“Njezine bose noge”) y la compilación de cuentos “El clasificador” (“Razvrstavač”).

El Festival reúne habitualmente a numerosas figuras literarias de Croacia y de todo el mundo; por ello, es muy loable que a este distinguido grupo se una uno de los autores chilenos de ascendencia croata más leídos. Participan del Festival más de un centenar de traductores, escritores, moderadores y editores de Europa, de Medio Oriente, Lejano Oriente, América del Norte y del Sur. Esta vez, los eventos se llevarán a cabo en un nuevo espacio: el HNK2, en la calle Adžjina, en la zona céntrica ampliada de Zagreb.

El martes 8 de septiembre a las 18 horas, el escenario del Teatro Nacional Croata de Zagreb HNK2 recibirá a dos maestros de la narrativa: Juan Mihovilovich, uno de los escritores chilenos contemporáneos de origen croata más destacados, y Marinko Koščec, voz prominente de la prosa intelectual del país y un estilista excepcional. Ambos escriben desde tradiciones lingüísticas y literarias diferentes, pero sus prosas convergen en el punto donde la partida, el origen y la búsqueda de un sentido de pertenencia definen a la persona.

La experiencia chileno-croata de Mihovilovich y el vínculo perdurable de Koščec con la literatura francesa abren dos caminos diferentes hacia cuestiones similares: ¿qué queda de la tierra natal cuando uno se aleja de ella?, ¿cómo va tomando forma la identidad en medio del lenguaje, el lugar y el tiempo? En sus prosas, las costas lejanas y las historias personales convergen a través de la experiencia universal de la partida, el retorno y la búsqueda de un lugar donde echar raíces. Al asistir al Festival Internacional de Literatura en el HNK2, descubra cómo se configuran estas trayectorias en las obras literarias de Juan Mihovilovich y Marinko Koščec durante un diálogo moderado por el crítico literario y especialista en Estudios Croatas, Mario Kolar. El evento contará con la presencia del director de la Fundación para la Emigración Croata Zdeslav Milas; el representante de la Embajada de Chile en la República de Croacia; representantes de la Oficina Central Gubernamental para los Croatas en el Exterior, y numerosos admiradores de la literatura croata de la emigración y de la obra de Mihovilovich.

Cabe recordar que el escritor chileno de raíces croatas Juan Mihovilovich Hernández nació en Punta Arenas en 1951. Ha desarrollado una exitosa doble trayectoria como juez y como autor de gran difusión en el mundo hispanohablante. En resumen, se trata de un respetado profesional del Derecho y un poeta, cuentista, novelista imaginativo y ensayista perspicaz. Podría decirse que es uno de los escritores chilenos más leídos. Creció cerca del Polo Sur, en el centro administrativo de la región más austral de Chile: Magallanes y la Antártida chilena, dentro del llamado “barrio croata”, de Punta Arenas, una zona que, a lo largo de 160 años, fue poblada por muchas personas provenientes de la isla de Brač, desde la época de la fiebre del oro.

Juan Mihovilovich publicó las siguientes novelas: La última cadena (Zadnja osuda, 1980, 1983), Sus desnudos pies sobre la nieve (Njezine bose noge po snijegu, 1990), El contagio de la locura (Zaraza ludošću, 2006), Desencierro (Oslobađanje, 2008), Grados de referencia (Referentne točke, 2011), El asombro (Čuđenje, 2013), Yo mi hermano (Ja moj brat, 2015), Tu nuevo Anticristo (Tvoj novi Antikrist, 2021) y El amor de caracoles (Ljubav puževa, 2024), cuya edición croata ha sido coeditada por Neolit y la Fundación para la Emigración Croata.

Como maestro de la prosa breve, Juan Mihovilovich ha publicado las compilaciones de cuentos El ventanal de la desolación (Prozor nad pustoši, 1989, 1993), El clasificador (Razvrstavač, 1992, 2006), Restos mortales (Posmrtni ostatci, 2004), Los números no cuentan (Brojevi ne pričaju, 2008), Espejismo con Stanly Kubrick (Fatamorgane sa Stanlyjem Kubrickom, 2017), Bucear en su alma (Roniti u njegovoj duši, 2018) y Teoría de espantonarrativa breve (Teorija užasa: kratke priče, 2021).

Juan Mihovilovich pertenece a la tercera generación de inmigrantes croatas y al grupo de escritores chilenos que se consolidó en la década de 1980 en el marco de las actividades culturales disidentes así llamadas “generación de escritores de tiempos del golpe de Estado”. El crítico literario Ernesto Livacic Gazzano ha descrito a Mihovilovich como “uno de los mejores representantes de la prosa chilena moderna”  que “ha aportado un espíritu renovador a la literatura chilena contemporánea”. Los rasgos que distinguen su prosa son los retratos de personajes impactantes, las descripciones evocadoras de situaciones cotidianas, un ritmo narrativo mesurado y la precisión de la expresión poética. En las obras de Juan Mihovilovich se siente la influencia de Rulf, maestro estadounidense del thriller, y la del clásico ruso Dostoievski, al entretejer recuerdos de la infancia y juventud del autor. El lenguaje de Mihovilovich es sencillo pero cautivador, y ofrece un retrato fascinante del individuo desesperado y solitario de nuestra época. La novela “El amor de los caracoles”, traducida por Željka Lovrenčić, que se presentará durante el 14° Festival Internacional de Literatura, es una obra de prosa exquisitamente elaborada en la que diversas voces narrativas se complementan de forma creativa y en la que la fantasía se entreteje con la realidad. El escritor sitúa la historia en una zona rural cercana a la localidad chilena de Curepto. Retrata la vida en un pueblo de América del Sur con sus rasgos característicos: los celos, la superstición, la preservación de las tradiciones y los mitos, así como la realidad de la vida en prisión y la presencia de extranjeros que destruyen el medioambiente sin piedad. En esencia, es una historia familiar que el autor reconstruye a través de personajes de varias generaciones: abuelos, padres, hijos. La trama se desarrolla gradualmente y es narrada por un niño llamado Pablo, que juega con los límites entre la realidad y la fantasía. Pablo, con su gran imaginación, habla con sencillez sobre la realidad y los acontecimientos de su vida, entretejiéndolos con sus sueños y sus reflexiones. Además de Pablo, hay otros niños que protagonizan la novela: Laura, Clarita y Lautaro. Estas dos parejas simbolizan el amor eterno e infinito. Sin duda, Juan Mihovilovich, fascinado por el hecho de que los caracoles carecen de cerebro y, sin embargo, aman de manera milagrosa, escribe con gran destreza: la trama es dinámica y llena de suspenso, las descripciones son impactantes y la novela es muy cautivadora.

 

La élite literaria, desde EE.UU. hasta el entorno europeo

 

En resumen, el Festival contará con la presencia de autores de primer nivel procedentes de dieciséis países, cuyas obras han sido traducidas a numerosos idiomas y han sido galardonadas con prestigiosos premios literarios. La 14° edición del Festival Internacional de Literatura será inaugurada por Adania Shibli, escritora palestina residente en Berlín. Desde Francia llegan algunas de las figuras más importantes de la literatura actual: Kamel Daoud, ganador del premio Goncourt; la multipremiada Neige Sinno, y el aclamado y querido Édouard Louis, cuya participación pondrá el broche final al programa del Festival de este año. Desde España llega Marc Casals, traductor y experto en la Literatura eslava del sur.

Del mundo de habla alemana llega uno de los autores contemporáneos más leídos y traducidos, Daniel Kehlman, y dos destacados publicistas, Philipp Blom y Annabelle Hirsch. De EE.UU. llega la autora de origen iraní Sanam Mahloudji, y de Malasia, el tan leído escritor de prosa Tash Aw. La invitada de Italia es Francesca Melandri, quien en su nueva novela escribe sobre su padre y su aventura de guerra en Ucrania. De Ucrania llega una de las autoras más importantes de la actualidad, Oksana Zabuzhko. El invitado de Bélgica es Stefan Hertmans, un clásico de la literatura flamenca, y de Suecia llega Lina Nordquist. Estarán presentes asimismo Aleš Šteger, de Eslovenia, y Josip Mlakić, escritor premiado de BiH, quien presentará su nuevo libro de viajes. Varios autores croatas también presentarán sus nuevas obras: Maša Kolanović, Monika Herceg, Snježana Banović, Želimir Periš, Igor Štiks, Vlaho Bogišić, Barbara Matejčić, Goran Gavranović yBoris Rašeta, y los poetas Lara Mitraković, Silba Ljutak, Alen Brlek e Ivica Đikić.

Todos los programas en los que participan autores extranjeros tendrán traducción simultánea. La identidad visual del Festival estuvo a cargo de Ivan Stanišić. La cuestión del desplazamiento del individuo respecto a la comunidad surgió como un tema informal, ya fuera en relación con personas cuyos destinos les obligaron a adaptarse a las circunstancias históricas, o bien con los invisibles y marginados, los oprimidos y los olvidados.

Entre los auspiciantes del Festival, se encuentran: el Teatro Nacional Croata de Zagreb; la Galería Šira; el Ministerio de Cultura y Medios de la República de Croacia; la Ciudad de Zagreb; la Asociación Turística de la Ciudad de Zagreb; embajadas y representaciones culturales de los países extranjeros a los que pertenecen los autores; y la Fundación para la Emigración Croata que se une por primera vez a este importante festival de la literatura, auspiciando la presentación del escritor de raíces croatas Juan Mihovilovich.

Los eventos en HNK2 comienzan cada día a las 17h y finalizan a las 22h. Además de los espacios de HNK2, habrá actividades del festival en la librería Fraktura y en la Galería Šira. He aquí una buena razón para no perderse el Festival Internacional de Literatura de este este año en el corazón de Zagreb.

 

(Consigue tus entradas en el enlace:   https://fsk.hr/proizvod/ulaznica-dnevna-fsk-8-9/).

Programa del 14° Festival Internacional de Literatura:  https://fsk.hr/

 

Texto: Vesna Kukavica

Foto: Festival Internacional de Literatura

- -

Slavni pisac Juan Mihovilovich na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu

 

Slavni čileanski pisac hrvatskih korijena Juan Mihovilovich, uz potporu Hrvatske matice iseljenika, gostuje na Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu, a njegov je nastup predviđen u HNK2 u utorak 8. rujna 2026.

 

Festival svjetske književnosti, četrnaestu godinu zaredom održava se u organizaciji prestižne Naklade „Fraktura“ u Zagreb, od 5. do 9. rujna 2026. Posrijedi je jedan od najvažnijih internacionalnih  književnih festivala koji je u Hrvatskoj pokrenuo prije desetljeća i pol glavni urednik „Frakture“ Seid Serdarević, a na kojem će ove godine, uz književnu elitu s raznih strana svijeta, nastupiti i Juan Mihovilovich, proslavljeni čileanski pisac hrvatskih korijena povodom hrvatskog izdanja njegova zadnjeg romana „Ljubav puževa“. Hrvatsko izdanje Mihovilovicheva romana zajednički su objavili naklada Neolit urednika Marka Gregura i Hrvatska matica iseljenika, a knjigu je sa španjolskoga jezika prevela renomirana hispanistica dr. sc. Željka Lovrenčić.  Ovo je četvrta Mihovilovićeva knjiga koja izlazi na jeziku njegovih predaka u sunakladništvu HMI, nakon „Zaraze ludilom“ i „Njezine bose noge“, te zbirke priča „Razvrstavač“.

Festival publici donosi redovito niz književnih zvijezda iz Europe i svijeta te Lijepe Naše pa je vrlo pohvalno da se tim odabranicima pridružuje jedan od najčitanijih pisaca čileanske literature hrvatskih korijena. Na Festivalu sudjeluje više od stotinu sudionika iz šesnaest zemalja – književnika, prevoditelja, moderatora i urednika – iz Europe, s Bliskog i Dalekog istoka te iz Sjeverne i Južne Amerike. Ovogodišnje izdanje održava se u novom prostoru, HNK2 u Adžijinoj ulici u širem središtu Zagrebu.

Tako će se na sceni naći u utorak 8. rujna u 18 sati u zagrebačkom HNK2 dvojac maestralnog narativnog umijeća Juan Mihovilovich, jedan od najznačajnijih suvremenih čileanskih pisaca hrvatskih korijena, i Marinko Koščec, istaknuti glas domaće intelektualne proze i vrsni stilist. Obojica pišu iz različitih jezičnih i književnih tradicija, ali njihove se proze susreću ondje gdje čovjeka određuju odlazak, podrijetlo i potraga za pripadanjem.

Čileansko-hrvatsko iskustvo Mihovilovicha i Koščecova trajna veza s francuskom književnošću otvaraju dva različita puta prema sličnim pitanjima: što ostaje od zavičaja kad se od njega udaljimo i kako se identitet oblikuje između jezika, mjesta i vremena? Udaljene obale i osobne povijesti u njihovim se prozama susreću kroz univerzalno iskustvo odlaska, povratka i traženja uporišta. Vašim dolaskom u HNK2 na Festival svjetske književnosti otkrijte kako se ti putevi oblikuju u književnosti Juana Mihovilovicha i Marinka Koščeca u razgovoru koji vodi književni kritičar i kroatist Mario Kolar. Uz ravnatelja Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslava Milasa i predstavnika Veleposlanstva Čilea u Republici Hrvatskoj, nastup i Festival će pratiti predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH kao i brojni štovatelji inozemne Croatice i Mihovilovicheva opusa.

Podsjetimo, istaknuti čileanski pisac hrvatskih korijena Juan Mihovilovich Hernández rođen je u Punta Arenasu, godine 1951. Razvio je dvostruku uspješnu karijeru suca i čitanog književnika hispanističkoga svijeta. Riječju, priznati je pravnik, ali i maštovit pjesnik, pripovjedač, romanopisac i pronicljivi esejist. Danas je, može se reći, jedan od najčitanijih čileanskih književnika. Odrastao je u blizini Južnoga pola u dijelu upravnoga središta najjužnije čileanske regije Magallanes y de la Antártica Chilena u tzv. „hrvatskoj četvrti“ Punta Arenasa, koju su davno naselili brojni Bračani na vremenskoj okomici od 160 godina - još od doba zlatne groznice.

Juan Mihovilovich je objavio slijedeće romane: La última cadena (Zadnja osuda, 1980., 1983.), Sus desnudos pies sobre la nieve (Njezine bose noge po snijegu, 1990.), El contagio de la locura (Zaraza ludošću, 2006.), Desencierro (Oslobađanje, 2008.), Grados de referencia (Referentne točke, 2011.), El asombro (Čuđenje, 2013.), Yo mi hermano (Ja moj brat, 2015.), Tu nuevo Anticristo (Tvoj novi Antikrist, 2021.) i El amor de caracoles (Ljubav puževa, 2024.), čije hrvatsko izdanje potpisuju sunakladnici Neolit i Hrvatska matica iseljenika.

Kao majstor kratke proze Juan Mihovilovich je objavio zbirke pripovijedaka El ventanal de la desolación (Prozor nad pustoši, 1989., 1993.), El clasificador (Razvrstavač, 1992., 2006.), Restos mortales (Posmrtni ostatci, 2004.), Los números no cuentan (Brojevi ne pričaju, 2008.), Espejismo con Stanly Kubrick (Fatamorgane sa Stanlyjem Kubrickom, 2017.), Bucear en su alma (Roniti u njegovoj duši, 2018.) i Teoria de espantonarrativa breve (Teorija užasa: kratke priče, 2021.).

Zanimljivo, Juan Mihovilovich je pripadnik trećega naraštaja hrvatskih iseljenika i skupine čileanskih književnika koji su se afirmirali osamdesetih godina 20. stoljeća u okviru disidentskih kulturnih aktivnosti tzv. „naraštaja pisaca iz doba državnog udara“. Književni kritičar Ernesto Livacic Gazzano ocijenio je kako je Mihovilovich „jedan od najboljih predstavnika moderne čileanske proze“ te „da je unio svjež duh u suvremenu čileansku književnost“. Obilježja njegove proze su efektni portreti likova, dojmljivi prikazi običnih životnih situacija, odmjerena dinamika fabule i preciznost poetskog iskaza. U djelima Juana Mihovilovicha osjeća se utjecaj američkog majstora trilera Rulfa, ali i ruskog klasika Dostojevskog, dok se u njima isprepliću uspomene na piščevo djetinjstvo i mladenačko doba. Jezik kojim su napisana Mihovilovicheva djela jednostavan je i prijemčiv, dok fascinantno opisuje očajna i usamljena čovjeka našega vremena.   Roman „Ljubav puževa“, u prijevodu Željke Lovrenčić, koji će biti predstavljen na 14. Festivalu svjetske književnosti, izvrsno je oblikovano prozno djelo u kojem se kreativno nadopunjavaju raznovrsni narativni glasovi, te isprepliću fantastika i stvarnost. Pisac radnju smješta u ruralnu sredinu u blizini čileanskog grada Curepta. Prikazuje život u južnoameričkome selu sa svim njegovim popratnim značajkama:   ljubomorom, praznovjerjem, brižljivim njegovanjem tradicije, mitovima, ali i životarenjima u zatvoru, uz strance koji bespoštedno uništavaju okoliš.  Radi se, zapravo, o jednoj skiciranoj obiteljskoj priči, koju pisac rekonstruira kroz likove iz više naraštaja: djedove i bake, roditelje te djecu, odnosno, unuke. Priča se postepeno razotkriva, a pripovijeda je narator odnosno dječak Pablo, koji se igra realnim i izmaštanim vremenima. Maštoviti dječak Pablo na jednostavan način govori o stvarnosti i događajima koji se odvijaju u njegovom životu i isprepliće ih sa svojim snovima i razmišljanjima. Osim Pabla, protagonisti romana su i druga djeca - Laura te Clarita i Lautaro. Ta su dva para simbol vječne i beskrajne ljubavi. Nedvojbeno, Juan Mihovilovich, očaran činjenicom da puževi nemaju mozga iako čudesno ljube,  piše vrlo vješto: radnja je dinamična i napeta, opisi snažni, a roman iznimno zanimljiv.

Književna elita od Amerike do europskog susjedstva

Sažeto, na Festival dolaze iz šesnaest zemalja prvoklasni autori i autorice, čija su djela prevođena diljem svijeta na mnoštvo jezika i nagrađena prestižnim  književnim nagradama. Četrnaesti FSK otvorit će palestinska autorica s berlinskom adresom Adania Shibli. Iz Francuske stižu neke od najvećih književnih zvijezda današnjice: dobitnik nagrade Goncourt Kamel Daoud, višestruko nagrađivana Neige Sinno te u Hrvatskoj rado čitani i omiljeni Édouard Louis, čijim gostovanjem će biti zaključen ovogodišnji program FSK-a. Iz Španjolske dolazi odličan poznavatelj južnoslavenskih književnosti i prevoditelj Marc Casals.  

Iz njemačkoga govornog područja stiže jedan od najčitanijih i  najprevođenijih suvremenih autora Daniel Kehlmann, te dvoje istaknutih publicista, Philipp Blom i Annabelle Hirsch. Iz Sjedinjenih Američkih Država dolazi autorica iranskog porijekla Sanam Mahloudji, a iz Malezije stiže čitani prozaist Tash Aw.Gošća iz Italije je Francesca Melandri, koja u svojem novom romanu piše o ocu i njegovoj ratnoj avanturi u Ukrajini, a iz Ukrajine gostuje jedna od najvažnijih autorica današnjice Oksana Zabuško. Iz Belgije u Zagreb stiže klasik flamanske književnosti Stefan Hertmans, a iz Švedske Lina Nordquist. Iz susjedstva ćemo vidjeti na FSK-u Aleša Štegera iz Slovenije, dok će svoju novu putopisnu knjigu predstaviti bosanskohercegovački nagrađivani pisac Josip Mlakić. Svoja nova izdanja predstavit će i niz hrvatskih autorica i autora kao što su: Maša Kolanović, Monika Herceg, Snježana Banović, Želimir Periš, Igor Štiks, Vlaho Bogišić, Barbara Matejčić, Goran Gavranović i Boris Rašeta, kao i pjesnici Lara Mitraković, Silba Ljutak, Alen Brlek i Ivica Đikić.

Svi programi s inozemnim autorima simultano se prevode.  Festivalski vizual oblikovao je Ivan Stanišić, a kao neformalna tema Festivala nametnulo se pitanje izmještenosti pojedinca iz zajednice – bilo da je riječ o ljudima čije su sudbine bile takve da su se prilagođavali povijesnim situacijama, bilo da je riječ o nevidljivima i drugotnima, onima potisnutima i zaboravljenima.

Festivala ne bi bilo bez potpore pokrovitelja, među kojima su   Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu i Galeriji Šira. Pokrovitelji Festivala svjetske književnosti su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Turistička zajednica Grada Zagreba, veleposlanstva i kulturna predstavništva stranih zemalja nastupajućih autora, a Hrvatska matica iseljenika pridružila se prvi put ovom važnom književnom Festivalu, podupirući nastup čileanskoga pisca hrvatskih korijena Juana Mihovilovicha.  

Programi u HNK2 počinju svakodnevno u 17 sati i traju do 22 sata, a uz HNK2 festivalski se sadržaji odvijaju i u Knjižari Fraktura te Galeriji Šira. Eto razloga da ne propustite ovogodišnji Festival svjetske književnosti u središtu Zagreba.

 

Napisala: Vesna Kukavica

Više: Program FSK-a ( https://fsk.hr/)

 






Potpisi fotografija:

01

Ravnatelj HMI mr. sc. Zdeslav Milas s književnikom Juanom Mihoviloichem / Foto: HMI/FSK, ustupljene fotografije

02

Ravnatelj HMI mr. sc. Zdeslav Milas s književnikom Juanom Mihoviloichem i timom suradnika / Foto: HMI/FSK, ustupljene fotografije

03

Juan Mihovilovich: „Ljubav puževa“, Neolit & Hrvatska matica iseljenika, Koprivnica – Zagreb, 2026, 226 str. 

04

Nova scena HNK2 – ugošćuje 14. Festival svjetske književnosti u organizaciji naklade „Fraktura“. / Foto: HMI/FSK, ustupljene fotografije


05

Književnik Juan Mihovilovich iz Čilea i Marinko Koščec iz Hrvatske nastupaju na FSK-u / Foto: FSK, ustupljene fotografije


06

Svečani prijam u Hrvatskoj matici iseljenika za književnika iz Čilea priredio je ravnatelj HMI mr. sc. Zdeslav Milas s timom suradnika - uoči nastupa uglednog čileansko-hrvatskog pisca na 14. Festivalu svjetske književnosti u Zagrebu 8. rujna 2026. / Foto: HMI/FSK, ustupljene fotografije

 


Saturday, 29 August 2026

Odlazak istaknutog australsko-hrvatskog književnika Drage Šaravanje

 Odlazak istaknutog australsko-hrvatskog književnika Drage Šaravanje

 

Književnik Drago Šaravanja (17. siječnja 1940. - 26. kolovoza 2026.) ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti s emigrantskim iskustvom u Australiji i Hrvatskoj, primivši za svoja djela na engleskom i hrvatskom jeziku brojne strukovne nagrade 

 

Ovih nas je dana, točnije 26. kolovoza 2026., zauvijek napustio istaknuti književnik i  publicist Drago Šaravanja, koji je u zreloj životnoj dobi višedesetljetnu australsku adresu odlučno zamijenio onom zagrebačkom. Marljivosti i dvostruka uspješna karijera inženjera i pisca, omogućila mu je, nakon preboljene egzilantske traume u svojim ranim dvadesetima - život vrijedan divljenja. Drago je bio čestit i marljiv čovjek, požrtvovan suprug, otac i djed, mio i odan prijatelj te pronicljiv pisac koji je okusio sjaj i bijedu svjetskih metropola. Surađivao je desetljećima u brojnim kulturnim aktivnostima Hrvatske matice iseljenika,  napose književnim projektima anglofonoga područja koji su bili usredotočeni na interkulturalne fenomene, a o kojima je i sam Šaravanja maestralno pisao u svojim kroatološkim ogledima i romanima, kao i kulturološkim esejima. Pišući o drugima i drukčijima, iskazivao je neviđenu empatiju za malog, običnog, čovjeka - kojemu je vjera u Boga i pošten rad u tuđini otvarao mnoga vrata. Bio je veliki kozmopolit i odani patriot, sve u jednoj osobi. Ljubio je istodobno i  Australiju i Hrvatsku, noseći ih u srcu uz duboku zahvalnost majci Hercegovki.

Rođen je 17. siječnja 1940. u Lipnu kod Ljubuškoga. Nakon djetinjstva u rodnome kraju i gimnazijskih dana u Isusovačkome sjemeništu u Dubrovniku, te nastavka srednjoškolskih dana u Zagrebu, životni ga je put kao devetnaestogodišnjeg mladića odveo u izbjeglištvo. Utočište je prvo našao u Italiji, a potom emigrira u Australiju, gdje je proveo četrdeset i dvije godine.  Ondje je, vlastitim radom, školovanjem i upornošću - izgradio profesionalni put od teških fizičkih poslova do zvanja zrakoplovnoga strojarskoga inženjera s inovativnim postignućima u QANTAS-u. Uključuje se u razne aktivnosti hrvatske iseljeničke zajednice u Australiji sedamdesetih i osamdesetih 20. stoljćea. Istodobno je studirao hrvatski jezik i književnost na Macquarie Universityju u Sydneyju, gdje je za izniman akademski uspjeh sredinom osamdesetih primljen u Golden Key National Honour Society.

Šaravanja je književno i publicistički bio trajno zaokupljen odnosom između domovine i iseljeništva, iskustvom odlaska i povratka, te pitanjem pripadnosti. Komparirajući društveni i kulturni napredak Lijepe Naše u odnosu na razvijenije zemlje Zapada, bio je umjereni optimist, prateći s posebnom radošću i prinose svoje fakultetski obrazovane djece te unučadi - kod kojih je, zajedno sa suprugom Erikom, razvio veliku ljubav za obje kulture i hrvatsku i australsku.

Surađivao je u brojnim hrvatskim publikacijama, objavljujući poeziju, kratke priče i eseje. Zanimljive priloge i kritičke osvrte objavljivao je često u časopisu „Matica“ i Hrvatskom iseljeničkom zborniku.

Iz Šaravanjine literarne ostavštine stilskom ljepotom se izdvajaju: zbirka pjesama „Svaka rijeka svome moru teče“ (Sydney,1993.); spjev Hrvatska sloboda (Sydney,1994.); te povijesne monografije „Hrvati sa Snježnih planina“ (Sydney,1999.), „The Snowy and Croatians“ (Sydney,1999.) – koja se nalaze i u Mitchell´s State Library u Sydneyju.  Disidentski prozaist i pjesnik Šaravanja uvršten je u prestižne antologije: „Hrvatska iseljenička lirika“ (1974.) ur. fra. Lucijan Kordić; „Hercegovina“ (2002.) ur. dr. Vjekoslav Boban; te dvojezični zbornik pripovijetki hrvatskih književnika u Australiji „Zrcala u sjeni; zbornik pripovijetki australskih pisaca Writers´ Mosaic“ (1992., 1993., 1996.).

Objavio je zapažene romane „Idemo kući“, „Na drugoj strani vremena“, „Gelipter“ i „Novo odijelo“. Za prvi roman „Idemo kući“ nagrađen je nagradom Fra Lucijan Kordić za najbolje djelo koje tematski obrađuje život Hrvata izvan Republike Hrvatske. Autobiografski diskurs Šaravanja će nastaviti razvijati dvijetisućitih i u ostalim romanima. Tako za roman od šest stotina stranica „Na drugoj strani vremena“ (2007) osvaja nagradu Pasionske baštine i Društva hrvatskih književnika iz Zagreba. Taj roman ostaje zapamćen kao fascinantna saga o ljudima iz dvije obitelji koje potječu iz istog mjesta i koji, iako drukčijih političkih svjetonazora završavaju - u emigraciji. Ne radi se samo o opisivanju mnoštva egzilantskih zavrzlama: to je djelo svjedočanstvo jednog života i jednoga turbulentnog povijesnog razdoblja u doba hladnoratovske podjele svijeta, kakvo do sada nije bilo napisano u hrvatskoj književnosti. Taj Šaravanjin roman prati životni put čovjeka koji od bistroga seoskog dječačića postaje ugledni građanin Australije, svrstavši svoga autora u red hrvatskih  antologijskih prozaista. U hrvatskoj književnosti nema mnogo ovakvih knjiga koje autentično svjedoče o  nacionalnoj pomirbi svih Hrvata, te dubokoj povezanosti iseljene i domovinske Hrvatske. Književni radovi Drage Šaravanje na hrvatskom i engleskom jeziku uvršteni su u suvremene antologije književnosti u Australiji i Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini.

