- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
- 8. Problem balkanskih Romana
- 9. Postanak Srba a Bosni
- 10.Etnicka sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine
- 11.Zakljucak
- 1. Uvod
- 2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politicke prirode
- 3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
- 4. Državno-politicke posljedice razkola
- 5. Socialno-politicke posljedice razkola
- 6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
- 7. Bizantinska mržnja
- 8. Bizantinska opasnost
- 1. Pojam velikosrbstva
- 2. Srbska državna i crkvena predaja
- 3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politicki cinbenik
4. Pećka patriarhija
Nije mi poznato; da li je već netko prije mene upozorio na značenje, što ga ima pecka patriarhija za postanak velikosrbstva ili današnjeg svesrbstva prema mojem nazivlju. Tokom mog proučavanja došao sam postepeno do osvjedočenja, daje pećka patriarhija pridoniela veći dio idejne podloge i šitavu materialnu podlogii za današnje srbstvo na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka.
Dosad još nisam naišao na poviestno djelo, koje bi s više razumie-vanja i diplomatski spretnije prikazalo srbske težnje od često već spomenutog djela Stanoja Stanojevića? 21 Prikazat ću zato pećku patriarhiju na temelju rieči ovog pisca: srbska je Crkva u ono doba priznala vlast Osmanlija i sklopila s njome kompromis. God. 1557. bude pecka patriarhija obnovljena. Ustrojstvo obnovljene patriarhije obuhvaćalo je uz neke malene iznimke sve srbske zemlje. Na taj način bijaše ona do u najnovije doba jedina ustrojba, koja obuhvaćaše čitav narod. Težko je danas reći, da li je Mehmed Sokolović (tadašnji veliki vezir), kad je od sultana izvadio dopuštenje za ponovno podizanje srbske crkvene ustrojbe radio više iz pravog razumievanja državnih probitaka ili u nastojanju, da svom bratu, monahu Makariju stvori povoljan položaj. 22 Prvi zadatak, kojem se bijaše Makarije savjestno posvetio, bijaše ustrojavanje novoosnovane nezavisne Crkve. Taj zadatak svršio je na zadovoljstvo.
Pod vlast nove patriarhije podpadoše gotovo sve srbske zemlje, koje bijahu pod turskim gospodstvom.
Na taj način dospije gotovo čitav srbski narod pod vlast patriarha u Peći. A pećki patriarh vršio je i sudovanje osobno ili s pomoću svojih organa, i to ne samo u crkvenim stvarima. Tako je pecka patriarhija razpolagala velikom moći u svim zemljama, koje tada nastavahu Srbi, u krajevima od Pešte pa sve do južno od Skoplja.
»Najinteligentniji dio srbskog naroda, t. j. svećenstvo, došlo je tako do sviesti o jedinstvu čitavog naroda, a i osim toga vršilo je svećenstvo veoma snažan utjecaj u svakom pravcu na čitav narod . . . Srbi počeše tada osjećati, da ima nešto, što ih veže u jednu veliku cjelinu, ali tek kasnije bijaše taj osjećaj došao do spoznaje čitavog naroda. No osjećanje te velike cjeline već je tada, premda samo nagonski, vremenski i prostorno ograničeno, pružalo narodu utjehu i vjeru u ljepšu budućnost« . . . Makarije i njegovi suradnici kao predstavnici srbske Crkve onog doba posvršiše svoj posao veoma oprezno, s toliko osjećaja za
realno i stvarno tako, da se riedko u srbskoj poviesti tako proračunano i stvarno postupalo.« 24
Mislim, da nam ovi redci dovoljno govore. A da si njihovo značenje pravo predočimo, najprije nam je prikazati zemljištni obseg pećke patriarhije. Donosim stoga kartu područja patriarhije prema navedenom djelu Stanojevićevu.
Pecka je patriarhija obuhvaćala prema tome veći dio Srbije (u njezinu obsegu prije rata god. 1914.), čitavu Crnu Goru, čitavu Bosnu i Hercegovinu (u njezinu današnjem obsegu), čitavu Slavoniju, veći dio Hrvatske i čitavu južnu i srednju Ugarsku sve do iznad Pešte. Po mišljenju Stanojevića, sve su to srbske zemlje.
Stanojevićeve navode treba međutim još upodpuniti. Ne samo daje Makarije, prvi patriarh nakon uzpostave patriarhije, bio brat velikog vezira otomanske carevine, nego su i dva njegova neposredna nasljednika, patriarsi Antonije i Gerasim, bili blizki rođaci Mehmeda Sokolovića.25 Ovdje dakle i opet gledamo onu tradicionalnu politiku pravoslavne Crkve, da u svojim rukama skupi što god je više moguće vlasti, oslanjajući se po mogućnosti što više na bilo kakav način na državnu vlast. Ne smijemo ni zaboraviti, da su u doba. kad je sila vladara iz kuće Osmanove već popuštala, veliki veziri bili zapravo pravi vladari u osmanlijskom carstvu. Možemo si dakle predstaviti, koliku je silnu moć mogla crpsti iz te okolnosti ustrojba poput iztočne Crkve, koja je školovana u razvijanju vlasti. Zanimljivo je nadalje spomenuti, daje Mehmed Sokolović navodno u svojoj mladosti i sam bio u nekom odnosu spram pravoslavne Crkve. On bijaše »ajuto del curato di S. Saba« ili u sličnom nekom položaju pri jednoj pravoslavnoj Crkvi u Hercegovini, a još u njegovoj mladosti odvedoše ga Turci medu janjičare. Izgleda dakle, daje on uzpostavio patriarhiju pod utjecajem svojih dojmova iz mladosti.
- 5. Nomadski element kao družtvovni i politicki cinbenik
- 6. Šafarik i Vuk Karadžic kao znanstveni osnivaci današnjeg nacionalno-politickog svesrbstva
- 7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike
- 8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja
- 9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori
- 1. Uvod
- 2. Austrija i južni Slaveni do beckog kongresa 1815.
- 3. God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji
- 4. Od 1867. do 1868.
- 5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.
- 6. Dalmacija od god. 1797.
- 7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.
- 8. Madari i južni Slaveni
- 9. Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta
- 10. U svjetski rat
No comments:
Post a Comment