Saturday, 12 May 2018

52 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 5. Nomadski element kao družtvovni i politički činbenik

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

PETI DIO - KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE

ŠESTI DIO - U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA

5. Nomadski element kao družtvovni i politički činbenik

Tako zvano vlaško pitanje ili pitanje balkanskih Romana nije novo. ono je već 50 godina na dnevnom redu na jugu Monarhije. Prvoborcem u tom pravcu smatrati nam je dra Antu Starčevića, koji je to pitanje postavio u svojini djelima »Ime Serb«, 43 »Pasmina slavoserbska po Hervatskoj« 44 i konačno »Bi li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu«. 45 Ali tim bijaše to pitanje spalo na razinu svakodnevne političke borbe; nitko nije taj problem učinio predmetom znanstvenog iztraživanja, pa on bijaše konačno stavljen ad acta, jer bijaše navukao na sebe mržnju, da je politički tendenciozan.

U doba aneksije taj je problem u Bosni opet oživio. Kad su se na prekretnici stoljeća prilike u Bosni i Hercegovini stale sve više razvijati na štetu Monarhije i katoličkih Hrvata, izašla je brošura »Hrvatska Bosna« (Mi i oni tamo), pisana na temelju značajnog znanstvenog aparata, koji je ponovno oživio teoriju o Vlasima. To bijaše vrlo neugodno Srbima, koji ne vole, da im se gleda u njihove političke kulise.

Oni su uostalom u sva vremena obilno sisali na bujnim grudima sveslavenske misli, pa bi ih sad bilo kompromitiralo ustanovljenje, da izapravo uobće nisu Slaveni, nego pretežno Vlasi, t. j. balkanski Romani. Srbi se nađoše u položaju kao Novogrci, kojima dokazaše usred najjače filhelenske agitacije, da zapravo uobće nisu potomci klasičnih Helena nego Slavena i Arbanasa.

Netom spomenuta brošura imala je u Bosni snažnog odjeka zbog svog značajnog znanstvenog aparata, te bijaše potrebno da se prema njoj zauzme stanovište.

To se zbude god. 1911. u božičnom broju srbskog mostarskog lists »Narod«. U njem izađe članak pod nadpisom »Vlasi u hrvatskim zemljama«, a podpisao ga je »Dinaricus«, U tom se članku pokušalo oslabiti značenje vlaškog elementa tvrdnjom, da Vlah označuje zapravo zanimanje gorskog pastira i ne označuje uviek rasnog Romana. 47 U tom se Članku nalazi nadalje sliedeći odlomak: »Pravoslavni Srbi, koji su proizvod križanja slavenske i tračko-i lirske romanske rase, nemaju razloga sramiti se, što u njihovim žilama teče stanovit postotak romanske i vlaške krvi, jer iz tog križanja proizlaze vriedne nacionalne osobine, i to poimence snažni individualizam skladno spojen sa zdravim smislom za kolektivizam ... Samosviestno i sigurno gledaju Srbi u bolju budućnost i ponose se na taj svoj nacionalni rezervoar, u kome je križanjem između Slavena i Vlaha stvorena srž srbskog naroda, koji je vlastitim silama poslavenio današnju Dalmaciju(!), spasio Čitavu Bosnu(!) i dao Hrvatskoj i Slavoniji tričetvrt milijuna stanovnika, koji pojačavaju slavensko obilježje tih zemalja. Iz istog nacionalnog rezervoara naseljeni su i Sumadija, Mačva, Podrinje i užički kraj, koji su Srbiju oslobodili feudalizma, izvojštili joj političku slobodu i nezavisnost i skorili kraljevinu sa svim njenim atributima. U toj stži srbskog naroda stvoren je današnji književni jezik, zajedničko blago srbskog i hrvatskog naroda, a ako Bog da, i čitavog slavenskog Juga«

Upozorujem osobito na taj značajni posljednji odlomak i nadam se. da se sada, nakon tog svečanog i punog nade radostnog priznanja, nitko više ne će skanjivati da me sliedi u mom shvaćanju o značenju vlaškog pitanja.
SEDMI DIO - MONARHIJA I JUŽNI SLAVENI

No comments: