Saturday, 12 May 2018

58 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 2. Austrija i južni Slaveni do beckog kongresa 1815.

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

PETI DIO - KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE

ŠESTI DIO - U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA

SEDMI DIO - MONARHIJA I JUŽNI SLAVENI


2. Austrija i južni Slaveni do bečkog kongresa 1815.

Još prije nego što je stekla Ugarsku, započinju odnosi kuće Habsburg prema Hrvatima, najbližim južnim Slavenima. (Izpoređi str. 24. do 25. i 31.). To bijaše logična posljedica njezina poviestnog poslanja. Na državnom saboru u Regensburgu godine 1518. dobio je car Maksimilian od pape na dar posvećeni mač i šešir, da povede kršćanske vojske u križarsku vojnu protiv muslimanskih napadača, ali on umre nekoliko mjeseci kasnije, dne 12. siečnja 1519. Sveta liga, osnovana u Rimu god. 1538. između Pavla III., cara Karla V., kralja Ferdinanda I. i Mletačke republike, bijaše si postavila ciljem, da iztjera Turke iz sviju europskih zemalja i otoka, da uzpostavi Bizantsko carstvo i da podigne Karla V. istodobno na rimsko i grčko carsko priestolje.

U doba propadanja ugarske države, još prije katastrofe kod Mohača, ustupio je kralj Ljudevit II. god. 1522. više hrvatskih gradova kao Krupu, Liku, Ostrovicu, Skradin, Senj, Knin i Klis svome šurjaku nadvojvodi Ferdinandu, da ih brani od Turaka. Po Šulekovu mišljenju to je prvi početak Vojne Krajine. 2 Na svaki način Habsburgovci su u 16. i 17. stoljeću promatrali čitavo južnoslavensko pitanje sa čisto vojničkog gledišta, t. j. s gledišta obrane od sve jače turske vojničke snage. Time bijaše također uvjetovan čitavi daljnji razvoj.

Već sam prikazao barbarsku taktiku Turaka, da s pomoću balkansko-romanskih nomada unište sav narod i sve pred vlastitom frontom, da zatim, kada krenu napried, s tim istim pokretnim elementom napuče pozadinu vlastite fronte. Pa šta se dogodilo?

Hrvati se ne mogahu oprieti divljem razaranju balkanskih Romana. U toj pojavi treba gledati jedan viši socialni zakon: naseljeni seljaci ne mogu se nigdje oduprieti napadaju nomada. Sjećam se, da sam. negdje, vjerojatno u Miillera, čitao ovu misao izvrstno izvedenu. Nagonski mrzi svaki nomad bogatijeg i sretnijeg čovjeka. Toj mržnji i nomadskoj pokretljivosti kao i želji za razaranjem nije dorastao tromi seljački čovjek, koji se grčevito drži svoga posjeda. — Odtuda onaj panični strah, što ga nomadske horde napadajući šire među naseljenim narodima, a tome djelovanju zahvaljuju na koncu konca Mongoli, Turci i drugi osvajači svoj uspjeh. Tako se ne mogahu ni Hrvati oduptrieti viaškome naletu. Hrabro se borahu, znali su umirati, ali neborci, žene, starci i djeca, pobjegoše u paničnom strahu izpred osmanfijskih pljačkaša. Konačno je izdala hrabrost i Hrvate, pa Austrija uvidje, da ne će moći izaći na kraj sama s Hrvatima i njemačkim vojskama u borbi s Turcima. Da učvrsti svoje granice, bijaše prinuždena, kako sam već jednom rekao, da tjera vraga s pomoću sotone i započne sa svoje strane naseljivati Vlahe i njima slične Balkance. Ovi se rado odazvaše pozivu, jer vidješe, daje pod Austrijom uviek još bolje, nego pod Turskom. Osim toga bijaše i u njihovoj naravi, da na bizantski način sjede na dva stolca.

To bijaše prvi poticaj pitanju srbstva u današnjim južnoslavenskim zemljama.

Ali čini se, da se već tada spoznalo, koliko su ti doseljenici opasni. Nikako ne prestaju sa strane krvatskih, kranjskih i ugarskih staleža tužbe protiv tih doseljenika zbog razbojstva, krađa i pljačke. Osim toga bijaše taj element vazda sklon pobunama i ustancima.

No comments: