Saturday, 12 May 2018

57 Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje (1918) - 1. Uvod

Ivo Pilar - Južnoslavensko Pitanje

CETVRTI DIO - BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE

PETI DIO - KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE

ŠESTI DIO - U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA

SEDMI DIO - MONARHIJA I JUŽNI SLAVENI

1. Uvod

Nije mi zadatak, da sad ovdje pišem izcrpljivu poviest odnosa Monarhije prema južnim Slavenima. Krug ovih razmatranja, mora se ograničiti na one odsudne momente, koji su po mom mišljenju imali utjecaj na razvoj prilika u pokrajinama južnih Slavena i koji su dali smjer tome razvoju sve do svjetskog rata.

Moram priznati, da mi je malko nevoljko, kada počinjem pisati ovaj dio knjige.

Riedko su kada stekli topao prijam i hvalu vjernici novih mišljenja i shvaćanja, koja se nalaze u opreci s postojećim nazorima.

Ali ja polazim sa stanovišta, da je južnoslavenska politika naše cjelokupne države pokazala u zadnjih petdeset godina vrlo nepovoljne rezultate: mnogo jada, velike žrtve i malo uspjeha. U svome veoma značajnom spisu tuži se Baernreither ovako: »Austro-Ugarska nažalost još nije uspjela steći na Balkanu omiljelost.« 1 To je značajnoobilježje ove politike i zato tvrdim, da u postojećem shvaćanju i mišljenju imade zabluda i pogrješaka, koje smetaju izpravnim nazorima i prema tome također i provođenju izpravnih mjera. Mislim, da sam dosadašnjim svojim razlaganjem osvietlio južnoslavenske prilike po kojom novom zrakom svjetlosti, koja ne će samo pomoći izpravnom spoznanju, nego ga donekle i izmieniti.

Jedan od izvora sviju pogrješaka je ta, što vodeća mjesta u Beču i Pešti nisu imala dovoljno izravnog dodira s prilikama i stvarima u južnim krajevima. Njihova spoznaja o tim predmetima proizlazila je previše iz knjiga, novina, spisa i izvještaja, a u njima nikada nije sadržano pravo stanje stvari u podpunosti. U njima stoji obično previše ili premalo od onoga, kako u stvari jest. Na krivi put mogu zavesti osobito spisi. U njima se nalazi uviek neka stilizirana istina, neko stereotipnim slikama i frazama izraženo gledanje, koje odgovara nekim uobičajenim shvaćanjima, predpostavkama i mišljenjima. Čovjek se privikne da gleda na stvari s nekog određenog stanovišta i ne će nikako vjerovati, da se isti predmet može vidjeti i iz neke druge perspektive, ili da su se stvarne osnovice onog gledanja međutim možda već promienile. Ja živim međutim već dva desetljeća na jugu i gledam već liepi niz godina prilike iz sasvim drugačije perspektive: iz neposredne blizine. 1 zato mi se one prikazuju drugačije, nego što ih se gleda iz Beča ili iz Pešte. To je psihološki problem nalik na onaj, kao , kad jednom nepoznatom ulicom prođemo najprije u jednome smjeru, a zatim u drugome. Drugi put ne ćemo je prepoznati, sve izgleda tada sasvim drugačije. Tako i ovdje: Iz druge perspektive izgledaju nam mnoge stvari drugačije. Neka mi se dakle ne zamjeri, ako budem o mnogim stvarima iznio odvojeno mišljenje.

No comments: