30. Forum hrvatske nacionalne manjine

Knjižnice i društvene mreže u fokusu Matičina jubilarnog 30. Foruma hrvatske nacionalne manjine iz europskog susjedstva

Na jubilarnom 30. Forumu hrvatske nacionalne manjine u Hrvatskoj matici iseljenika knjižnice i društvene mreže pokazale su se kao dva lica iste priče – priče o opstanku jezika, identiteta i zajednice u 12 europskih država.

U Zagrebu je 5. prosinca 2025. održan jubilarni 30. Forum hrvatske nacionalne manjine u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, tradicionalno okupljajući predstavnike hrvatskih manjinskih zajednica iz 12 europskih država, stručnjake, znanstvenike i predstavnike hrvatskih državnih institucija. Ovogodišnji Forum, posvećen temi „Knjižnice i društvene mreže hrvatske manjine u europskome susjedstvu“, pokazao je kako se identitet, jezik i kulturna baština hrvatskih manjina održavaju i razvijaju u doba sve snažnije digitalizacije.

Sudionike je u prepunoj velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika pozdravio ravnatelj HMI-ja mr. sc. Zdeslav Milas pritom istaknuvši: „Posljednjih godina svjedočimo značajnim promjenama u načinima na koje ljudi – pogotovo učenici i studenti, konzumiraju pisani sadržaj, što se nadasve odražava među mladim naraštajima koji odrastaju u digitalnom okružju. Misija ovoga Foruma je prepoznati izazove i prikazati postignuća hrvatskih manjina u kulturi čitanja i knjižničarstvu digitalne epohe te osmisliti nove profile suvremenih knjižnica u hrvatskoj manjinskoj zajednici – raspršenoj u 12 okolnih zemalja višejezičnoga europskog susjedstva. Želja nam je da naš današnji skup uz dijalog i ideje stvori smjernice u vidu zaključaka za što bolju afirmaciju novih oblika čitanja i knjižničarstva kao sastavnoga dijela suvremenoga hrvatskoga kulturnog zajedništva.“

Obljetnički Forum uveličali su brojni visoki gosti – ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i ujedno izaslanik premijera dr. sc. Gordan Grlić Radman, izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH Zdravka Bušić, predsjednik Savjeta Vlade za Hrvate izvan RH i predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Ivan Gugan, zastupnica u Hrvatskome saboru i predsjednica Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić, izaslanik državnoga tajnika Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, Vedran Iskra, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, vlč. Tomislav Markić, te Mate Granić, posebni savjetnik predsjednika Vlade za vanjsku politiku. „Komunikacija i suradnja, učenje i kulturno stvaranje sele se sve više u ovaj prostor digitalnih  knjižnica, čime kulturne institucije dobivaju novu proširenu ulogu – ne samo kao čuvarice naslijeđa, nego stabilnog mosta prema budućim naraštajima. Hrvatska vlada prepoznaje te potrebe i podupire aktivnostima koje osiguravaju dostupnost hrvatske kulture, jezika i povijesti u suvremenim oblicima. Digitalizacija, društvene mreže i nove tehnologije nisu konkurencija tradiciji, one su samo prigoda i mogućnost da naši ljudi, bez obzira na to gdje žive, imaju pristup sadržaju koji ih povezuje s korijenima“, istaknuo je ministar Grlić-Radman.

Brojni predstavnici Diplomatskog zbora

Forumu su nazočili veleposlanici Austrije, Crne Gore, Češke, Kosova i Slovačke u Republici Hrvatskoj – njihove ekscelencije Yvonne Tončić Sorinj, Dejan Vuković, Milan Hovorka, Martin Berishaj, Hana Kovačova, u ime mađarskog veleposlanstva konzul g. Radován Rusz i izaslanica veleposlanika Slovenije Tamara Palanka, a u Zagreb su stigli i predstavnici diplomatskog zbora Republike Hrvatske u Kosovu, Mađarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji – njihove ekscelencije Danijela Barišić, Mladen Andrlić, Nives Tiganj, Marija Kapitanović, Aleksandar Heina, Boris Grigić te generalni konzul u Subotici Velimir Pleša.

U svojim izjavama istaknuli su da je Forum danas ključna platforma za međusobno povezivanje hrvatskih manjinskih zajednica, kao i za kreiranje politika koje pridonose njihovu očuvanju. „Forum hrvatske nacionalne manjine je događaj koji već tri desetljeća predstavlja prostor dijaloga, suradnje i zajedničkog promišljanja o položaju i ulozi manjinskih zajednica. U vremenu velikih demografskih i društvenih izazova, Forum dobiva dodatnu važnost jer omogućuje razmjenu ideja i zajedničke korake naprijed“, istaknuo je Vedran Iskra u svom obraćanju.

Jezik kao identitetski temelj

Uvodna izlaganja usmjerila su pozornost na jezik kao temeljnu nit cijelog skupa. Dr. sc. Domagoj Vidović iz Instituta za hrvatski jezik podsjetio je na to da se hrvatska povijest mogla sažeti u krilaticu „jedinstvo u različitosti“ – a upravo je jezik taj koji je ujedinjavao Hrvate i u vremenima kada nije bilo vlastite države. On danas živi u različitim varijantama: u gradišćansko-hrvatskome književnom jeziku, u moliškim govorima koji doživljavaju pjesničku renesansu, u hrvatskim zajednicama u Crnoj Gori i Srbiji koje se suočavaju i s asimilacijom i s negiranjem jezika. Dr. sc. Silvestar Balić iz Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj analizirao je kontinuitet hrvatske tiskane riječi u Mađarskoj, podsjećajući da su na tom prostoru, koji se danas često ne doživljava kao dio hrvatskoga kulturnog prostora, nastajala ključna djela hrvatske kulture. „Nakladništvo Hrvata u Mađarskoj nije tek fusnota, nego važna nit u ukupnoj mreži hrvatske pisane baštine“, naglasio je.

Baština, zavičaj i nove tehnologije

Prvi panel stručnog programa bio je posvećen ulozi knjižnica hrvatskih manjinskih zajednica, koje su tijekom povijesti bile temeljni čuvari jezika, knjige i kulturnog pamćenja, a danas se transformiraju u hibridna mjesta znanja — fizička i digitalna. Pod moderatorskim vodstvom Tatjane Rau panel je otvorio raspravu o moći knjižnica kao prostorima identiteta, znanja i okupljanja.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Josip Bako predstavio je projekt „Zavičajne knjižnice Biblioteca Croatica“, koja kombinira klasične zbirke s digitaliziranim sadržajima i topotekom „Baština Hrvata u Srbiji“. Ana Vuksanović iz Crne Gore skrenula je pažnju na to da knjižnice manjina danas nose dvostruku odgovornost: čuvanje baštine i aktivno djelovanje protiv asimilacije, posebno u digitalnom okruženju koje mijenja načine pristupa znanju.

Iz Slovačke je Jive Maász predstavio svoju jedinstvenu zbirku starih hrvatskih knjiga i molitava iz Čunova – osebujan privatni muzej koji svjedoči o razvoju gradišćansko-hrvatskoga jezika. Iz Slovenije je Koraljka Čeh predstavila model „knjižnih kutaka“ u hrvatskim društvima, koji su iz spontanih inicijativa prerasli u lokalne kulturne centre.

Dr. sc. Sofija Klarin Zadravec, pomoćnica glavne ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, izložila je kako NSK gradi i digitalno objedinjuje zbirku Croatica, naglašavajući važnost uključivanja i inozemne Croatice u nacionalni korpus.

Uz antropološku perspektivu, prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Katedra za migracije i manjinske zajednice prikazala je knjižnice manjina kao multifunkcionalne prostore zajednice, a doc. dr. sc. Vlatko Smiljanić s Odjela za kroatologiju Fakulteta hrvatskih studija ponudio je kroatološki model razumijevanja zavičajnosti kao dinamične identitetske kategorije. Đuro Vidmarović dao je svoj osvrt na važnost digitalizacije knjižnih djela koja podrazumijevaju suradnju hrvatskih institucija u tom pothvatu, ali i istaknuo da digitalizacija ne podrazumijeva samo literaturu, već i razne dokumente koji su važni za povijest Hrvata na nekom prostoru.

U raspravi je dr. sc. Andrija Handler, ravnatelj Zbirke sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj, rekao kako je Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću pokrenulo projekt zajedničkoga knjižničarskog sustava gradišćanskih Hrvata u sve tri države. A Ivan Dobra, glavni urednik novine „Hrvatska graničica“ govorio je životu karaševskih Hrvata. Darko Perić, potpredsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, osvrnuo se iznimno veliku ulogu Knjižnice „Ljudevit Gaj“ u Donjoj Lastvi koja je smještena u tamošnjem Domu kulture, a koja je vraćena u vlasništvo Republike Hrvatske nakon višegodišnjih diplomatskih napora hrvatske diplomacije.

Virtualni arhivi zajednice

Drugi dio Foruma bio je posvećen društvenim mrežama koje danas, kako je istaknuto, funkcioniraju kao nove virtualne knjižnice — mjesta u kojima se pohranjuju sjećanja, dokumentiraju aktivnosti, prenosi jezik i povezuju raspršeni članovi zajednice.

Uz moderiranje Katarine Jelić, panel je otvorio pogled na digitalne platforme kao nova mjesta okupljanja, dokumentiranja i dijeljenja identiteta – osobito među mladima.

Dr. sc. Robert Hajszan, predsjednik Panonskoga instituta u Austriji i „distributer“ on-line pošiljki Panonskoga lista, govorio je o razvoju pismenosti gradišćanskih Hrvata, naglašavajući ulogu suvremenih digitalnih alata u prezentiranju povijesnih tekstova i promicanju gradišćansko-hrvatskoga jezika.

Timea Šakan Škrlin, ravnateljica nakladničke kuće „Croatica d.o.o.“, predstavila je opsežan digitalni sustav „Croatice“ – mrežne stranice, YouTube kanala, te Facebook i Instagram platforme kojima se informira, arhivira i povezuje hrvatska zajednica u Mađarskoj.

Iz Italije je Francesca Sammartino, predsjednica Zaklade „Agostina Piccoli“, članica udruge KroaTarantata i urednica web radija „Čujemo se“, prikazala kako moliškohrvatska zajednica – nekoć komunikacijski izolirana – danas preko platformi poput „Riča živa“, web-radija „Čujemo se“ i društvenih mreža uspijeva oživljavati jezik, glazbu i običaje. O izazovima i mogućnostima manjinskog novinarstva u eri društvenih mreža govorila je Tereza Grandić, glavna urednica „Hrvatskih novina“ iz austrijskoga Gradišća. Naglasila je kako je svakodnevni rad „Hrvatskih novina“ postao isprepleten s online objavama i digitalnim arhiviranjem te da digitalni mediji omogućuju bržu vidljivost događaja iz brojnih gradišćanskih sela i austrijskih gradova.

Kako se mala, ali vrlo aktivna hrvatska zajednica u Skoplju sve više okreće društvenim mrežama kako bi održala vidljivost objasnio je Marko Vidaček iz Makedonsko-hrvatskog društva. Istaknuo je važnost zajedničkih online projekata s mladima te razvoj digitalnog sadržaja koji povezuje Makedonce i Hrvate.

Denis Lipozenčić iz Hrvatskoga nacionalnog vijeća Srbije, predstavljajući presjek digitalnih inicijativa HNV-a, istaknuo je važnost kvalitetnog i profesionalnog sadržaja na društvenim mrežama. Također je istaknuo kako digitalni kanali postaju ključni alat za rad s mladima koji u Srbiji često nemaju izravnu priliku za formalno obrazovanje na hrvatskome jeziku.

Izv. prof. dr. sc. Mario Bara s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta naglasio je da društvene mreže postaju „dinamične knjižnice kolektivnog sjećanja“ – prostori u kojima se identitet aktivno rekonstruira i prenosi, dok je Vjekoslav Blazsetin iz Instituta za istraživanje migracija prikazao kako Instagram profili kulturnih udruga spontano postaju vrijedna baštinska arhiva.

Ovom prigodom Ministarstvo kulture i medija RH uručilo je predstavnicima hrvatskih manjina poveći paket knjiga koje Ministarstvo sufinancira, vrijedan doprinos obogaćivanju njihovih knjižničnih zbirki i svakodnevnom radu na očuvanju jezika i kulture.

Završnu riječ održala je prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta istaknuvši da knjižnice i digitalne platforme – iako različite po formi – zajedno stvaraju suvremeni identitetski mozaik hrvatskih manjina. „Važno je poticati suradnju, umrežavanje i zajedničke projekte, kako bismo i u digitalnom dobu sačuvali dubinu kulturne baštine“, zaključila je.

Forum potvrđuje svoju ulogu: zajednica u dijalogu, identitet u razvoju

Jubilarni 30. Forum hrvatske nacionalne manjine još jednom je potvrdio da se hrvatske manjinske zajednice, unatoč različitim izazovima – od asimilacije do demografskih promjena – nalaze u stalnom dijalogu s matičnom domovinom. Knjižnice i društvene mreže pokazale su se kao ključni mostovi koji povezuju prošlost i budućnost, tradiciju i inovaciju, lokalno i transnacionalno. Forum je otvorio nova pitanja i potaknuo perspektive koje će zasigurno oblikovati buduće projekte, istraživanja i suradnje među hrvatskim manjinama i institucijama Republike Hrvatske.

Promocija knjige o doseljenju Hrvata u Gradišće

Forum je zaključen promocijom knjige o doseljenju Hrvata u Gradišće, „450 ljet Hrvati i Hrvatice u Novom Selu“ urednika i autora Petra Tyrana. Knjiga sadrži više od 300 stranica velikoga enciklopedijskog formata, a Vesna Kukavica, Zdeslav Milas, Sara Marđetko i sam autor govorili su o ovoj knjizi.

Petar Tyran je antologičar zapaženih pjesničkih pregleda, prevoditelj i  inicijator znanstvenih skupova. Ljubitelj tradicijske kulture i najgorljiviji zagovornik „Kola Slavuj“, studentskog ansambla koji u Beču njeguje hrvatsku baštinu. Jedan je od najslavnijih organizatora  tradicijskih manifestacija gradišćanskih Hrvata – kakvom se u javnosti nametnuo Bal u Beču. Trenutačno je aktivist najznačajnijega fundamentalnoga obrazovnog i razvojnog projekta dvojezične Hrvatske škole u glavnome gradu Austrije, a u svome fascinantnome publicističkom opusu stoji mu i titula najdugovječnijeg urednika „Hrvatskih novina“, tjednika gradišćanskih Hrvata iz Beča.

Govoreći o knjizi „450 godina Hrvatica i Hrvata u Novom Selu“ urednika i autora Petra Tyrana ravnatelj Hrvatske matice iseljenika je, uz ostalo, kazao: „Izdavač ove jedinstvene dvojezične knjige je mjesno Društvo za muzej i kulturu (MUK). Posrijedi je znanstveno, književno, duhovno, muzičko, jezično i folklorno putovanje kroz povijest i sadašnjost Novoga Sela na Hati. Izdanje je bogato ilustrirano fotografijama, faksimilima dokumenata te kartografskom građom.  Novo Selo je živopisno naselje u austrijskoj saveznoj državi Gradišće, administrativno pripada Kotaru Željezno-okolica. Školski kazano, ova knjiga žanrovski predstavlja zbornik radova sa istoimenog znanstvenog i stručnog skupa koji je organiziralo tamošnje Društvo za muzej i kulturu (MUK). Znanstveni skup je priređen u čast doseljavanja Hrvata i Hrvatica u Novo Selo oko 1569. ljeta ili malo ranije, slaveći ovom znanstvenom valorizacijom polu-tisućljetni boravak hrvatskoga čovjeka na Hati,  jer se obljetnička godina mjeri od 1570. do 2020, kada je znanstveni skup održan: raštrkano i hibridno u općepoznatim pandemijskim uvjetima koronavirusa.  Uz uvod urednika Petra Tyrana na dva jezika, knjiga je razdijeljena na 4 tematske cjeline: Povijest, Jezik i književnost; Crkva i njezine ličnosti; te četvrta cjelina koja nosi naziv Kultura. Uvršteni su radovi sljedećih autora i autorica: Nikola Benčić, Katharina Egger, Snježana Herek, Georg Holzer, Radoslav Jankovič, Alojz Jembrih, Johann Karall, Roman Kriszt, Jive Maasz, Gerhard Neweklowsky, Hani Reibach, Linda Schneider, Wolfdieter Škodler, Filip Tyran, Katarina Tyran i Petar Tyran. Priloge su također objavili i  Herbert Brettl, Gerhard Baumgartenr i Helmut Stefan Miletić…Nadalje, knjiga u obliku zbornika posjeduje pouzdan znanstveni aparat te na kraju donosi, uz Epilog, i  Pogovor ugledne bečke novinarske Snježane Herek s medijskim odjecima  i dojmovima mještana s tog znanstvenog skupa, kao i sažetke na više jezika koji se govore u tom prostoru, uključujući i engleski jezik. Na par stranica (od 299 do 301) objavljene su kratke biografije sudionika znanstvenog skupa i ujedno autora priloga.

Kako sam formativne godine svoje mladosti proveo u Beču – iz tog popisa autora vidim i prepoznajem da je Petar Tyran okupio respektabilnu ekipu tamošnjih intelektualaca. Kuriozitet ove knjige je povijesna karta o naseljavanju današnjih gradišćanskih Hrvata u 16 stoljeću – koju je izradio Radoslav Janković iz Slovačke, znan kao aktivist i muzikolog te vrsni poznavatelj hrvatske kulturne i povijesne baštine srednjoeuropskoga prostora. Taj je etnomuzikolog, tragajući za pučkim napjevima, zapisao više od četiri stotine toponima hrvatskih mikro sredina, odnosno sela koja su naselili Hrvati u ondašnjem povijesnom izbjegličkom migrantskom valu pred Osmanlijama.

Molim razumijevanje što posebno pohvaljujem Philipa Tyrana koji je grafički vrlo lijepo oblikovao knjigu, istaknuvši fantastično prepoznatljive vizualne elemente, tako da se knjiga iščitava s lakoćom. Novo Selo i Hati su, čini se nakon čitanja ove knjige, pozicionirani kao kulturni centar Gradišća.  Teme izumiranja gradišćanskohrvatskoga jezika jesu izazovne, ali dok je duha i slova ove knjige, ovoga zbornika radova, urednika Petra Tyrana, teško je vjerovati da se to može dogoditi„, zaključio je Milas.

Tekst: HMI / Foto: Jurica Galović, ustupljene fotografije HMI

- - - - - - 

Poštovane kolegice i kolege, dragi Petar,

 - dobar dan i dobro došli na svečanu promociju knjige „450 ljet  Hrvata i Hrvatica u Novom Selu“ urednika Petra Tyrana.

Izdavač ove jedinstvene dvojezične knjige je mjesno Društvo za muzej i kulturu (MUK). Posrijedi je znanstveno, književno, kako piše u knjizi - seljačko, duhovno, muzičko, jezično i folklorno putovanje kroz povijest i sadašnjost Novoga Sela na Hati. Izdanje je bogato ilustrirano fotografijama, faksimilima dokumenata te kartografskom građom. 

Novo Selo je živopisno naselje u austrijskoj saveznoj državi Gradišće, administrativno pripada Kotaru Željezno-okolica. Školski kazano, ova knjiga žanrovski predstavlja zbornik radova sa istoimenog znanstvenog i stručnog skupa koji je organiziralo tamošnje Društvo za muzej i kulturu (MUK).

Znanstveni skup je priređen u čast doseljavanja Hrvata i Hrvatica u Novo Selo oko 1569. ljeta ili malo ranije, slaveći ovom znanstvenom valorizacijom polu-tisućljetni boravak hrvatskoga čovjeka na Hati,  jer se obljetnička godina mjeri od 1570. do 2020, kada je znanstveni skup održan: raštrkano i hibridno u općepoznatim pandemijskim uvjetima koronavirusa. 

Uz uvod urednika Petra Tyrana na dva jezika, knjiga je razdijeljena na 4 tematske cjeline: Povijest, Jezik i književnost; Crkva i njezine ličnosti; te četvrta cjelina koja nosi naziv Kultura. Uvršteni su radovi sljedećih autora i autorica:

Nikola Benčić, Katharina Egger, Snježana Herek, Georg Holzer, Radoslav Jankovič, Alojz Jembrih, Johann Karall, Roman Kriszt, Jive Maasz, Gerhard Neweklowsky, Hani Reibach, Linda Schneider, Wolfdieter Škodler, Filip Tyran, Katarina Tyran i Petar Tyran. Priloge su također objavili i  Herbert Brettl, Gerhard Baumgartenr i Helmut Stefan Miletić…

Nadalje, knjiga u obliku zbornika posjeduje pouzdan znanstveni aparat te na kraju donosi, uz Epilog, i  Pogovor ugledne bečke novinarske Snježane Herek s medijskim odjecima  i dojmovima mještana s tog znanstvenog skupa, kao i sažetke na više jezika koji se govore u tom prostoru, uključujući i engleski jezik.

Na par stranica (od 299 do 301) objavljene su kratke biografije sudionika znanstvenog skupa i ujedno autora priloga.

Kako sam formativne godine svoje mladosti proveo u Beču – iz tog popisa autora vidim i prepoznajem da je Petar Tyran okupio respektabilnu ekipu tamošnjih intelektualaca. Kuriozitet ove knjige je povijesna karta o naseljavanju današnjih gradišćanskih Hrvata u 16 stoljeću – koju je izradio Radoslav Janković iz Slovačke, znan kao aktivist i muzikolog te vrsni poznavatelj hrvatske kulturne i povijesne baštine srednjoeuropskoga prostora. Taj je etnomuzikolog, tragajući za pučkim napjevima, zapisao više od četiri stotine toponima hrvatskih mikro sredina, odnosno sela koja su naselili Hrvati u ondašnjem povijesnom izbjegličkom migrantskom valu pred Osmanlijama.

Molim razumijevanje što posebno pohvaljujem Philipa Tyrana koji je grafički vrlo lijepo oblikovao knjigu, istaknuvši fantastično prepoznatljive vizualne elemente, tako da se knjiga iščitava s lakoćom. Novo Selo i Hati su, čini se nakon čitanja ove knjige, pozicionirani kao kulturni centar Gradišća.

Teme izumiranja gradišćanskohrvatskoga jezika jesu izazovne, ali dok je duha i slova ove knjige, ovoga zbornika radova, urednika Petra Tyrana, teško je vjerovati da se to može dogoditi.

Čitajući knjigu smatram važnim slijedeća izlaganja, odnosno slijedeće uvrštene članke i priloge.

Na prvom je mjestu ističem odličan članak akademika Nikole Benčića koji govori o razlozima doseljenja i broju te podrijetlu Hrvata koji su se doselili u Novo Selo. Spomenuti Radoslav Janković – koji ima više priloga - napisao je izvrstan članak o tradicijskim pjesmama gradišćanskih Hrvata „jačkama“ među sjevernom skupinom gradišćanskih Hrvata – Hatima. Predstavio je zatim „Jandrofski jačkar“ zbirku „jački“ iz Jandrofa u današnjoj Slovačkoj.

O istraživanjima novoselskih „jački“ istaknutog hrvatskog etnologa i folkloriste Ivana Ivančana, u knjizi je objavio zanimljiv tekst Filip Tyran. Poljodjelskim imanjima, „marofima“ oko Novog Sela bavio se  autor Herbert Brettl. Književno-jezičnim izvorima za proučavanje jezika gradišćanskih Hrvata u sjevernom Gradišću u 19. stoljeću pozabavio se i opisao ih emeritus Alojz Jembrih s Fakulteta hrvatskih studija iz Zagreba.

Nadalje, sakupljač  i kolekcionar Jive Maász izlagao je o hrvatskim molitvenicima kroz stoljeća među Hrvatima – Hatima.

Akademik Nikola Benčić ima također više priloga, a u ovom drugom bavio se jezičnom reformom Matijaša Laaba i njegovim  „Katekizmušom“. Čitateljima će zasigurno biti zanimljivo izlaganje i objavljeni prilog koji je imao Georg Holzer  o tradicijskom „koledanju“, božićnom i novogodišnjem čestitanju u selima Gradišća. Gerhard Baumgartner u knjizi je objavio prilog o gradišćanskim Hrvatima pod nacističkom vlašću, a posebno je potresan njegov prilog o žrtvama nacizma u Novom Selu. Pojavnošću hrvatskog jezika u Novom Selu, njegovom poviješću i jačanjem svijesti o važnosti hrvatskog jezika bavila se studiozno mlada slavistica Katarina Tyran.

O dvojezičnim natpisima mjesta, ulica i trgova izlagao je i pisao Petar Tyran. O obilježjima poljodjelstva i pojavi najstarijih poljodjelskih strojeva u Novom Selu piše istraživač Wolfdieter Škodler.

 

Zaključno, kao čitatelji imate barem 36 razloga da prelistate ovu knjigu koju Vam od srca preporučujemo!

Čestitam svim autorima u knjizi, a posebno autoru i uredniku ove vrijedne knjige  mom dragom prijatelju Petru Tyranu!

Živjeli!

Mr. sc. Zdeslav Milas

- - - - - - 

Petar Tyran, istaknuti je austrijski intelektualac,  urednik, publicist i književnik.  Antologičar zapaženih pjesničkih pregleda, prevoditelj i  inicijator znanstvenih skupova. Ljubitelj tradicijske kulture i najgorljiviji zagovornik „Kola Slavuj“, studentskog ansambla koji u Beču njeguje hrvatsku baštinu. Jedan je od najslavnijih organizatora  tradicijskih manifestacija gradišćanskih Hrvata – kakvom se u javnosti nametnuo Bal u Beču. Trenutačno je aktivist najznačajnijeg fundamentalnog obrazovnog i razvojnog projekta dvojezične Hrvatske škole u glavnom gradu Austrije.

Urednik je i suautor knjige „450 ljet Hrvata i Hrvatica u Novom Selu“, knjige koja opseže više od 300 stranica velikog enciklopedijskog formata. Još važnije - naš je Petar odgovoran obiteljski čovjek. Njegova su odrasla djeca akademski višejezični građani – glazbenici i filolozi, školovani od Sveučilišta u Beču do prestižnog berlinskoga Humboldtova sveučilišta, na kojemu je doktorirala njegova kćer slavistica Katarina Tyran. Nikada ga nismo sreli da u ruci ne drži fotoaparat. Instagram je njemu, uz riječ, uz publicističku i poetsku riječ, u duši! U svome fascinantnom publicističkome opusu najdugovječnijeg urednika Hrvatskih novina, tjednika gradišćanskih Hrvata iz Beča odnosno Željeznog – riječju i slikom je zabilježio kroniku toga dijela našega naroda dugu čak 40 godina. Lik i publicistički opus Petra Tyrana povezuje na osobit način publicistiku Gutenbergove i Zuckerbergove galaksije – čiji smo svakodnevni konzumenti. O tome najbolje svjedoče, uz ovu knjigu koju danas promoviramo, digitalizirana godišta Hrvatskih novina dostupna u elektroničkom repozitoriju Austrijske nacionalne knjižnice za proteklih 115 ljeta na Panonskome tlu, od Pinkovca preko Beča do zapadne Mađarske te Češke i Slovačke. Klikneš mišem na zaslonu računala od 1983. do 2024. Tyranovu novinsku seriju i na jednom mjestu vidiš sliku jednog bogatog hrvatskog života opisanog u Hrvatskim novinama.  Vi zasigurno znate da tu serijsku publikaciju od 2024. godine  odlično vodi ovdje nazočna nova i dobro obrazovana mlada urednica Tereza Grandić.

Podsjetimo, Petar Tyran rođen je u Novom Selu u  Austriji 27. X. 1955. Nakon školovanja u rodnoj sredini, gimnaziju je završio u Beču, gdje je studirao anglistiku, filozofiju i slavistiku. Kako Tyran formativne godine provodi sedamdesetih u najpoznatijoj prijestolnici europske kulture, nije neobično da se razvio u jednu od najistaknutijih ličnosti gradišćanskih Hrvata na prijelazu 20. u 21. stoljeće.

Bio je predsjednik Hrvatskoga akademskog kluba u Beču osamdesetih. Vodio je Institut za narodne grupe u Austriji i bio je urednikom njegovog časopisa „Pokus“. Od 1983. do 2024. godine urednik je spomenuto tjednika Hrvatske novine, renomiranog lista gradišćanskih Hrvata koji se čita u pet država (Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj). Objavljuje eseje, kazališne kritike, pjesme i putopise u austrijskim, madžarskim, rumunjskim i hrvatskim časopisima. Priredio je više dvojezičnih antologija suvremenoga gradišćanskohrvatskoga pjesništva, od one čuvene antologije „Ptići i slavuji“ (s Herbertom Kuhnerom, 1983) do najnovije književne antologije „Rušimo granice“. Urednik je zapaženog  publicističkog djela „Hrvatski bal u Beču“ (2007) te spomen knjige o „Hrvatskim novinama kroz stoljeća“ (2024.). Član je Društva hrvatskih književnika te hrvatskog i austrijskog PEN Centra. Zaključno, Tyran se najviše istaknuo višedesetljetnim radom na očuvanju i promociji identiteta (jezika i kulture) gradišćanskih Hrvata u srednje-europskom prostoru i dosljednim zalaganjem za manjinska prava hrvatske zajednice u Austriji. U okviru Interlibera primio je za svoj višedesetljetni predani rad priznanje Hrvatske matice iseljenika za publicistiku. Generacija Petra Tyrana uvela je elektronsko izdanje Hrvatskih novina te sudjelovala u projektu digitalizacije te serijske publikacije koja je obilježila gradišćanske Hrvate kroz prošlost i sadašnjost.

 

Kako je knjiga „450 ljet Hrvata i Hrvatica u Novom Selu “ fokusirana dobrim dijelom na jezik – dopustite mi jednu malo dulju digresiju.

 

U Gradišću, pa tako i u Novom Selu, očuvala  se tradicija hrvatskoga jezika u  „nimškom oceanu“, što zaslužuje veliku pozornost kakvu je tom eko-lingvističkom fenomenu pružio znanstveni skup o pola tisućljeća hrvatske nazočnosti u Novome Selu - u kojem je rođen urednik ove knjige Petar Tyran.

Vi zasigurno znate kako pod terminom „gradišćanskohrvatski“ najčešće se ne podrazumijeva samo jezik Hrvata koji naseljavaju austrijsku saveznu zemlju Gradišće, već taj pojam obuhvaća i područja hrvatskih naselja u današnjoj zapadnoj Mađarskoj duž mađarsko - austrijske granice, hrvatska naselja u okolici Bratislave, u južnoj Moravskoj u blizini Drnholca te u Donjoj Austriji. Hrvatski se govori u više „jezičnih otoka“, koji se prostiru unutar svih gradišćanskih kotara uz iznimku kotara Jennersdorf u južnom Gradišću.  Jedan od uvrštenih autora u ovoj knjizi  - ugledni hrvatski jezikoslovac i kroatolog -  Alojz Jembrih ističe kako se „Jezik gradišćanskih Hrvata u Austriji razvija tijekom stoljeća  na tradiciji crkvene propovijedi, molitvenika, evanđelistara, pjesmarica i narodnoga prosvjećivanja. Dakle to je jezik koji je odgovarao narodnim težnjama i

potrebama postavši tako iznaddijalekatsko sredstvo u relativno polivalentnoj funkciji književnog jezika“. Najstariji poznati zapisi na hrvatskome jeziku u Gradišću su: Oče naš i Uskrsna pjesma koje nalazimo u znamenitom Klimpuškom rukopisnom fragmentu iz 1564. godine.  U drugoj polovici 19. stoljeća središnja vlada u Beču počinje podupirati izgradnju samostalne gradišćanskohrvatske kulture. Zakonom o pučkim školama iz 1848. godine institucionalizirana je nastava na materinskome jeziku, a sve je veća potreba za udžbenicima dovela do jačanja i ujednačavanja pisanoga jezika temeljenog na čakavskim i ikavskim dijalektima te do preuzimanja hrvatskoga pravopisa.

 

Osnovica gradišćanskohrvatskog jezika čakavski je dijalekt.

Nužno je istaknuti kako se s obzirom na dijalektološke i kulturnopovijesne posebnosti najčešće govori o pet  glavnih skupina gradišćanskih Hrvata: Hati, Paljanci, Dolinci, Vlahi i Štoji.

Proces standardizacije gradišćanskohrvatskoga idioma odnosno jezika vrlo je zanimljiv. Po pitanju pismenog, odnosno standardnoga jezika Hrvati u Gradišću nisu išli stopama Hrvata u domovini, a te su se razlike s vremenom pretvorile u izazov.

Osamdesetih se gradišćanskohrvatski jezični idiom standardizira, a danas kada je hrvatski jezik jedan od službenih jezika Europske unije vrijeme je u Novom Selu i drugim krajevima Gradišća razmišljati o ovom filološkom izazovu.

 

I na kraju, želimo Petru Tyranu rođenom Novoselcu s polustoljetnom bečkom adresom još puno ovako dobih knjiga, puno zdravlja i obiteljskog blagoslova te da postigne uspjeh i u svom najnovijem akcijskom projektu fokusiranom na Hrvatsku školu u Beču – u čemu ima i Matičinu punu potporu!

Hvala na pozornosti!

Sara Marđetko