- 1. Bosna kao politicki, zemljopisni i sociološki problem
- 2. Bosna kao nacionalni problem
- 3. Bosna je hrvatska zemlja
- 4. Bogumili
- 5. Politicka pozadina bogumilskog pokreta
- 6. Sudbina Bosne kao bogumilske države
- 7. Prielaz bogumila na islam
- 8. Problem balkanskih Romana
- 9. Postanak Srba a Bosni
- 10.Etnicka sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine
- 11.Zakljucak
- 1. Uvod
- 2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politicke prirode
- 3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava
- 4. Državno-politicke posljedice razkola
- 5. Socialno-politicke posljedice razkola
6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja
Nakon ovog obširnijeg i potanjeg razlaganja izgleda da je potrebno sve, što je dosad rečeno, svesti na zajedničku misao.
Grci, najdarovitiji narod stare poviesti, ne postigoše trajnih političkih uspjeha.
Uzprkos tome oni preživješe, pridržavajući grčevito baštinjene običaje, Rimljane, koji propadoše u vlasti, gospodstvu i bogatstvu. Pri diobi carstva oni se učvrstiše, premda i sami u razsulu, pa iztočno carstvo posta grčko. Sad su imali u rukama gotovo veliko carstvo, predaju ustrojstveno najbolje uređene države u poviesti svieta i misao o svjetskom gospodstvu. Ali kao narod, kao element snage, potrebne za svaku tvorbu države, bijahu već u podpunom razpadanju. I kao što neke neizlječive bolesti u svom posljednjem stadiju još daju, da se životna radost neobuzdano uztalasa, tako je i Grke pred njihovu propast još obuzela čežnja za veličinom, gospodstvom i vlašću, ali snage im za to više nedostajaše.
I kao što ljudi, koji izgubivši sav imetak, odnose u zalagaonicu još i svoju posljednju dragocjenost, samo da bi održali neku sjenu prošlog vremena, tako žrtvovahu i bizantski Grci sve, što još posjedovahu, da održe carstvo i vlast. Kad ponesta fizičke snage i vojničkih vrlina, te država osta bez vojske, nasnubiše barbare za ogromne svote novaca i natjeraše ih jedne na druge. A kad ponesta i novca, pritisnu zemlju porezima kao još nikada dotada, A kad izostaše i porezi, zaplieniše naprosto sav imetak najbogatijih, a njih ili naprosto ubiše ili ih pak uništiše upriličenim parnicama. Država posta i trgovac, monopoliziravši žito, povrće, svilu, jednom riečju sve, što odbacivaše neku dobit i pri čemu se iz državljana mogaše izciediti novac. Ta politika očaja primjenjivaše se na svim područjima, sve se pretvaraše jednako neskrupulozno i vješto u političku vlast.
Ta se glad za vlašću samo još i poveća, kad u 9. st. stari neprijatelj Rim, osvježen germanskom krvlju, u kršćanskom obliku pokuša osporiti i sam naslov vlasti, t, j. rimsku carsku krunu. Stara mržnja i prezir ponovno oživješe. Sad tek htjedoše da budu snažni, da bi neprijatelju pokazali, da su nadmoćni.
Ali neprijatelj bijaše ipak jači. God. 1204. dođe im čak u kuću i raztjera čitavu družbu. No uzprkos blizom smrtnom času, mogaše Bizant smoći još uviek toliko snage, da je neočekivano brzo i temeljito svladao uljeze. Kod te zgode približi se grčki sviet po prvi puta Slavenima, svojim budućim baštinicima. Jedni od njih. Srbi, pokušaše još za života budućeg pokojnika da se domognu baštine, ali njihove snage ne bijahu dovoljno jake ni za balkansko, a kamoli za svjetsko carstvo. Ali dođoše treći, Osmanlije, u kojih bijaše više realne snage. Osmanlije ih sve svladaše i podigoše svoje svjetsko carstvo.
Osamnaest godina nakon propasti Bizanta ode u Rusiju posljednji odvjetak carske obitelji zajedno s carskim znakovima, kao živo svjedočanstvo težnje za bizantskom baštinom. Ali pri ostavinskoj razpravi pojavi se protivnik u Osmanlijama, koji izvađahu svoje pravo na pravu mača i na stvarnom posjedu, te osporiše Rusima nasljeđe. Parnica oko toga još uviek je u toku, a balkanski ratovi bijahu tek djelomično rješenje. Od mnogih spornih pitanja, koja treba da rieši svjetski rat, odnosi se jedno također na to, tko će preuzeti u posjed bizantsku baštinu.
- 1. Pojam velikosrbstva
- 2. Srbska državna i crkvena predaja
- 3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politicki cinbenik
- 4. Pecka patriarhija
- 5. Nomadski element kao družtvovni i politicki cinbenik
- 6. Šafarik i Vuk Karadžic kao znanstveni osnivaci današnjeg nacionalno-politickog svesrbstva
- 7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike
- 8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja
- 9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori
- 1. Uvod
- 2. Austrija i južni Slaveni do beckog kongresa 1815.
- 3. God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji
- 4. Od 1867. do 1868.
- 5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.
- 6. Dalmacija od god. 1797.
- 7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.
- 8. Madari i južni Slaveni
- 9. Austro -Ugarska pod utjecajem Bizanta
- 10. U svjetski rat
No comments:
Post a Comment