- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
- 8. Problem balkanskih Romana
- 9. Postanak Srba a Bosni
- 10.Etnicka sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine
- 11.Zakljucak
- 1. Uvod
- 2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politicke prirode
- 3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
- 4. Državno-politicke posljedice razkola
- 5. Socialno-politicke posljedice razkola
- 6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
- 7. Bizantinska mržnja
- 8. Bizantinska opasnost
3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politički činbenik
U 19. st. stupaju Srbi kao etnički cjelovita narodnost na pozornicu poviesti.
Premda malen narod, bijaše ih dovoljno, da se mogahu politički učvrstiti. Za njihov kulturni razvoj i za njihove političke težnje bijaše od neprocjenjive vriednosti, što je srbsko-pravoslavni element za turskog osvajanja dopro daleko na sjeverozapad i i postao gotovo pretežnim elementom upravo u predjelima nekadašnjeg središta hrvatskih naselja.
Rekao sam srbsko-pravoslavni elemenat ex nunc, jer ga danas takvim vidimo, ali treba odmah ustanoviti, da tome ne bijaše tako sve do sredine 19. st. Sad nam je dužnost pobliže se pozabaviti s tim problemom, koji je neobično važan i vrlo zamršen, jer inače ne bismo naprosto mogli razumjeti srbskog pitanja. Svatko, tko je samo malo upućen u antropoložki i socialno-znanstveni način mišljenja, prigovorit će mi, što spajam u jedno srbsko pitanje s pitanjem o balkanskim Romanima. Taj prigovor glasi: kako to, da balkanski Romani, koji su se već u doba razpadanja srbskog carstva u velikom broju uzdigli do najviših položaja, te su, uzpevši se kao feudalna gospoda, razjedinili carstvo i konačno Turcima pomogli da srbske države iznutra raztoče; kako to, da ti balkanski Romani ili Vlasi nisu ni kao narod prodrli, kad su već i odozdo i odozgo prodirali u družtvo? To bi bezuvjetno trebalo očekivati po zakonima družtvovne i etničke dinamike uz predpostavku, da Srbi bijahu zapravo samo razmjerno riedki vladajući sloj.
Da bismo to pitanje mogli razumjeti, spojit ću ga s jednim drugim, koje na prvi pogled s njime nije u svezi: Zašto je rumunjski narod nastao baš u Daciji, na skrajnjem sjeveroiztoku Balkanskog poluotoka?
Na svaki način malo je čudna pojava, što su se balkanski Romani pojavili upravo na mjestu suprotnom od onog, gdje bismo ih zapravo u skladu s etnoložkim i poviestnim zakonima svakako očekivali. 13 Rimsko vladanje počelo je najprije u Iliriku, trajalo je najdulje i bijaše najsnažnije. Za njim je došla katolička Crkva, koja je romanizirala. Postojao je izravni zemljištni kontinuitet s novorimskom (talijanskom) rasom, koja je tada na jedan dio tog teritorija neobično snažno utjecala politički, kulturno i gospodarski i kroz 400 godina njime čak i vladala. Pa ipak nisu mogli Romani prodrieti na tome mjestu, kao unapried određenom od sviju elemenata, potrebnih za stvaranje naroda, nego u blizini Scitije, kolievke balkanskih Slavena, gdje je utjecaj Rima zbog udaljenosti od svoje baze morao da bude najslabiji!
To je antropoložki problem, koji se ne može samo tako shvatiti i čije rješenje možemo naći tek kad se upoznamo s bizantskom državnom i crkvenom poviešću.
Da bi nam bio jasan razvitak događaja, najprije nam je uočiti ono dvostruko narodno-političko naličje srednjovjekovnih Grka. Nacionalno bijahu Bizantinci Grci, bijahu čak izrazito nacionalistički nastrojeni. Ali politički bijahu Rimljani, budući da vladanje rimskim carstvom i mišljenje o rimskoj vlasti nad svietom postadoše životni sadržaj tog naroda. Uzprkos svom grčkom nacionalizmu nazivahu se Rimljanima, budući da vladanje rimskim carstvom i mišljenje o rimskoj vlasti nad svietom postadoše nazivahu Rimljanima, Рωμαίοι, svoje carstvo Romanijom i svoj jezik Рωμαίοιε, t. j. γλώσσα. Tek u najnovije vrieme označuje se grčki jezik helenskim po klasično-helenskom primjeru i tek nakon uzpostave novogrčke države. Takvo označivanje međutim nije posvuda prihvaćeno, kao na pr. od Grka u Turskoj, koji svoj jezik zovu još uviek »romaike«.
- 4. Pecka patriarhija
- 5. Nomadski element kao družtvovni i politicki cinbenik
- 6. Šafarik i Vuk Karadžic kao znanstveni osnivaci današnjeg nacionalno-politickog svesrbstva
- 7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike
- 8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja
- 9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori
- 1. Uvod
- 2. Austrija i južni Slaveni do beckog kongresa 1815.
- 3. God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji
- 4. Od 1867. do 1868.
- 5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.
- 6. Dalmacija od god. 1797.
- 7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.
- 8. Madari i južni Slaveni
- 9. Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta
- 10. U svjetski rat
No comments:
Post a Comment