Globalna Hrvatska
Ovogodišnji Tamburaški festival američkih Hrvata, održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 28. – 29. lipnja, po ocjeni Michaela Riccija predsjednika CFU Junior Cultural Federation of America predstavlja priliku „jednom u generaciji“ objediniti u jedinstvenoj baštinskoj svečanosti djecu i odrasle, prikazujući publici golem potencijal međugeneracijsokoga kreativnog djelovanja s rekordnim brojem izvođača i ansambla sa sjevernoameričkog kontinenta i to na jednoj pozornici u elitnoj dvorani Lijepe Naše u glavnome gradu svih Hrvata - Zagrebu. Ovaj festivalski pothvat moćne Zajednice fascinantan je primjer kreativnog iseljeničkog turizma u kome je putovanje usmjereno na angažirano i autentično iskustvo, s participativnim učenjem kroz umjetnost, nasljeđe te otkrivanje posebnih karakteristika drevnih zavičaja predaka, a to nedvojbeno omogućuje stvaranje spontanije veze s onima koji danas žive na tom znanome mjestu Stare domovine i kreiraju njegovu životnu kulturu, živući identitet suvremene Republike Hrvatske. Uz predsjednika Riccija uspjehu ovog generacijskog pothvata Kulturne federacije HBZ-a, pored ostalih, doprinijeli su: Ted Sebetich, Natalie Kosta, Robert Keber i Linda Spudic; te odbornici Michele Janicki, Rudi Pesut, Timothy Komara, Michael Vucinic, Joe Grman, Janet Craig, Donald Weakley, Virginia Michtich, Ivan Begg, Emil Riccio i agilni Derek Hohn. Zadovoljstvo izvedbama svih ansambla nisu krili ni glavni predsjednik HBZ-a Edward W. Pazo, ni poduzetni podpredsjednik Franjo Bertović ni glavna tajnica i rizničarka Bernadette Luketich Sikaras, uključujući i sve pristigle Zajedničare i iz SAD-a i Kanade. Spomenuti ljudi, uz roditelje svih izvođača, su najzaslužniji za uspjeh ovog dvostrukog festivalskog spektakla koji se odvijao pod sloganom „Tambure kroz generacije“.
U svečanom finalu Festivala svi su sudionici (juniori i seniori)
odjeveni u narodne nošnje virtuozno izveli tri suvremene tamburaške skladbe
(autora iz SAD-a i RH – T. Poslon, D. i M. Kochis, D. Bačić i V. Dimter) kojima
je maestralno ravnao počasni dirigent Derek Hohn (Pittsburgh, PA), izazvavši
ovacije publike - kojoj se pridružio s neskrivenom radošću i predsjednik Vlade
RH Andrej Plenković.
Američki Hrvati vratili su na ovom Festivalu dostojanstvo tamburi
-najraširenijem hrvatskom glazbalu, koje nerijetko stereotipno omalovažavamo
kao neki tip popularne kulture ili popijevke, približivši nam zvuk suvremenih
skladbi vodećih hrvatskih ličnosti tamburaške glazbene scene poput Vjekoslava
Dimtera.
Identitet, pa u sklopu njega i osjećaj etničke pripadnosti, kao što je poznato, živi u objektivnome kulturnom sadržaju čovječanstva u kojem tradicija ima bazični status jer se još uvijek najvećim dijelom iz nje selektiraju etničke i kulturne značajke i to kao svojevrstan medij za identifikaciju. U to smo se osvjedočili uživajući u svim dvanaestominutnim izvedbama prikazanih festivalskih sadržaja američkih Hrvata u Zagrebu, čiji je domaćin bila Hrvatska matica iseljenika. Nesumnjivo, identitet živi i u lokalizmu i u globalnosti istodobno, dok se svaka generacija ogleda u suvremenosti. U globalnome selu koje često nalikuje virtualnome svijetu skloni smo se prikloniti promišljanjima kako je prije više od tristo godina govorio znameniti hrvatski polihistor Pavao Ritter Vitezović: „Upečatljivi narodni običaji svjedoče da stabilnost procesa identifikacije, kao i njegova krajnjeg rezultata, identiteta, svemu usprkos, dugo vremena može biti neupitna“. I danas nam je važno pitanje podrijetla, tko smo i odakle dolazimo?! Tragom toga propitivanja dolazi se do itekako bitnoga socijalnog kapitala hrvatskog iseljeništva, ali i suvremenog hrvatskoga zajedništva u cjelini. Pokazalo se, naime, da identifikacijske strategije kao što su međusobna solidarnost, suradnja ili pak zajedničko dugoročno planiranje destabiliziraju teorije o deetnizaciji i paralelno kreiraju inovativne pomake sa željom za zajedništvom u svojoj grupi, pa onda i s grupama u interakciji. Zaključno, najmanje su u pravu oni koji su tradicijsku kulturu, folklor, proglasili anakronizmom, tj. neprimjerenim medijem za suvremene identifikacijske prakse. U većini hrvatskih dijasporskih zajednica posvuda po svijetu uočljivo je da interes za folklorom ne jenjava. Naprotiv, susrećemo naše folklorne i tamburaške skupine na gotovo svim meridijanima. Također primjećujemo da se folklor transformira, retradicionalizira i, što je najvažnije, internacionalizira. Nema fraternalističkoga središta Sjeverne Amerike gdje etničke udruge sa svojim aktivnostima ne ističu kako su među pripadnicima hrvatskih dijasporskih zajednica identifikacijske strategije usmjerene koliko na vlastitu zajednicu, toliko i na transnacionalno povezivanje. Američki bratski savez ujedinjuje 54 dobrotvorna društva, koja umrežavaju više od 7 milijuna pojedinaca, što ih čini jednom od najvećih američkih mreža volontera, među kojima su članovi Hrvatske bratske zajednice još od 1894. Kulturna federacija mladih Hrvatske bratske zajednice Amerike tijekom 66 godina raznih preobrazbi i sama se mijenjala, afirmiravši se na koncu kao pouzdan promicatelj hrvatskoga kulturnog nasljeđa na sjevernoameričkome kontinentu, kako je to osmislio vizionar Bernard M. Luketich.
Pište: Vesna Kukavica
Foto: K. Peršun, HMI, ustupljena fotografija
Global Croatia
The Generational Venture of the Cultural Federation of American Croats
Unity, solidarity, and giving: three important virtues that communicate the inexhaustible font and magic power of intergenerational well-being, successfully nurtured over the past 130 years in America, the world's most developed country, by the Croatian Fraternal Union
CFU Junior Cultural Federation of America president Michael Ricci called this year's tamburitza festival, bringing together Americans of ethnic Croatian extraction, a "once in a generation" opportunity to unite children and adults in a singular heritage ceremony, demonstrating the vast potential of intergenerational creative activity. The event, featuring a record number of performers and ensembles from North American, was staged from June 28 to 29 at the Vatroslav Lisinski concert hall, certainly the best-known venue of its kind in the national capital of Zagreb and in Our Beautiful Homeland as a whole. This festival, staged by the CFU - a dominant force among Americans who nurture and cultivate their Croatian background, serves as a fascinating example of creative émigré tourism in which travel is focused on an engaged and authentic experience, with participatory learning through art, heritage, and the discovery of the particular characteristics of the homeland of their distant ancestors. This certainly engenders a more spontaneous connection with the people who inhabit and inform the living culture and identity of modern Croatia. Contributing to the success of this CFU Cultural Federation event along with Mr Ricci were Ted Sebetich Jr, Natalie Kosta, Robert T. Keber, Linda Spudic, and other CFU officers, including Michele Janicki, Rudi Pesut, Timothy Komara, Michael Vucinic, Joe Grman, Janet Craig, Donald Weakley, Virginia Michtich, Ivan Begg, Emil Riccio and the agile Derek Hohn. CFU president Edward W. Pazo, the organisation's enterprising vice president Franjo Bertović, and national secretary and treasurer Bernadette Luketich Sikaras were clearly delighted with the performances of the folklore ensembles, as were all of the other CFU members from the United States of America and neighbouring Canada on hand for the event. The CFU members, in particular the parents of the youthful performers, all contributed greatly to the success of this festive double event, staged under the motto “Tambura Across Generations”.
The gala finale of the event saw all
of the participants (juniors and seniors) in folklore costume presenting a
masterful rendition of three contemporary compositions for tamburitza (penned
by musicians from the USA and Croatia: T. M. Poslon, D.
Kochis, M. Kochis, D. Bačić and V. Dimter…) under the consummate leadership
of honorary conductor Derek Hohn (from Pittsburgh in the state of
Pennsylvania), earning an ovation from the gathered audience, joined by the
also clearly delighted Andrej Plenković, the current Croatian prime minister.
With this performance the gathered
Americans of Croatian extraction once again restored the tamboura to its
rightful place and dignity as our most prevalent folklore instrument, often
stereotypically disparaged as an artefact of pop culture, providing a deep dive
into the sound of contemporary compositions by leading figures of the Croatian
tamboura and traditional music scene like Vjekoslav Dimter.
Identity, and the sense of ethnic
affiliation attached to it, is said to live in the objective cultural content
of humanity, in which tradition has significant status given that the features
of ethnicity and culture remain largely drawn from it, as a medium of sorts for
identification, as we bore witness to while revelling in each of the
twelve-minute performances presented at this festival, hosted by the Croatian
Heritage Foundation (Hrvatska matica iseljenika), and bringing to Zagreb
Americans of Croatian background. Identity, clearly, lives concurrently in
localism and globalism, with each generation looking to its own time. In a
global village that often appears to be a virtual world it seems easy to agree
with the thought expressed over three hundred years ago by that eminent
Croatian polymath Pavao Ritter Vitezović: "Remarkable folk customs testify
to the notion that the stability of the process of identification, and its
ultimate outcome - identity, in spite of it all, may long remain
unquestionable." The issue of origin remains important to us to this day; who
are we and where do we come from? In following this line of questioning we
come to the certainly significant social capital of the communities of people
of Croatian background abroad, and to the overall issue of modern Croatian
unity. It turns out, namely, that identification strategies such as mutual
solidarity, cooperation, and shared long-term planning destabilize theories of de-ethnicization
and concurrently create innovative shifts in the desire for unity within one's
group, and then with groups in interaction. In conclusion, it seem evident that
those who would declare traditional culture -folklore, an anachronism, i.e., an
inappropriate medium for identification practices in the present day, are least
in the right. Across the majority of the communities of Croatian background
around the world it is clear that the interest in folklore is not withering.
Quite the contrary; we find groups celebrating Croatian folklore and tamburitza
bands across almost every meridian. We also see that folklore is transformed,
re-traditionalised, and -
what is most important - internationalised.
There is no fraternal organisation in North America where the ethnic
associations, through their activities, do not emphasize that among the members
of the communities of Croatian extraction the identification strategies are
focused as much on their own community as on transnational connections. Over
its sixty-six years the CFU Junior Cultural Federation of America has undergone
a range of transformations that have seen its own identity change, ultimately
establishing itself as a reliable promoter of Croatian cultural heritage on the
North American continent, as conceived by the visionary Bernard M. Luketich.
By: Vesna Kukavica
Foto by K. Peršun, Hrvatska matica iseljenika
