- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
- 8. Problem balkanskih Romana
- 9. Postanak Srba a Bosni
- 10.Etnicka sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine
- 11.Zakljucak
- 1. Uvod
- 2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politicke prirode
- 3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
- 4. Državno-politicke posljedice razkola
- 5. Socialno-politicke posljedice razkola
- 6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
- 7. Bizantinska mržnja
- 8. Bizantinska opasnost
1. Pojam velikosrbstva
Oredivši djelomično vrlo zamršene poviestne i vjerske odnose, obradit ću sad potanje jezgru čitavog problema za bolje razumievanje južnih Slavena.
U posljednjem poglavlju predhodnog diela izradio sam u glavnim potezima rješenje problema. Prava je srž problema južnih Slavena činjenica, da bizantska državna i vjerska misao želi osvojiti cieli Balkan, tu staru domenu Bizanta. Pravo obstanka na Balkanu imadu samo bizantski vjernici i oni narodi, koji su grkoiztočne vjere. Sve ostalo treba izkorieniti silom ili lukavošću. Navest ću mišljenje jednog bosanskog Hrvata: »Čitavo nastojanje Rusa ide za tim, da se austrijski, a time i katolički utjecaj iztisne s Balkana i da se Balkan učini čistom domenom grkoiztočne vjere, kao što to većinom i bijaše do provale Osmanlija ... Svi tako zvani ratovi za oslobođenje, što ih je Rusija vodila za balkanske Slavene, bijahu ujedno i nastojanja, da se s pomoću osvajanja, utjecaja i vlasti što većma približi vječnom Bizantu, središtu i rodnom mjestu iztočnog kršćanstva. Bijahu to ratovi narinuti pretežno dubokim vjerskim grkoiztočnim osjećajem. Bilo bi sasvim krivo predmnievati, da tu bijahu po sriedi etnički ili rasni motivi.«
Ne obzirući se na neke sitnije poviestne netočnosti, ja bih se s tim mišljenjem uglavnom složio. 2 Ali piscu tih redaka ne bijaše poznat pojam t. zv. zavjeta Petra Velikog, na čijem ostvarenju radi ruska politika neumorno od doba Katarine II., a čiji se cilj sastoji u iztjerivanju Turaka iz Europe i u stavljanju križa na crkvu sv. Sofije u Carigradu. 3 Suvremena nam poviest dokazuje, da ostvarivanje tog zavjeta Petra Velikog nisu prazne rieči. Rusija je ušla u ovaj rat »da odbije podli napadaj na jedan maleni narod«. Ali tokom rata ipak je izmililo konjsko kopito na javu. U Rusiji se pojavio zahtjev za Carigradom, a prema ugovoru Rusije s ostalim silama Antante, od travnja 1915., — zajamčeni su Rusiji, — razumije se u slučaju pobjede — Dardaneli: okolna područja odprilike u obsegu današnje europske Turske. Tome treba još po mogućnosti što veći komad male Azije, i Bizantsko carstvo je opet uzkrsnulo. Samo što je još povećano zemljama teritorialno najvećeg carstva i najveće vojničke vlasti na svietu. Onda će se iznieti program Mihajla Komnena i sudbina će malenih grkoiztočnih država na Balkanu biti brzo zapečaćena, jer one će same poletjeti u svoju propast kao moljci u svietlo. 5 Zatim će se pokušati ostvariti misao o rimskom svjetskom carstvu, i sve zemlje, koje nekad pripadahu rimskom svjetskom carstvu: Italija, Španjolska, Francuzka, Britanija, Prednja Azija i Sjeverna Afrika, bit će osvojene, a na koncu onaj još preostali dio svieta, sve to dakako uz uvjet, da prije toga ne ponestane snage ....
Moje je doduše mišljenje, da su obćenite misli vrlo potrebne, jer bez njih. ne možemo steći pregleda nad velikim smjerovima poviestnih pravaca razvoja. Ali one su i veoma opasne, jer lako pregledamo stvarnost oko nas i padamo u nerealnost i maštanje. Toj opasnosti želim svakako izbjeći i vratiti se činjenicama.
Svakomu je poznato, da je velikosrbska misao jezgra južnoslavenskog problema.
Da se odkrije samo ta obće poznata istina, zaista nije bilo potrebno nakupiti i čitatelju predložiti tako obsežan material. Potrebno je međutim ustanoviti, da se pod krilaticom o velikosrbstvu krije nešto po svojoj prirodi sasvim različno od onoga, što se pod tim u Europi obično razumieva.
- 2. Srbska državna i crkvena predaja
- 3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politicki cinbenik
- 4. Pecka patriarhija
- 5. Nomadski element kao družtvovni i politicki cinbenik
- 6. Šafarik i Vuk Karadžic kao znanstveni osnivaci današnjeg nacionalno-politickog svesrbstva
- 7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike
- 8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja
- 9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori
- 1. Uvod
- 2. Austrija i južni Slaveni do beckog kongresa 1815.
- 3. God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji
- 4. Od 1867. do 1868.
- 5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.
- 6. Dalmacija od god. 1797.
- 7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.
- 8. Madari i južni Slaveni
- 9. Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta
- 10. U svjetski rat
No comments:
Post a Comment