Djelatnici Hrvatske matice iseljenika iskazuju duboku sućut obitelji Šaravanja u Hrvatskoj i Australiji.

Počivao u miru Božjem!

 

Napisala: Vesna Kukavica


 


Thursday, 9 July 2026

Slikar Ante Sardelića iz Toronta posjetio Hrvatsku maticu iseljenika

 

Slikar Ante Sardelića iz Toronta posjetio Hrvatsku maticu iseljenika

Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslav Milas primio je u radni posjet hrvatsko-kanadskoga slikara Antu Sardelića, koji je tom prigodom Matičinu ravnatelju uručio svoju novoizišlu monumentalnu likovnu monografiju pod naslovom „Veliki poklon gradu Vukovaru“. Ravnatelj Milas čestitao je umjetniku i zahvalio na impresivnoj knjizi, koja opseže više od 360 stranica velikog enciklopedijskog formata, opisujući slikom i poetskim zapisima umjetnikove reminiscencije o domovini te Vukovaru kao svjetioniku hrabrosti i slobode. Slikar Sardelić je pozvao ravnatelja i zainteresiranu javnost na promociju te knjige koja će se održati u slikarevu mediteranskom zavičaju u Blatu na Korčuli 20. srpnja 2026.

Na radnom susretu uz ravnatelja Milasa bile su Matičine djelatnice Snježana Radoš i Vesna Kukavica. Slikar se prisjetio uspješne suradnje s Maticom devedesetih i ciklusa izložbi „Vječna domovina“, a ravnatelj Milas je predložio da se suradnja nastavi u idućoj godini, kada bi slikar Sardelić imao izložbu dosad neizlaganih crteža te memoarskih zapisa.

Podsjetimo, Ante Sardelić Kraljević je renomirani akademski hrvatski i kanadski umjetnik. Rođen je 1947. u Blatu na Korčuli. Živi pune 54 godine u Torontu, izlažući diljem svijeta u prestižnim galerijama. Sardelić umije putovati svijetom i bilježiti kistom i dlijetom svoje doživljaje posve bujnog imaginarija. Istodobno je i kozmopolit i patriot, naučivši se diviti svima onima koje je susretao putujući i slikajući na raznim stranama svijeta – ne zanemarujući svoj duboko ukorijenjeni hrvatski identitet. Školu za primijenjene umjetnosti završio je u Splitu 1967., a Akademiju likovnih umjetnosti, Odjel kiparstva, u Zagrebu 1971. Od 1972. živi u Torontu u Kanadi gdje radi kao samostalni profesionalni umjetnik, a bavi se kiparstvom, grafikom, slikarstvom i piše poeziju. Od 1969. izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u galerijama i muzejima metropola diljem svijeta: u Kanadi, SAD-u, Meksiku, Kolumbiji, Argentini, Urugvaju, Peruu, Venezueli, Poljskoj, Portoriku, Indoneziji, Francuskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Španjolskoj, Engleskoj, Italiji, Sloveniji, Belgiji, Japanu, Koreji, Njemačkoj, Hrvatskoj, Brazilu, Australiji, Egiptu. Posebno su ga se dojmile izložbe u New Yorku, Chicagu, Mexico Cityju, Caracasu, Bogoti, Otavi, Hamiltonu, Torontu, Canberri, Fremantleu, Frankfurtu, Windsoru, Melbourneu, Buenos Airesu, Montevideu, Santiagu, Punta Arenasu, Zagrebu, Sarajevu, Dubrovniku, Hamburgu, Pečuhu, Seattleu, Limi, Washingtonu, Jakarti, Clevelandu, Brasiliji, Rimu, Kairu i drevnoj egipatskoj Alexandriji. Od 1987. sudjeluje na desecima  međunarodnih izložbi i bijenala. Potporom kanadske vlade, 1998. ostvaruje putujuću samostalnu izložbu u Hrvatskoj i BiH. Godine 1989. Kanadsko-hrvatska udruga umjetnika proglašava ga umjetnikom godine, a 1995. predsjednik RH Franjo Tuđman ga je odlikovao Redom Danice hrvatske za iznimne zasluge u kulturi. Godine 1997., pod pokroviteljstvom Vlade RH i predsjednika dr. Franje Tuđmana, u Muzeju Mimara u Zagrebu održana je prva izložba iz desetogodišnjeg ciklusa Ante Sardelića Kraljevića „Vječna domovina“ te je potom postavljana u prestižnim izložbenim prostorima diljem svijeta. Hrvatska televizija snimila je dokumentarni film o ciklusu „Vječna domovina“, fokusirajući se na iseljenički život umjetnika Ante Sardelića Kraljevića. Godine 2003. Sardelić postavlja u svetištu u Blatu na Korčuli životni put blažene redovnice Marije Propetoga Isusa Petković u kamenom reljefu veličine 8,5 metara četvornih. Godine 2005., kao pozvani gost umjetnik na Međunarodnom bijenalu u Limi u Peruu, izlaže izložbu „Vječna domovina“. Kameni reljef za oltar Hrvatske crkve u Torontu u Kanadi izrađuje 2006., a ciklus novih djela „Kulturne paralele“ izlaže u muzejima i galerijama na svim kontinentima od 2008. Godine 2009. izradio je i poklonio kamenu skulpturu – reljef, dimenzija 150 x 300 cm, „Vukovar – svjetionik hrabrosti i slobode“, gradu Vukovaru, koja je postavljena pred ulaz u Spomen-dom na Ovčari. Za izuzetne zasluge u promidžbi Republike Hrvatske i rodnoga Blata u svijetu odlikovan je Zlatnim grbom općine Blato (2015.), a umjetnik ističe da mu je to najmilije odličje. Aktivni je član svjetskog pokreta za mir, World Peace Gong, te izrađuje niz monumentalnih skulptura u željezu u sastavu Gong poklona Republike Indonezije Republici Hrvatskoj odnosno gradu Vukovaru. Priprema izradu brončane skulpture, visine pet metara, „Spomenik domovinskog zajedništva“ za rodno Blato. Djela mu se nalaze u galerijama, muzejima i privatnim zbirkama diljem svijeta.

Tekst: Vesna Kukavica

Foto: Marijana Žeželj






Tuesday, 26 May 2026

Bogat program Tjedna Hrvata izvan Republike Hrvatske

Bogat program Tjedna Hrvata izvan Republike Hrvatske

Prvi Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske započeo je 25. svibnja svečanim otvaranjem u Hrvatskoj matici iseljenika izložbom posvećenom životu i stvaralaštvu Virgilija Nevjestića.

U vremenu kad su Hrvati raspršeni diljem svijeta, potreba za povezivanjem, zajedništvom i očuvanjem identiteta snažnija je nego ikada. Upravo zbog te potrebe nastala je reprezentativna manifestacija Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske – mjesto susreta, razmjene i osjećaja pripadnosti svih onih koji, bez obzira na to gdje žive, Hrvatsku nose u srcu. Početkom ožujka na prijedlog Vlade RH Hrvatski sabor proglasio je jednoglasnom odlukom „Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske“, koji će se održavati svake godine u posljednjem tjednu svibnja, uz Dan državnosti, s ciljem jačanja vidljivosti, povezanosti i nacionalne samosvijesti Hrvata izvan domovine te razvoja globalnoga hrvatskog zajedništva.

Prvi Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske započeo je 25. svibnja svečanim otvaranjem u Hrvatskoj matici iseljenika izložbom posvećenom životu i stvaralaštvu Virgilija Nevjestića, jednog od najznačajnijih hrvatskih i europskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, čiji je opus ostavio snažan trag u umjetnosti.

Svečanost otvorenja okupila je brojne uzvanike iz kulturnog, političkog i javnog života, predstavnike hrvatskih zajednica izvan Republike Hrvatske, umjetnike, kao i poštovatelje Nevjestićeva bogatog međunarodnog opusaSvečano otvorenje manifestacije i izložbe uveličao je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, kao i David Vlajčić, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Irena Hrstić, ministrica zdravstva, Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva, Nataša Mikuš Žigman, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Marija Vučković, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i mladih, Alen Ružić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kao i Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH. Program je započeo izvedbom himne Republike Hrvatske u interpretaciji Arijane Gigliani Philipp iz Bosne i Hercegovine, uz klavirsku pratnju Ivana Batoša.

Svečano otvaranje moderirala je Ivana Perkovac, istaknuvši kako otvorenje Tjedna Hrvata izvan RH upravo izložbom Virgilija Nevjestića ima snažnu simboličku vrijednost. Nevjestić je, naime, gotovo cijeli svoj umjetnički vijek proveo u Parizu, gdje je ostvario međunarodnu karijeru, ali je cijelim svojim djelovanjem ostao duboko povezan s hrvatskim identitetom i kulturnim nasljeđem.

U ime domaćina, na otvaranju izložbe prisutnima se obratio ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Zdeslav Milas koji je istaknuo kako hrvatski narod, ma gdje živio, diše istim srcem za svoju domovinu.

„Snažni osjećaj zajedništva, pripadnosti i međusobne povezanosti osobito se osjeća danas među nama u sklopu prvog Tjedna Hrvata izvan RH. Uoči Dana državnosti za domovinsku i iseljenu Hrvatsku nosi posebno značenje i nasljeđe koje je ostavio utemeljitelj suvremene hrvatske države, vizionar hrvatske slobode, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Velikan koji je razumio snagu hrvatskog iseljeništva. I čovjek koji je djelovao upravo ovdje, prije 60 godina, u Matici iseljenika, vjerujući u povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. Suvremeno hrvatsko globalno zajedništvo danas jasnije nego ikada potvrđuje potrebu povezivanja naših rasutih tragova sa svih kontinenata i udaljenih meridijana.  Kontinuitetu čvrstoga umrežavanja između domovine i hrvatskoga svijeta, u godini 75. jubileja, pridonosi i Hrvatska matica iseljenika čija je misija njegovanje nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta Hrvata izvan RH“, rekao je između ostalog ravnatelj Milas.

Vesna Jurić Bulatović, upraviteljica Zaklade Virgilije Nevjestić, nazočnima se obratila naglasivši umjetničku i duhovnu vrijednost opusa Virgilija Nevjestića te važnost njegovog trajnog povezivanja s hrvatskom kulturnom baštinom.

 

Poseban doprinos svečanosti dali su mladi stipendisti – Hrvati izvan Republike Hrvatske – kroz glazbeno-scenski recital. Studentica flaute Lucija Vukov izvela je etidu za solo flautu hrvatskog skladatelja Rudolf Matz, dok su Andrea Nikolovska i Matija Ivković Ivandekić spojili glazbu i poeziju interpretirajući stihove Virgilija Nevjestića.

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas u svom je govoru istaknuo kako odluka o organizaciji Tjedna Hrvata izvan RH nije bila samo formalni čin, već „poruka kako hrvatski narod ne završava samo na granicama Hrvatske i da hrvatski identitet živi gdje god žive hrvatski ljudi u jeziku koji se prenosi generacijama, u vjeri, u uspomenama, u ljubavi prema domovini gdje god bili. Tjedan Hrvata proglašen je kako bi vidljivost Hrvata izvan RH bila veća i jača u hrvatskom javnom prostoru, ali i kako bi hrvatska kultura koja nastaje izvan granica Lijepe Naše dobila zasluženo mjesto te kako bi hrvatski iseljenici, hrvatska manjina i hrvatski povratnici ispričali svoju priču. Priče o odlasku, priče o povratku, priče o identitetu, o Hrvatskoj kao trajnom izboru“, rekao je između ostalog državni tajnik Zvonko Milas.

U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića govorila je saborska zastupnica i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH Zdravka Bušić, koja je u emotivnom govoru između ostalog s okupljenima podijelila prigodne stihove kultne pjesme Drage Ivaniševića koju je, kako kaže, jednom prigodom recitirala u Kanadi gdje je bila u posjetu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

„Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi, i ono dublje s Hrvatskom me veže, s Hrvatskom Hrvata, s patnjama njinim, sa smijehom i nadom, s ljudima me veže, te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi i kud god idem sa mnom je Hrvatska. Isto tako Virgilije je pronosio svoju Hrvatsku i gdje je bio i zato ga danas moramo slaviti i zato mi je drago da otvaramo Tjedan Hrvata njegovom izložbom koju smo nazvali Nostalgija svjetlosti, a ja nekako uvijek dođem s nostalgijom riječi“, rekla je zastupnica Bušić.

U umjetničkom dijelu programa visoki uzvanici i gosti uživali su u izvedbi „Poetičnih etida” hrvatskog skladatelja Rudolfa Matza koje je na flauti izvela Lucija Vukov iz Srbije. Nastupila je i Andrea Nikolovska, Hrvatica iz Sjeverne Makedonije i studentica klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dok je program upotpunio Matija Ivković Ivandekić iz Subotice, student FER-a u Zagrebu i višestruko nagrađivani natjecatelj iz prirodnih znanosti i glazbe, interpretacijom poezije Virgilija Nevjestića.

Središnji trenutak programa bio je govor predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, koji je prigodnim riječima otvorio izložbu „Nostalgija svjetlosti” te time službeno otvorio i Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske.

„Sadržajan program u narednim danima dodatno će osnažiti zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske – jedne od najvažnijih političkih poruka i ostavštine prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Vlada Republike Hrvatske to provodi i u praksi kroz brojne aktivnosti Hrvatske matice iseljenika, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstva demografije i useljeništva te Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ali i horizontalno kroz sve resore, uz sve veća proračunska izdvajanja. Naglasak stavljamo na sve tri sastavnice hrvatskoga naroda izvan domovine: Hrvate kao konstitutivan i ravnopravan narod u BiH, koji imaju našu snažnu podršku kroz brojne precizno definirane programe; hrvatsku nacionalnu manjinu u 12 država; te hrvatsko iseljeništvo diljem svijeta. 

Ovo je prigoda i da se prisjetimo ključne uloge iseljeništva u vremenu stvaranja slobodne i neovisne Hrvatske. Njihov doprinos i napor za međunarodno pozicioniranje u vremenu Domovinskog rata bili su nemjerljivi i izrazito važni za ukupni uspjeh ideje slobodne i samostalne Hrvatske. Želim zahvaliti svim Hrvatima izvan domovine koji pridonose ulaganjima, procesu povratka i promociji u brojnim zemljama svijeta. Upravo nam međusobna povezanost, kontakti i umreženost mogu pomoći da ostvarimo zajedničke ciljeve. Hrvatska je danas ojačala svoj međunarodni položaj. Članica smo EU-a, NATO-a i Schengena, a uskoro i OECD-a. Nakon što smo riješili gotovo sve svoje nacionalne zadaće, usmjereni smo na jedno od najvažnijih pitanja europske današnjice – demografsku revitalizaciju – gdje svoj doprinos mogu dati i Hrvati izvan Hrvatske. Zato pozivamo sve one koji se žele vratiti u domovinu da to učine, a posebno s obzirom na niz pretpostavki koje smo kao Vlada RH za to stvorili. Želim puno uspjeha u svim aktivnostima prvoga Tjedna Hrvata izvan RH, u nadi da će ova inicijativa postati tradicionalan tjedan okupljanja i povezivanja!“, rekao je premijer Andrej Plenković.

U završnom dijelu programa Arijana Gigliani Philipp uz klavirsku pratnju Ivana Batoša izvela je skladbu „Niz bašću” Milana Prebande te ariju „Floramye” iz operete Mala Floramye Ive Tijardovića, čime je svečanost zaključena u ozračju snažnog umjetničkog dojma i zajedništva.

Nakon službenog dijela programa uslijedio je razgled izložbe uz stručno vodstvo autorice izložbe Snježane Pintarić, tijekom kojega su posjetitelji imali priliku detaljnije upoznati bogato i višeslojno stvaralaštvo Virgilija Nevjestića.

Osim toga, Hrvatska pošta izdala je prigodnu poštansku marku povodom manifestacije Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske. Predsjednica Uprave Ivana Mrkonjić uručila ju je na otvaranju premijeru Andreju Plenkoviću.

Inače, izložba donosi presjek najvažnijih faza Nevjestićeva stvaralaštva – od ranih radova nastalih nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu krajem 1960-ih godina, preko koloristički raskošnih akvatinti i ekspresivno-nadrealističkih kompozicija velikih formata iz 1970-ih, pa do monumentalnih grafičkih ciklusa poput „Ex ponto“, „Ex lex“ i „Pariška jesen“ iz 1980-ih godina, u kojima umjetnik sintetizira sva svoja dotadašnja iskustva i likovne preokupacije. 

Posebnu pozornost izazvala je multimedijska projekcija kojom su predstavljeni ostali segmenti Nevjestićeva bogatog opusa, među kojima se posebno istaknulo bibliofilsko izdanje Božanstvene komedije s grafikama Virgilija Nevjestića, jedno od najvrjednijih ostvarenja njegova grafičkog rada. Posebno treba istaknuti kako je umjetnikova cjelokupna ostavština, prema njegovoj želji, dopremljena iz Francuske u Hrvatsku zahvaljujući njegovu nećaku Ivanu Nevistiću i obitelji Nevistić, dok danas o njoj skrbi Zaklada Virgilije Nevjestić, osnovana 2021. godine.


Osim toga, podsjetimo, cijeli Tjedan Hrvata izvan RH obuhvaća vrlo raznolik program – od kazališnih predstava, filmskih projekcija i izložbi do koncerata i stručnih skupova. Glavni događaji održavaju se na Europskom trgu u središtu Zagreba u sklopu Šetnice kulture, gdje se kroz pjesmu, ples, igre, kulturna predstavljanja i bogatu gastroponudu predstavljaju Hrvati izvan Hrvatske. Pridružite se i vi i vaše obitelji tijekom ovih dana brojnim sudionicima iz različitih dijelova svijeta, koji će iz našeg glavnog grada – predstavljajući suvremeno stvaralaštvo – i pritom slati pozdrave na sve strane svijeta, a s posebnim ponosom na hrvatsku tradiciju, jezik i običaje.

Manifestacija Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske zasebnu pozornost posvećuje mladima kako bi kroz sudjelovanje dodatno upoznali svoje korijene i osjetili pripadnost zajednici koja nadilazi granice. U našem je glavnome gradu gotovo tisuću sudionika iz cijeloga svijeta.


Tekst: HMI; Foto: Krasnodar Peršun, ustupljene fotografije

Poveznica : https://matis.hr/novosti/svecano-otvoren-tjedan-hrvata-izvan-republike-hrvatske/














 

 

 

Thursday, 7 May 2026

Vizionar hrvatske slobode s američkog vidikovca

Vizionar hrvatske slobode s američkog vidikovca

 

Na Kliofestu predstavljena knjiga „Bogdan Radica: bibliografija (1922. – 2018.)“ u organizaciji nakladnika Književnog kruga Split i Hrvatske matice iseljenika.

 

Bibliografija radova Bogdana Radice sabrana među korice jedne knjige kapitalan je doprinos hrvatskoj političkoj i kulturnoj misli 20. stoljeća iz pera tog našeg znamenitog mislioca i disidenta s višedesetljetnom američkom adresom.  Knjiga na više od tri stotine stranica donosi cjelovit pregled radova jednog od najznačajnijih hrvatskih intelektualca 20. stoljeća – povjesničara, književnika i publicista, a koji je veći dio života djelovao u Sjedinjenim  Američkim Državama te predstavlja dragocjen prinos hrvatskoj kulturnoj i historiografskoj baštini, te nezaobilazan izvor za interdisciplinarno proučavanje utjecaja naše dijaspore na demokratske procese u domovini druge polovice 20. stoljeća.

Na Kliofestu – Festivalu povijesti, 7. svibnja, održano je tako predstavljanje knjige „Bogdan Radica: bibliografija (1922. – 2018.)“, vrijednog bibliografskog izdanja koje sustavno obrađuje publicistički opus jednog od najplodnijih hrvatskih poliglota i intelektualaca 20. stoljeća koji je u Sjedinjene Američke Države emigrirao i ondje stvarao pune 53 godine kao pisac, novinski kolumnist i sveučilišni profesor moderne europske i svjetske povijesti. Predstavljanje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu organizirali su Hrvatska matica iseljenika i nakladnik Književni krug Split. Na predstavljanju su o knjizi govorili povjesničar dr. sc. Wollfy Krašić i informatologinja dr. sc. Ivana Hebrang Grgić te autori mr. sc. Zdravka Bušić i mr. sc. Ivan Miletić, dok je promociju moderirala Vesna Kukavica, rukovoditeljica Matičina Odjela za nakladništvo. Među istaknutim uzvanicima bili su izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, predstojnik Ureda predsjednika Sabora Matej Brečić; izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, predstojnik Ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka-Petešić; izaslanik ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana, posebni savjetnik dr. sc. Domagoj Knežević; glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević; pomoćnik ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar povjesničar dr. sc. Ivan Hrstić, te prof. dr. sc. Damir Agičić, predsjednik Programskog odbora i utemeljitelj Kliofesta, koji iz godine u godinu na ovom festivalu okuplja vodeće povjesničare iz domovine i inozemstva te mnoštvo studenata povijesti s Filozofskoga fakulteta i Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Povijest hrvatskoga iseljeništva i kulturna povijest Hrvata izvan Republike Hrvatske imaju svoje reprezentativno mjesto u sklopu Kliofesta od njegova utemeljenja. Ovogodišnji program dijasporske tematike poseban je naglasak stavio na iseljeničke bibliografije koje otkrivaju bogatstvo pisane građe o hrvatskoj dijaspori odnosno stvaralaštvu naših ljudi u pokretu koje je sastavni dio i hrvatske kulture i kulturā zemalja u kojima Hrvati žive, od Aljaske do Ognjene zemlje, preko juga Afrike pa sve do Australije i Novoga Zelanda, uključujući europsko susjedstvo. Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslav Milas pozdravio je okupljene uzvanike i posjetitelje promocije te istaknuo značaj ovog djela.

„Prateći recentnu historiografsku produkciju iseljeničke tematike, uočili smo knjigu Književnog kruga iz Splita koja zavrjeđuje posebnu pozornost svojim sadržajem i opsegom u okviru Festivala povijesti. Posrijedi je impresivna knjiga koja ukoričuje više od četiri tisuće bibliografskih jedinica povjesničara i književnika s polustoljetnom američkom adresom, Bogdana Radice, koju su priredili ovdje nazočni autori, magistri znanosti Zdravka Bušić i Ivan Miletić. Ako uspoređujemo visoke stručne standarde u bibliografiji koje provodi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu digitalne epohe, možemo reći da je, kada je iseljeništvo u pitanju, taj standard početkom 21. stoljeća potvrdila doktorica Nataša Bašić sastavivši Retrospektivnu bibliografiju kultne Hrvatske revije, dok je ovaj autorski dvojac Bušić – Miletić proširio naše bibliografske horizonte iščitavajući inozemnu periodiku engleskoga govornog područja u kojoj su rasuta djela povjesničara Bogdana Radice. Jasno, autorski dvojac s Radicom je na američkom tlu dijelio i emigrantsku dramu druge polovice 20. stoljeća, što ih je dodatno osnažilo u izradi ove knjige posvećene perjanici iseljeničkog tiska“, istaknuo je ravnatelj.

U ime nakladnika Književnog kruga Split nazočnima se obratio mr. sc. Luka Marković ističući značaj književne misli i političkog vizionarstva Bogdana Radice te neodoljivi Radičin ponos  na vlastitu mediteransku kolijevku u Splitu u kojoj je rođen.

Povjesničar dr. sc. Wollfy Krašić u svom se izlaganju prisjetio ključnog povijesno-političkog djelovanja Bogdana Radice u američkoj javnosti za vrijeme hladnoratovske podjele svijeta, vizionarski afirmiravši u medijima na Zapadu pravo na samoodređenje hrvatskoga naroda.

„Bitan Radičin doprinos svakako je to što je bio dio intelektualnog kruga koji je već sredinom šezdesetih godina, kroz osobne kontakte i javne tekstove, podržavao djelovanje domovinskih intelektualaca, uključujući i komuniste, od kojih je jedan dio kasnije prešao u disidentske krugove. Tako su temelji onoga što se 1990-ih nazivalo jedinstvom domovinske i iseljene Hrvatske zapravo postavljeni mnogo ranije, u početnim dionicama Hrvatskog proljeća“, objasnio je povjesničar Krašić.

Povjesničar i književnik, slavni Splićanin Bogdan Radica rođen je prije 122 godine u Splitu (1904.), a umro je prije 33 godine u New Yorku (1993.). Doživio je 89 godina i neovisnu suvremenu Republiku Hrvatsku, od toga je pune 53 godine živio i radio u Sjedinjenim Američkim Državama, u koje je emigrirao u svojim zrelim tridesetim. Radica je 18 godina stariji od Franje Tuđmana, kojega je upoznao u kasnim 1960-im u SAD-u i Italiji, a cijenio ga je kao povjesničara i stratega međunarodnog rješenje hrvatskog pitanja.

O bibliografskom značaju knjige govorila je i dr. sc. Ivana Hebrang Grgić, koja je objasnila kako iza ovakvog pothvata stoje dugotrajan rad i iznimna preciznost. Istaknula je kako je ova bibliografija posebno važna u današnje vrijeme kada je u moru informacija ponekad teško prepoznati onu pravu, a upravo takve detaljne i pouzdane informacije ova knjiga doista nudi.

„Ovo nije knjiga koju ćete uzeti i čitati prije spavanja kako biste se zabavili, nego prije svega vrlo važan priručnik u kojem je na jednome mjestu okupljen važan segment hrvatske baštine“, rekla je Hebrang Grgić.

Na kraju su o knjizi govorili autori mr. sc. Zdravka Bušić i mr. sc. Ivan Miletić. Saborska zastupnica i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske objasnila je kako su proveli mjesece i mjesece skupljajući i pregledavajući djela Bogdana Radice. Otkrila je kako je dio materijala stigao avionom u kutijama, a neka djela bilo je vrlo teško očitati jer su dostupna isključivo u tiskanom obliku koji mora odoljeti zubu vremena i biti zaštićen.

Mr. sc. Bušić istaknula je i kako ovo djelo za nju ima poseban značaj jer je Bogdan Radica ostavio dubok trag u njezinu životu. Prisjetila se njihovih susreta u New Yorku, ali i činjenice koliko su mladi u emigraciji mogli naučiti od njega, ne samo hrvatski studenti već i američka studentska zajednice kojoj je Radica desetljećima predavao europsku i svjetsku povijest i povijest umjetnosti. „Potaknuo nas je na rad, na razmišljanje, upućivao nas je kako da se ne izgubimo u tom velikom svijetu. Bogdan Radica za nas je bio svjetionik. Sve ove sate, dane i mjesece rada od srca sam posvetila čovjeku koji me toliko toga naučio“, rekla je autorica Bušić te pozvala studente Fakulteta hrvatskih studija i Filozofskoga fakulteta koji su prisustvovali promociji da svakako pročitaju djela Bogdana Radice. Izlaganja promotora, te autorskog dvojcā Bušić -Miletić i nakladnika o djelu i nasljeđu Bogdana Radice pokazala su koliko su teme hrvatske kulturne i političke baštine, kao i uloga iseljeništva u očuvanju i predstavljanju hrvatskog identiteta u svijetu i danas važne i aktualne.

Knjiga se mogla kupiti na štandu Književnog kruga Split.

 

Tekst i foto: HMI, ustupljene fotografije  

 

 

Potpisi fotografija

01

Zdeslav Milas, Vesna Kukavica, Wollfy Krašić, Ivana Hebrang Grgić, Zdravka Bušić i Ivan Miletić

02

Visoki uzvanici i izaslanici predsjednika Sabora RH, Vlade RH i ministra vanjskih i europskih poslova na promociji knjige Zdravke Bušić i Ivana Miletića

03

Luka Marković – Književni krug Split, nakladnik bibliografije slavnog Splićanina Bogdana Radice koji je kao emigrant živio u Americi pune 53 godine

04

Damir Agičić, Vesna Kukavica, Wollfy Krašić, Ivana Hebrang Grgić, Zdravka Bušić i Ivan Miletić

05

Promotori Wollfy Krašić i Ivana Hebrang Grgić i autorski dvojac Zdravka Bušić i Ivan Miletić

06

Četiri tisuće bibliografskih jedinica:  „Bogdan Radica: bibliografija (1922. – 2018.)“ – priređivači i autori Zdravka Bušić i Ivan Miletić, Književni krug Split, 2025, 336 str.

07

Štand na Kliofestu nakladnika Književni krug Split