Studia Croatica: 39 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918)

Saturday, 12 May 2018

39 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 11.Zakljucak

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje
CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

11. Zaključak

Završit ću ovo razmatranje o Bosni (i Hercegovini). Narodna pripadnost tih zemalja bijaše priepoma, i Monarhija nije na svoju štetu znala da zauzme u tom pitanju odlučnog stanovišta. Zato nisam žalio ni truda, da to pitanje izvedem načistac.

Moje dosadašnje izpitivanje ne dopušta nikakve sumnje, pa zato moram narodnu definiciju Bosne i Hercegovine utvrditi ovako: Bosna i Hercegovina su poviestno hrvatske zemlje; one su još i danas etnički ostale hrvatskima, budući da treba 56,53% pučanstva bezuvjetno pribrojiti Hrvatima. Zadnjih 400 godina pridošlo je doduše srbsko pučanstvo, kog ima 43,48%, što je tim važnije, budući da je ono vjerski jedinstveno naprama Hrvatima, koji su podieljeni u dva vjerska tabora, i daje njegova narodna sviest razvijena mnogo jače nego kod Hrvata katolika i muslimana. No Bosna i Hercegovina su još uviek hrvatske zemlje, koje se brzim tempom, posrbljuju.

To je činjenica, koju treba imati na pameti, to više, što se bez te spoznaje ne može razpoznati pravo stanje stvari u razvoju južnih Slavena.

Da zadovoljim radoznalosti čitaoca, moram odgovoriti na pitanja: Kako se moglo dogoditi, da istina nije mogla prodrieti u državi s visokom znanstvenom razinom, kakva je Austro-Ugarska? To pitanje u uzkoj je svezi s našim stanovištem, pa se smatram dužnim i na to odgovoriti.

1. Glavni razlog jest poviest naseljenja južnih Slavena, koju sam već češće spomenuo, Konstantina Porfirogeneta u njegovu djelu »De administrando imperio«. Tu je on područje naseljenja Hrvata omeđio riekama Vrbasom na iztoku i Cetinom na jugu, dok je Srbima pridao ogromno područje, koje je veće nego Englezka, Wales i Škotska zajedno, a naročito Bosnu, Hercegovinu i južnu Dalmaciju. Predstavimo li si, za uzporedbu, područje, što ga zaposjedoše onih 40.000 Anglosasa po svom naseljenju u Britaniji, vidjet ćemo, da to bijaše samo jugoiztočni kutić i dvadeseti dio površine čitavog otoka, koji ima 218.000 četvornih kilometara. Pa ipak su danas Anglosasi narod od preko 100 milijuna duša! Ali Pofirogenet bijaše i ostao je jedini i najstariji izvor za nasesjenje južnih Slavena. U njemu ima mnogo vriedne građe, a njegov visoki položaj carskog kneza, kasnije bizantskog basileusa, utvrđivao je povjestničare u vjeri, da mu je to sve moralo biti dobro poznato, te ga zato većinom prihvaćahu bez ikakove kritike.

Na tome nije ništa promienila ni činjenica, što su ugledni historičari Krause i Dummler, čim se malo jače pozabaviše hrvatskom poviešću. morali odkloniti njegovu poviest naseljenja i Hrvatima pridati mnoge nove krajeve prema iztoku i prema jugu.

Porfirogenet ostade i nadalje mjerodavan za prosuđivanje pitanja južnih Slavena.

A šta je Porfirogenet učinio? Hrvate je ograničio na najuža naselja, a Srbima je na sjever i sjeverozapad dodielio sve krajeve, za kojima su geopolitički uobće mogli težiti.

Potražimo li tonie razlog, protumačit ćemo to ovako: Hrvatski knez Zdeslav (877. — 879.) priznao je u crkvenom i političkom smislu bizantsko vrhovničtvo. Ali taj odnos bijaše samo kratkog vieka, zbog dubokog neraspoloženja Hrvata prema bizantskoj vladavini, te već nakon dvie godine ubije Zdeslava župan Branimir, stupi sam na priestolje i privede Hrvate konačno papi i katolicizmu. Svi pokušaji Bizantinaca, da steknu opet upliva kod Hrvata, izjaloviše se. U isto doba bijahu Srbi, ugroženi od Bugara, vjerni pristaše Bizanta. Kojeg li onda čuda, da je Porfirogenet u smislu teoretskog nastojanja bizantskih careva, gledao po mogućnosti, da barem idejno sačuva granice bivšeg carstva i da po mogućnosti proširi granice vjernih Srba i suzi granice odpalih Hrvata?

http://www.studiacroatica.org/pilar/pilar39.htm

PETI DIO - KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE